Br. 15. Dubrovnik 9. aprila 1920. God. il. izlazi Petkom u večer. Pretplata : za. Dubrovnik, S dos. našanjem na kuću mjesečno K5. oPoštom za. Dubrovnik i cijelu državu na mjesec K 4. Na duže vremena srazmjerno. Pojedini broj K 1.— ai Plativo i utuživo u Dubrovniku — I List za politiku, privredu i knjiž 4i f . .. po 1 cm? 70 para. Javne kobi: obja zaruka, dientičkja i smrti, računaju se dvostruko (K 1:40—) . Priposlano i oglasi u. tekstu za svaki cm trostruko (K 2:10). Taksa se plaća unaprijed. — Za oglase koji se više puta uvrste, daje se popust. evnost. Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360. Vlasnik i izdavatelj: ODBOR ,NARODA"“. Odgovorni urednik : GJORGJE VULETIĆ. Dubrovačka Hrvatska Tiskara. Dolje s glupim obzirima! S izdajicama, krvopijama maloga naroda i njihovim braniteljima — o stup sramote. Još se kupe dokazi i još se traga za zlikovcima, koji su, za vrijeme prošlog rata, skoro za navijek osra- motili svoj nekada slavni grad, s toga još nemamo pred očima cjelokupne slike, ni po predmetu, ni po broju učesnika, svih onih strahota i mahnitosti, koje. su se odigrale megju zidinama grada naših slavnih pradjedova, i patriotskih pjesnika : Gundulića, Palmo- tića i Bunića-Vučićevića. Ipak, prama onome što se čuje, što dakako nije još dokazima potvrgjeno, iznosio bi broj, na razne načine kompromitovanih u Dubrov- niku, od prilike sedamdeset po sto svega stanovništva. Strašan broj, što srce grize pravom patrioti, koji mora da, poput proroka Jeremije, zaplače nad teškim ude- som nekada »vladajušteg« Grada. Razumijemo, da je dosta doprinijela ovom. stanju nesretna Austrija, ali moramo nadodati, da nije. za sve odgovorna ni Au- strija, bar direkino, jer je bilo zlikovaca u ovom gradu, koji su, na svoju ruku, počinili mnoga zlodjela, i bez direktnog .sudjelovanja Austrije. Kompromitovani su mnogi izdajice narodne stvari, kao i mnogi gulikože- lihvari, kojih. većina i danas misli i. radi. po. staroj. gavađi. Jedan se dio kompromitovanih, kako se čuje,: iskreno obratio na pravu stazu, ali ipak treba biti vrlo oprezan, kad se uzima u pretres. njihovo obraćenje. Na svaki način, “i ako su se iskreno popravili, treba da odgovaraju Narodnom Sudu za svoja zlodjela, po-. činjena do pokajanja. Do žalosnog i kobnog srpsko- bugarskog rata, 1918, bila je prilično prodrla, megju inteligenciju, a nešto i megju prosti narod, ideja narodnog jedinstva, ie mi, u ogromnoj većini slučajeva, bar u pogledu Dalmacije, ne pitamo, što je ko radio i govorio do toga doba; ali. nastupom drugog srpsko-bugarskog rata, razdijelio se je naš neoslobogjeni narod, za ve- liku svoju nesreću, na poticaj mnogih izdajica, u sim- patijama, za jednu ili drugu stranu, u dva oprečna tabora, koja su se pak, prigodom sarajevskog atentata, do smrti zamrzjela, navlastito uslijed izdajničke agi-. iacije nekih katoličkih svećenika i muslimanskih pr- | vaka. Vrhunac je pak- mržnje, megju pomenuta dva narodna tabora nastao prigodom ratnih operacija, što je svakome poznato, te ta mržnja, više ili manje, i danas traje nekažnjena, radi pogrešno svršenog rata i radi nesposobnosti naših vlada. Tražimo, da se svaki krivac, od drugog srpsko-bugarskog rata do danas» kazni prama svojoj krivnji, jer smo uvjereni, da se Pravici jedino na taj način može udovoljiti. strane znamo, da nije svaki kompromitovani jednako kriv : ima ih, koji moraju ispaštati teške zločine, a. ima ih, koji moraju odgovarati za manje stvari. Zlo- kobna je Austrija svakako najviše doprinijela, da su toliki izrodi našega naroda počinili toliko zlodjela, . koja moraju biti od Narodnog Suda strogo kažnjena. Ko je opet sačinjavao, u većini slučajeva, tu zlosretnu Austriju, ako ne naši ljudi, koji se sad izgovaraju, a. i drugi ih ispričavaju tom propalom državom ? Ali se ti zločinci neće opravdati, jer je opće poznato, da ih je relativno malo, u našem gradu bilo primorano na izdajničku rabotu, nego da su tome bili inače skloni, Žalosno je, da ima u našem gradu ljudi, kojima uije drago, da se progone izdajice i narodne krvopije. Te su većinom ljudi, čija je bliža ili daljna svojta teško sakrivila prama narodu. Ima ih čak, koji ne 0- dobravaju progon pomenutih nitkova, jer su im oni prijatelji. Svud i u svemu, obziri u Dubrovniku igraju S druge veliku Boka te bi se > taj način htjelo, da se ona silna zlodjela predađu zaboravu. Ali u Dubrovniku ima još poštenih ljudi, koji to neće i ne smiju dozvo- liti, pa makar što radili branitelji raznovrsnih zločina- ca, koji se, na taj način, identifikuju sa pancana i guliteljima vlastitog naroda, Pitamo mi, je li pravo, da niko ne bude kažnjen za 'ono, što su ui propatili pojedini naši sugragjani, od kojih su neki odina bili u tamnicama kao taoci, te su Svaki ogli izgubiti glavu ? Pitamo mi, je li pravo, di a reda zaborevu sve ono, što su pretr- pjele poj di > dubrovačke. porodice radi svojih milih, mili po tamnicama i bili popljuvani, a neki čak i bijeni od ijesne svjetine i austrijske soldateske ? Pitamo mi, je li | pravo, đa niko ne bude kažnjen radi smrti pok. Bukvića, dubrovačkog trgovca, koji je umro, najviše radi moralnih patnja, koje je pretrpio kao vojni taoc ? Pitamo mi, je li pravo, da niko ne bude kaž- njen rađi smrti pok. Iva. Matića, činovnika »Srpske Zore«, koji je prerano umio radi moralnih i materi- .jalnih patnji je li pravo, đa niko ne buđe kažnjen radi smrti pok, D.ra Frana Kulišićaj koji je umro prije vremena, u Gornjoj Austriji, u zatočenju, uslijed pretrpjelog stra- ha? Pitamo mi, je li pravo, da niko ne bude kažnjen, što su toliki naši omladinci dobili, na vojnim stav- njama, oznaku »politički sumnjiv«; što je značilo no-. iti glavu u torbi? Pitam o mi, je li pravo, da se za sboravi što je činila vojna vlast sa našim patriotama, a sve na pobvđu dubrovačkih špijuna? Pitamo mi, je li pravo, da se zaboravi sve ono, što se pretrpljelo u našem gradu u vrijeme terora, za prve tri godine rata, kad pošten čovjek nije smio da putem ide radi izazivačkog ponašanja Narodne Straže i zavedene svje- tine? Je li pravo, da se zaboravi, da je pok. Vaso Milišić, koji je bio strijeljan, dobio u teći iorein oznaku kao »politički sumnjiv« ? Je li pravo, da se zaboravi, da je 1917. i1918., | umrlo toliko čeljadi u Dubrovniku radi slabe: prehrane, pa čak i od gladi, dok ima trgovaca, koji su bili blizu stečaja, a danas imaju milijuna? (Je li pravo, da se zaboravi, da su većina ratnih bogataša u Dubrovniku bili ulizice Austrije i neprijatelji našeg narodnog Uje- dinjenja? Je li pravo, da se zaboravi sve ono, što se dogodilo za vrijeme prevrata u našem gradu ? Pitamo mi u opće, je li pravo, da se išta zaboravi, što se u našem gradu dogodilo od 1918. do dama: a što je ostalo nekažnjeno ? Ne, nije pravo, da ikakav. dečka ostane nekaž- njen, nadasve izdaja naroda i lihvarenje, što uzrokuje boljševizam. Sve će se ispitati i kazniti, pa makar to nekome i ne bilo po ćudi. Poznamo mi vas, koji bra- nite izdajice i lopove, a koji se gradite patriote; po- znamo mi dubrovačke obzire, kojim hoće da svojta svojtu spase; poznamo mi dugi lanac prijateljstava, koji vođi čak do Beograda, čemu su dokaz zadrža- vanje u državnoj službi mnogih kompromitovanih oso- ba, kzo i preporuke raznih lopova, kojima je mjesto na robiji. I megju takvim, koji to rade, ima i vajnih »Srba«: sramota, po sto puta sramota | Možda će i u drugim mjestima biti spleten lanac, da se izdajice i lopovi zaštite, ali sumnjamo, da će biti kao u Dubrovniku, gdje je, ima i gođina, spleten lanac raznih »dinastija«, koje pod firmom patriotizma, rade što im je drago, ali junaci samo polagano, nije ni vaše zatorno djelovanje za mavijek! ovio, mora da za to i odgovara :: bezobzirnost u javnim pitaniima, je pretmio tekom rata ? Pitamo mi, Mi znamo, da naši članci neće vonjati ni kom- promitovanim, nšnjihovim prijateljima, ali to nas se ne tiče, jer je nama prva stvar narod i država, te ćemo svugdje energično istupati proti rušiteljima onoga, što je srpska vojska, sa jugoslavenskim dobrovoljcima, u do sad nevigjenim pobjedama sagradila, jer pod svaku cijenu moramo čistiti državu Srba, Hrvata i Slovenaca: od izdajica i lupeža svake ruke, koji svojim podmu- klim i lihvarskim radom begorivaje temelje naše: Jugoslavije. Dolje s glupim odzinki:1 — ko gd je što skri- sin za se, brat za se, sestra za se, jer inače nikada nećemo imati ja- ke države, ni unutra, ni s pola. Naše ie geslo: osobit» pak kad se: tiče izdaje domovine i guben;a naroda, jer, osim osta- loga, bila bi i nečuvena nezah «1*ost prama tolikim junacima, koji su pali za domovinu, pustiti nepri atelje domovine, da i dalje proti njoj rovare. Po našem pak mišljenju, gulikože su skoro pogibeljniji našoj državi, čak i od samih izdajica. Neka znaju svi, kojih se tiče, da ćemo, bez ob- zira, iznositi sve nilhove nitkovluke, sadašnje i prošle, i da nećemo prestali boriti se proti njima, sve dokle i njih i Pate, zaštitnike ne vidimo privezane za stup sramote. sn Demokratski orihistrt: kao. ortaci izvozničara. Na pitanje poslanika g. Nikodija Miletića, a zbog: toga, što se posumnjalo prošli put, povodom izvještaja: g. ministra Finansija, da postoje izvještaji komisija o' oslob-gienju pojedinih izvoznika od carima, na. sjed-' nici od subote, 27. prošlog mj., g ministar Finansija' dao je slijeđeći odgovor: t Evo sad javnosti predajem i te izvještaje. U zva- ničnom povjerljivom izvještaju finansijske komisije“ M. Finansija (od 2. marta 1920 god.), na strani 14., posljednji stav glasi: »Centralna je Uprava izvezla ar- tikala, samo preko Beogradske Finansijske Uprave, na koje nije plaćeno preko 15 miliona dinara carine . itd. Na 16 strani istog izvještaja, drugi i slijedeći ii vovi glase: »Bilo je robe, koja je piaćala izvoznu carinu, kao po tarifi ad valorem (od 17. oktobra) tako: i po novoj, koja sađ važi, pa je ta roba ipak oslobo- gjavana uopšte od Pračanja oma kakve carine. Valja: istaći, da ovdje nisu u pitanju samo male sume, već iznose više miliona. Finansija, preko Direkcije Carina.« »A bilo je pri tomi robe, čiji je izvoz, po rije- šenju Ministarskog Savjeta, striktno zabranjen, pa je i ona, ne samo sjedenja nego i oslobogjena od sva- ke carine.« »Tako na primjer Ctšralija Uprava izvozi pe robu (deset vagona jaja Braće Mihajlovića, a pokušava i izvoz 400 vagona drva za ogrijev Mavrol Drahu) bez plaćanja carine.« Ovaj su izvještaj potpisali svi članovi komisije : g.g. Dr. Milan Stojadinović, pregj. direktor Državnog Računovodstva, Vasa T. Dimitrijević, načelnik Direk- cije Carina, Dušan P. Letica, načelnik Direkcije Pore- za, Dr. Mih. Jovanović, načelnik Budžetskog Odjeljenja. . Drugi zvanični povjerljiv izvještaj jeste Direktora Direkcije Carina g. S. Kukića (od 5. marta 1920. go- dine). Na strani trećoj veli se: »Centralna Uprava i Ministarstvo trgovine išlo je na ruku izigravanjima svake “vrste. Ne samo što se nije obziralo na odredbe. riješenja Ministarskog Savjeta (od 5 mov.), nego se u. većini slučajeva postupalo suprotno tim odredbama : EI dod i VE pie kviji ai ned be Parkes mein Oslobogjenje je vršio Ministar Se $