Br. 9.

Dubrovnik 27. februara 1920.

“God. L

h

List za politiku, privredu i knji

Izlazi Petkom u večer. | ;
Pretplata : za Dubrovnik, s do- |
našanjem na kuću mjesečno K 5. '
Poštom za Dubrovnik i cijelu .,
državu na mjesec K 4. I
Na duže vremena srazmjerno. | i
Pojedini broj K 1.— > La
— Plativo i utuživo u Dubrovniku — :

ževnost.

Cijena oglasa po i cm? 60 para.

Javne zahvale, objave zaruka, vjenčanja
i smrti, računaju se dvostruko (K 1:20—)
Priposlano i oglash u tekstu za svaki
cm trostruko (K 1:80).  Taksa se plaća
unaprijed. — Za oglase koji se više puta
uvrste, daje se popust. LA

ai
a ME. nI E,

Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 369.

Vlasnik i izdavatelj: ODBOR »NARODA“.
Odgovemi urednik: GJORGJE VULETIĆ.

;
1

|

Dubrovačka Hrvatska Tiskara.

4

Slom i komadanje Rusije.

Veliki deo slovenske inteligencije u bivšoj dvoj-
noj monarhiji i na Balkanu nadao se je i svim je sr-
cem želeo, da Rusija, na čelu saveznika, diktuje mir
u Berlinu i Beču «centralnim vlastima. Izgledalo je pr-
vih meseci rata, da će tako i biti, jer je bila gotova
činjenica, da je 'Rusija, posle veoma brzo provedenog
mobilizovanja svojih četa, pobedonosno stupila u o-
jenzivu na celom dugom frontu, i tu dobila biike, ko-
jijem nema u istoriji premca. Svakomu su u živoj u-
spomeni weličajne pobede kod Lavova, kod Przemisla,
prelaz preko Sana, prodiranje silne vojske prama be-
demima krakovskil «utvrda, zauzeće Uzočkog klanca,
nekih drugih karpatskih prelaza i približavanje ugar-
skoj ravnici zauzećem karpatskih gradova Marmaroš-
Sigeta i Munkača, što je bila priprava pobedonosnom
pohodu Budimpešti i carskom Beču. U tim je bitka-
ma, slavni generalissimus i veliki Sloven Nikolaj Ni-
kolajević, sa kitom welikih vojskovogja, kao što je
Ruskij, Ivanov, Brusilov, načelnik glavnog gjeneralšta-
ba Januškijević, hametice potukao austrijsku aktivnu
vojsku, dobro ranjenu i bolje odevenu.

Kako li mas je obuzimalo beskrajno veselje zbog
velikih ruskih pobeda- nad nemačkom vojskom kod
ivangoroda i Varšave, gde su Nemci ostavili svoj po-
najbolji deo megju mrtvim i ranjenim ? Tom je zgo-
dom Hindenburg dobro .osetio, što može Rusija, dok
vlada u njoj red i disciplina.

Ruski kavkaski front nije bio mncco kraći od
ruskog jevropskog fronta. Njegovo se je desno krilo
upiralo o crsomorsko primorje i njegove bregove, a
ievo snu je krilo išlo preko zapedne Persije prama
Mesopotamiji, gde se je imalo sastati sa engleškom
wojnom silom. Ko da se ne-divi ruskom osvojenju Er-
Zeruma, Trapezunta, Erzingjana, nadiranju prama Si-
“asu i visovima Taurusa? Tom je vojskom zapove-
dao slavni Judenić, dočim je ilevim krilom zapovedao
knez Baratov. Kada se pomisli, da je ta vojska ma-
predovala ga zemljištu, gde nije bilo ni puteva ni že-
šeznica, onda je pravo čudo, što je ona učinila.

Vojni položaj Rusije bio je dobar do prvog ma-
ja 1915, kada je nastupio veliki preokret na korist
centralnih sila bitkom Gorkice-Taraov. Tog kobnog
dasa, — ko ga se sa zaprepašćenjem ne seća? —
vojna se je sreća sasvim okremula Nemcima u prilog.
Vojske cemtralnila sila napredovale su punih pet me-
seci prama nutrini Rusije, gde se napokon zaustavi-
še. Sada se tačno ne znaju uzroci ruskih poraza u
Evropi, kao mi krivci toga. Novine donose, da ruska
vojska u ono doba nije imala municije ni oružja u
dovoljnoj meri; priča se čak i o velikom izdajstvu na
ruskom jevropskom frontu,

Čitavu se je godinu ruska vojska reorganizovala,
popunjujući praznine megju svojim redovima i snab-
devajući se što bolje oružjem i municijom, posle če.
ga, pod vodstvom gjenerala Brusilova, pregje u silnu
ofanzivu, kojom osobito sruši austrijsku vojsku u Bu-
kovini i Ist. Galiciji. Ipak taj bojni pohod nije donio,
što je Slovenstvo od njega očekivalo. U pozadini fron-
ta i u nutarnjosti zemlje poče se silno teratirevolu-
cijonarna propagaoda, koja prouzroči 11. marta iduće
godine strašnu revoluciju, delo svih protivnika ruske
veličine i državnosti unutrašnjosti Rusije, kao i po-
sledica antantinog zanemarenja i rovavenja proti svom
savezniku, bez kojega bi danas cela Evropa, a možda
i Amerika, robovale pangermanskoj nadutosti.

Od toga dana Rusija ne postoji, i Bog zna, ka-
da če početi. da važi njezina reč, nama materinska,
a neprijateljima Slovenstva strah i trepet. Mi rado pri-
znavamo, da je u carskoj Rusiji bilo mnogo toga, što

Ki

je trebalo ispraviti, — kako što ima toga, više manje
u svim jevropskim državame, — ali pitamo, zašto je
to moralo biti revolucijom, a“ ne evolucijom ? Zašto

praviti revoluciju, dok rat traje, kađa je to moglo do- :

neti pobedu našim krvnim neprijateljima ? Zašto uni-
štiti tolika duševna i materijalna dobra, koja su ge-
neracije stolećima sakupljale? Zašto poubijati masu

ruske icteligencije? Zar zato, da dogju razni nemački

prijatelji i zapadno-jevropski anarhistički agenti na u-
pravu srušenog diva? Zar zato, da Rusija, koja je u
ovom ratu najviše pretrpela, ništa aa kraju ne dobije?
Zar zato, da izgubi baltičko more, za koje je Petar
Veliki vodio ratove, jer je ruskim plućima trebalo o-
tvora, da mogu slobodnije disati? Zar zato, da Rusi-
ja, čijoj je trgovini trebao Carigrad, izgubi crnomor-
sko primorje? Zar zato, da Rusija, kao velika sila,
prestane bitisati ? Zar najposle, da Rusija bude rasko-
madaea na paranparčad, na veliku radost engleskog
imperijalizma, koji je dobio slobodne ruke u Persiji
i Afganistanu? Pa napokon zar i zato, da Rusija bu-
de bačena za 100 godina u nazad. te d4 mi, ostali
Sloveni, budemo prepušteni na milost i nemilost la-
tinskom svetu ? |
Velika je Britanija najviše doprinela slomu Ru-
sije, jer ova nije uspela ili htela, da zauzme Carigrad
i otvori Dardanele, koji su trebali, da ogromna ma-

sa žita, te se je bila nakupila u južnoj Rusiji, nagje

slobođan prolaz u Evropu. Osim toga, Rusija bi se
bila mogla bolje naoružati, da su Dardaneli bili slo-
bodni, jer je dovoz streljiva preko Arhangelska bio
veoma oteščan, budući se ta luka zimi smrzava. Ru-
sija je, radi toga, bila prepuštena samoj sebi, te se
je, skoro pune tri godine, morala sama boriti proti
centralnim silama, što je sve u velike doprinelo revo-
luciji, bez koje je moglo biti. Kako su pak Englezi
nasamarili Ruse, koji su, pred samu revoluciju bili u
Londonu, o tome smo spomenuli u jednom od pre-
gjašnjih članaka. Po svemu izgleda, da je glavni, spolj-
ni šaktor u ruskoj revoluciji bio Bjukenen, engleski
ambasador u Petrogradn, koji je, dok je jedan član
Dume govorio proti caru u samoj Dumi, klimao gla-
vom i pozdravljao ga. Rusija se je slomila pod tere-
tom rata, koji je vodila, da obrani malu Srbiju, da
ujedini Poljake i svoje neoslobogjene sinove u Gali-
ciji, Bukovini i Ugarskoj, a ne da je engleska diplo-
macija rine u propast.

Nemačka je nametnula Rusiji brest-litovski mir,
oduzevši joj na taj način velik deo jevropskog pose-
da i digavši joj lep komad teritorija u Aziji. Jugo-
slovenski patriote su teško bili udareni pomenuilm
mirom, žaleći Rusiju, svoju osloboditeljicu, koja je to-
liko dragocene krvi prolila za njihovu slobodu, ali ni-
je bilo pomoći, jer se je volja Nemačke vršila gvoz-
denom energijom.

Svakako je Nemačka, kao neprijatelj, imala ra-
zloga, da ponizi Rusiju, ali, što mora da zaboli sva-
kog Rusa i Slovena to je, da Rusiju komađaju njezi-
ni vlastiti saveznici. U ime Wilsonovog načela samo-
odregjenja naroda, oni raskomadaše Rusiju na tisuću
nekakvih republika, da mogu lakše u mutnu lo-
viti; pače može se slobodno kazati; da zapadne sile
gore cepaju Rusiju, nego li i sami Nemci, To je sra-
mota, po sto puta sramota! Da nije bilo slavnih ar-
mija Nikolaja Nikolajevića, ne bi se danas znalo ni

za Francusku, ni za Englesku, ni za Italiju, a stala

bi dobro i Amerika!

Ali danas ruski nacijonalistički krugovi dobro
znaju, kekvi su im prijatelji njihovi saveznici, koji do-
vedoše Rusiju do ruba propasti. Ali, »stan der malo
od Doboja Mujol«..., opet će Rusija biti ono, što

je nekad bila, pa bilo to komu drago, ili ne; opet će
se Rusija ujediniti i stupiti kao takova na čelo silnog
nacijonalnog pokreta svih Slovena, koji hoće, da se
s njom ujedine u jednu veliku, slovensku državu, če-
sa se silno boje latinska paščad i Englezi, koji na
sve načine rovare proti tome; ali to će biti, jer tako
mora da bude. Argus,

Komandantu cjelokupne žandarmarije
gosp. gjeneralu Dimitrijeviću
Beograd.
Doznajemo, da je Ministarstvo Vojno i Morna-
rice odobrilo, da mogu žanđarmi narednici polagati
ispit za žand. potporučnika. Čujemo i to, da se ispi-
tu pripuštaju svi bez razlike, pak i oni najpokvareni-
ji crno-žuti tirani, koji su u prošlosti mnogo jada za-
dali našemu narodu. | ako smo se u ovim neobičnim,
nesregjenim prilikama, mnogom čemu privikli, što je
inače strašno i užasno; ovo nas je priznajemo, zbilja
iznenadilo. Kad se takove ljute grešnike i zlikovce ne
bi stavilo pred sud, koji bi im najstrože sudio, već

bi bilo suviše, i to bi pošteni elementi i časni vršio-
ci dužnosti smatrali uvredom i poniženjem ; a što pak i

da se reče, ako ih se još i nagragjiva i dava im, ne
dostojnima, čak i čin oficirski ?1 pra

“Vama je poznato, gosp. gjenerale, da je megju-
narodna anketa utvrdila nedjela i krvološtva, počinje-
na za vrijeme rata nad stanovništvom Srbije, od iz-
vjesnog broja bivših austro-ugarskih oficira, koji su,
na žalost i sramotu, već primljeni u našu vojsku. Zar
da čekamo, da nam ista anketa traži i pronagje i sve
one nebrojene mučitelje i ubice našeg naroda: kroz
Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju, i ostale krajeve, od:
prije podjarmljene mrskom tugjinu ? !

Zar megju tima krvnicima, koji su preko reda i
zakona, samo od pogana srca, mržnje i krvoločnosti
upropašćavali i tamanili naš narod, nije baš najveći
broj negdašnjih šuckora i žandara, koji su, s malim
izuzetkom, još uvijek ostali u staroj službi? Zar mi

sami nijesmo kadri, ili nećemo, da povedemo sirogu:

istragu, da očistimo pokvarene elemente, ili će tek
megjunarodna anketa da nas sjeti dužnosti, ponizi i
zasrami ? | |

Apelujemo s toga na Vas, gospodine gjen rale,
na Vaše rodoljublje i duh ređa i pravice, da spriječite
atentat na časne vršioce dužnosti, da spasete žandar-
merijski kor od truleža i propasti, i tako održite na
dostojnoj visini, kao što dolikuje delikatnosti službe
i časti oružja. ž

Uredništvo »Naroda«,

Polazak naših legionaša.

Jedva jednom, nakon toliko dugog očekivanja i
mnogo potrebnih i nepotrebnih neugodnosti, krenuli su.
natrag za Ameriku naši legionaši, 700 vrsnih momaka,
da s onu stranu oceana, u velikoj i slobodnoj Ame-
rici, nastave ratom prekinut rad za dobro svoje, kao
i za sreću i napredak svojih familja i cjelokupnog na-
šeg naroda, U ponedjelnik, oko 10 sata, postrojili su
se bili pred starim našim kneževskim Dvorom i Op-
ćinom, uz pjesmu i veseio klicanje. Na čelu im je
stajao barjaktar sa srpskim krstašom barjakom, pod
kojim su se junačkim znamenjem borili na solunskom
irontu i pri oslobogjenju Srbije. Pred 11 sata, prije
no su krenuli, došao je da pregleda cijelu četu g.
pukovnik Obrad Jovanović, vršilac dužnosti koman-
danta divizije, zajedno sa dva viša oficira. Stupajući
naprijed, oslovljavao je pojedine grupe vojničkim po-
zdravom : »Pomoz Bog junaci !« — na što su mu oni

(e

* Lai