+

caj

heroj. Zavidljivi i oholi bogovi, koji su se

i jedno parče svoga srca.

lažne kulture i civilizacije, preživljuje mno-

život,

“a ddisali, služili i argatovali!....

glavama i domovima :

dođu. Mi ćemo ih dočekati ognjem i ma-

dama glasova uvrijeđenih robova, dok su

*  Gnjev naš, srdžba naša, osveta naša biće

š > ružja naših bogova, kojim su sahranili slo-
bodu našu.

onosi u duši svojoj pravoga Boga, njegovu
. moć, silu, pravdu i odmazdu. Nećemo ih,

: gova oca | na ramenima. Naše duše nemaju

> nograda bogovi su umivali noge svoje.

Dubrovnik,

p2

. List za politiku, privredu š književnost.

Pretplata: za Dubrovnik i cijela državu:

Za jedan mjesec K. 5.— =

e
a

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Liedništvo 4 Admistska tia: Ulica Lučarica 360.

1

Vlasnik i izdavač: ODEOR ARONA
Odgovorni urednik: Ga "'RGJE VULETIĆ.

Štampa Srpske Dubrovačke Štamparije.

Mićun M. Pavićević — Dubrovnik:

Prikovani Prometej.

Iz ciklusa ,U Izgnanstvu“ i

Silan _je bio i neumoljiv taj mitološki

plašili njegova.maha, kaznili su ga var-
varski. Tijelo ovoga džina prikovali su
za jednu ogromnu stijenu. Dok su bogovi.
likovali nad pobjedom svoga suparnika,
nebeske ptice i planinska zvjerad kljuvale
su njegovo meso, pile njegovu krv i va-
dile njegove oči. Prometej je bio pobije-
đen, ali tragična povjest o demonskoj pre-
sudi bogova prelazila je s koljena na ko-
ljeno. I Prometej je ostao iz preistorijskog
doba legendaran junak, mučenik, u koje-
mu svi mučenici vide jedan dio svoje duše

Jedan cjelokupan narod danas, u doba

go kobniju sudbinu od sprometejske. I |
njega su bogovi kaznili, ali ne idealni bo-
ogovi, viša bića, — produkti mašte i shva-
ćanja naroda ,iz kamenog doba“, već bo-
govi od krvi i mesa, bogovi u svili i ka-
difi, u zlatom. optočenim čakširama i bise-
rom načičkanim mundirima. To su ljudi,
koji su svoj narod smatrali svojim robo-
vima, a njegova imanja svojim pašalucima.

Došla je krvava oluja, koja*je doni-

| izdahnuo!

Nećemo ih,

Bol vaš,

. bare svoje, krvavim zlatom naših sinova,
koji su zarađivali u usijanim tvornicama i
. podzemnim bezdanicama,
bogovi su pravili bhione kojima sa za-
tvarali usta naša. Krvlju naših srca i so-
kom naših živaca, bogovi su hranili milje-
nike svoje, koji su skvrnavili domove na-
še i vrijeđali osjećanja naša.

Gdje je ponos naš? Gdje su sinovi
naši? Gdje su kćeri naše? Gdje su spo-
menici naši ? Gdje su grobovi naših ota-
ca? Nećemo ih.... |
naše, preziru ih žene naše. Kurjaci su to. |
Hijene su to. Ubice su to. Nećemo ih! —
Razlijegao se i dalje urnebesni klik, koji
je nebo prolamao i gore povijao . .. |
pa nećemo! šumile su ri-
jeke, šaptale planine, stenjale dubodoline,
jaukali mrtvi iz grobova, fijukali vjetrovi,
graktali orlovi, zavijali vukovi, ciktale pti- |
ce i kukale kukavice !, ,

Čuo se tajanstveni glas iz zamaglje-
nog obzorja, koji je kao varnica munje,
kroz valove gustoga mraka prodirao, i do-
spjevao: od sela do grada, od palače do
krovinjare, od božjaka do gotovana :
vaš, gnjev je Sina moga, koji je na krstu |
| bol. je duha moga,
; koji kažnjava zlo! Ne ridajte, ne očaja-
vajte Dolazi čovjek, koji je meni drag!
On će biti otac vaš ! Čovjek, koji će osje-

Proklinju ih planine

| telj ija i našeg naroda, sada već pokojnog grofa
Fenkendorfa, ruskog ambasadora u Lon-
i nama šiljali, | nu, pa ni mnoge druge. Ruska je inte-
, ligencija silno u revoluciji nastradala, jer
(oj* ubijana, uniš štavana i ponižavana na sve
| Pičine. Neki su n. p. kulturni radenici, po
pisanju štampe, postali najednom ovači
novina, jestvina i t. d, Boljševiki su nadalje
| bili imanovali generalisimom svoje vojske
nekog studenta kadeta Kriljenka, a mini-
; «trom mornarice nekog mornara: Koliko ru-
sla za rusku revoluciju. Revolucija je uni-
stila za dugi niz godina rusku državu, i
naše je mišljenje, da je Rusiji donela mno-
go više zla, nego koristi, bar slušajući ve-
ti, koje nam dolaze sa Istoka, jer u opšte
nikakva revolucija nije dobra. Ruska je
revolucija silno delovala i na ostale evrop-
ske države, jer se posle nje opaža silno
širenje internacijonalizma megju mnoštvom
neukog sveta, kao i porast protudržavnog
elementa u svim državama Evrope. Mi će-
mo se pozabaviti, kako je: revolucija de-
. lovala na naš narod, U najprvom času naša
je žurnalistika bila neodlučna (govorimo
specijalno: o hrvatskoj, jer srpske nije ni-
kako bilo, a slovenačke nismo imali pri
ruci), ali se je odmah svom dušom priklo-
nila revoluciji. Ne znamo ni to, da li su
take bile sve Ahrvalfske novine, jer nam je
“iod njih mali deo dolazio do ruku. Znamo

» Gnjev

jela moralnu smrt bogovima, a Po ćati dušom vano i gro Srcem vašim . pr., da se je zagrebač ka ,Riječ“ punom
a > e th
: šire pogo rrafe KK mame >: KELLI sir 1 soi jd a prera orroeertit —ivrosi“ SSTE TT era viki - ree vtrroti na ičvorači ke;
oma. Bogovi su i dalje produžili žemnaljski dan!“, kao i za onim jadnikovićem, što je uništio

bez časti, moći, sjaja, slave i veli-
čine. Robovi su ostali u kandžama novih
gospodara. Čutali su i umirali, plakali, uz-
— Pa kamo naši bogovi da nas za-
štite? — pitali su se u čudu.

— Nema ih, oni su vas ostavili, dok

prijeđe bura, koja se kovitla nad vašim

— Valjda se oni misle i opet povra-
titi/ da gospodare nad nama ?
“— => Da bogme misle!...
> Ne smiju! Nećemo mi njih. Neka

čem. Grobovi naši boriće se s njima. Ne- | isleđenja,
ćemo ih, nećemo! — Zagrmljelo je hilja-

bogovi nijemo ćutali i premišljali o krva-
vom zločinu i pravednom gnjevu raje, koja
se buni, prijeti i vaskrsava !.

o 1neka dođu bogovi s retain: šibao
ja, Eurijala i Meduza, neće nas uplašiti.

očima

ojača,  poraznija i strašnija od modernog o-
na ni
Nećemo ih! Neka im dadnu
dn njihovi munje i gromove, nepro-
bojne. legije i topove, neka ih pošlju na
ognjišta naša; naš najmlađi junak biće
ojači od sve njihove armade, jer on sam

opa da bi donijeli Hrista na rukama i nje-

> milosti za njih, kao što i njihova srca ni-
: nala nijedan atom sažaljenja za nas!
ha kamenu smo hranu sijali i pod ka-

nom djecu njegovali. Rodom naših vi-

> Plodom naših njiva bogovi su punili am-

e MA.

honjin, i t.

ništa

državnici,

u šta!

“Posle revolucije u Rusiji...

Revolucija je u Rusiji napravila o-
gromne materijalne štete i iskvarila ruski
narod. Od kada je bukla revolucija, Evro-
pa je bez ikakvih temeljitih podataka o
pravom stanju stvari u toj zemlji. Javlja
se, da su poubijani ponajbolji ruski voj-
skovođe, koji su imali silnih uspeha u 0- +
vom ratu, kao n. p. Brusilov, Russkij, Du-
d. Poubijaše carsku porodicu
na način do sada nečuven u istoriji, bez
rasprave i
neke velike knezove, među kojima i zeta
Nj. Vel. Kralja, velikog kneza Ivana Kon-
stantinovića. U opšte razbojstva na sve
strane, pljačkanja i palež, jer velikoj mno-
o žŽini učesnika u revoluciji ne lebdijaše pred

idealna, u koliko Ibci
može imati što idealna u sebi,
razaranje i pljačkanje. Jadna Rusija, ona-
ko na oko silna država, sada se ne raču-
je ne zarezuju, |
premda je nosila glavni teret rata. Njezini |
koji su bili duša saveza proti
centralnim vlastima, stoje negdje u kutu |
zaboravljeni od neharne otadžbine i nje- |
zinih nekada saveznika. Pjatr Aleksjejević |
Izvoljskij, još za vreme rata ambasador u
Parizu, duša i glavni podstrekač u antan- |
“ti, koji je učvrstio savez sa Francuskom i | čana. U“jednu riječ, sve ono što je vrije-
kasnije sa Delcasse-om doprinio do sastanka
u Revalu megju carem Nikolajem i kraljem
Eduardom, — rekosmo  Izvoljskij, — taj
se čovek sada ne pita, premda je, kao
državnik, imao najviše zasluge, da je na-
činjen onakav obruč oko centralnih vlasti, |
* Nećemo da spominjemo ni specijalno prija- |

osude ;

Saveznici

otpornu snagu ruske vojske, Kerjenskim.
Skoro u svakom uvodnom članku ,Riječi“
bejaše stavka ,u eri ruske revolucije“, dok
su nemačke i madžarske novine sa najve-
ćim veseljem pisale, da Rusija neće biti u
stanju da se dale bori. Mi smo se čudili,

vati za rusku revoluciju u času, kada su
pobedonosne vojske centralnih vlasti staja-
le duboko na antantinom teritoriju, i kada
"je pobeda sasvim naginjala na stranu Ne-
maca. Većina je, kako rekosmo, naših no-
vina bila izgubila glavu, te se je radovala
nečemu, što je moglo za dugi niz godina
iskopati grobnicu Slavenstvu. U našem je
novinstvu od toga doba nastao takav dar-
mar, i taka protivurečnost ideja, da se nije
moguće snaći. Na svaki način usled revo-
 lucije u Rusiji nije mnogo manjkalo, da
nemački generalštab podjarmi ceo svet.
(Sledi)

poubijaše i

revolucija ||
nego samo

Neka se povrate naše starine.

Pok. Fabris u ,Srgju“ (br. 23. god.
1903.) u članku ,Muzej dubrovačkijeh sta-
rina i panteon glasovitijeh Dubrovčana“
piše: »Imamo gradski muzej. Svak će u
prvi mah promisliti, da su u njemu saču-
vane razne zbirke dubrovačkijeh starina,
da će se u njemu naći prikazan javni,
književni i privatni život starijeh Dubrov-

dno da se sačuva. Naš muzej ima bogati-
jeh zbiraka svakovrsnih životinja, ptica i
riba, a dubrovačkijeh starina najmanje. Da
nije mara i nastojanja zaslužnoga upravi-
otelja našega muzeja prof. Balda Kosića,
ne bi ni toga bilo“. Kao uzrok, zašto u
muzeju ima najmanje dubr. starina, pok,

1

\ sai

Fabris navađa : dijelom se je prodalo stran-

cima, dijelom je s nemara propalo“. Fabris |
imao je potpuno pravo; ali glavno nije .

spomenuo, (onda nije smio ni spomenuti dk:

da nau jo Austrija, kad je ono kobne god.

1814 zavladala Dubrovnikom, pokrala što |

je najboljega i najinteresantnijega bilo. To
su nam pripovijedali stari ljudi, a i pisci
dubr. istorije (Stojanović, Adamović i dr.)
to spominju. Navesti ću nekoliko primjera:
Za pada republike, Dubrovnik je imao 168
topa, između kojih dva glasovita, darova-
na republici od cara Karla V. za uzdarje
radi pomoći što Dubrovnik dade u ratu
proti Afričana (Stojanović: Povjest dubr.
republ. str. 2833). Adamović u svojoj rad-
nji »O bedemima grada Dubrovnika“ spo-
minje, kako su sve naše tvrđave bile obo-
ružane topovima, pa i sama gradska vra-
ta. Na Sv. Lovrjencu bila su dva glasovi-
ta dubr. topa zvana ,Gušteri“, i još 6 o-
stalih topova livenih od g. 1531 do god.
1570, po svoj prilici u Dubrovniku. Istori-
ja nam kaže, da je Dubrovnik među prve
evropejske države počeo salijevati topove,
Najstariji dubr. topovi, zvani ,Kolubrine“,
»sokonice“, ,smirilji“ lijevali su se u Du-
brovniku XV. i XVL vijeka. Od god. 1529
dubrovačke fabrike pravile su i drugo o-
ružje, kao lumbarde, maškule i ost. Misli-

ote li, da je sačuvan u naš muzej i jedan

koa tog grala. ili topa. Nijedan, M

baašejna tie Medo doček grscnc eko Ve

kako se slovenski patriot može oduševlja- .|

ho Pracat na ,liječenje“

šim topovi Bečki muzeji imaju čitasa
zbirke naših ,mortara“ ,skandaleta“ ,lu-
kjernara“ i dr. dubr. sprava, a u našem
muzeju tek pojedini komadi, i to zaslugom
g. Iva Sarake i dr. Naš muzej nema ni
sve tipove dubr. novca, a bečki muzej ima

dva zlatna spomen-novca, koja su jako
rijetka. To je sve bilo, pomoću raznih a-
genata i ,kulturtregera“ odnešeno u Beč.
Što Austrija nije mogla, da nam odnese,
odmah iza pada republike, to je ona ipak
kašnje, pod raznim izlikama, pomoću raz-
nih ,činovnika“ odnijela. Za vrijeme ovog

svjetskog rata, zloglasni poglavar Renkin, _
naravno na mig iz Beča, dao je da se od- .
— ta riznica dubrovač=. “+

nese i naš arhiv,
kog znanja. Prije rata, pošao nam je i Mi-
, ada nam se nig-
da povratio nije. (Bista Miha Pracata, dje-
lo je Petra Gjakometi, a za nas je od o-
sobite važnosti, jer je to:jedini javni spo-
menik, što ga je postavila dubr. republika).
I slika, koja je stala poviše ,vrata milo-

osti“ u Dvoru, negdje je zalutala. (Nazad

godišta, otstraniše ovu glasovitu sliku, a
zamjeniše je novom ,modernom“, -— koju
je izradio slikar Lalić) Govorilo se je onda,
da je slika ,spremljena“ u Dvoru, — tako
je barem Renkin bio rekao piscu ovih re-
daka. Ako slika nije otputovala put Beča,
molimo, neka se preda našem muzeju. $

Da svršimo :

se povrate starine, što je Austrija u svoje

doba pokrala. Italiji se već povraća. A što

mi čekamo ? Zašto se i naša država svoj-
ski ne zauzme, da se povrate svi naši

stari topovi i oružje, sve naše starine. U |
prvom redu neka nam se povrati arhiv
(kako čujemo, on se nalazi u Stajerskom

Gracu), Miho Pracat i sve one slike, koje

NOMOPCKA BAHKA

udao

* *

«2
su HSBO3HY. TproBuny. *

Tipuma HOBa1 Ha | yramahetwe. _— Jlaje cBe BpCTH 3ajMOBa. —
Kynyje H nponaje BaJIyTE H UeKOBe. — CBe NOCIIOBE. OGaBuba | g
y3 najnoBoseuuje ysjere. — Oco6uTo 3aHuMaibe 34 yBO3HY. |

*

SES
Do kraja ove godine K. 27.— |
Pojedini broj GO para. ==
Oglasi se računaju: po posebnom cijeniku, a ako se vi-
še puta uvrste, po pogodbi. Priposlana, osmrtnice,
zahvalnice, objave, i t.d. 3 K po retku; u tekstu K 6.

Danas, kad je Austrije
nestalo, druge države već zatražiše, da im.

Izlazi svake Srijede i Subote.

*

SE
Ci

Gad