sBiE-2.

Br. 11.

N

cijene, uprav do basnoslovne visine, nastojeći tako, da

zajaze nenasitu svoju halapljivost (i pohlepu za nov-

cem ; pristao je još ne mali broj i onih, koji ove
oprve u njihovom bezbožnom radu na razne načine
obrane i podupiru, trgujući i sami s njima, prodava.

jući im čast svoju, poštenje i savjest, zaboravljajući
svete dužnosti“ prema narodu i državi, prema Bogu i
čovječanstvu. I u koliko je više ovih potonjih, u i0-
liko je i teža i ljuća borba sa prvima. S teškim srcem
i neiskazanim bolom u duši mi gledamo, kako se
sporo i bez energije vodi borba proti narodnim krvo-
Pijama, kako nema sloge i jedinstva i zajedničkog i
istovjetnog rada na svim stranama naše prostrane do-
movine, koji bi uskorio i suviše željno očekivani čas

konsolidovanja naših unutrašnjih prilika i stao na put

sve većoj skupoći, koja je već uprav dozlogrdila teš-
ko izmučenom svijetu, U toj grdnoj bijedi i muci,
koju ljuto kušamo, tješe nasne malo i osamljeni slu-
čajevi, koji navješćuju neki znatniji korak općem do-
bru i napretku, Tako n. pr. službeni list u Zagrebu
od 3. ov. mj., doriosi bansku naredbu za suzbijanje
skupoće i lihvarenja robom, kojom se odregjuje, da
trgovci i obrtnici imadu, u roku od 8 dana, računa-

o ojući od dana proglašenja naredbe po upravnoj redar-

stvenoj oblasti, sniziti u svojim radnjama prodajne
Cijene ma iznos, za koji se je roba prodavala 5. no-

 vambra 1919, kao dana, kojim je proglašen u »Na-

rodnim Novinama« pravilnik o postupku prilikom
markiranja kruna. Nakon tri dana redarstveni organi,
uz sudjelovanje stručnjaka, proveli su u svakoj radnji
reviziju, da li je udovoljeno ustanovama ove naredbe.
Ako je trgovac ili obrtnik mogao da dokaže, da je
robu nabavio iza 5 nov., po skuplju cijenu, dozvolilo
mu se i srazmjerno veća prodajna cijena. Ako neko
dokaže, da je kupio robu iza 5 nov., uz cijene veće
nego li su ustanovljene paragrafima ove naredbe, ima
pravo da traži natrag što je preko toga platio. Ko se
ogriješi o ustanove ove naredbe, ili ko bi uskraćivao
prodaju robe ili je sakrivao, radnju zatvorio ili dru-
gim načinom nešto preduzeo, što bi se kosilo sa svom
naredbom, kažnjava se globom do 20.000 K. i zatvo-
rom do 6 mleseca. U slučaju ponovnog prekršaja gu-
bi se pravo na tjeranje obria; globe idu u fond za
pojeitinjenje cijena životnih namirnica siromašnim?slo-
jevima pučanstva one općine, gdje je počinjen
prekršaj.

To je do sad najstroža naredba, koja je izdata
u našoj državi. | u Sloveniji je mnogo tigovaca po-
zatvorano i pozvano na odgovornost radi oštećavanja
države i širenja nezadovoljstva u narodu, ali- sve je
to ništa prema onom što je uradila Češka. U Češkoj
su prihvaćena u Narodnoj Skupštini dva vrlo stroga
zakona, koja treba da nama posluže na ugled, kako
se paze i štite državni i narodni interesi. N. p. ako ko
zataji svoje zalihe; kažnjava se od 14 dana do deset
godina zatvora i do milijun kruna globe. Ako ko pre-

stupi propise za predaju predmeta potrebnih državi,

kažnjava se do 5 godina i do 200 hiljada kruna globe
Osim toga može biti izrečena zapljena čitavog imetka,
Kod pretjerivanja cijena, kao i za zahtijevanje pretje-
rane kirije nekretnina, odregjene su kazne do 3 go-
dine i 300.000 kruna globe. U slučaju ponovljenja
može biti izrečena kazna zatvora do 20 godina i nov-
čana globa do 2 milijuna kruna. Kaznom do 3 go-
dine zstvora i do 500 hiljada kruna kažnjava se onaj,
koja sam plati više no ja zvanična cijena, Ko se do-
govara s drugim, kako bi iskoristio današnje prilike

“na štetu svojih sugragjana, wože biti kažnjen robijom

do 5 godina i globom do 1 milijun kruna. U sluča-
jevima, gdje budu namirnice učinjene neupotrebivim
ili puštene da propanu, ili kad se bude smetalo pra-
vilnom prometu sa namirnicama i provedet. z. lihva-
renje, kažnjava se krivac do 20 godina i globom do
2 milijuna kruna, i t. d. >
Jedirio ovako krvavi zakoni mogu i kod nas da
dovedu: u red sve što su pokvarile: samoživost, ne-
znaenje, nemar, potkupljivost, protekcija, . sve ostale
mane i opačine, koje truju naš državni organizam i
grdno priječe konsolidovanje unutrašnjih prilika, od
kad smo stekli najglavniji uvjet i osnov pravoj sreći

i napretku u nacijonalnoj državi zlatnu slobodu, isku-
 pljenu najtežim mukama i silnim i pregolemim žrtvama,

Povodom ostavke D." Pugliesi-a.

Kao što je već poznato, g. Dr, A. Pugliesi dao je ostav-
ku na položaj zamjenika gradskog načelnika i općinskog
vijećnika. Ako ovaj dogogjaj ne izaziva, možda, kakvu
osobitu radost, iz razloga više humanih; on, svakako

= zistih razloga, ne ostavlja ni mnogo bola, ili bar,

fi >NAROD« >

u najbolju ruku, spada u registar običnih svakodnev-
nih vijesti, Najzad, Dubrovnik je, u svojoj burnoj pro-
šlosti, preživio mnogu nevolju, pa će stari dobri Bog
dati, da preturi preko glave i ovu nesreću: ostavku
g. Pugliesi-a1 "Ona, dakle, ne bi značila mnogo, kad
ne bi stajala u vezi sa izjavom g. Pugliesi-a, objav-
ljenom u listu »Rad-u«, u kojoj se on, na jedan vrlo
čuđan i nelogičan način, dotiče državnog komesara
g. Todorovića. Mi nemamo namjeru zastupati zvanič-
ne organe, čija je funkcija javna, i koja podleži kon-
troli njihovih predpostavljenih vlasti. Ali ne možemo
ostati ravnodušni prema izvjesnim tvrgjenjima g. Pu-
gliesi-a, koja su i netačna i kontradiktorna, da ne
kažemo što druga, i koja, s obzirom na shvaćanja o
omoralu i društvu, zasijecaju gotovo u opći interes.
Jer kad g. Pugliesi, naočigled sviju nas, izjavljuje,
da je g. Todorović »zasjecao u kompetencije kotarskog
poglavara«, i da je »inicijativom njegovom pozatva-
rano nekoliko naših sugragjana«, on kaže dvije krupne
neistine. Naprotiv, €. Tođorović je svojim uspješnim
radom, uzprkos Sviju rovarenja uperenih protivu njega,
dokazao da je potpuno svijestan kruga svoje nadlež-
nosti, i od uvijek je u najboljim ličnim i službenim

odnosima sa poglavarom. I baš zato, što dobro zna.

dokle dopire njegova dužnost, on je mnogima trn u
oku, Zašio g. Pugliesi apeluje samo na svoju golu
riječ, i zašto nije, kao dokaz svome tvrgjenju, naveo
ma i jedan slučaj miješanja g. Todorovića u nadlež-

nost kotarskog poglavara ? Ako je_općinska uprava, -
u zvaničnim odnosima sa poglavarom, zapala ma kad >

u »nezgodnu situaciju«, tome je, svakako, najmanje
bio kriv g. Todorović, već uvijek osornost i nepo-
pustljivost g. Pugliesi-a, od koje su patili i općinski
Poslovi i gragjanska i vojna nadleštva, i sva okolina
njegova. Da li je potrebno, da, primjera radi, nave-
demo samo njegove česte ispade prema komandantu
divizije, generalu g. Dokiću, kao predstavniku najviše
vojne vlasti, koje ne bi smio učiniti ni prema posljed-
njem austrijskom lajtnantu, i čije posljedice nije osje-
tio na sebi, blagodareći isključivo blagorodstvu g.
Dokića ? I kad stvar tako stoji, tuje li onda komično,
gotovo djetinjski naivno tvrgjenje, da je g. Todo-
rović »bio odmah u početku uzrokom sukoba u po-
glavarstvu«, i đa je to jedan od razloga, zbog kojih
je dao ostavku na svoj položaj? Zašto g. Pugliesi
jauče, ako poglavara boli?

Ali je još komičnije tvrgjenje, da je inicijativom
g. Todorovića pozatvarano nekoliko naših sugragjana !
Nama je i suviše dobro poznata ova afera. U čemu
leži inicijativa njegova, kad su bivši članovi »Narod-
nog Vijeća« pozatvarani na osnovu fakata, koja po-
vlače pritvor i koja su utvrgjena od strane kompeten-
tnih organa vlasti, odregjenih sudaca istražitelja 2 Ako
su; pak, ti ljudi u istinu bili nevini, pa su ipak uhap-
šeni, nije li to indirektna optužba sudaca istražitelja,
ružno sumnjičenje njihove spreme i zločinačka nega-
cija njihove savjesnosti ? I dok za jedan postupak, osno-
van na zakonu, £. Pugliesi baca krivicu na zaklete
državne činovnike, dotle misli da je dovoljno obranio
sebe, ako kaže, da je sa: g. Barbićem otišao u Beograd
ne da prosi milost za osumnjičene, već da traži od
vlade da se prema njima postupa onako, kako to
propisuje kazneni postupak. Mi smo u svoje vrijeme

oštro osudili ovaj korak g. Pugliesia i g. Barbića, .

.kao i netaktično držanje izaslanika Ministra Pravde,
8. Dr. Sekule Drljevića. Usljed toga imali smo čak i
materijalne štete, jer se na naš list izlio sav bijes onih,
kojih se ticala naša bilješka. Ali mii danas ostajemo
na tome gledištu, nalazeći da niko nema prava, da se,

posredno ili neposredno, miješa u pitanja, koja su

sub judice, i da, bilo ma u kome pravcu, uiječe na
tok istrage, koja je povjerena ljudima, jedino kvalifi-
kovanim da o tome vode računa.. Prema tome, g. Pu-
gliesi čini medvegju uslugu i sebi i svojim štićenicima,
“kad tvrdi, da su bivši članovi »Narodnog Vijeća« pu-
šteni na slobodu, bez ikakve garancije, odmah poslije
dolaska g. Drljevića u Dubrovnik. Zašto su pušteni,
čijim posredovanjem, ako njihovo puštanje na slobodu
nije imalo oslona u zakonu?! Kakvi su to »kompe-
tenini krugovi«, pored suda, i ko je taj što ih je do-
veo pred gotov čin?! Sem ioga, da li je to u isti
mah i dovoljan dokaz da osumnjičeni zaista nijesu
krivi, kad sud još nije izrekao svoju presudu? Kad
je jedna afera pred nezavisnim sudom, te se o njoj
ne može i ne smije ništa pozitivno reći, šta daje pravo
g Pugliesi-u, da, neovlašten i nepozvan, angažuje čak
i vladu u pitanjima čisto sudske prirode? Kad se
napadaju zvanični organi zbog inicijative, za koju

nije utvrgjeno, da je bila od štete, šta zaslužuje onda |

g. Pugliesi, koji uzurpira. pravo sudije i očigledno

> X

pokušava da omete istragu, upućenu pravilnim tokom?
Nama nije poznato, iz kojih je razloga £. Dominko- :
viću dozvoljen odlazak u Švajcarsku. To će najbolje
znati onaj, koji ga je pustio. Ali niko ne imože spo- |
riti da je tim postupkom izvršena jasna povreda za-
kona, Jer g. Dominković je još uvijek jedan od okriv- e
ljenih, i on nije smio biti pušten "vani zemlje prije
sudske presude. Megjutim, zanimljivo bi bilc čuti,
kakav je to corpus delicti, koji je vraćen g. Hop. 2.1?
Koliko se nama čini, taj corpus delicti mnogo: je za-

* mašniji no što misli i tvrdi Dr. Pugliesi.

Sa jednom nelogičnošću, koja frapira, i koje. sva-
kako, ima veze sa njegovim godinama, £. Pugliesi
demantuje samoga sebe. On sam priznaje da je išao
u Beograd, ne provodnje i zabave rađi, već da utiče
na vladu u aferi bivših članova »Narodnog, Vijeća«,
dakle u namjeri da prejudicira jednu stvar, koja je
još pod istragom, i da smijeni državnog kom. sara, .
Ovo je, nesumnjivo, jedinstven slučaj da prestavnik
mjesne vlasti, koji je u prvom redu dužan da pcmaže
isljedne vlasti i sud, staje otvoreno na stranu okriv-
ljenih i kao takav se i sada eksponira. Kad se vratio
otuda, kružile su-po Djbrovniku čitave bajke o nje-
govom prijemu u Beo;.«.du, a to se donekle vidi i
iz njegove izjave. On se najljubaznije dočekuje na
svakom mjestu, sva vrata mu se širom otvaraju, kom-
petentni krugovi (ah, ti »kompetenini krngovi« !) nose
ga na rukama, ministri mu padaju u zagrljaj, cio svi-
jet je ushićen, i on se vraća u Dubrovnik sa trium-
fom pobjednika. u pozi srednjevjekovnog ritera, koji
gine za pravdu. Ali, Bože moj, stvari u životu često
puta idu tako fatalno! Od sviju obećanja, koja su
mu data od strane »kompeteninih krugova«, ništa mu
nije ispunjeno 1?1? Ca

U ostalom, mi vidimo, da- ovako netaktično i
nezakonito držanje i pometenost g. Pugliesi-a ima i
svoju dobru stranu, jer, više.nego ma što drugo, do-
kazuje koliko je u istinu bilo već krajnje vrijeme da
g. Pugliesi podnese ostavku na tako visok i delikatan
položsj. U dobri čas!

Za sad ovoliko; a u prvoj prigodi poklonićemo
više pažnje pojedinim slučajevima, koji su se očigra-
vali u Dubrovniku za vrijeme vladavine bivšeg pot-
predsjednika gradskog vijeća, Dra. Pugliesi-a.

| Gargantua. >

Primjedba Uredništva : Obratili smo se g. To-
doroviću s pitanjem o tome, misli li nam davati kakva
objašnjenja povodom iznijetih navoda u »interviuju«
Dra. Pugliesi-a, na što nam on odgovorio, da je u mjesto
svakog daljeg polemisanja .sa svoje strane, pružio
priliku g. Dru. Leontiću, uredniku »Rad-a«, da sve
navode, zajedno s g. Pugliesi-jem, pred sudom dokaže,
jer da je već podnio tužbu državnom odvjetniku.

Naši dopisi.
; Metković.

Glasoviti Renkin, bivši austrijski poglavar u Du-
brovniku, imao ja svoje tipove »alter ego«i u drugim
mjestima. Tako u Stonu bijaše neki tiranin, žandarski
poštovogja Kanajet. Ovaj bijaše »sfrah i trepet« pu-
čanstva Stona u doba rata. Najprije je proganjao braću
Perić, i to Perić Pera tužio je, da je-u Čitaonic:«“'e-
vao srpsku himnu, te je temeljem one fužbe £,,, *-
gradovan od oficirskog čina na prosta redova ;
je tužio juristu Stijepa Perića i sa odsustva :
rao odmah da se povrati u četu; proganjao ih,
Srbotili i šure srpskog propagatora Dr. Bjelc
na poluostrvu Pelješcu. Tužio je u spisima D:.
lovučića, advokata u Janjini, da je pogibeljan =.
žavu i da je srpski agitator. Tužio je takogjer ugl...
braću trgovce Iva i Vitomira Gučića iz Stona, ie su
prvog odveli žandari u Dubrovnik, da je tobože do-
bivao novaca iz Srbije za širenje srpske misli. Tužio

je Srbina suca Paska Beutu, oca četvero djece,

dvaput mu preokrenuo kuću premetačinom, potjerao
ga u vojsku kao prostog redova, a ne kao vojnog
suca. Proganjao je ribare hindenburškom metodom ;
tužakao je svakog dobrog Jugoslavena, što se iz nje-
govih koncepata i tužba može vidjeti.

Za doba sloma, u opštem narodnom veselju, za-
htijevao je pojačanje austr. vojske, da se uguši na-
rodna svijest. Narod je demostrovao pred kućom, a|
on nestao netragom. Najednoč se čulo da je u Italiji,
a sada je ništa manje ni više nego  žandarski po-
štovogja u Metkovićima, pod kapom sa obilježenjem
Kralja Petra, kojeg je tako duboko mrzio i grdio.

Ljudi, gdje vam je pamet? Njega ne tre! u:
Makedonija, već da se gubi iz službe žandarske u
našem kraljevstvu ! | a

Brigadi žandarskoj do znanja ! e Podzvizd.

H