+ caj heroj. Zavidljivi i oholi bogovi, koji su se i jedno parče svoga srca. lažne kulture i civilizacije, preživljuje mno- život, “a ddisali, služili i argatovali!.... glavama i domovima : dođu. Mi ćemo ih dočekati ognjem i ma- dama glasova uvrijeđenih robova, dok su * Gnjev naš, srdžba naša, osveta naša biće š > ružja naših bogova, kojim su sahranili slo- bodu našu. onosi u duši svojoj pravoga Boga, njegovu . moć, silu, pravdu i odmazdu. Nećemo ih, : gova oca | na ramenima. Naše duše nemaju > nograda bogovi su umivali noge svoje. Dubrovnik, p2 . List za politiku, privredu š književnost. Pretplata: za Dubrovnik i cijela državu: Za jedan mjesec K. 5.— = e a Plativo i utuživo u Dubrovniku. Liedništvo 4 Admistska tia: Ulica Lučarica 360. 1 Vlasnik i izdavač: ODEOR ARONA Odgovorni urednik: Ga "'RGJE VULETIĆ. Štampa Srpske Dubrovačke Štamparije. Mićun M. Pavićević — Dubrovnik: Prikovani Prometej. Iz ciklusa ,U Izgnanstvu“ i Silan _je bio i neumoljiv taj mitološki plašili njegova.maha, kaznili su ga var- varski. Tijelo ovoga džina prikovali su za jednu ogromnu stijenu. Dok su bogovi. likovali nad pobjedom svoga suparnika, nebeske ptice i planinska zvjerad kljuvale su njegovo meso, pile njegovu krv i va- dile njegove oči. Prometej je bio pobije- đen, ali tragična povjest o demonskoj pre- sudi bogova prelazila je s koljena na ko- ljeno. I Prometej je ostao iz preistorijskog doba legendaran junak, mučenik, u koje- mu svi mučenici vide jedan dio svoje duše Jedan cjelokupan narod danas, u doba go kobniju sudbinu od sprometejske. I | njega su bogovi kaznili, ali ne idealni bo- ogovi, viša bića, — produkti mašte i shva- ćanja naroda ,iz kamenog doba“, već bo- govi od krvi i mesa, bogovi u svili i ka- difi, u zlatom. optočenim čakširama i bise- rom načičkanim mundirima. To su ljudi, koji su svoj narod smatrali svojim robo- vima, a njegova imanja svojim pašalucima. Došla je krvava oluja, koja*je doni- | izdahnuo! Nećemo ih, Bol vaš, . bare svoje, krvavim zlatom naših sinova, koji su zarađivali u usijanim tvornicama i . podzemnim bezdanicama, bogovi su pravili bhione kojima sa za- tvarali usta naša. Krvlju naših srca i so- kom naših živaca, bogovi su hranili milje- nike svoje, koji su skvrnavili domove na- še i vrijeđali osjećanja naša. Gdje je ponos naš? Gdje su sinovi naši? Gdje su kćeri naše? Gdje su spo- menici naši ? Gdje su grobovi naših ota- ca? Nećemo ih.... | naše, preziru ih žene naše. Kurjaci su to. | Hijene su to. Ubice su to. Nećemo ih! — Razlijegao se i dalje urnebesni klik, koji je nebo prolamao i gore povijao . .. | pa nećemo! šumile su ri- jeke, šaptale planine, stenjale dubodoline, jaukali mrtvi iz grobova, fijukali vjetrovi, graktali orlovi, zavijali vukovi, ciktale pti- | ce i kukale kukavice !, , Čuo se tajanstveni glas iz zamaglje- nog obzorja, koji je kao varnica munje, kroz valove gustoga mraka prodirao, i do- spjevao: od sela do grada, od palače do krovinjare, od božjaka do gotovana : vaš, gnjev je Sina moga, koji je na krstu | | bol. je duha moga, ; koji kažnjava zlo! Ne ridajte, ne očaja- vajte Dolazi čovjek, koji je meni drag! On će biti otac vaš ! Čovjek, koji će osje- Proklinju ih planine | telj ija i našeg naroda, sada već pokojnog grofa Fenkendorfa, ruskog ambasadora u Lon- i nama šiljali, | nu, pa ni mnoge druge. Ruska je inte- , ligencija silno u revoluciji nastradala, jer (oj* ubijana, uniš štavana i ponižavana na sve | Pičine. Neki su n. p. kulturni radenici, po pisanju štampe, postali najednom ovači novina, jestvina i t. d, Boljševiki su nadalje | bili imanovali generalisimom svoje vojske nekog studenta kadeta Kriljenka, a mini- ; «trom mornarice nekog mornara: Koliko ru- sla za rusku revoluciju. Revolucija je uni- stila za dugi niz godina rusku državu, i naše je mišljenje, da je Rusiji donela mno- go više zla, nego koristi, bar slušajući ve- ti, koje nam dolaze sa Istoka, jer u opšte nikakva revolucija nije dobra. Ruska je revolucija silno delovala i na ostale evrop- ske države, jer se posle nje opaža silno širenje internacijonalizma megju mnoštvom neukog sveta, kao i porast protudržavnog elementa u svim državama Evrope. Mi će- mo se pozabaviti, kako je: revolucija de- . lovala na naš narod, U najprvom času naša je žurnalistika bila neodlučna (govorimo specijalno: o hrvatskoj, jer srpske nije ni- kako bilo, a slovenačke nismo imali pri ruci), ali se je odmah svom dušom priklo- nila revoluciji. Ne znamo ni to, da li su take bile sve Ahrvalfske novine, jer nam je “iod njih mali deo dolazio do ruku. Znamo » Gnjev jela moralnu smrt bogovima, a Po ćati dušom vano i gro Srcem vašim . pr., da se je zagrebač ka ,Riječ“ punom a > e th : šire pogo rrafe KK mame >: KELLI sir 1 soi jd a prera orroeertit —ivrosi“ SSTE TT era viki - ree vtrroti na ičvorači ke; oma. Bogovi su i dalje produžili žemnaljski dan!“, kao i za onim jadnikovićem, što je uništio bez časti, moći, sjaja, slave i veli- čine. Robovi su ostali u kandžama novih gospodara. Čutali su i umirali, plakali, uz- — Pa kamo naši bogovi da nas za- štite? — pitali su se u čudu. — Nema ih, oni su vas ostavili, dok prijeđe bura, koja se kovitla nad vašim — Valjda se oni misle i opet povra- titi/ da gospodare nad nama ? “— => Da bogme misle!... > Ne smiju! Nećemo mi njih. Neka čem. Grobovi naši boriće se s njima. Ne- | isleđenja, ćemo ih, nećemo! — Zagrmljelo je hilja- bogovi nijemo ćutali i premišljali o krva- vom zločinu i pravednom gnjevu raje, koja se buni, prijeti i vaskrsava !. o 1neka dođu bogovi s retain: šibao ja, Eurijala i Meduza, neće nas uplašiti. očima ojača, poraznija i strašnija od modernog o- na ni Nećemo ih! Neka im dadnu dn njihovi munje i gromove, nepro- bojne. legije i topove, neka ih pošlju na ognjišta naša; naš najmlađi junak biće ojači od sve njihove armade, jer on sam opa da bi donijeli Hrista na rukama i nje- > milosti za njih, kao što i njihova srca ni- : nala nijedan atom sažaljenja za nas! ha kamenu smo hranu sijali i pod ka- nom djecu njegovali. Rodom naših vi- > Plodom naših njiva bogovi su punili am- e MA. honjin, i t. ništa državnici, u šta! “Posle revolucije u Rusiji... Revolucija je u Rusiji napravila o- gromne materijalne štete i iskvarila ruski narod. Od kada je bukla revolucija, Evro- pa je bez ikakvih temeljitih podataka o pravom stanju stvari u toj zemlji. Javlja se, da su poubijani ponajbolji ruski voj- skovođe, koji su imali silnih uspeha u 0- + vom ratu, kao n. p. Brusilov, Russkij, Du- d. Poubijaše carsku porodicu na način do sada nečuven u istoriji, bez rasprave i neke velike knezove, među kojima i zeta Nj. Vel. Kralja, velikog kneza Ivana Kon- stantinovića. U opšte razbojstva na sve strane, pljačkanja i palež, jer velikoj mno- o žŽini učesnika u revoluciji ne lebdijaše pred idealna, u koliko Ibci može imati što idealna u sebi, razaranje i pljačkanje. Jadna Rusija, ona- ko na oko silna država, sada se ne raču- je ne zarezuju, | premda je nosila glavni teret rata. Njezini | koji su bili duša saveza proti centralnim vlastima, stoje negdje u kutu | zaboravljeni od neharne otadžbine i nje- | zinih nekada saveznika. Pjatr Aleksjejević | Izvoljskij, još za vreme rata ambasador u Parizu, duša i glavni podstrekač u antan- | “ti, koji je učvrstio savez sa Francuskom i | čana. U“jednu riječ, sve ono što je vrije- kasnije sa Delcasse-om doprinio do sastanka u Revalu megju carem Nikolajem i kraljem Eduardom, — rekosmo Izvoljskij, — taj se čovek sada ne pita, premda je, kao državnik, imao najviše zasluge, da je na- činjen onakav obruč oko centralnih vlasti, | * Nećemo da spominjemo ni specijalno prija- | osude ; Saveznici otpornu snagu ruske vojske, Kerjenskim. Skoro u svakom uvodnom članku ,Riječi“ bejaše stavka ,u eri ruske revolucije“, dok su nemačke i madžarske novine sa najve- ćim veseljem pisale, da Rusija neće biti u stanju da se dale bori. Mi smo se čudili, vati za rusku revoluciju u času, kada su pobedonosne vojske centralnih vlasti staja- le duboko na antantinom teritoriju, i kada "je pobeda sasvim naginjala na stranu Ne- maca. Većina je, kako rekosmo, naših no- vina bila izgubila glavu, te se je radovala nečemu, što je moglo za dugi niz godina iskopati grobnicu Slavenstvu. U našem je novinstvu od toga doba nastao takav dar- mar, i taka protivurečnost ideja, da se nije moguće snaći. Na svaki način usled revo- lucije u Rusiji nije mnogo manjkalo, da nemački generalštab podjarmi ceo svet. (Sledi) poubijaše i revolucija || nego samo Neka se povrate naše starine. Pok. Fabris u ,Srgju“ (br. 23. god. 1903.) u članku ,Muzej dubrovačkijeh sta- rina i panteon glasovitijeh Dubrovčana“ piše: »Imamo gradski muzej. Svak će u prvi mah promisliti, da su u njemu saču- vane razne zbirke dubrovačkijeh starina, da će se u njemu naći prikazan javni, književni i privatni život starijeh Dubrov- dno da se sačuva. Naš muzej ima bogati- jeh zbiraka svakovrsnih životinja, ptica i riba, a dubrovačkijeh starina najmanje. Da nije mara i nastojanja zaslužnoga upravi- otelja našega muzeja prof. Balda Kosića, ne bi ni toga bilo“. Kao uzrok, zašto u muzeju ima najmanje dubr. starina, pok, 1 \ sai Fabris navađa : dijelom se je prodalo stran- cima, dijelom je s nemara propalo“. Fabris | imao je potpuno pravo; ali glavno nije . spomenuo, (onda nije smio ni spomenuti dk: da nau jo Austrija, kad je ono kobne god. 1814 zavladala Dubrovnikom, pokrala što | je najboljega i najinteresantnijega bilo. To su nam pripovijedali stari ljudi, a i pisci dubr. istorije (Stojanović, Adamović i dr.) to spominju. Navesti ću nekoliko primjera: Za pada republike, Dubrovnik je imao 168 topa, između kojih dva glasovita, darova- na republici od cara Karla V. za uzdarje radi pomoći što Dubrovnik dade u ratu proti Afričana (Stojanović: Povjest dubr. republ. str. 2833). Adamović u svojoj rad- nji »O bedemima grada Dubrovnika“ spo- minje, kako su sve naše tvrđave bile obo- ružane topovima, pa i sama gradska vra- ta. Na Sv. Lovrjencu bila su dva glasovi- ta dubr. topa zvana ,Gušteri“, i još 6 o- stalih topova livenih od g. 1531 do god. 1570, po svoj prilici u Dubrovniku. Istori- ja nam kaže, da je Dubrovnik među prve evropejske države počeo salijevati topove, Najstariji dubr. topovi, zvani ,Kolubrine“, »sokonice“, ,smirilji“ lijevali su se u Du- brovniku XV. i XVL vijeka. Od god. 1529 dubrovačke fabrike pravile su i drugo o- ružje, kao lumbarde, maškule i ost. Misli- ote li, da je sačuvan u naš muzej i jedan koa tog grala. ili topa. Nijedan, M baašejna tie Medo doček grscnc eko Ve kako se slovenski patriot može oduševlja- .| ho Pracat na ,liječenje“ šim topovi Bečki muzeji imaju čitasa zbirke naših ,mortara“ ,skandaleta“ ,lu- kjernara“ i dr. dubr. sprava, a u našem muzeju tek pojedini komadi, i to zaslugom g. Iva Sarake i dr. Naš muzej nema ni sve tipove dubr. novca, a bečki muzej ima dva zlatna spomen-novca, koja su jako rijetka. To je sve bilo, pomoću raznih a- genata i ,kulturtregera“ odnešeno u Beč. Što Austrija nije mogla, da nam odnese, odmah iza pada republike, to je ona ipak kašnje, pod raznim izlikama, pomoću raz- nih ,činovnika“ odnijela. Za vrijeme ovog svjetskog rata, zloglasni poglavar Renkin, _ naravno na mig iz Beča, dao je da se od- . — ta riznica dubrovač=. “+ nese i naš arhiv, kog znanja. Prije rata, pošao nam je i Mi- , ada nam se nig- da povratio nije. (Bista Miha Pracata, dje- lo je Petra Gjakometi, a za nas je od o- sobite važnosti, jer je to:jedini javni spo- menik, što ga je postavila dubr. republika). I slika, koja je stala poviše ,vrata milo- osti“ u Dvoru, negdje je zalutala. (Nazad godišta, otstraniše ovu glasovitu sliku, a zamjeniše je novom ,modernom“, -— koju je izradio slikar Lalić) Govorilo se je onda, da je slika ,spremljena“ u Dvoru, — tako je barem Renkin bio rekao piscu ovih re- daka. Ako slika nije otputovala put Beča, molimo, neka se preda našem muzeju. $ Da svršimo : se povrate starine, što je Austrija u svoje doba pokrala. Italiji se već povraća. A što mi čekamo ? Zašto se i naša država svoj- ski ne zauzme, da se povrate svi naši stari topovi i oružje, sve naše starine. U | prvom redu neka nam se povrati arhiv (kako čujemo, on se nalazi u Stajerskom Gracu), Miho Pracat i sve one slike, koje NOMOPCKA BAHKA udao * * «2 su HSBO3HY. TproBuny. * Tipuma HOBa1 Ha | yramahetwe. _— Jlaje cBe BpCTH 3ajMOBa. — Kynyje H nponaje BaJIyTE H UeKOBe. — CBe NOCIIOBE. OGaBuba | g y3 najnoBoseuuje ysjere. — Oco6uTo 3aHuMaibe 34 yBO3HY. | * SES Do kraja ove godine K. 27.— | Pojedini broj GO para. == Oglasi se računaju: po posebnom cijeniku, a ako se vi- še puta uvrste, po pogodbi. Priposlana, osmrtnice, zahvalnice, objave, i t.d. 3 K po retku; u tekstu K 6. Danas, kad je Austrije nestalo, druge države već zatražiše, da im. Izlazi svake Srijede i Subote. * SE Ci Gad