ya dva

God. 1.

Izlazi svake Subote.

Pretplata : za Dubrovnik i cijelu |

2.2 državu

"0 “kraja ove godine K 5—-
Pojedini broj 80 para.

— Plativo i utuživo u Dubrovniku —

šsw

List za politiku, privredu i književnost. —

Cijena oglasa po 1 cm? 50 para.

Javne zahvale, objave zaruka, vjenčanja
i smrti, računaju se dvostruko (K 1:—)
Priposlano i oglasi u tekstu za svaki
cm trostruko (K 1:50). Taksa se plaća
unaprijed. — Za oglase koji se više puta
uvrste, daje se popust.

Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360.
ME 2

Vlasnik i kefe: ODBOR »NARODA “.

Dubrovačka Hrvatska Tiskara.

,Narod“ opei progovara.

Čuveni i u našem narodu mnogo proslavljeni
pjesnik »Gorskog Vijenca« kaže na jednom mjestu u
tom svom divnom spjevu: »Bez muke se pjesma ne

.<ispoja, bez muke se sablja ne sakoval« — Ni mi bez

muke ne pokrenusmo »Narod«, bež muke ne odusta-
smo za neko vrijeme od njegova izdavanja, bez mu-
ke ga ni sad ne bi ponovo pokretali. Ni prkos, ni o-
sveta, ni iična naša korist nijesu nas rukovodili, kad
se odlučismo, da izagji emo pred narod kao nezavisan
orgati, ono muka, teška i gorka, kad vigjesmo i spo-
znasmo, “kakvi se osnovi udaraju našoj mladoj državi,
za koju smo više ili manje, svi stradali, ali od koje ne
tražimo. drugo, no da je vidimo sreinu i jaku, živeći
u njoj onako, kako zaslužujemo po svom rađu i spo-
sobnostima.. Ustali smo, da podignemo svoj glas, o-
pažajući svuda neki čudni i nemili indiferentizam i a-
patiju, kojima nijesu krive same ekonomske prilike i
nesregjen vanjski položaj naše države; neko nezado-
voljstvo i razočaranje, koje u tešku brigu dovodi i uprav

poražava; neku strašni sebičnost i gramzljivost, koja

se sve više uvećava što se više udaljavamo od svr-
šetka najstračnijeg svjetskog rata, i sto drugih čuda i
. k Pole smetaju sreći i napretku naše države i
narode Pokušali smo, da pera uzroke toj našoj
teškoj. muci i nezgodi, ,..-« da rušimo trulež bez
obzita, aii smo, radeći tako, do brzo morali da oku-
šamo neugodne posljedice. Ipak ne klonusmo, no nas
evo, da započeti rad još voljnije i istrajnije nastavi-
mo. Poznasmo mnoge, koje inače ne bi bili sasvim
poznali, po očajnom kriku, koji su podigli i po ne-
dostojnim i podlim srestvima, koja su protiv nas po-
duzeli; poznasmo kakav je uprav bio i od prije pa-
triotizam onijeh izmegju njih koji se uvijek njim ba-
ne i svugda ističu, kad su se onako podnijeli na op-
ću štetu, u doba kad su imali više no ikad da posvete

sve svoje sile umne i fizične sretno oslobogjenoj i
ujedinjenoj domovini.

Svi ti individui, koji se sve više otkrivaju, što bi
htjeli da se. više sakriju :pred licem Pravde i Istine,
služe se svakojakim srestvima : prijetnjama, spletkama
i osvetom, ali nam neće ni za časak ugušiti glas sa-
vjesti, ui će nas sklonuti ni prislliti, da svrnemo s.
staze, kojom smo udarili; — šta više, još nas tako
više. potiču na jaču borbu i istrajnost.

Preuzimljući, prelije više od tri mjeseca. i po,
nakon rmuogo muka i zapreka, ponovno izdavanje li-
sta »Naroda« pojačanom energijom; obraćamo se sva-
kome, kome je milija pravda od nepravde, istina od

laži, domovina od lične koristi na štetu opće- stvari,

da nas pomogne zborom i tvorom:
platom i bratskim savjetom.

: Vršeći svoj program, najavljen u prvom broju
lista, rušićemo bez milosti i stare predrasuđe, koje su

saradnjom, pret-

se bile uvriježile u naš narod za vrijeme provale Au- .
strije, a koje su nam i suviše jada zadale u prošlosti,

buditi narodni ponos i pomagati stvaranju - \araktera
u omladini, bez čega nema budućnosti narodne. |
Videći šta rade lihvari i gulikože nad jadnim,
izmučenim narodom, ti demoni u ljudskom obliku,
kojima je adska pohlepa za sve većim blagom u srcu
otvorila nezasitnu provaliju, da se u njem više ne m:že

da smjesti i zaustavi nikakav plemeniti osjećaj prema:

Bogu: i narodu, otkrivaćemo ih bez milosti i izlagati
preziru naroda, onemogućujući im, što god nam više

snaga dopušta, nečovječna njihova djela, koja bi mo-

gla, ako ovako i dalje potraje, dovesti mase na kakav
očajan korak i groznu nesreću.

Pošto uz to pozvani neće ili ne mogu da se ri-
ješe, da predadu zaslužnoj kazni, ili u nekim sluča-

Odgovotui urednik: SICROJE VULETIĆ.

jevima, ako ništa drugo, da nam uklone s oči stare
krvnike minule i u zloj uspomeni ostale austrijske
uprave, radićemo i na tome grijem silama, te molimo
svakoga, ko ljubi ovu zemlja 1 žali silne, nevine žrtve

.iz prošlosti, da nam pruži u tu svrhu sigurnih i po-

uzdanih dokaza, kako bi u tome lakše i prije uspjeli.

| u svemu ostalom, šla se tiče opće stvari, naša
volja, da pomognemo i sve na dobro upravimo, i
suviše je velika; — hoće li pak i snaga biti srazmjer-
no jaka, zavisi o pomoći braće i jednomišljenika našijeh.

D'Annunzio ante  portas!

Pjesnik ,komedilaša“ i vogja »atdita“, kojima
je zgodno primijenio naš gedžo onu poznatu zago-
netku: ,perje nosi (bersaljer, ptica nije; pušku nosi,
lovac nije; brzo bježi, zec nijel“ — upotrebio je
zgodu, da avanturističkom svom  junaštvu na olak
način ustakne aureolu legendarne slave i istorijsko-
patriotskog podviga. Degenerirtani podražavatelj veli-
kog Garibaldija, žalosni prisvajač maziva ,pjesnika
slobode“, koji djelima svojim očito huli najvećeg apo-
stola njezina, velikog Macinija; u pijanstvu pobjeđe,
tugjom zaslugom stečene i lova u mutnu dobivena,
slijedu vučicu rimsku, koju i danas drže potomci
Romula i Rema, pred ulazovi Kampidolja, da ne bi
po slučaju zaboravili, da irs ce gtabljiva životinia
zađojila praoće, — i ne sluieći,da s ove strane »nji-
hova amarissima« još uvijek s Lovćena kliče vječni
čuvar njegova najvećeg vrhunca :

»lijesna su vrata uljaniku,
Za megjeda (vučicu) skovana sjekira“!

Pa što je okuražilo tog slavnog avijatičara, da
počne već da gradi svoje ,castelli per aria“ ?1 Zau-
zeće Rijeke bio je samo pokušaj, predigra komedije,
koja bi lako mogla da bude i tragikomedija. — Te-
legram iz i\lauena od 14 novembra javlja: ,Američka
delegacija na konferenciji mira u Parizu saopćila je
vrhovnom savezničkom savjetu, da će ona početkom
decembra otputovati iz Pariza. Engleska delegacija
dala je sličnu izjavu. Zbog toga se u Parizu misli, da
će radovi konferencije do toga dana bi! zaključeni“.

On je, uvijek u opojnosti ,pobjede“ uočio, da
je sad ili ikad zgodan momenat, da u ovoj općojne-
suglasici, iza predugog vijećanja, okupira krajeve, koje
ne bi nikad imala Italija, dok postoji konfereneija mi-
ra, na kojoj ima presudnu riječ Wilson. Već bi poslij\:
po onoj ,beati possidentes“ iza izvjesnog vremena,
lako proglasio aneksiju ,majci domovini“, kao što je
Austrija učinila bila s Bosnom i Hercegovinom. Ta
svijet neće, misli D' Anuncio, da se opet zakrvi radi
Dalmacije. e =

Videći nas nesložne i pocjepane, apatične i ne-

uregjene, a u ovako zgodnom momentu za se, mogli
bi se i njegovi »arditi« zbilja okuražiti, te pokušati
kakvo junaštvo na svoj način, koje kad bi im i naj-
manje uspjelo, moglo bi imati za nas vrlo neugodne
posljedice. U Italiji odavna vri radi groznog i očaj-
nog unutrašnjeg stanja; i najmanji uspjeh D' Anun-
cija pobudio bi i osokolio vojničku stranku, koja mu
je zu legjima, da u ime domovine i radi »podjarmljene
braće« izazove prevrat, i skroz nezadovoljnom  svi-
jetu svrne um i pogled na drugu stranu, Tad bi ga

više poduprli, i mi što bi izgubili, ne bi dobili bez

rata na satiu intervenciju Evrope, koja i sad skida
brigu sa sebe, a za slabije i. haje i ne haje.
Ako smo dostojni svojih predaka i stečene slo-

bode, ne čekajmo zadnji čas! Ne ostavljajmo sve na

srpskom vojniku, koji je mnogo i suviše uradio za
ovo sedam zadnjih godina i upropastio se i zdravljem

.i imanjem, pošto je izdržao i postigao što nijedan

žalosno, da se u 7“

drugi vojnik u onolikom broju i onakim prilikama

“kadar nije bio da učini!

Pazeći budnim okom na domaće zlotvore, pri-
berimo se, sad ili ikad, i spremni na sve, čekajino na
braniku domovine, i tad niko, a najmanje pak soj
nedostojan nas i a slave i poštenja, neće se usu-
diti da dirne u ono što nam je najsvetije. Na posao

dakle, zove nas rogjena zemlja i krv viteških naših
pradjedova |

O žisosanim banknotama.

Ove godine u januaru bile su žigosane Austro-
Ugarske banknote. Novine donijele su, da io žigosa-
nje vrijedi samo u toliko, da nova država zna koliko
novca ima u prometu — dakle radi brojenja. Neži:
gosane banknote izgubile su svoju vrijednost. Od da-
na žigosanja do danas, kolale su te banknote, bez da
je iko pazio, kakav je pečat udaren na njima. Kon-

statujemo, da nije bilo jednog službenog pečata, već "

su se žigosale raznim pečatima ureda, vojne vlasti,
županija, i t. d., — tako da je kontrola apsolutno ne-
moguća bila. Ovih dana, doživjeli smo jednu — na-
zovimo je novost. Banke i sve trgovine odbijaju ban-
knote, na kojima pečat nije čitljiv, ili po njihovu mi-

 šljenju falsifikovan, koliko je time udaren siromašni |
a osobito seljački staiež, neda se opisali, a 0 zastoju :
Ko ne zra čitat, taj je

u trgovini, dai ne govorimo.
riješen novac4. Pošljete li djevojku, da vam što kupi,
ona se prosto vraća, bez hrane, jer trgovci neće da
joj prime banknote, koje su same vlasti i banke iz-
dale. Pogjete li na banku, da položite što novaca,
morate sat i više čekati, dok vam činovnik sa pove-
ćalom u ruci ne konstatira, vrijedi li vaš novac ili ne.
Seljak, koji svoj proizvod donese u grad na prodaju,
udre na sto čuda, koji novac mora da prima, a koji ne.

Naredbama, vlasti moramo se pokoravati, ali pi-
tamo od kuda ta najnovija naredba. O njoj  nijesmo
ništa čitali, niti je bila javno oglašena. Zašto se je
pustilo skoro godinu dana kolati svakovrsue pečate
na banknotama, a danas u jedan put proglasiti ih da
ne vrijede ništa. Spominjemo se vrlo dobro, kad su se
žigosaie banknote, da su se žigosale sa starim istro-
šenim pečatima, svakovrsnom ratnom tintom, bez ika-
kove dugotrajne vrijednosti. Isti činovnici koji su ži-
gosali, mnoge i mnoge banknote ostale su nečitljive
i zamazane, što nije ni čudo uzevši u obzir kratak
rok za obavit takav kolosalni posao. Dopuštamo, da
se je uvuklo i krivo žigosanih banknota, ali što se je
čekala godina dana, da se tome stane na put. Zašto
se, odma na početku, nijesu izdale odredbe koji pe-
čati vrijede, a koji ne. Ponavljamo, — ovakim  mjera-
ma pogogjen je siromašni i nepismeni puk, a osobito
naš seljak. Mi smo se potrudili, da obaznamo, jesu li

barem uredi i banke dobile kakove upute od ovome. |
Rekoše nam, da oni nikakove naredbe ni upute do
bili nijesu, Dakle od koga to proističe? Ko je za to

odgovoran ? Mjesna trgovačka komora ima riječ!
Kako novine donose, skoro *mićemo  biljegova-
nje banknota — i to nešto slična xako su Česi ura-
dili. Pri biljegovanju, odbijaće se 20% od biljegovane
glavnice. Za 20% stranke dobijaće jedan bon, koji će
kašnje biti isplaćen. Zagrebačke novine “onose, kako
je to biljegovanje izazvalo ogorčenje u“ .m slojevima,
osobito megju seljaš“ om i radništvom. Anketa, koju
je u Zagrebu sazvao ban dr. Palaček, a odazvali su se
svi novčani zavodi i “«govačke komo:“  'e'noglasno
protivili su se biljego.inju banknota : odbrilu 20%,
Dr. Vrbanić u svome “ovoru, spom«“.uo je, kako je
au dana, nije r išta učinilo, kako
bi se sanirala naša vauta. Ističe, kakr odezimanjsm