Br. 9. Dubrovnik 27. februara 1920. “God. L h List za politiku, privredu i knji Izlazi Petkom u večer. | ; Pretplata : za Dubrovnik, s do- | našanjem na kuću mjesečno K 5. ' Poštom za Dubrovnik i cijelu ., državu na mjesec K 4. I Na duže vremena srazmjerno. | i Pojedini broj K 1.— > La — Plativo i utuživo u Dubrovniku — : ževnost. Cijena oglasa po i cm? 60 para. Javne zahvale, objave zaruka, vjenčanja i smrti, računaju se dvostruko (K 1:20—) Priposlano i oglash u tekstu za svaki cm trostruko (K 1:80). Taksa se plaća unaprijed. — Za oglase koji se više puta uvrste, daje se popust. LA ai a ME. nI E, Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 369. Vlasnik i izdavatelj: ODBOR »NARODA“. Odgovemi urednik: GJORGJE VULETIĆ. ; 1 | Dubrovačka Hrvatska Tiskara. 4 Slom i komadanje Rusije. Veliki deo slovenske inteligencije u bivšoj dvoj- noj monarhiji i na Balkanu nadao se je i svim je sr- cem želeo, da Rusija, na čelu saveznika, diktuje mir u Berlinu i Beču «centralnim vlastima. Izgledalo je pr- vih meseci rata, da će tako i biti, jer je bila gotova činjenica, da je 'Rusija, posle veoma brzo provedenog mobilizovanja svojih četa, pobedonosno stupila u o- jenzivu na celom dugom frontu, i tu dobila biike, ko- jijem nema u istoriji premca. Svakomu su u živoj u- spomeni weličajne pobede kod Lavova, kod Przemisla, prelaz preko Sana, prodiranje silne vojske prama be- demima krakovskil «utvrda, zauzeće Uzočkog klanca, nekih drugih karpatskih prelaza i približavanje ugar- skoj ravnici zauzećem karpatskih gradova Marmaroš- Sigeta i Munkača, što je bila priprava pobedonosnom pohodu Budimpešti i carskom Beču. U tim je bitka- ma, slavni generalissimus i veliki Sloven Nikolaj Ni- kolajević, sa kitom welikih vojskovogja, kao što je Ruskij, Ivanov, Brusilov, načelnik glavnog gjeneralšta- ba Januškijević, hametice potukao austrijsku aktivnu vojsku, dobro ranjenu i bolje odevenu. Kako li mas je obuzimalo beskrajno veselje zbog velikih ruskih pobeda- nad nemačkom vojskom kod ivangoroda i Varšave, gde su Nemci ostavili svoj po- najbolji deo megju mrtvim i ranjenim ? Tom je zgo- dom Hindenburg dobro .osetio, što može Rusija, dok vlada u njoj red i disciplina. Ruski kavkaski front nije bio mncco kraći od ruskog jevropskog fronta. Njegovo se je desno krilo upiralo o crsomorsko primorje i njegove bregove, a ievo snu je krilo išlo preko zapedne Persije prama Mesopotamiji, gde se je imalo sastati sa engleškom wojnom silom. Ko da se ne-divi ruskom osvojenju Er- Zeruma, Trapezunta, Erzingjana, nadiranju prama Si- “asu i visovima Taurusa? Tom je vojskom zapove- dao slavni Judenić, dočim je ilevim krilom zapovedao knez Baratov. Kada se pomisli, da je ta vojska ma- predovala ga zemljištu, gde nije bilo ni puteva ni že- šeznica, onda je pravo čudo, što je ona učinila. Vojni položaj Rusije bio je dobar do prvog ma- ja 1915, kada je nastupio veliki preokret na korist centralnih sila bitkom Gorkice-Taraov. Tog kobnog dasa, — ko ga se sa zaprepašćenjem ne seća? — vojna se je sreća sasvim okremula Nemcima u prilog. Vojske cemtralnila sila napredovale su punih pet me- seci prama nutrini Rusije, gde se napokon zaustavi- še. Sada se tačno ne znaju uzroci ruskih poraza u Evropi, kao mi krivci toga. Novine donose, da ruska vojska u ono doba nije imala municije ni oružja u dovoljnoj meri; priča se čak i o velikom izdajstvu na ruskom jevropskom frontu, Čitavu se je godinu ruska vojska reorganizovala, popunjujući praznine megju svojim redovima i snab- devajući se što bolje oružjem i municijom, posle če. ga, pod vodstvom gjenerala Brusilova, pregje u silnu ofanzivu, kojom osobito sruši austrijsku vojsku u Bu- kovini i Ist. Galiciji. Ipak taj bojni pohod nije donio, što je Slovenstvo od njega očekivalo. U pozadini fron- ta i u nutarnjosti zemlje poče se silno teratirevolu- cijonarna propagaoda, koja prouzroči 11. marta iduće godine strašnu revoluciju, delo svih protivnika ruske veličine i državnosti unutrašnjosti Rusije, kao i po- sledica antantinog zanemarenja i rovavenja proti svom savezniku, bez kojega bi danas cela Evropa, a možda i Amerika, robovale pangermanskoj nadutosti. Od toga dana Rusija ne postoji, i Bog zna, ka- da če početi. da važi njezina reč, nama materinska, a neprijateljima Slovenstva strah i trepet. Mi rado pri- znavamo, da je u carskoj Rusiji bilo mnogo toga, što Ki je trebalo ispraviti, — kako što ima toga, više manje u svim jevropskim državame, — ali pitamo, zašto je to moralo biti revolucijom, a“ ne evolucijom ? Zašto praviti revoluciju, dok rat traje, kađa je to moglo do- : neti pobedu našim krvnim neprijateljima ? Zašto uni- štiti tolika duševna i materijalna dobra, koja su ge- neracije stolećima sakupljale? Zašto poubijati masu ruske icteligencije? Zar zato, da dogju razni nemački prijatelji i zapadno-jevropski anarhistički agenti na u- pravu srušenog diva? Zar zato, da Rusija, koja je u ovom ratu najviše pretrpela, ništa aa kraju ne dobije? Zar zato, da izgubi baltičko more, za koje je Petar Veliki vodio ratove, jer je ruskim plućima trebalo o- tvora, da mogu slobodnije disati? Zar zato, da Rusi- ja, čijoj je trgovini trebao Carigrad, izgubi crnomor- sko primorje? Zar zato, da Rusija, kao velika sila, prestane bitisati ? Zar najposle, da Rusija bude rasko- madaea na paranparčad, na veliku radost engleskog imperijalizma, koji je dobio slobodne ruke u Persiji i Afganistanu? Pa napokon zar i zato, da Rusija bu- de bačena za 100 godina u nazad. te d4 mi, ostali Sloveni, budemo prepušteni na milost i nemilost la- tinskom svetu ? | Velika je Britanija najviše doprinela slomu Ru- sije, jer ova nije uspela ili htela, da zauzme Carigrad i otvori Dardanele, koji su trebali, da ogromna ma- sa žita, te se je bila nakupila u južnoj Rusiji, nagje slobođan prolaz u Evropu. Osim toga, Rusija bi se bila mogla bolje naoružati, da su Dardaneli bili slo- bodni, jer je dovoz streljiva preko Arhangelska bio veoma oteščan, budući se ta luka zimi smrzava. Ru- sija je, radi toga, bila prepuštena samoj sebi, te se je, skoro pune tri godine, morala sama boriti proti centralnim silama, što je sve u velike doprinelo revo- luciji, bez koje je moglo biti. Kako su pak Englezi nasamarili Ruse, koji su, pred samu revoluciju bili u Londonu, o tome smo spomenuli u jednom od pre- gjašnjih članaka. Po svemu izgleda, da je glavni, spolj- ni šaktor u ruskoj revoluciji bio Bjukenen, engleski ambasador u Petrogradn, koji je, dok je jedan član Dume govorio proti caru u samoj Dumi, klimao gla- vom i pozdravljao ga. Rusija se je slomila pod tere- tom rata, koji je vodila, da obrani malu Srbiju, da ujedini Poljake i svoje neoslobogjene sinove u Gali- ciji, Bukovini i Ugarskoj, a ne da je engleska diplo- macija rine u propast. Nemačka je nametnula Rusiji brest-litovski mir, oduzevši joj na taj način velik deo jevropskog pose- da i digavši joj lep komad teritorija u Aziji. Jugo- slovenski patriote su teško bili udareni pomenuilm mirom, žaleći Rusiju, svoju osloboditeljicu, koja je to- liko dragocene krvi prolila za njihovu slobodu, ali ni- je bilo pomoći, jer se je volja Nemačke vršila gvoz- denom energijom. Svakako je Nemačka, kao neprijatelj, imala ra- zloga, da ponizi Rusiju, ali, što mora da zaboli sva- kog Rusa i Slovena to je, da Rusiju komađaju njezi- ni vlastiti saveznici. U ime Wilsonovog načela samo- odregjenja naroda, oni raskomadaše Rusiju na tisuću nekakvih republika, da mogu lakše u mutnu lo- viti; pače može se slobodno kazati; da zapadne sile gore cepaju Rusiju, nego li i sami Nemci, To je sra- mota, po sto puta sramota! Da nije bilo slavnih ar- mija Nikolaja Nikolajevića, ne bi se danas znalo ni za Francusku, ni za Englesku, ni za Italiju, a stala bi dobro i Amerika! Ali danas ruski nacijonalistički krugovi dobro znaju, kekvi su im prijatelji njihovi saveznici, koji do- vedoše Rusiju do ruba propasti. Ali, »stan der malo od Doboja Mujol«..., opet će Rusija biti ono, što je nekad bila, pa bilo to komu drago, ili ne; opet će se Rusija ujediniti i stupiti kao takova na čelo silnog nacijonalnog pokreta svih Slovena, koji hoće, da se s njom ujedine u jednu veliku, slovensku državu, če- sa se silno boje latinska paščad i Englezi, koji na sve načine rovare proti tome; ali to će biti, jer tako mora da bude. Argus, Komandantu cjelokupne žandarmarije gosp. gjeneralu Dimitrijeviću Beograd. Doznajemo, da je Ministarstvo Vojno i Morna- rice odobrilo, da mogu žanđarmi narednici polagati ispit za žand. potporučnika. Čujemo i to, da se ispi- tu pripuštaju svi bez razlike, pak i oni najpokvareni- ji crno-žuti tirani, koji su u prošlosti mnogo jada za- dali našemu narodu. | ako smo se u ovim neobičnim, nesregjenim prilikama, mnogom čemu privikli, što je inače strašno i užasno; ovo nas je priznajemo, zbilja iznenadilo. Kad se takove ljute grešnike i zlikovce ne bi stavilo pred sud, koji bi im najstrože sudio, već bi bilo suviše, i to bi pošteni elementi i časni vršio- ci dužnosti smatrali uvredom i poniženjem ; a što pak i da se reče, ako ih se još i nagragjiva i dava im, ne dostojnima, čak i čin oficirski ?1 pra “Vama je poznato, gosp. gjenerale, da je megju- narodna anketa utvrdila nedjela i krvološtva, počinje- na za vrijeme rata nad stanovništvom Srbije, od iz- vjesnog broja bivših austro-ugarskih oficira, koji su, na žalost i sramotu, već primljeni u našu vojsku. Zar da čekamo, da nam ista anketa traži i pronagje i sve one nebrojene mučitelje i ubice našeg naroda: kroz Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju, i ostale krajeve, od: prije podjarmljene mrskom tugjinu ? ! Zar megju tima krvnicima, koji su preko reda i zakona, samo od pogana srca, mržnje i krvoločnosti upropašćavali i tamanili naš narod, nije baš najveći broj negdašnjih šuckora i žandara, koji su, s malim izuzetkom, još uvijek ostali u staroj službi? Zar mi sami nijesmo kadri, ili nećemo, da povedemo sirogu: istragu, da očistimo pokvarene elemente, ili će tek megjunarodna anketa da nas sjeti dužnosti, ponizi i zasrami ? | | Apelujemo s toga na Vas, gospodine gjen rale, na Vaše rodoljublje i duh ređa i pravice, da spriječite atentat na časne vršioce dužnosti, da spasete žandar- merijski kor od truleža i propasti, i tako održite na dostojnoj visini, kao što dolikuje delikatnosti službe i časti oružja. ž Uredništvo »Naroda«, Polazak naših legionaša. Jedva jednom, nakon toliko dugog očekivanja i mnogo potrebnih i nepotrebnih neugodnosti, krenuli su. natrag za Ameriku naši legionaši, 700 vrsnih momaka, da s onu stranu oceana, u velikoj i slobodnoj Ame- rici, nastave ratom prekinut rad za dobro svoje, kao i za sreću i napredak svojih familja i cjelokupnog na- šeg naroda, U ponedjelnik, oko 10 sata, postrojili su se bili pred starim našim kneževskim Dvorom i Op- ćinom, uz pjesmu i veseio klicanje. Na čelu im je stajao barjaktar sa srpskim krstašom barjakom, pod kojim su se junačkim znamenjem borili na solunskom irontu i pri oslobogjenju Srbije. Pred 11 sata, prije no su krenuli, došao je da pregleda cijelu četu g. pukovnik Obrad Jovanović, vršilac dužnosti koman- danta divizije, zajedno sa dva viša oficira. Stupajući naprijed, oslovljavao je pojedine grupe vojničkim po- zdravom : »Pomoz Bog junaci !« — na što su mu oni (e * Lai