| “Izlazi Peikom u večer. | Pretplata : za Dubrovnik, s do- | Tmašanjem na kuću mjesečno K 8. | Pošitom za Dubrovnik i cijelu S o“ "državu na mjesec K 8. Na daže vremena srazmjerno. / “Pojedini broj K 2.— ..— Plativo i utuživo u Dubrovniku = Dubrovnik 15. maja 1920. Ka A La Ej ska Koni ke. 4 Cijena oglasa po 1 cm? 90 para. Javne zahvale, objave zaruka, vjenčanja i smrti, računaju se dvostruko (K 1:80) Priposlano i oglasi u tekstu za svaki cm trostruko (K 270). Taksa se plaća i : unaprijed. — Za oglase koji se više puta | uvrste, daje se popust. —' List za politiku, privredu i k vow njiž God, Il, evnost. Uredništvo 1 Adminisiracija: Ulica Lučarica 360. Vlasnik i izdavate'j: ODBOR ,NARODA“. Odgovorni urednik: GJORGJE VULETIC. Dubrovačka Hrvatska Tiskara. Meiamortoza demokrata u Dubrovniku. 0. Baš kao što se ono s irgovačkome svijetu do- gagja, da jedna firma, kad bankrotira, privuče u svoju sredinu koju ličnost dobra kredita, ie njenim oslonom otvori istu radnju pod drugim imenom, tako se eto dešava i u političkome: svijetu. . Na ovu nas je prispodobu pamet dozvala, kad čusnio, kako se je pokrenula ovih dana neka akcija za osnivanje jedne vanstranačke stranke u Dubrovniku, | Naša gospoda demokrete, kad vidješe, da poli- tika njinih leađera doživljuje bankrot, i kad razu- mješe, da nemaju već nikakva oslona u narodu, do- gjoše na pomisao, kako da se izvuku iz škripca, spa- su sebe i svoj ugled. Po | I nije im ostajalo druge, nego da promijene ime radnji. Lukavo, ali plitko, izabraše komodnu irmu, kojom mogu privući u svoju sredinu koga hoćeš po- štena pairiotu, a opet najlakše prekriti svoj bijeg iz demokratske siranke. Na kostitucionoj skupštini, koja se je održala prošle nedjelje u dvorani »Sokola«, prozvala se ta nova stranka vanstranačkom, Već je naziv nešto zagonetan. Nu to ostavimo za čas po strani, pa ćemo se na to kasnije osvrnuti, . kad vidimo, što ta stranka hoće i što radi. Da je sva ova akcija maslo propalih demokrata, dokazom je izjava samog presjednika skupštine, inače zgoljnog demokrata, da je jugoslavenski akademski klub pobudio akciju za osnivanje ovakove stranke. Poznato je nama svima, da je akademski klub u Dubrovniku urbi et orbi bio pozsdat kao de- mokrata, a imamo dokaza, da su njegovi članovi to Svečeno i službeno iziavljivali. | Kad dakle akademski klub, demokrate, pokreću | akciju, ked tu akciju sprovagjaju kolone demokrala : (a mi ih dobro poznamo), i xad se ma istoj kostitu- cionoj skupštini oširo govori proti radikalnoj siranci, proti pučkoj stranci i ostalim, a o demokratskoj se stranci, samo onako, da se baci pepela u oči, kaže, da se ta gospoda ne slažu sa njezinom taklikom (sed kad su se obručili), ali ipak da su po ideologiji njoj najbliži, (sic1), e onda je svakome jasna ta igra. Uvjeravaju nas, da je skupština bila dobro po- sjećena. Ne čudimo se, jer, kako rekosmo, pod ko- modnom firmom lako je bilo sakupiti sve odlične ro- doljube, koji se u zadnjim prilikama ne odiučiše još za nijednu stranku, uz demokrate, koji se svi sletiše, da tako bar spasu sebe, kad već vidješe, da im je pro- pala njihova stranka. Napose upada u oči, da je skupštini prisustvo- vao i urednik mjesnog »Rad-a«, te razumije se, držao i on svoju govoranciju. | | On dakle, koji onako bjesomučno napada na sve stranke, osim demokratske, hoće da ugje u stran- ku, kojoj bi, po zdravom razumijevanju imae biti cilj, da stišava sporove mepgju zavagjenim strankama. E se non ridi.... Čekamo, da vidimo, kako će taj dosadanji demo- kratski junak udesiti svoje dalnje postupanje, i hoće li nastaviti svoje bjesomučno pisanje. Pitanje se opet nameće, da li će ga ia, nazovi-stranka irpjeti u svojoj sredini, ako on nastavi svoj dosadanji pogubni rad, — jer kad bi to slijedilo, onda bi se ta stranka iden- titicirala S njime i došla u opreku sa svojim glavnim zadatkom, - | mea > Kažu nam, da su jedan neugodan momenat proživljeli gospoda demokrste, kad je jedan, inače skroman patriota, primjetio na skupštini, da on ču- oje, da se, nekako čudno govori ma istoj skupšti- odo ni, i da vidi prisutno sinogo gospođe, koja su bila Silno angažovana u nekim strankama. / > Pod takovim utiskom pitala je ta poštena duša, ima li se ova nova stranka zvati megjustranačka, ii vanstranačka, jer bi se u poionjem slučaju imalo predposlaviti, da se svaki onaj, koji pristupa vanstra- načkoj siranci, odriče stranke, kojoj je do tad pripadao. Nije ostajalo na to presjedniku druge, nego da svečano objavi, da se svaki onaj, koji pristupa u ovu njihovu novu strarika, odriče eo ipso svake druge . stanke, iako su se gospoda demokrate svečano odrekli svoje stranke, baš kao što se Petar odrekao Isukrsta. Spomenućemo uzgred i jednu neistinitu tvrdnju: d.ra Leontića, ne ispitujući sađa, da li je to plod ne- znanja ili zle namjere. On je, kako smo izviješteni, spomenuo na zadnjoj skupštini, o kojoj je riječ, da u radikalnoj (narodnoj, a. ne srpskoj, kako je on tenćen- ciozno nazivlje) nema mjesta članovima drugih vjera, jer su u njoj samo pravoslavni. Ne radi dra. Leonti- ća, kome sva izvrtanja dobro dolaze, samo da zavede one, te čitaju njegov list i nijedan drugi, — no radi neobavještene publike, izjavljujemo, da u radikalnoj stranci ima pristupa za svakog poštenog člana našeg naroda, bilo koje vjere, koji god iskreno. želi dobra našem narodu i državi 1 koji zna, što je prava ičista zahvalnost onima, te su u prvom redu i najviše do- prinijeli postignuću slobođe i osivarenju našeg uje- dinjenja. | pd Svjedokom su tome mnogi naši svijesni katoli- ci, kao i Muhamedanci u Bosni i Hercegovini. Zaluđu je g. Leontiću, — istina je jača i ud vas i od sve- gal Žalosno je pak i suviše, da se i u eri slobođe i »sveopće obnove« i sad još neke csobe služe vjerom, ili bar iskorišćavaju vjerske razlike, u sebične i poli- tičke svrhe! : i U svezi sa spomenutim smatramo još svojom dužnošću, da u općem interesu upravimo jedno pita- nje odberu te »vanstranačke stranke«, da li će ona da postoji samo do konstituante, ili i na dalje, i da li misli i namjerava, da stupi u vezu sa već postoje- ćim i organizovanim strankama i da zajedno s njima izigje u borbu na svima linijama protiv razornih ko+ j i e . e a ž e munističkih elemenata u državi pri općinskim izbori-. ma, kao i izborima za parlamenai i konstituantu. Ako su oni u strankama uvidjeli, kako kažu, štetu za op- ću stvar, neće biti protiv udruženja sila za konsolido- vanje države, spas njezin i napredak. Od njih očeki-. vamo prvu ponudu u iome smislu ! Ministru Vojnome i Mornarice > Gosp. generalu Branku Jovanoviću i Beograd. "U poslu kapetana raine mornarice Wilfana, kojim se bavi naš članak u br. 18, od 30. aprila 1920, ima- demo mađodati : : U rečenom članku spomenvta gospođa, koju je mučio kap. Wilfan_i dr., mijesu bila obični rađnici, učni i vješti onom preteškom poslu; bili su mladi studenti, bilo ih je i akademski uaobražentih, a bšo je i mladih uglednih i inteligeninih trgovaca kamenar- skih, što je sve dobro bilo poznato kap, Willanu i dr. U Boki se nije irače dešavalo, da se ovakav elemenat za takove poslove mobilizira, jer je onda bilo mnogo radnih sila na raspoloženju, kaonoti kad su bili pozvani pod oružje samo mlagji i izvježbaniji. Iz ovoga se vidi, da je to bilo naročito za njih sprem- ljeno. Postupalo se š njima onako, sijevalo je mad njihovim glavama oružje, tuklo ih sei grdilo, Trebalo va je samo da mrdnu, pak da ih se pošelje na drugi svijet, Mnogi od mučenika zadobiše neizlječive teške bolesti, koje će ih dobro podsjećati na okrutnost ve- likog austrijanca, kap. Willana i dr. Uredništvo ,Naroda“. u susret oštećenijem ratom? Nedavno smo čitali komunike delegacije mini- starstva financija u Splitu, u kom se spominje nare- gjenje g. ministra financija, da se odmah preduzme, Misli li vlada izaći odnosno nastavi i dovrši razrez dohodarine, porez na! imovinu i porez na ratne dobiike u svim novim kra- jevima i za sve godine, gdje je taj razrez zaostao, a za to postoje zakonski uslovi. Tu se ujedno kaže, kako su pozvani delegati, da — obzirom na teški iinancijski položaj, u kom se naša oiadžbina nalazi — učini sve, što je potrebno, da se naplate sviju ta- kozvanih ratnih poreza izvršuju na najenergičniji način, pa čak i to, da se za dospjele državne dažbine dađe. provagjati najenergičnija eksekutivna naplata. U tom komunikeu ne spominje se nmi jednom ciglom riječi, da je naša centalna vlada ikoliko volj- nai gotove, da izagje na sustet onima, Koji su ma bud koji način oštećeni u minulom najsirašnijem svjet. skom ratu, i ako je tijeh pregolem broj u našoj dr- žavi. Nijesu tu samo familje onijeh, koji su pomrli kao taoci, u strašnim logorima, ili na austrijskim vje- šalima, koji su izgubili zdravlje, imanje i zaradu za vrijeme tamnovanja, svakih muka i progonstava, no i oni, koji su za vrijeme rata, a i poslije njegova svršeika, kao žrtve strahovite skupoće, da prehrane sebe i svoje, bili prisiljeni, da prodavaju u bescjenje svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, koji su shrvani, godinama iu nemogućnosti zarade, gonili dotle, iscrplju- juću svu svoju predratnu tečevinu, da su dotjerali čak do prosjačkog štapa, te su na pragu očaja iivici pro- pasti. Srednji kapitalisti bili su ovim groznim ratom najgore pogogjeni, uprav upropašćeni, pa ako jad jaduju, ne viče i ne galame na sva usta, ne dođijevaju Bogu i narodu, kao neki nenasitnici, koji u ime pra- vedne podjele zarade, baš sami najviše podižu cijene i za grio stiskaju i druge i sebe; vlada, koja bi imala da bude mati, a ne maćeha, dužna je đa shvati i sama njihove muke i nevolje, tuge i uzdahe. 0] ako naša narodna poslovica pravom kaže: dok di- jete ne plače, majka ga se ne sjeća; u ovom slučaju vlada ireba da se sjetiirazumije, da u najvećoj tuzi i suze izumiru, te da izagje svim pravim i očitim ne- voljnicima u susret oproštenjem ili sniženjem poreza, za veće ili kraće vrijeme, prema potrebi. Do sad se vlada nije udostojika mi najmanjeg odgovora sve one koji su, na njezin poziv, još u početku prošle godine, učinili molbenice i. njoj ih predali sa svim nužnim dokumentima, a sad se već prijeti svakome i najener- ogičnijom eksekutivnom naplatom. Zar, bi mogla vlada, đa ne uzme u obzir m. p. vlasnike kuća, koji su, kod sve očajne skupoće, za vrijeme rata bili prisiljeni, pred sirahom rekvizicije, ako im kuće ostanu prazne, unajmljivati ih i u pola najmovne predratne cijene, kojima jei sad još stegnuta sloboda povišice, i steže se sve više, da ne mogu već ni otkloniti svoje kiraj- džije, kad ih nevolja na to «prisili, da traže skloništa u svojoj kući?! Zar može da se bez milosti, ekseku- cijom, maplačuje zaostala poreza onima, za koje svak zna, da sa ratom nastradali ili došli na rub propasti, nađasve, ako su, radi patrioiskih osjećaje i rađa za opću stvar, bili progonjeni i tnučeni od zloglasne austrijske uprave ?1 u TE em a