mii TIP voća a lea o

Br. 4.

Dubrovnik 23 januara 1920.

God. II.

Izlazi Petkom u večer,
Pretplata : za Dubrovnik, s do.
našanjem na kuću mjesečno K 5.

oPoštom za Dubrovnik i cijelu
država na mjesec K 4,
Na duže vremena srazmjerno.

Pojedini broj K 1.—

— Plative i utuživo u Dubrovniku —

a /
m

«Cijena oglasa po 1 cm? 60 para.

Javne zahvale, objave zaruka, vjenčanja
i smrti, računaju se dvostruko (K 1:20—)
Priposlano i oglasi u tekstu za svaki
cm trostruko (K 1:80). Taksa se plaća
unaprijed. — Za oglase koji se više puta
uvrste, daje se popust.

List za politiku, privredu i književnost.

Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360.

Vlasnik i izdavatelj: ODBOR ,NARODA“.
Odgovori urednik: GJORGJE VULETIĆ.

Dubrovačka Hrvatska Tiskara.

Položaj Slovenstva.

Kada pogledamo naokolo po slovenskom svetu,

vidimo samo crne slike, dapače najcrnje što se dadu.

zamisliti. Crn“ koprena, burna mrkla noć, pakao, po-
krili su slovenske narode za dugi niz godina tako,
da je velika sumnja, hoće li i današnja najmlagja
generacija dočekati, da vidi Slovenstvo na onom po-
ložaju, koji mu pristoji po broju, geogralskom  polo-
žaju i nacionalnom značaju.

Rusija, naša braniteljka, ne postoji više, ne sa-
mo kako velika sila, nego ni kako mala državica.
Rusija je uništena, a sa tom činjenicom treba da ra-
čunaju i ostali Sloveni. Kađa je Rusija izgubila svog
Cata, počela se je rasparčavati, tako da je danas go-
mila ruševina. 11. marta 1917. znači. početak propasti
ruske države. Neki članovi oktobrističke i kadetske
stranke bili su u gostima u Londonu, gdje su ih sa-
veiovali »saveznici i prijatelji« Englezi, da zbace cara
Nikolaja, te da tako uklone pogibao separatnog mira,
koji je, po engleskom tvrgjenju, imala na umu car-
ska vlada u Petrogradu. Pošto je pak obukla revolu-

Cija, irancuski ministar inostranih dela sam je u Bur-

bonskoj Palati dao izjavu, da je car Nikolaj bio ve-

ran saveznik i da nije nikada mislio na separatan mir.
AR , koke mA . : RME u» h ra x * šo remi £
ćastupnici dume, megju kojima se nalazilo i socija“

lista, bejahu od Engleza nasamareni, jer je ruska re-
volucija trebala Engleskoj, da ona jedina može biti
arbiter mundi. | Amerika je simpatično pozdravila
rusku revoluciju, jer je mrzila silno rusko carstvo radi
svog ekonomskog položaja u istočnoj Aziji. Rusija je,

bez sumnje, bila suparnik i Engleskoj i Americi. Sva-

kako je stalno, da je antanta prouzročila rusku revo-

luciju, tobože radi nekakvih vodenih razloga, a u is-'

tinu radi svojih egoističnih ciljeva Već ima tri godine,
da u Rusiji vlađa strah, plač i lelek; ruši se, što se
stotinama godina gradilo: pljačkaju se muzeji, robe
se umetne zbirke, uništava se prosveta, ubija se in-
teligencija; u jednu reč: — fukara vlada. Sve se to
rušenje, naravno, provagja u ime slobode. Socijalisti
svih dlaka pokopali su braniteljku Slovena, jer su oni
najviše doprineli uništenju Rusije. Socijalizam je ba.
Cio ruski narod u bezdan. Tolstoj, Gorki, Plehanov,
Burcev, itd., zapalili su Rusiju, te izgleda, da je sva
izgorela, Bolševici, menjševici i socijalni revolucijo-
narci uništili su najveće sve sko carstvo, strah i trepet
nemačkih junkera i lukavog Albiona. Rusija se ras-
Pala u stotinu državica; silna nekada ekonomija Ru-
sije više ne postoji, golemo mnoštvo hrabrih ruskih
oficira, koji su vodili silne vojske na obranu našeg
Pijemonta, postreljano je, deset ruskih univerziteta za-
tvoreno je, rusko sveštenstvo lišeno je svakog upliva.
U jednu reč, u ime slobode i »narodnog samoodre-
gjenja«, danas Rusija ne računa ni u šta. Danas se
u Rusiji dogagja zločin za zločinom, nema sigurnosti
nikakove, nema reda, sve je propalo. Socijaliste kažu,
da vlada »demokracija«. Neka im taka »demokracija«
služi na čast!

oŠto je sa poljskom republikom ? Na to je pita-
nje vrlo lak odgovor, Metež kao i u Rusiji, jer nema
SVojih granica i treba da se izvrše neki vođeni ple-

obisciti. Onakav metež, pa još republika! Gnjilež, tru-

lež, bezdan : tim je sve rečeno. |
Češka republika pana Masaryka doživela je op-

“ štinske izbore, u kojima većinom izneše pobedu so-
= cijaliste, rušitelji svake državne vlasti. U slovačkim
 Predelima rovare Madžari, a u češkim pangermani,

koji samo čekaju p vratak Hohenzollerna na nemačko

ki

“ prestolje, pa da počnu nacijonalističkom  agitacijom

proti republici. Crkovna politika češke vlade otugjuje
Slovake, koji su katolici, tako đa se pokazuju madža-

a

rotilske struje megju njima. Madžari su zadirali u na-
rodnost, ali ne u veru! Dakle vidimo, da ni položaj
Ceške nije zavidan, kako hoće socijaliste.

Naša pak braća, Lužički Srbi, ostadoše, da ro-
buju Nemačkoj, jer antanta nije htela, da se stope sa
ćeškom braćom, niti da dobiju svoju vlastitu državu.
Ima ih više od dvesta tisuća, i strašno su stradali u
ovom ratu, boreći se silom proti svojoj braći, Rusima
i Poljacima.“ Drugačije bi i njima bilo, da Rusija ima
učešća na konferenciji mira.

Država Siba, Hrvata i Slovenaca nalazi se u
teškom položaju, Posvemašnji darmar, skupoća na sve
strane, svak govori, što je kome drago, a mnogi i
rade, šić im se prohtije. Mnogt, koji su bili najgori
progomioci Srba, sada su uskočili, iz mržuje prema
našoj državi, u socijaliste. Željeznice neuredno rade,
parnih brodova nema nikako. U jednu reč još smo
daleko od reda. Megjunarodni naš položaj nije zavi-
dan, jer smo opkoljeni sa svih strana neprijateljima,

koji samo čekvju zgodu, da na nas navale. Naše no-.

vine pak, a i jećan deo inteligencije, propovedaju na
sva usia, da će posle ovoga rata zavladati pravda
megju narodima, da će liga naroda učiniti kraj svim
ratovima i kojekokve gluposti, kojim se zavagja pu-

oblika. Socijaliste. pako cigare na sve moguće načine

proti vojsci, državroj upravi, kliču Lenjinu i Trockome
i u opšte čekajn/zgodan čas, da provedu svoje ma-
hnite principe. Pretjerana sloboda i razulatenost, ko-
jima se najviše služe sccijaliste, čine ogromnu mo-
ralnu i materijenu štetu ovoj državi, za koju je na
bojnim pojjansšana, vješalima i stretištima, i od glada
i od nepogode vremen:, poginulo na stotine hiljada
života naše krvi i jezika.

Bugarska se takogjer nalazi u kriličnom stanju.
Ne zna se, ni ko pije, ni ko plaća. Socijaliste i tu
rade, kao i drugovdje, na rušenju poretka, da mogu
u mutnu loviti, Štrajkovi su na dnevnom redu. Bu-
gatska je sama kriva, da ju je snašlo ono, što nije
htela. Najgore je pak, što još sedi na bugarskom

 prestolu Koburgovac, koji će i nadalje voditi bugarski
narod krivim putem. Bugari se nalaze u rasulu, kao |

i ostali slovenski narodi.

Sloveni: su, na svaki načiu, kada uzmemo sve
skupa, u ovom ratu najgore stradali, ponajviše kriv-
njom zapadnih sila, koje su htele, da jednim udar-
cem ubiju dve muhe, što im je donekle i uspelo.
Što su nama Nemci bili neprijatelji, to je shvatljivo,

“ali je žalosno, da su nam jednako neprijateljski ras-

položene bile, uz ostale, još i zapadne sile. Kada se
dobija dokumenti u ruke, moći će se tek onda va-
ljano oceniti postupak zapadnih sila proti Slovenstvu.

Kako vidimo, prognoza je crna. U Rusiji slom
armija reda, pobeda internacijonale ma Svoj liniji, po
ostalom Slovenstvu internacionala moćno diže svoju

* mahnitu giavu. Socijalizam deluje najpogubnije, i ako

ne dogje do reakcije sa nacijonalne strane, preti nam
propast, koja će neminovno zahvatiti ceo naš sloven-
ski svet.

Socijalizam je prouzročio ceo ovaj nered i re-
volucijonarno stanje, kojemu jedino može doći kraja
razborita i savestna nacijonalna politika. — Argus.

* Kako javljaju iz Beograda, već namjerava, da se preseli
u plodnije krajeve Maćedonije oko 20.000 lužičkih Srba (neke su

novine, sigurno pogrješkom donijele, da broj iseljenika dopire do .

dvjesta hiljada), čin će se očuvati taj dio našeg naroda, da ne
propane u moru tugjinštine. Primj. Uredn.

Još o predlogu za obnovu
dubrovačkog arhiva.

U 5.-6. br. Rada (24. XII. 1919.) gosp. X. iznosi
nekoliko predloga za obnovu dubrovačkog arhiva.

A
Vs

MA i pita ' / /
MAUČNA BITLIOTI ue Meu) (940:

Nije mi ni ukraj pameti, da bilo u čem pokudim te
misli i predloge, dapače ovim retcima hoću da podr-
žavam budnim interes za to pitanje, i sa svoje strane
nešto doprinesem ostvarenju tih predloga.

Moj je »ceterum censeo«, da nam se već jednom
povrati arhiv, i da se za to svi moćni i odgovorni
faktori zauzmu. Ne plašim se, da arhlva_ nećemo do-

biti natrag, ali svaki put, kad progjem mimo Dvor,

spopada me misao: tko zna, na kojem se mjestu na-
lazi i u kakvom ćemo ga stanju primiti. Osim toga
neka naši faktori kategorično traže i dragocjene sla-
venske, grčke, latinske i turske povelje, što su nam
bile otete 1818. i 1833. godine. Ponavljam i ja zahtjev
gosp. X., da nam se vrate i ostali kulturni i umjet-
mički predmeti, od kojih smo mnoge — priznajmo
istinu — izgubili zbog neznanja, nehaja ili lakomo-
sti, ali su nam drugi oduzeti, a mi se nijesmo mogli
opirati.

Danas se posvuda provodi koncentracija umjet-
ničkih i kulturnih spomenika, da trudbenici nagju na
okupu što više materijala, eda tako ne troše besko-
risno vrijeme i novac. Zato radosno pozdravljam misao,
da se u Dubrovniku prikupe arhivi ostalih primorskih
mjesta, ali nigdje i nikada ne odobravam  nasiija, pa
stoga neka se priberu oni, što su pod državnim nad-

zorom, i oni privatnika, što se hoće dragovoljno da

liše na opću dobrobit. Uz to se nadam, da bi dobro-
voljni prinosi znatno uvećali arhiv, jer po našim stra-
nama kod privatnika još imade dosta blaga. Moja bi
skromna želja bila, da dubrovački arhiv ostane ono,
što jest: arhiv dubrovačke republike, i da se u nj.
prikupe svi spomenici do konačnog pada iste, a za
austrijsku periodu neka se nagje drugo mjesto ili bar
drugi odsjek.
Pravo ima gosp. X., kad na više mjesta predla-
že, da se što prije imenuje arhivara. Isto tako odo-
bravam njegovu zamisao, da se u Dubrovniku osnuje
»Institut za istraživanje istorije balkanskih natoda«,.
ali ne mogu da dijelim njegov blagi optimizam o
obilatoj saradnji Dubrovčana u znanstvenim publika-
cijama istoga. Uvjeren sam, da će ljepota Dubrovnika
i njegova bogata kulturno-istorijska vrela pritezati i

strane i domaće radnike, ali se bojim, da li će pro-

buditi iz drijemeža Dubrovčane. Neka mi nitko ne
zamjeri, a govorit ću iskreno i s nekim poznavanjem
predmeta: gosp. X. nije zadovoljan s predratnim ra-
dom u arhivu, a ja ga razumijem. Tada su u njemu
radila 3-4 svećenika i 2-3 časna siarca svjetovnjaka.
Stvari nijesu krenule ma bolje, a nemojmo se varati
ni praviti iluzija: da se uzmogne ozbiljno raditi u
arhivu, valjalo bi da naša mladež ljubi ozbiljne nauke,
i da uči bar nešio paleografije. Danas je pak upućena
na sve drugo, samo ne na ozbiljne nauke. Ja joj ne
poričem ljubavi i zanosa za slavnom prošlošću, ali
bi se ipak usudio ustvrditi, da se u Dubrovniku go-
tovo na prste mogu izbrojiti oni, koji n. pr. znadu
iz kojega vijeka imademo u arhivu neprekidne isprave,

ili koji bi se u arhivu znali orijentirati, kad bi imali

tražiti neku stvar. |

Još ću spomenuti po jednu opasku o muzeju i
biblioteci.

Imamo muzej, koji je bez svake sumnje u ne-
kim djelovima (domaća zoologija i ornitologija, uz
neke druge grane) izvrstan, ali je u kulturnom i u-
mjetničkom pogledu nepotpun, da ne rečem — siro-
mašan. Toliko je naših lijepih stvari razmeseno i ra-
sijano po stranim zemljama. Valjalo bi ga, dakle,
upotpuniti i usavršiti, a naravno i tu namjestiti struč-
nu silu.

Dolazim na koncu na glavni predmet piščeva
predloga: na koncentraciju biblioteka. Već sam gore