ya dva God. 1. Izlazi svake Subote. Pretplata : za Dubrovnik i cijelu | 2.2 državu "0 “kraja ove godine K 5—- Pojedini broj 80 para. — Plativo i utuživo u Dubrovniku — šsw List za politiku, privredu i književnost. — Cijena oglasa po 1 cm? 50 para. Javne zahvale, objave zaruka, vjenčanja i smrti, računaju se dvostruko (K 1:—) Priposlano i oglasi u tekstu za svaki cm trostruko (K 1:50). Taksa se plaća unaprijed. — Za oglase koji se više puta uvrste, daje se popust. Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360. ME 2 Vlasnik i kefe: ODBOR »NARODA “. Dubrovačka Hrvatska Tiskara. ,Narod“ opei progovara. Čuveni i u našem narodu mnogo proslavljeni pjesnik »Gorskog Vijenca« kaže na jednom mjestu u tom svom divnom spjevu: »Bez muke se pjesma ne .<ispoja, bez muke se sablja ne sakoval« — Ni mi bez muke ne pokrenusmo »Narod«, bež muke ne odusta- smo za neko vrijeme od njegova izdavanja, bez mu- ke ga ni sad ne bi ponovo pokretali. Ni prkos, ni o- sveta, ni iična naša korist nijesu nas rukovodili, kad se odlučismo, da izagji emo pred narod kao nezavisan orgati, ono muka, teška i gorka, kad vigjesmo i spo- znasmo, “kakvi se osnovi udaraju našoj mladoj državi, za koju smo više ili manje, svi stradali, ali od koje ne tražimo. drugo, no da je vidimo sreinu i jaku, živeći u njoj onako, kako zaslužujemo po svom rađu i spo- sobnostima.. Ustali smo, da podignemo svoj glas, o- pažajući svuda neki čudni i nemili indiferentizam i a- patiju, kojima nijesu krive same ekonomske prilike i nesregjen vanjski položaj naše države; neko nezado- voljstvo i razočaranje, koje u tešku brigu dovodi i uprav poražava; neku strašni sebičnost i gramzljivost, koja se sve više uvećava što se više udaljavamo od svr- šetka najstračnijeg svjetskog rata, i sto drugih čuda i . k Pole smetaju sreći i napretku naše države i narode Pokušali smo, da pera uzroke toj našoj teškoj. muci i nezgodi, ,..-« da rušimo trulež bez obzita, aii smo, radeći tako, do brzo morali da oku- šamo neugodne posljedice. Ipak ne klonusmo, no nas evo, da započeti rad još voljnije i istrajnije nastavi- mo. Poznasmo mnoge, koje inače ne bi bili sasvim poznali, po očajnom kriku, koji su podigli i po ne- dostojnim i podlim srestvima, koja su protiv nas po- duzeli; poznasmo kakav je uprav bio i od prije pa- triotizam onijeh izmegju njih koji se uvijek njim ba- ne i svugda ističu, kad su se onako podnijeli na op- ću štetu, u doba kad su imali više no ikad da posvete sve svoje sile umne i fizične sretno oslobogjenoj i ujedinjenoj domovini. Svi ti individui, koji se sve više otkrivaju, što bi htjeli da se. više sakriju :pred licem Pravde i Istine, služe se svakojakim srestvima : prijetnjama, spletkama i osvetom, ali nam neće ni za časak ugušiti glas sa- vjesti, ui će nas sklonuti ni prislliti, da svrnemo s. staze, kojom smo udarili; — šta više, još nas tako više. potiču na jaču borbu i istrajnost. Preuzimljući, prelije više od tri mjeseca. i po, nakon rmuogo muka i zapreka, ponovno izdavanje li- sta »Naroda« pojačanom energijom; obraćamo se sva- kome, kome je milija pravda od nepravde, istina od laži, domovina od lične koristi na štetu opće- stvari, da nas pomogne zborom i tvorom: platom i bratskim savjetom. : Vršeći svoj program, najavljen u prvom broju lista, rušićemo bez milosti i stare predrasuđe, koje su saradnjom, pret- se bile uvriježile u naš narod za vrijeme provale Au- . strije, a koje su nam i suviše jada zadale u prošlosti, buditi narodni ponos i pomagati stvaranju - \araktera u omladini, bez čega nema budućnosti narodne. | Videći šta rade lihvari i gulikože nad jadnim, izmučenim narodom, ti demoni u ljudskom obliku, kojima je adska pohlepa za sve većim blagom u srcu otvorila nezasitnu provaliju, da se u njem više ne m:že da smjesti i zaustavi nikakav plemeniti osjećaj prema: Bogu: i narodu, otkrivaćemo ih bez milosti i izlagati preziru naroda, onemogućujući im, što god nam više snaga dopušta, nečovječna njihova djela, koja bi mo- gla, ako ovako i dalje potraje, dovesti mase na kakav očajan korak i groznu nesreću. Pošto uz to pozvani neće ili ne mogu da se ri- ješe, da predadu zaslužnoj kazni, ili u nekim sluča- Odgovotui urednik: SICROJE VULETIĆ. jevima, ako ništa drugo, da nam uklone s oči stare krvnike minule i u zloj uspomeni ostale austrijske uprave, radićemo i na tome grijem silama, te molimo svakoga, ko ljubi ovu zemlja 1 žali silne, nevine žrtve .iz prošlosti, da nam pruži u tu svrhu sigurnih i po- uzdanih dokaza, kako bi u tome lakše i prije uspjeli. | u svemu ostalom, šla se tiče opće stvari, naša volja, da pomognemo i sve na dobro upravimo, i suviše je velika; — hoće li pak i snaga biti srazmjer- no jaka, zavisi o pomoći braće i jednomišljenika našijeh. D'Annunzio ante portas! Pjesnik ,komedilaša“ i vogja »atdita“, kojima je zgodno primijenio naš gedžo onu poznatu zago- netku: ,perje nosi (bersaljer, ptica nije; pušku nosi, lovac nije; brzo bježi, zec nijel“ — upotrebio je zgodu, da avanturističkom svom junaštvu na olak način ustakne aureolu legendarne slave i istorijsko- patriotskog podviga. Degenerirtani podražavatelj veli- kog Garibaldija, žalosni prisvajač maziva ,pjesnika slobode“, koji djelima svojim očito huli najvećeg apo- stola njezina, velikog Macinija; u pijanstvu pobjeđe, tugjom zaslugom stečene i lova u mutnu dobivena, slijedu vučicu rimsku, koju i danas drže potomci Romula i Rema, pred ulazovi Kampidolja, da ne bi po slučaju zaboravili, da irs ce gtabljiva životinia zađojila praoće, — i ne sluieći,da s ove strane »nji- hova amarissima« još uvijek s Lovćena kliče vječni čuvar njegova najvećeg vrhunca : »lijesna su vrata uljaniku, Za megjeda (vučicu) skovana sjekira“! Pa što je okuražilo tog slavnog avijatičara, da počne već da gradi svoje ,castelli per aria“ ?1 Zau- zeće Rijeke bio je samo pokušaj, predigra komedije, koja bi lako mogla da bude i tragikomedija. — Te- legram iz i\lauena od 14 novembra javlja: ,Američka delegacija na konferenciji mira u Parizu saopćila je vrhovnom savezničkom savjetu, da će ona početkom decembra otputovati iz Pariza. Engleska delegacija dala je sličnu izjavu. Zbog toga se u Parizu misli, da će radovi konferencije do toga dana bi! zaključeni“. On je, uvijek u opojnosti ,pobjede“ uočio, da je sad ili ikad zgodan momenat, da u ovoj općojne- suglasici, iza predugog vijećanja, okupira krajeve, koje ne bi nikad imala Italija, dok postoji konfereneija mi- ra, na kojoj ima presudnu riječ Wilson. Već bi poslij\: po onoj ,beati possidentes“ iza izvjesnog vremena, lako proglasio aneksiju ,majci domovini“, kao što je Austrija učinila bila s Bosnom i Hercegovinom. Ta svijet neće, misli D' Anuncio, da se opet zakrvi radi Dalmacije. e = Videći nas nesložne i pocjepane, apatične i ne- uregjene, a u ovako zgodnom momentu za se, mogli bi se i njegovi »arditi« zbilja okuražiti, te pokušati kakvo junaštvo na svoj način, koje kad bi im i naj- manje uspjelo, moglo bi imati za nas vrlo neugodne posljedice. U Italiji odavna vri radi groznog i očaj- nog unutrašnjeg stanja; i najmanji uspjeh D' Anun- cija pobudio bi i osokolio vojničku stranku, koja mu je zu legjima, da u ime domovine i radi »podjarmljene braće« izazove prevrat, i skroz nezadovoljnom svi- jetu svrne um i pogled na drugu stranu, Tad bi ga više poduprli, i mi što bi izgubili, ne bi dobili bez rata na satiu intervenciju Evrope, koja i sad skida brigu sa sebe, a za slabije i. haje i ne haje. Ako smo dostojni svojih predaka i stečene slo- bode, ne čekajmo zadnji čas! Ne ostavljajmo sve na srpskom vojniku, koji je mnogo i suviše uradio za ovo sedam zadnjih godina i upropastio se i zdravljem .i imanjem, pošto je izdržao i postigao što nijedan žalosno, da se u 7“ drugi vojnik u onolikom broju i onakim prilikama “kadar nije bio da učini! Pazeći budnim okom na domaće zlotvore, pri- berimo se, sad ili ikad, i spremni na sve, čekajino na braniku domovine, i tad niko, a najmanje pak soj nedostojan nas i a slave i poštenja, neće se usu- diti da dirne u ono što nam je najsvetije. Na posao dakle, zove nas rogjena zemlja i krv viteških naših pradjedova | O žisosanim banknotama. Ove godine u januaru bile su žigosane Austro- Ugarske banknote. Novine donijele su, da io žigosa- nje vrijedi samo u toliko, da nova država zna koliko novca ima u prometu — dakle radi brojenja. Neži: gosane banknote izgubile su svoju vrijednost. Od da- na žigosanja do danas, kolale su te banknote, bez da je iko pazio, kakav je pečat udaren na njima. Kon- statujemo, da nije bilo jednog službenog pečata, već " su se žigosale raznim pečatima ureda, vojne vlasti, županija, i t. d., — tako da je kontrola apsolutno ne- moguća bila. Ovih dana, doživjeli smo jednu — na- zovimo je novost. Banke i sve trgovine odbijaju ban- knote, na kojima pečat nije čitljiv, ili po njihovu mi- šljenju falsifikovan, koliko je time udaren siromašni | a osobito seljački staiež, neda se opisali, a 0 zastoju : Ko ne zra čitat, taj je u trgovini, dai ne govorimo. riješen novac4. Pošljete li djevojku, da vam što kupi, ona se prosto vraća, bez hrane, jer trgovci neće da joj prime banknote, koje su same vlasti i banke iz- dale. Pogjete li na banku, da položite što novaca, morate sat i više čekati, dok vam činovnik sa pove- ćalom u ruci ne konstatira, vrijedi li vaš novac ili ne. Seljak, koji svoj proizvod donese u grad na prodaju, udre na sto čuda, koji novac mora da prima, a koji ne. Naredbama, vlasti moramo se pokoravati, ali pi- tamo od kuda ta najnovija naredba. O njoj nijesmo ništa čitali, niti je bila javno oglašena. Zašto se je pustilo skoro godinu dana kolati svakovrsue pečate na banknotama, a danas u jedan put proglasiti ih da ne vrijede ništa. Spominjemo se vrlo dobro, kad su se žigosaie banknote, da su se žigosale sa starim istro- šenim pečatima, svakovrsnom ratnom tintom, bez ika- kove dugotrajne vrijednosti. Isti činovnici koji su ži- gosali, mnoge i mnoge banknote ostale su nečitljive i zamazane, što nije ni čudo uzevši u obzir kratak rok za obavit takav kolosalni posao. Dopuštamo, da se je uvuklo i krivo žigosanih banknota, ali što se je čekala godina dana, da se tome stane na put. Zašto se, odma na početku, nijesu izdale odredbe koji pe- čati vrijede, a koji ne. Ponavljamo, — ovakim mjera- ma pogogjen je siromašni i nepismeni puk, a osobito naš seljak. Mi smo se potrudili, da obaznamo, jesu li barem uredi i banke dobile kakove upute od ovome. | Rekoše nam, da oni nikakove naredbe ni upute do bili nijesu, Dakle od koga to proističe? Ko je za to odgovoran ? Mjesna trgovačka komora ima riječ! Kako novine donose, skoro *mićemo biljegova- nje banknota — i to nešto slična xako su Česi ura- dili. Pri biljegovanju, odbijaće se 20% od biljegovane glavnice. Za 20% stranke dobijaće jedan bon, koji će kašnje biti isplaćen. Zagrebačke novine “onose, kako je to biljegovanje izazvalo ogorčenje u“ .m slojevima, osobito megju seljaš“ om i radništvom. Anketa, koju je u Zagrebu sazvao ban dr. Palaček, a odazvali su se svi novčani zavodi i “«govačke komo:“ 'e'noglasno protivili su se biljego.inju banknota : odbrilu 20%, Dr. Vrbanić u svome “ovoru, spom«“.uo je, kako je au dana, nije r išta učinilo, kako bi se sanirala naša vauta. Ističe, kakr odezimanjsm