“ < Izlazi Srijedom u podne.

| ono K8. Poštom za Dubrovnik

Jugoslaviji i prema slavnome vlađalačkome

Ily6posuuk 12.

Janyapa 1921 :

fon. KL

Pretplata š za Dubrovnik,
s donašanjem na kuću mjeseč-

i cijelu državu na mjesec K 8.
Na duže vremena surazmjerno. |
— Pojedini broj K 2. —
Plativo | utuživo u Dubrovniku

List za politiku, privredu i književnost.

e

| H R 0
a sd r

JlacT 34 NOJIHTAKY, UPUBPENY H KIBHIKCBHOCT,

i no 1 em?
Lijena Oraca 90 napa,
Jasne aaxBaje, oGjase 3apyxa,
BjeHuai;a H CMPTH, pauynajy
ce nBocrpyko (K 1:80) TIpuno-
CAaHO u OFnacH y TEKCTy 3a
cBakH cm Tpocrpyko (K 2.70).
Takca ce naaha yaanpujeju. 3a
ornace Koju ce BHMile rnyTa y-

Bpcre, naje ce nonv“T

Uredištvo i Admiistracija: Ulica Lučarica 360.

Vlasnik i izdavatelj :

Odgovorni urednik:

ODBOR ,, NARODA“.

IVAN A. BILIŠKOV. Cpnexa

lIramnapuja — Ily6posnuk.

Jačajmo vojnu silu.

Zalosna i mahnita ruska revolucija po-
remetila je ravnotežu sveta, bar onoga u
Evropi i Americi. Bacila je u svet neostvar-
ljive ideje, kojim su barem u početku i
mnogi inteligentniji bili zavarani. Kao sva-
ka socijalna revolucija i ruska nosi na
sebi beleg socijalne pravde, jednakosti,
bratstva i slobode. -Ta su načela dobra,
samo je pogreška u tomu, što lude glave
hoće da ih provedu do krajnosti, te tako
dovode masu u bezizlazno stanje. Pome-
nute revolucionarne krilate reči mogu biti
provedene u delo — naravno koliko je to
moguće — i evolucijom, tako da revolu-
cija u očima inteligentna čoveka, koji hlad-
no posmatra svetske dogođaje, postoje bez-
predmetnom, tim više što je ono malo
dobra, što nam ga donaša socijalna revo-
lucija, jednako onim uspesima, koje posti-
zavamo evolutivnim putem. Samo što evo-
lucija iziskuje dulje vremena, dok revolu-
cijom postizavamo ono malo dobra za krat-
ko vreme! Velimo ono malo dobra, jer je
sve ostalo uništenje i međusobno klanje.

U ostalom pak menjaju se uloge, te u naj-
više slučajeva oni koji su posedovali pre,
izgube sve na korist onih koji nisu imali
ništa, što opet mora da izazove reakciju.
Tako sada crveni gospodari Rusije imaju

. ono što jenekada posjedovala ruska aristo-

kracija, a Vladimir Lenjin živi u. veličan-
stvenim palatama Belog Cara. Eto stoga
smo iz načela i iz praktičnih razloga pro-
tiv svih socijalnih revolucija! O odnosima
pak među revolucionarnim strahotama i
čovekoljubljem nije potreba gubiti ni jedne
reči. Posle svega što rekosmo, žalostno ie
što je malo ko kod nas do sada dao otvo-
renu izjavu protiv izdajničke ruske revo-
lucije, koja je prisilivši Cara na otstup u-
ništila rusku državu, a donela joj vrlo malo
dobra ostavivši nas južne Slovene bez.
prirodnog branitelja.

Ruska se je revolucija odmah na po-
četku okrenula protiv vojske, dok najposle
nije poslala vojsku kući! Voditelji ruske
revolucije izdadoše krilatu reč, da u sa-

“=. ali smć s druge strane

danje doba ne treba vojske, da narodi mo-

raju da se među sobom pobratime, tako

da više ne sme biti rata. Tu je krilatu reč  sil
Zadnji su nam dogođaji dokazali sem toga, |

malo kasnije prihvatio i najnepraktičniji
čovek svega veka, Vilson. Kolikogod je
reči proti vojsci bilo izbačeno, toliko je
bilo rečeno gluposti! Ta kako da ne?!
Uvek je bilo ratova, sa biće ih sigurno do
u nedogledno vreme. Hoće li tako biti do
konca sveta, neznamo. Ali dok su ljudi i
“narodi gramzivi — a to nam pokazuju da-
našnje prilike, jednako kao i prilike žpro-
šlih vekova — uvek će biti ratova. Ratovi
će naravno, porastom osećaja pravednosti,
morati biti redi nego pre, ali svakako njih
će i dalje biti! Zato svaki bistar čovek,
od kojega je daleko svaka strastvenost u
tom pravcu, mora da sa nepovjerenjem,
ako li ne sa posmehom na usnama, gleda
mirovni pokret, koji je našao svoj vrhu-
nac u ustavi ,Društva naroda“. To je zam-
ka, u koju će upasti mnogi slabići, vođeni
neostvarljivim  idejalizmom ! Osobito mi
Sloveni treba da gledamo u tu međuna-
rodnu ustanovu sa najvećim nepovjere-
njem, dok god ne postignemo svoje dr-
žavno ujedinjenje! Tek onda možemo da
uzmemo ozbiljnije u pretres to pitanje.
Ako pak osuđujemo i proklinjemorus-
ku revoluciju, to ne znači da mi odobra-
vamo predašnji način vladavine u Rusiii,
tim više što smo duboko ubeđeni, da je
tamo bilo počinjeno i neoprostivih. grešaka

,
13 rr la c
HVETEINN, 48 5%

je*sveto moglo popraviti mirnim razvojem
dogođaja. Neka nam se pako kaže, koja
je to država, gde nije bilo neoprostivih'
pogrešaka za ovo zadnjih sto godina ? Pa
ipak u nijednoj nije bukla socijalna revo-
lucija, koja je u svom razvoju dovela ako
i do privremenog državnog uništenja !

Najgore je pak što je ruska revolucija -

dosta doprinela da seiu našoj državi kod
jednog dela naroda ubije svaki auktoritet
vlasti. Na veliku našu radost od toga je
vojska najmanje trpjela. Inače svaka druga
vlast bila je više ili manje pod uticajem
tog razornog upliva.

Kako nam pokazuju prilike u nasi
oko nas, mi ne samo da ne smemo  pot-

.. -—

eenjivati piianje vojske, nego što više tre-
ba ga uzeti u što ozbiljniju ocenu, te svim
silama poraditi oko unapređenja vojske.

“koliko ima u našoj domovini neprijatelj-

skog elementa, koji bi rada da ove države

nestane. Mi smo mišljenja da se treba
mnogo više bojati, bar u sadanjem. času,
unutarnjih neprijatelja nego vanjskih. Ne-
pobitna je činjenica, da ima priličan broj
pučanstva u ovoj državi, koji iskreno žali
za. Austrijom, i koja bi sutra oružjem u
ruci udario na našu ;državu, samo kad bi
mu bilo moguće! Mi taj elemenat spomi-
njemo samo u toliko, u koliko on mrzi ovu
državu iz nikakvih drugih razloga, nego
samo zato što iz srca vole Austriju. Jer
nije potreba naglašivati, da naš komuni-
stički pokret u najviše slučajeva ima au-
strofilsku pozadinu !

Da se razornom delovanju unutar dr-
žave stane na put a i'da nas naši susedi
poštuju, neizbežno je potrebito imati voj-
sku na doličnoj visini. Francuska je već
lepo pregnula u tom pravcu, čemu služe
dokazom vojni uglavci saveza između nje
i Belđije! Pojačanjem vojne site, pojačava
se u opšte auktoritet državnih vlasti, voj-
nih i građanskih, koji nije ni senka onoga,
kakav je bio u Austriji, a u Ausgriji je
bio u glavnom dobar. Kakav je bio aukto-
ritet državnih vlasti u Srbiji pre rata, ne-
znamo iššso, zato ne donosimo nikakve
prispodobive u tom pogledu!

Nema dvojbe da je i kod nas aukto-
ritet državnih vlasti nešto poskočio ovo
zadnje doba, a to sve zahvaleči relativno
dobrom stanju naše vojske. Ali opet ostaje
još mnogo da se popravi i u prvom i u
drugom slučaju. Vojska treba da je dobro
organizovana i dobro disciplinovana, jer
inače vojska nije vojska. Vojnik treba da
prođe najpre određeno vreme kroz kasar-
nu, jer bez toga može da bude hrabar čo-
vek, ali nikada valjan i disciplinovan voj-
nik. Engleski i Američki vojnik može da
se hrabro bori u pojedinim slučajevima,
ali badava, nije vojnik s toga što se je sva
ta velika masa ljudi skupila s koca i s ko-

nopca za samo vreme rata, a da nije prošla
kasarnom u miroo doba. Lepo je kazao o

američkoj vojsci maršal Hindenburg u svo-

joj knjizi ,Moj život“ (Mein Leben), koja
je izašla prošle godine, a koju smo i sami
imali prilike pročitati, od prilike ovo: ,Na-
vala amerikanska bejaše jaka, ali koliko
bi Amerikanaca manje bilo poginulo, da
su bili vojnički izučeni!“ Jer zaludu, ne
može se kroz kratko vreme postati dobar
vojnik! A gde su oficiri, pa viši oficiri, pa
glavni đeneralni štab ? Ti treba da prođu
kroz vojne škole i vojne akademije! Ko-
liko je takih bilo i kakve su vrsti bile u
ingleskoj i Americi, neznamo, ali svakako
imamo razloga da sumnjamo u njihovu
valjanost. Mi u tom pogledu stojimo ne-
sravnjivo bolje, jer je naš narod _ već po
prepadi vojnik. koji je već od detinjeg doba
stušao i čitao naše narodne pesme, u ko-
jima su lepo opevane vojničke kreposti.
.Te njegove kreposti treba, u koliko je uti-
caj revolucije na njih zlo delovao, što više
jačati, jer su one najbolji temelj valjanom
napretku naše vojske, bilo kopnene, bilo
pomorske.

Mislimo da će vojska Srba, Hrvata i
Slovenaca u pogledu vojne organizacije i
discipline imati za ugled uredbe i ustano-
ve srpske vojske. Drugače ne može biti
jer je u kvalitativnom pogledu srpska voj-
ska bila jedna od najboljih. Naravno ida
će se morati štošta izmeniti, što baš ne
odgovara najbolje celji i napreiku niše
vojske.

Naša vojska sa dobrim vođama može
da stvara čudesa, jer ima u njoj nešto či-
sto nemačkoga. U razgovorima pak sa do-
sta srpskih viših i nižih oficira. mogli smo
utvrditi da veoma cene nemačku vojnu
organizaciju. Iz toga treba povući posle-
dice!

Nekada smo čitali jedno delo đene-
rala_ Save Grnjića ,Organizacija srpske
vojske“, koje je davno izišlo, a koje više
ne odgovara prilikama, jer se je posle to-
ga mnogo štošta promenilo u pogledu voj-
ne organizacije. Srpska je vojska kasnije
uzela veliki zamah, te se je snabdela naj-

roon mamama ma ža ze oo

GOVOR

g. prot. A. Vučetića o pok. prof. L. Zori, u dvor-
«nici društva ,Sloge“, 19. dećembra 1920.

Cijenjene Gospođe, štovana Gospodo
i uzdanice naša, mladi naraštaju !

Tješi me i veoma se mili mome srcu,
što vidim ovdje okupljene sve Vas, koji
idete za uzvišenom naukom apostola na-
rodne zavjetne misli, velikog pjesnika na-
šeg oslobođenja i ujedinjenja, prof, Luka

«Zore i koji ćutite, kao i on, čistu ljubav

prema našoj velikoj i bogatoj otadžbini,

domu Karađorđevića, koji povedoše srpske
vojske i Jugoslavenske čete, da junaštvom
i samopregorjenjem jedinstvenijem u hi-
storiji sviju naroda i nizom divnijeh po-
bjeda i samopregorjenjem raskine, verige
našeg ropstva i da: nas obdare slobodom
zlatnom.

I uprav Vaš dolazak mi je jemstvo,
da se i vi uglčdfte u primjer slavnog po-
Kojnika, da ćete i unaprijeda hoditi za
Hiegovijem naukom i povašijem silama

.sveđ nastojati, da se uveliča i proslavi Ju-

goslavija potpunijem zatorom bezumnijeh
i pokvarenijeh neprijatelja jedinstva i vanj-

Skijeh dušmana. Bog vas u tome poma-

g40 i poživio |
Podijeljen mi je častan zadatak, da

Yam danas govorim o životu velikog po-

a

kojnika. Ali ni moje slabe sile, ni kratko
mi vrijeme dopušteno, nijesu prema veli-
čini slave neumrlog pjesnika. Stoga ne-
.mojte se nadati kićenijem izrekama, nego
vas lijepo molim, da obzirom na pokojni-
ka ustrpljivo podnesete moje slabo pripo-
vijedanje, a zato _ vam moja najiskrenija
harnost. Moj mladi kolega, profesor Haler
govoriće vam vještačkijem znanjem o knji-
ževnijem radovima pokojnika.

Ali da odmah na početku mog pripo-

ovijedanja znate o koliku čovjeku govorim,

istaknuću njegovu veličinu kao pjesnika,

koju je svojijem mudrijem sudom već priz-

nao, drugi naš veliki pokojnik, Budmani
veličinu koju je još navijestio jedan bli-
jesak vidovidosti samoga pjesnika u brizi
da potomstvu sačuva svoja ,Objavljenja“.
Budmani je naime pisao iza njegove smrti
ovo: ,Kruna svemu bila su ,Objavljenja“,
u kojima je Zore smjelo odletio do Dan-
teovih visina i bila bi. ,Objavljenja“  do-
voljna za slavu njegova imena.“ A pok.
Zore, da bi mu njegov rukopis ,Objavlje-
nja“ bio sačuvan po smrti, prepiše u sa-
moći, a da niko u kući to ne opazi, malo
po majo sitnim slovima vas spijev u jedan
album tamno-crvenijeh kožnatijeh korica
i sa zlatnijem hrbatom. Djelo je u dese-
teračkijem tercinama, razdijeljeno u više
noći i tri dijela, a sadrži 12 hiljada 500 i
više stihova. Kad bijaše getov, pozva svoju

rotipLika RV

RARODNA RE

ljubaznu drugu i ganut joj reče: ,Dosada
imadijah jedinca sina. Evo ti sada mog

drugog sina » Objavljenja“, oko njega sam ,

radio 17 godina, predajem ga u tvoje ruke;
čuvaj ga kao zenicu u oku.“ Zatijem taknut
proročanskijem  blijeskom nastavi: ,Doći
će vrijeme, da ga ti ili naša djeca izne-
sete na božje svijetlo!“ I taj rukopis na
strepet crnijeh aveti, koje bijahu progu-
tale mal ne cijelo prvo izdanje ,Objavlje-
nja“, u pet hiljada egzemplara, udovica
još čuva na sigurnu mjestu kao zenicu u
oku, kao ljubljenog sina njena muža. —
Ovijem početkom učinih dva preskoka, je-
dan u redu pripovijedanja, a drugi u ogra-
du mog mladog kolege. I prvi je i drugi
bio na vašu korist, a moj će mi mladi ko-
lega oprostiti što sam za čas uletio u nje-
govu ogradu. : Su

U pripovijedanju njegova života ja ću
se poglaviti obazirati kao oko jedne. osi
na uzvišeni njegov apostolat narodne za-
vjetne misli, u kojemu je on sveđ gorljivo
revnovao, podnašajući progonstva i muke.

On je, bio taki najprvo od svog dje-
tinstva do svršetka nauka, zatijem za svog
javnog djelovanja kao školnik, a poglavito
u svome radu kao književnik a nadasve kao
pjesnik, u kojemu je on najgorljivije i naj-
uspješnije vršio svoje uzvišeno zvanje pod-
neseći najgora progonstva. '

Zore. se rodio 15 januara 1846 god. -

ATEKA

JebromK M- 4/12 f

Oba su roditelja Lukova rodom iz ubavi-
jeh Konavala, a Luko je ugledao božje
svijetlo u pitomome Cavtatu. Lukov otac
Antun, rodom iz Popovića, bijaše pošao
na more i više godina brodio, pa se na-
stanio u Cavtatu tek 1839 g. i tu otvorio
trgovinu mješovite robe i inače trgovao.
Kad prevali 40 g. života, oženi se za Ko-
navoku, Mariju, koja je bila namještena u
jednoj prodaji. I tako se može kazati, da
Antun, Konavljanin, nije se bio još dobro
pocavtatio, kad mu se sedme godine sta-
novanja u našemu Staromegradu rodio sin
Luko. Stoga su se u kući držali narodni
običaji konavoski i govorio se čisti blago-
glasni konavosko-cavtajski govor. Vrline
ljudi iz Konavala i Cavtata pojaviše se i
na Luku Zori. Štovanje narodnijeh običaja,
u koliko se sa sela mogu prenijeti u grad,
i ljubav za ovijem čistijem jezikom, po-
duprto njegovijem docnijem visokijem na-
učnijem razumijevanjem, prođe i Luku u
krv, u srce, u pamet i na jezik; to sve
uglađeno injegovom otmjenom  pitomosti,
kojom je sjao, te ljubaznosti i simpatičnom
“atrakcijom kojom je privlačio svakoga.
Zore pripovijeda o narodnijem običa-
jima pri rođenju i krštenju, između osta-
lijeh, da mu je kapetan Luka, koji je ku-
movao Luku pri krštenju, zadio peču za
povoj, a kuma Kata darovala mu nešto
rublja po narodnom običaju.

dah

VA DV VE IRO RT VE IE NATO VRVI

%

šo KA
VLAKA
Dra“

si i ka ka Hai

ada ši ze raid tt dei koe oat od diko ve E daa ot 643

$ iko uda

453
ta LOLA ni s

Pi ipo

: raje

KR E RSS IRS KE