Br. 15.

Dubrovnik 9. aprila 1920.

God. il.

izlazi Petkom u večer.
Pretplata : za. Dubrovnik, S dos.
našanjem na kuću mjesečno K5.

oPoštom za. Dubrovnik i cijelu
državu na mjesec K 4.
Na duže vremena srazmjerno.

Pojedini broj K 1.—

ai Plativo i utuživo u Dubrovniku —

I

List za politiku, privredu i knjiž

4i f

. .. po 1 cm? 70 para.

Javne kobi: obja zaruka, dientičkja
i smrti, računaju se dvostruko (K 1:40—)

. Priposlano i oglasi u. tekstu za svaki
cm trostruko (K 2:10). Taksa se plaća
unaprijed. — Za oglase koji se više puta
uvrste, daje se popust.

evnost.

Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360.

Vlasnik i izdavatelj: ODBOR ,NARODA"“.
Odgovorni urednik : GJORGJE VULETIĆ.

Dubrovačka Hrvatska Tiskara.

Dolje s glupim obzirima! S izdajicama, krvopijama maloga naroda
i njihovim braniteljima — o stup sramote.

Još se kupe dokazi i još se traga za zlikovcima,

koji su, za vrijeme prošlog rata, skoro za navijek osra-
motili svoj nekada slavni grad, s toga još nemamo
pred očima cjelokupne slike, ni po predmetu, ni po

broju učesnika, svih onih strahota i mahnitosti, koje.

su se odigrale megju zidinama grada naših slavnih
pradjedova, i patriotskih pjesnika : Gundulića, Palmo-
tića i Bunića-Vučićevića. Ipak, prama onome što se
čuje, što dakako nije još dokazima potvrgjeno, iznosio
bi broj, na razne načine kompromitovanih u Dubrov-
niku, od prilike sedamdeset po sto svega stanovništva.
Strašan broj, što srce grize pravom patrioti, koji mora
da, poput proroka Jeremije, zaplače nad teškim ude-
som nekada »vladajušteg« Grada. Razumijemo, da je
dosta doprinijela ovom. stanju nesretna Austrija, ali
moramo nadodati, da nije. za sve odgovorna ni Au-
strija, bar direkino, jer je bilo zlikovaca u ovom gradu,
koji su, na svoju ruku, počinili mnoga zlodjela, i bez
direktnog .sudjelovanja Austrije. Kompromitovani su
mnogi izdajice narodne stvari, kao i mnogi gulikože-

lihvari, kojih. većina i danas misli i. radi. po. staroj.
gavađi. Jedan se dio kompromitovanih, kako se čuje,:

iskreno obratio na pravu stazu, ali ipak treba biti vrlo
oprezan, kad se uzima u pretres. njihovo obraćenje.
Na svaki način, “i ako su se iskreno popravili, treba

da odgovaraju Narodnom Sudu za svoja zlodjela, po-.

činjena do pokajanja.

Do žalosnog i kobnog srpsko- bugarskog rata,
1918, bila je prilično prodrla, megju inteligenciju, a
nešto i megju prosti narod, ideja narodnog jedinstva,
ie mi, u ogromnoj većini slučajeva, bar u pogledu
Dalmacije, ne pitamo, što je ko radio i govorio do
toga doba; ali. nastupom drugog  srpsko-bugarskog
rata, razdijelio se je naš neoslobogjeni narod, za ve-
liku svoju nesreću, na poticaj mnogih izdajica, u sim-
patijama, za jednu ili drugu stranu, u dva oprečna
tabora, koja su se pak, prigodom sarajevskog atentata,

do smrti zamrzjela, navlastito uslijed izdajničke agi-.
iacije nekih katoličkih svećenika i muslimanskih pr- |

vaka. Vrhunac je pak- mržnje, megju pomenuta dva
narodna tabora nastao prigodom ratnih operacija, što
je svakome poznato, te ta mržnja, više ili manje, i

danas traje nekažnjena, radi pogrešno svršenog rata

i radi nesposobnosti naših vlada. Tražimo, da se svaki
krivac, od drugog srpsko-bugarskog rata do danas»
kazni prama svojoj krivnji, jer smo uvjereni, da se
Pravici jedino na taj način može udovoljiti.
strane znamo, da nije svaki kompromitovani jednako

kriv : ima ih, koji moraju ispaštati teške zločine, a.
ima ih, koji moraju odgovarati za manje stvari. Zlo-

kobna je Austrija svakako najviše doprinijela, da su
toliki izrodi našega naroda počinili toliko zlodjela,
. koja moraju biti od Narodnog Suda strogo kažnjena.
Ko je opet sačinjavao, u većini slučajeva, tu zlosretnu

Austriju, ako ne naši ljudi, koji se sad izgovaraju, a.

i drugi ih ispričavaju tom propalom državom ? Ali se
ti zločinci neće opravdati, jer je opće poznato, da ih
je relativno malo, u našem gradu bilo primorano
na izdajničku rabotu, nego da su tome bili inače
skloni,

Žalosno je, da ima u našem gradu ljudi, kojima
uije drago, da se progone izdajice i narodne krvopije.
Te su većinom ljudi, čija je bliža ili daljna svojta
teško sakrivila prama narodu. Ima ih čak, koji ne 0-
dobravaju progon pomenutih nitkova, jer su im oni
prijatelji. Svud i u svemu, obziri u Dubrovniku igraju

S druge

veliku Boka te bi se > taj način htjelo, da se ona
silna zlodjela predađu zaboravu. Ali u Dubrovniku
ima još poštenih ljudi, koji to neće i ne smiju dozvo-
liti, pa makar što radili branitelji raznovrsnih zločina-

ca, koji se, na taj način, identifikuju sa pancana i

guliteljima vlastitog naroda,
Pitamo mi, je li pravo, da niko ne bude kažnjen
za 'ono, što su ui propatili pojedini naši sugragjani, od kojih

su neki odina bili u tamnicama kao taoci, te
su Svaki ogli izgubiti glavu ? Pitamo mi, je li
pravo, di a reda zaborevu sve ono, što su pretr-
pjele poj di > dubrovačke. porodice radi svojih milih,

mili po tamnicama i bili popljuvani, a neki
čak i bijeni od ijesne svjetine i austrijske soldateske ?
Pitamo mi, je li | pravo, đa niko ne bude kažnjen radi
smrti pok. Bukvića, dubrovačkog trgovca, koji je umro,
najviše radi moralnih patnja, koje je pretrpio kao vojni
taoc ? Pitamo mi, je li pravo, da niko ne bude kaž-
njen rađi smrti pok. Iva. Matića, činovnika »Srpske
Zore«, koji je prerano umio radi moralnih i materi-
.jalnih patnji
je li pravo, đa niko ne buđe kažnjen radi smrti pok,
D.ra Frana Kulišićaj koji je umro prije vremena, u

Gornjoj Austriji, u zatočenju, uslijed pretrpjelog stra-

ha? Pitamo mi, je li pravo, da niko ne bude kažnjen,
što su toliki naši omladinci dobili, na vojnim stav-

 njama, oznaku »politički sumnjiv«; što je značilo no-.

iti glavu u torbi? Pitam o mi, je li pravo, da se za
sboravi što je činila vojna vlast sa našim patriotama,
a sve na pobvđu dubrovačkih špijuna? Pitamo mi,
je li pravo, da se zaboravi sve ono, što se pretrpljelo
u našem gradu u vrijeme terora, za prve tri godine
rata, kad pošten čovjek nije smio da putem ide radi
izazivačkog ponašanja Narodne Straže i zavedene svje-
tine? Je li pravo, da se zaboravi, da je pok. Vaso
Milišić, koji je bio strijeljan, dobio u teći iorein
oznaku kao »politički sumnjiv« ?

Je li pravo, da se zaboravi, da je 1917. i1918., |

umrlo toliko čeljadi u Dubrovniku radi slabe: prehrane,
pa čak i od gladi, dok ima trgovaca, koji su bili blizu
stečaja, a danas imaju milijuna? (Je li pravo, da se
zaboravi, da su većina ratnih bogataša u Dubrovniku
bili ulizice Austrije i neprijatelji našeg narodnog Uje-
dinjenja? Je li pravo, da se zaboravi sve ono, što se

dogodilo za vrijeme prevrata u našem gradu ? Pitamo

mi u opće, je li pravo, da se išta zaboravi, što se u
našem gradu dogodilo od 1918. do dama: a što je
ostalo nekažnjeno ?

Ne, nije pravo, da ikakav. dečka ostane nekaž-
njen, nadasve izdaja naroda i lihvarenje, što uzrokuje
boljševizam. Sve će se ispitati i kazniti, pa makar to
nekome i ne bilo po ćudi. Poznamo mi vas, koji bra-
nite izdajice i lopove, a koji se gradite patriote; po-
znamo mi dubrovačke obzire, kojim hoće da svojta
svojtu spase; poznamo mi dugi lanac prijateljstava,
koji vođi čak do Beograda, čemu su dokaz zadrža-
vanje u državnoj službi mnogih kompromitovanih oso-
ba, kzo i preporuke raznih lopova, kojima je mjesto
na robiji. I megju takvim, koji to rade, ima i vajnih
»Srba«: sramota, po sto puta sramota |

Možda će i u drugim mjestima biti spleten lanac,
da se izdajice i lopovi zaštite, ali sumnjamo, da će
biti kao u Dubrovniku, gdje je, ima i gođina, spleten
lanac raznih »dinastija«, koje pod firmom patriotizma,
rade što im je drago, ali junaci samo polagano, nije
ni vaše zatorno djelovanje za mavijek!

ovio, mora da za to i odgovara ::

bezobzirnost u javnim pitaniima,

je pretmio tekom rata ? Pitamo mi,

Mi znamo, da naši članci neće vonjati ni kom-
promitovanim, nšnjihovim prijateljima, ali to nas se
ne tiče, jer je nama prva stvar narod i država, te ćemo
svugdje energično istupati proti rušiteljima onoga, što
je srpska vojska, sa jugoslavenskim dobrovoljcima, u
do sad nevigjenim pobjedama sagradila, jer pod svaku
cijenu moramo čistiti državu Srba, Hrvata i Slovenaca:
od izdajica i lupeža svake ruke, koji svojim podmu-
klim i lihvarskim radom begorivaje temelje naše:
Jugoslavije.

Dolje s glupim odzinki:1 — ko gd je što skri-
sin za se, brat za
se, sestra za se, jer inače nikada nećemo imati ja-
ke države, ni unutra, ni s pola. Naše ie geslo:
osobit» pak kad se:
tiče izdaje domovine i guben;a naroda, jer, osim osta-
loga, bila bi i nečuvena nezah «1*ost prama tolikim
junacima, koji su pali za domovinu, pustiti nepri atelje
domovine, da i dalje proti njoj rovare. Po našem pak
mišljenju, gulikože su skoro pogibeljniji našoj državi,
čak i od samih izdajica.

Neka znaju svi, kojih se tiče, da ćemo, bez ob-
zira, iznositi sve nilhove nitkovluke, sadašnje i prošle,
i da nećemo prestali boriti se proti njima, sve dokle
i njih i Pate, zaštitnike ne vidimo privezane za
stup sramote. sn

Demokratski orihistrt:
kao. ortaci izvozničara.

Na pitanje poslanika g. Nikodija Miletića, a zbog:
toga, što se posumnjalo prošli put, povodom izvještaja:
g. ministra Finansija, da postoje izvještaji komisija o'
oslob-gienju pojedinih izvoznika od carima, na. sjed-'
nici od subote, 27. prošlog mj., g ministar Finansija'
dao je slijeđeći odgovor: t

Evo sad javnosti predajem i te izvještaje. U zva-
ničnom povjerljivom izvještaju finansijske komisije“
M. Finansija (od 2. marta 1920 god.), na strani 14.,
posljednji stav glasi: »Centralna je Uprava izvezla ar-
tikala, samo preko Beogradske Finansijske Uprave, na
koje nije plaćeno preko 15 miliona dinara carine .
itd. Na 16 strani istog izvještaja, drugi i slijedeći ii
vovi glase: »Bilo je robe, koja je piaćala izvoznu
carinu, kao po tarifi ad valorem (od 17. oktobra) tako:
i po novoj, koja sađ važi, pa je ta roba ipak oslobo-
gjavana uopšte od Pračanja oma kakve carine. Valja:
istaći, da ovdje nisu u pitanju samo male sume, već
iznose više miliona.
Finansija, preko Direkcije Carina.«

»A bilo je pri tomi robe, čiji je izvoz, po rije-
šenju Ministarskog Savjeta, striktno zabranjen, pa je
i ona, ne samo sjedenja nego i oslobogjena od sva-

ke carine.«

»Tako na primjer Ctšralija Uprava izvozi pe

robu (deset vagona jaja Braće Mihajlovića, a pokušava

i izvoz 400 vagona drva za ogrijev Mavrol Drahu)

bez plaćanja carine.«

Ovaj su izvještaj potpisali svi članovi komisije :
g.g. Dr. Milan Stojadinović, pregj. direktor Državnog
Računovodstva, Vasa T. Dimitrijević, načelnik Direk-
cije Carina, Dušan P. Letica, načelnik Direkcije Pore-

za, Dr. Mih. Jovanović, načelnik Budžetskog Odjeljenja. .
Drugi zvanični povjerljiv izvještaj jeste Direktora
Direkcije Carina g. S. Kukića (od 5. marta 1920. go-

dine). Na strani trećoj veli se: »Centralna Uprava i
Ministarstvo trgovine išlo je na ruku izigravanjima

svake “vrste. Ne samo što se nije obziralo na odredbe.
riješenja Ministarskog Savjeta (od 5 mov.), nego se u.

većini slučajeva postupalo suprotno tim odredbama :

EI
dod i VE

pie kviji ai ned be Parkes mein

 Oslobogjenje je vršio Ministar

Se
$