mii TIP voća a lea o Br. 4. Dubrovnik 23 januara 1920. God. II. Izlazi Petkom u večer, Pretplata : za Dubrovnik, s do. našanjem na kuću mjesečno K 5. oPoštom za Dubrovnik i cijelu država na mjesec K 4, Na duže vremena srazmjerno. Pojedini broj K 1.— — Plative i utuživo u Dubrovniku — a / m «Cijena oglasa po 1 cm? 60 para. Javne zahvale, objave zaruka, vjenčanja i smrti, računaju se dvostruko (K 1:20—) Priposlano i oglasi u tekstu za svaki cm trostruko (K 1:80). Taksa se plaća unaprijed. — Za oglase koji se više puta uvrste, daje se popust. List za politiku, privredu i književnost. Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360. Vlasnik i izdavatelj: ODBOR ,NARODA“. Odgovori urednik: GJORGJE VULETIĆ. Dubrovačka Hrvatska Tiskara. Položaj Slovenstva. Kada pogledamo naokolo po slovenskom svetu, vidimo samo crne slike, dapače najcrnje što se dadu. zamisliti. Crn“ koprena, burna mrkla noć, pakao, po- krili su slovenske narode za dugi niz godina tako, da je velika sumnja, hoće li i današnja najmlagja generacija dočekati, da vidi Slovenstvo na onom po- ložaju, koji mu pristoji po broju, geogralskom polo- žaju i nacionalnom značaju. Rusija, naša braniteljka, ne postoji više, ne sa- mo kako velika sila, nego ni kako mala državica. Rusija je uništena, a sa tom činjenicom treba da ra- čunaju i ostali Sloveni. Kađa je Rusija izgubila svog Cata, počela se je rasparčavati, tako da je danas go- mila ruševina. 11. marta 1917. znači. početak propasti ruske države. Neki članovi oktobrističke i kadetske stranke bili su u gostima u Londonu, gdje su ih sa- veiovali »saveznici i prijatelji« Englezi, da zbace cara Nikolaja, te da tako uklone pogibao separatnog mira, koji je, po engleskom tvrgjenju, imala na umu car- ska vlada u Petrogradu. Pošto je pak obukla revolu- Cija, irancuski ministar inostranih dela sam je u Bur- bonskoj Palati dao izjavu, da je car Nikolaj bio ve- ran saveznik i da nije nikada mislio na separatan mir. AR , koke mA . : RME u» h ra x * šo remi £ ćastupnici dume, megju kojima se nalazilo i socija“ lista, bejahu od Engleza nasamareni, jer je ruska re- volucija trebala Engleskoj, da ona jedina može biti arbiter mundi. | Amerika je simpatično pozdravila rusku revoluciju, jer je mrzila silno rusko carstvo radi svog ekonomskog položaja u istočnoj Aziji. Rusija je, bez sumnje, bila suparnik i Engleskoj i Americi. Sva- kako je stalno, da je antanta prouzročila rusku revo- luciju, tobože radi nekakvih vodenih razloga, a u is-' tinu radi svojih egoističnih ciljeva Već ima tri godine, da u Rusiji vlađa strah, plač i lelek; ruši se, što se stotinama godina gradilo: pljačkaju se muzeji, robe se umetne zbirke, uništava se prosveta, ubija se in- teligencija; u jednu reč: — fukara vlada. Sve se to rušenje, naravno, provagja u ime slobode. Socijalisti svih dlaka pokopali su braniteljku Slovena, jer su oni najviše doprineli uništenju Rusije. Socijalizam je ba. Cio ruski narod u bezdan. Tolstoj, Gorki, Plehanov, Burcev, itd., zapalili su Rusiju, te izgleda, da je sva izgorela, Bolševici, menjševici i socijalni revolucijo- narci uništili su najveće sve sko carstvo, strah i trepet nemačkih junkera i lukavog Albiona. Rusija se ras- Pala u stotinu državica; silna nekada ekonomija Ru- sije više ne postoji, golemo mnoštvo hrabrih ruskih oficira, koji su vodili silne vojske na obranu našeg Pijemonta, postreljano je, deset ruskih univerziteta za- tvoreno je, rusko sveštenstvo lišeno je svakog upliva. U jednu reč, u ime slobode i »narodnog samoodre- gjenja«, danas Rusija ne računa ni u šta. Danas se u Rusiji dogagja zločin za zločinom, nema sigurnosti nikakove, nema reda, sve je propalo. Socijaliste kažu, da vlada »demokracija«. Neka im taka »demokracija« služi na čast! oŠto je sa poljskom republikom ? Na to je pita- nje vrlo lak odgovor, Metež kao i u Rusiji, jer nema SVojih granica i treba da se izvrše neki vođeni ple- obisciti. Onakav metež, pa još republika! Gnjilež, tru- lež, bezdan : tim je sve rečeno. | Češka republika pana Masaryka doživela je op- “ štinske izbore, u kojima većinom izneše pobedu so- = cijaliste, rušitelji svake državne vlasti. U slovačkim Predelima rovare Madžari, a u češkim pangermani, koji samo čekaju p vratak Hohenzollerna na nemačko ki “ prestolje, pa da počnu nacijonalističkom agitacijom proti republici. Crkovna politika češke vlade otugjuje Slovake, koji su katolici, tako đa se pokazuju madža- a rotilske struje megju njima. Madžari su zadirali u na- rodnost, ali ne u veru! Dakle vidimo, da ni položaj Ceške nije zavidan, kako hoće socijaliste. Naša pak braća, Lužički Srbi, ostadoše, da ro- buju Nemačkoj, jer antanta nije htela, da se stope sa ćeškom braćom, niti da dobiju svoju vlastitu državu. Ima ih više od dvesta tisuća, i strašno su stradali u ovom ratu, boreći se silom proti svojoj braći, Rusima i Poljacima.“ Drugačije bi i njima bilo, da Rusija ima učešća na konferenciji mira. Država Siba, Hrvata i Slovenaca nalazi se u teškom položaju, Posvemašnji darmar, skupoća na sve strane, svak govori, što je kome drago, a mnogi i rade, šić im se prohtije. Mnogt, koji su bili najgori progomioci Srba, sada su uskočili, iz mržuje prema našoj državi, u socijaliste. Željeznice neuredno rade, parnih brodova nema nikako. U jednu reč još smo daleko od reda. Megjunarodni naš položaj nije zavi- dan, jer smo opkoljeni sa svih strana neprijateljima, koji samo čekvju zgodu, da na nas navale. Naše no-. vine pak, a i jećan deo inteligencije, propovedaju na sva usia, da će posle ovoga rata zavladati pravda megju narodima, da će liga naroda učiniti kraj svim ratovima i kojekokve gluposti, kojim se zavagja pu- oblika. Socijaliste. pako cigare na sve moguće načine proti vojsci, državroj upravi, kliču Lenjinu i Trockome i u opšte čekajn/zgodan čas, da provedu svoje ma- hnite principe. Pretjerana sloboda i razulatenost, ko- jima se najviše služe sccijaliste, čine ogromnu mo- ralnu i materijenu štetu ovoj državi, za koju je na bojnim pojjansšana, vješalima i stretištima, i od glada i od nepogode vremen:, poginulo na stotine hiljada života naše krvi i jezika. Bugarska se takogjer nalazi u kriličnom stanju. Ne zna se, ni ko pije, ni ko plaća. Socijaliste i tu rade, kao i drugovdje, na rušenju poretka, da mogu u mutnu loviti, Štrajkovi su na dnevnom redu. Bu- gatska je sama kriva, da ju je snašlo ono, što nije htela. Najgore je pak, što još sedi na bugarskom prestolu Koburgovac, koji će i nadalje voditi bugarski narod krivim putem. Bugari se nalaze u rasulu, kao | i ostali slovenski narodi. Sloveni: su, na svaki načiu, kada uzmemo sve skupa, u ovom ratu najgore stradali, ponajviše kriv- njom zapadnih sila, koje su htele, da jednim udar- cem ubiju dve muhe, što im je donekle i uspelo. Što su nama Nemci bili neprijatelji, to je shvatljivo, “ali je žalosno, da su nam jednako neprijateljski ras- položene bile, uz ostale, još i zapadne sile. Kada se dobija dokumenti u ruke, moći će se tek onda va- ljano oceniti postupak zapadnih sila proti Slovenstvu. Kako vidimo, prognoza je crna. U Rusiji slom armija reda, pobeda internacijonale ma Svoj liniji, po ostalom Slovenstvu internacionala moćno diže svoju * mahnitu giavu. Socijalizam deluje najpogubnije, i ako ne dogje do reakcije sa nacijonalne strane, preti nam propast, koja će neminovno zahvatiti ceo naš sloven- ski svet. Socijalizam je prouzročio ceo ovaj nered i re- volucijonarno stanje, kojemu jedino može doći kraja razborita i savestna nacijonalna politika. — Argus. * Kako javljaju iz Beograda, već namjerava, da se preseli u plodnije krajeve Maćedonije oko 20.000 lužičkih Srba (neke su novine, sigurno pogrješkom donijele, da broj iseljenika dopire do . dvjesta hiljada), čin će se očuvati taj dio našeg naroda, da ne propane u moru tugjinštine. Primj. Uredn. Još o predlogu za obnovu dubrovačkog arhiva. U 5.-6. br. Rada (24. XII. 1919.) gosp. X. iznosi nekoliko predloga za obnovu dubrovačkog arhiva. A Vs MA i pita ' / / MAUČNA BITLIOTI ue Meu) (940: Nije mi ni ukraj pameti, da bilo u čem pokudim te misli i predloge, dapače ovim retcima hoću da podr- žavam budnim interes za to pitanje, i sa svoje strane nešto doprinesem ostvarenju tih predloga. Moj je »ceterum censeo«, da nam se već jednom povrati arhiv, i da se za to svi moćni i odgovorni faktori zauzmu. Ne plašim se, da arhlva_ nećemo do- biti natrag, ali svaki put, kad progjem mimo Dvor, spopada me misao: tko zna, na kojem se mjestu na- lazi i u kakvom ćemo ga stanju primiti. Osim toga neka naši faktori kategorično traže i dragocjene sla- venske, grčke, latinske i turske povelje, što su nam bile otete 1818. i 1833. godine. Ponavljam i ja zahtjev gosp. X., da nam se vrate i ostali kulturni i umjet- mički predmeti, od kojih smo mnoge — priznajmo istinu — izgubili zbog neznanja, nehaja ili lakomo- sti, ali su nam drugi oduzeti, a mi se nijesmo mogli opirati. Danas se posvuda provodi koncentracija umjet- ničkih i kulturnih spomenika, da trudbenici nagju na okupu što više materijala, eda tako ne troše besko- risno vrijeme i novac. Zato radosno pozdravljam misao, da se u Dubrovniku prikupe arhivi ostalih primorskih mjesta, ali nigdje i nikada ne odobravam nasiija, pa stoga neka se priberu oni, što su pod državnim nad- zorom, i oni privatnika, što se hoće dragovoljno da liše na opću dobrobit. Uz to se nadam, da bi dobro- voljni prinosi znatno uvećali arhiv, jer po našim stra- nama kod privatnika još imade dosta blaga. Moja bi skromna želja bila, da dubrovački arhiv ostane ono, što jest: arhiv dubrovačke republike, i da se u nj. prikupe svi spomenici do konačnog pada iste, a za austrijsku periodu neka se nagje drugo mjesto ili bar drugi odsjek. Pravo ima gosp. X., kad na više mjesta predla- že, da se što prije imenuje arhivara. Isto tako odo- bravam njegovu zamisao, da se u Dubrovniku osnuje »Institut za istraživanje istorije balkanskih natoda«,. ali ne mogu da dijelim njegov blagi optimizam o obilatoj saradnji Dubrovčana u znanstvenim publika- cijama istoga. Uvjeren sam, da će ljepota Dubrovnika i njegova bogata kulturno-istorijska vrela pritezati i strane i domaće radnike, ali se bojim, da li će pro- buditi iz drijemeža Dubrovčane. Neka mi nitko ne zamjeri, a govorit ću iskreno i s nekim poznavanjem predmeta: gosp. X. nije zadovoljan s predratnim ra- dom u arhivu, a ja ga razumijem. Tada su u njemu radila 3-4 svećenika i 2-3 časna siarca svjetovnjaka. Stvari nijesu krenule ma bolje, a nemojmo se varati ni praviti iluzija: da se uzmogne ozbiljno raditi u arhivu, valjalo bi da naša mladež ljubi ozbiljne nauke, i da uči bar nešio paleografije. Danas je pak upućena na sve drugo, samo ne na ozbiljne nauke. Ja joj ne poričem ljubavi i zanosa za slavnom prošlošću, ali bi se ipak usudio ustvrditi, da se u Dubrovniku go- tovo na prste mogu izbrojiti oni, koji n. pr. znadu iz kojega vijeka imademo u arhivu neprekidne isprave, ili koji bi se u arhivu znali orijentirati, kad bi imali tražiti neku stvar. | Još ću spomenuti po jednu opasku o muzeju i biblioteci. Imamo muzej, koji je bez svake sumnje u ne- kim djelovima (domaća zoologija i ornitologija, uz neke druge grane) izvrstan, ali je u kulturnom i u- mjetničkom pogledu nepotpun, da ne rečem — siro- mašan. Toliko je naših lijepih stvari razmeseno i ra- sijano po stranim zemljama. Valjalo bi ga, dakle, upotpuniti i usavršiti, a naravno i tu namjestiti struč- nu silu. Dolazim na koncu na glavni predmet piščeva predloga: na koncentraciju biblioteka. Već sam gore