S o Eak I a i RASI Ca. Pi a E Zi ČR NE E otpad RES s ije za do todo sad soja ča bič oš BE Vk oi es »NAROD« Br,. 13. ii borja ka znanje sa strane države. Dakle: ne nagradu ili naplatu, no pravednu oštetu onima, koji su teško oštećeni ili = upropašćeni za vrijeme rata, pa bilo na koji načilt, u službi ili novcu, prema težini njihova položeja. To je pravo svakog postradalog, koji se nalazi u jadno materijalnom položaju; to je sveta i velika dužnosti države, kojoj se ne može i ne smije ugibati, ako želi, kao što mora, čvrste i jake osnove i vedru budućnost najkrvavijoj našoj narodnoj tečevini. Naši dopisi. Krivošije, 18. XII. Treba li ikome dokazivati značaj i korist škole, još i danas, u XX,-tom vijeku?! Ne bi trebalo zaista ni najprostijem težaku, a kamo li obrazovanom čovje- ku. Ipak, na žalost, izgleda, da u našoj mladoj: drža- vi ima i takvih prijatelja škole, koji nju stavljaju na zadnje mjesto. : Tako se eto, u žalosnijem školskijem prilikama, nalazi i selo Gornje Krivošije. koje već od toliko go- dina nema osnovne škole! Krvnom i propalom našem neprijatelju, Austriji, išlo je u račun, da ostanemo bez škole, bez očiju; ali danas nema već nikakvog oprav- danog uzroka, da nema škole u pomenutom selu, u narodnoj državi i slobodi. : Uslijed slabog stanja stare škole, u kojoj se nije poučavalo već nekoliko godina prije rata, sad je je- dino mjesto, te bi odgovaralo svima uvjetima, potre» o obitim za školu, zgrada bivše žandarske postaje u Dra: . galju, koja više od godine dana stoji prazna. Na ne- ke molbe, da se prepusti rečena zgrada za školu, od- govoriše odmah negativno, a na neke ne bi odgovora ni još od aprila ove godine. Ima u Dragalju i drugih kuća, prikladnih za stan žandara, ako bi od njih u opće u Dragalju bila po- treba, što mislimo da neće, i ne daj Bože, da bude (već postoje fri žand. postaje u udaljenosti od ls: ža od Dragalja : Crkvice, Grkavac i Grahovo); za ško- lu pak druge prikladne kuće nema. Ali, u toj stvari, čini nam se, odlučuje još onaj, koji na školu gleda na iste naočare, kao i za vrije- ime propale Austrije, i koji smatra, da žand. kasarna može da zamijeni školu, ili čak da je od nje potreb- nija i savremenija! Prežalosno poslije godinu dana oslobogjenja ! S toga ovijem javno apeliramo na one, u ovoj stvari pozvane, koji imaju više smisla za ško- lu i narodno dobro, da obrate pažnju na tako važno pitanje za ovo šelo, da še odmah udovolji opravda nom zahtjevu i želji seljana, pošto je svakome dobro poznato, da bez škole nema slobode ni napretka, i da je narod bez škole, narod bez budućnosti: za s6- be, državu i društvo. — Krivošljanin. Iz Cavtata. *) “ Ovdješnja omladina otvorila je, na dan Sv. Niko“ ie, niz svojih zabava za nastajnu zimu. Te večeri, pri dupkom punom velikom dvoranom restauranta Kala- čić, gg. diletanti prekazali su veselu igtu u 8 čina od Br. Nušića »Običan čovjek«. Zatim je slijedila plesna zabava. Sve je vrlo lijepo uspjelo. Čujemo, da za drugi dan Božića spremaju opet muzikalno-dramatično veče, sa mješovitim zborovima, komada za klavir, dvo-i če- tveroručno, sola i jednu aktovku. Svake pak nedjelje i svečanog dana drže se u istom lokalu poučna pre- davanja. To je vrlo dobro i milo nam je, da se mla- dež tako vježba na polju kulture i doprinaša svoj ka- mičak za opću prosvjetu. a Naš vodovod, otkada njim upravlja i na nj pazi g. Ljubo Bianchi, fankcionira u potpunom ređu, na opće: zadovoljstvo. Na žalost,to se ne može kazati i o javnom sa- tu na zvoniku crkve sv. Nikole, kojemu je tačnost ne- poznata činjenica. Brojke, koje satove označuju, kiša i sunce izbrisali su sasma. Do koga je, nek proviđi. Otkada je Općinska Uprava u rukama g. kr. ko- mesara, u mnogočem smo napredovali, bilo u unutr- njem uregjenju općinskih poslova, uredovnog reda, bi- lo u poljepšanju mjesta, bilo u aprovizacijonim okol- nostima, tako ne možemo drugo nego pohvaliti se. *) Zakasnilo za vrošli broj. Primj. Uredništva. P. N. Urednišivu »Naroda« Dubrovnik. Na temelju:$ 19. zak. o štampi, molim, da u narednom broju Vaš. cij. lista tiskate slijedeći ispravak : Nijesu istinite tvrdnje naznačene u rubrici »Naši dopisi«,a u pismu Gruda 10./12 1919. Br. 19 u po- gledu aprovizacije, jer: 1. Ne čini se nikakova razlika pri razdiobi hrane u izdavalištima Cavtat, Čilipi, Gruda, jer svakome se dijeli jednako; | 2, Neistinita je tvrdnja, da se nije dijelilo petrolje, jer nakon kontrole, koju obavlja općim. upravitelj svaki mjesec i nakon preslušanja raznih stranaka i pregledbe knjižica uspostavljeno je, da je djelidba bila redovito izvršena ; . 3. Glede razdiobe sladora, istina je da se je nešto zakasnilo, ali tome nije kriva aprovizacija, da li za- ivoreni saobraćaj željeznicom, koji je zapriječio pre- voz, ie se je moralo dovesti brodom u Cavtat,a kaš- nje kolina na Grudu, što je dobro poznato Opskrbnoj Poslovnici u Dubrovniku. e 4, Pošto ovoj općini nije stigla baš nikakova pri- tužba o neredovitosti djeljenja aprovizacije, pozivljem dopišnike, da izvole izaći otvoreno sa svojim potpi- sima, eda se uzmogne stvar objasniti. Cavtat 22/12. 1919. - Općinski upravitelj Kovačević. iz naše države. Izaslanici boko-kotorskih općina kod Pribi- . ćevića. Beogradski Presbiro javlja zvanično, 21. 0. mj. Prošle nedjelje primio je ministar unutarnjih djela g. Pribićević deputaciju izaslanika općina iz Boke Kotor- ske. U ime deputacije izložio je g. iLjuba Jovanović, bivši ministar, želje stanovništva Boke, da se Boka odcijepi od pokrajine Dalmacije i obrazuje kao pose- bni okrug, kojim će se upravljati neposredno iz Beo- grada. Ujedno je izveo razloge, koji govore za ova- kovo riješenje. Ministar unutarnjih djela je odgovorio, da je njemu simpatična ideja, da nestane starih_ hi- storijskih pokrajina, i da će se bez sumnje nove o- blasli zaokruživati prama novim principima, tako da će pri tom od odlučnog utjecaja biti životni interesi stanovništva. On čak, stoji na stanovištu, da se pitanja, na čije riješenje narodni život ne može čekati, ragje ri- ješe odmah, bez čekanja na konstituantu, No u ovom slučaju radi se o jednom vrlo krupnom pitanju, o ci- jepanju jedne pokrajine, i on je dužan upozoriti, da bi riješenje pitanja Boke u proponiranom pravcu mo- glo izazvati nevjerojatne odjeke u velikom dijelu naše javnosti, tim prije, što bi se moglo kazati, da to pi- tanje nije sada ni silno ni aktuelno, da se njegovim riješenjem prejudicira konačnoj odluci na konstituanti. Povoljno stanje jadranskog pitanja. »Jadran« prima pismo iz Pariza od“ jednoga odličnog člana naše mirovne delegacije, u kojemu se vrlo optimistički prosugjuje naš položaj. Engleska i Francuska su uvi- ra a o pu Badnja večer u Dum Paše. A ko ga se ne bi sjećao? Prije bi gotovo za- boravio i sebe samoga. Dosta da bi pogledao na crkvu sv. Vlaha, odmah bi ti došao na pamet Dum Paše, koji je tu bio sve i sva. Bez njega se nije mo- gla ni svijeća užeći, a kamo li promisliti, da nije baš uprav za njega bila zgragjena i otvorena ova bogo- molja. Grinje, Vlaho Žic i Santor sporedna su lica, a Dum Paše je izmegju njih prvak, svak je morao njega slušati bez pogovora. Ni sami svetac mu se nije protivio, no bi i samo vrijeme propuštao, da bude na dlaku onako, kako je on želio, U jednu riječ, bilo je i vrijeme u rukama Dum Paše, — nije smjelo dažgjeti na svečev dan, svi su barjaci imali biti suhi, svak je imao doći pred sv. Vlaha, kad bi on zapievao na jutrnjoj: »Salutis aram Blasiusš Erexit, aegri accurrite.. .« z (Sv. Vlaho uzdignu otar zdravlja, bolesnici pritecite...) Bio je visok, kost i koža, prava trklja, a uz to u crvenim bječvama, obučen kaonuti kanonik po lo- kaču, sa srebrnom burmuticom u ruci ispod: mocete !). Obazirao se na sve strane po crkvi, i baš mu nije mogla ni muha izbjeći.. > »U mene ste večeras glave b....« > Znali smo, da on, po starom običaju, pristavlja badnjak, da je u njegovu domu pijeće, i da se tu jedu još i oblante. ?) Kosta će, naš provodič i pjevač u sv. Vlaha, za- kucati, pa uz muziku podviknuti »Bog i djacil« : A Dum Paše s prozora: »Glave b...., još ni- jesu pečeni pracil!« Na to družina uz lijericu : »Došli smo vam kolendati, Ovom dvoru fale dati! : U našega Dum Paše pred dvore | Pjevajmo, braćo, do zore l« | »Dosta je, glave b...; ugjite unutra !«, začu se ponovo glas Dum Pašin. U čas su svi bili kod njega ra okupu: Grinje je držao kadionik, gologlav ; Stije- po Broković (kanonikov unuk), u patenti, *) s orga- nistom sv. Vlaha, Santorom, ugagjao vjolin, a Dum Paše bio ispred jaslica, u rogatici,*) da blagoslovi badnjak. Počne molitviće, a Kesta kriješti: »Čestito vam badnji dan, Da se veselimo !. .« Kako ove godine, dabogda i do godine 1.. .« A Broković će uz viclin: »U sej vrijeme godišta, Mir se svjetu mnavješta, Porogjenje djetića ...« A pjevači u šali, puni obijesti: xi Svete Marije | « Dum Paše će na to: »Leri ko leri,*) glaveb..... « Slama je bila posuta po podu, badnjak okoru- nan ) brštanom, lovorikom i maslinom ; na trpezi bo- karica vina i taljerić 7) žita i smokava, a i kropionica. I ako puni vraštva, pustiše ipak Dum Pašu, đa lijepo poškropi badnjak i da svakom doda, da barem polju- bi bokaricu. Oni se kese, a Dum Paše vrši ozbiljno svoju, neka je Kosta uzeo Brokovićevu patentu i na- bio je do uši. Stijepo se ljuti i usmrciva, a Dum Paše presenećeno viče : »Veselo, veselo, — badnja je večer !« = Sad se družina prihvaća mjendela, oraha, smo- kava, lješnika, mantale, %) kotonjate, 9 vina bijeloga, pa, ako hoćeš, i konca bijeloga (rakije). Vlaha uhvatilo bijelo za uši, pa i ostalu družinu. Jezik im se odriješio; nazdravljanju nije ni kraja ni konca. »Đabogda i do godišta, u većemu grijehu, u goremu biću !« Ovako Kosta, a Dum Paše će, rumen kao rak | »Aprdu otole, £....; reci: u manjemu grijehu !« -— »Kad sam se ovako naučio, gosparu !« »Bog će ti i Božić oprostiti! U Bože su široki rukavi! ....< . Žic se prepire sa Santorom, ko udara u organ. Vlaho upro, da on poteže konopac, a stari Santor (u crevljicam popovskim i oguljenom patentom, mršav kao skurin, s nešto čuperaka na glavi), da on kreće pedule i taste. 9) Nigda da svrše, neprestano se pregone, dok se ne umiješa naš Dum Paše: »Mučite, glave b...... obadva udarate. Da nije Vlaha, ko bi potezao mje- hove, a da nije Santora, ko bi davo intonacijon, kako bi rekli vi Slovinci, sklad ?« Došlo se i na riječ: pojati i pjevati. Kosta će, da se govori pjevati; poje se živine; a Dum Paše, da se pjeva uz gusle, u crkvi se pak kanta.... — Samo mu daje razlog Santor, ostali viču: »pjevati, ter pjevatil«, — a staromu Santoru dovikuju: »Muči, Talijančino, u. nas vino kanta, a rakija plamta !« U to ti zazvoni treća u Gospi (u katedrali), a Dum Paše uzvionuo;, da je neko doba, valja da se društvo razigje.... To razumje Kosta na po riječi, namigne druži- ni, koja se digne, a on zapjeva kao kolovogja : »In exitu Izrael de Egipfo“.... (Na polasku Izraelci iz Misira). A Dum ;Paše: »Scherzate coi fanti, Lasciate i santi !« (Šalite še ša puzdrima, a progjite se svetaca!) Broković ponovo zadrnda uz violin, a družina očepi : »U sej vrijeme godišta... .« 2 Na to Kosta s vrata: »Kanoniče, fala ti na lju- bavi! Prije no pogjemo, kaži nam pravo: — sutra je Božić, i prasičica se na ražnju koruši; sad, bi li ti, gosparu, volio poći u raj, ili jesti prasičice ?« A Dam Paše: »Aprdu otole, g....; imaću kad poći u raj; — daj ti meni moje prasičice, onako vruće S ražnja !« : »Amen !« razlijegalo se Prijekim. U Dubrovniku, na Badnji dan 1919. Vid Vuletić Vukasović. 1) Crvena gornja halja u kanonika. - m Posno slatko u Dubrovniku. < 5) visoki klobuk, cilindar. 2 Kapa popovska sa tri ćoška. ) liske u Dubr. $) urešen. 7) tanjur. 5) slatko od masta. 2) slatko od dunja. '9) tikala na orgulji.