“ < Izlazi Srijedom u podne. | ono K8. Poštom za Dubrovnik Jugoslaviji i prema slavnome vlađalačkome Ily6posuuk 12. Janyapa 1921 : fon. KL Pretplata š za Dubrovnik, s donašanjem na kuću mjeseč- i cijelu državu na mjesec K 8. Na duže vremena surazmjerno. | — Pojedini broj K 2. — Plativo | utuživo u Dubrovniku List za politiku, privredu i književnost. e | H R 0 a sd r JlacT 34 NOJIHTAKY, UPUBPENY H KIBHIKCBHOCT, i no 1 em? Lijena Oraca 90 napa, Jasne aaxBaje, oGjase 3apyxa, BjeHuai;a H CMPTH, pauynajy ce nBocrpyko (K 1:80) TIpuno- CAaHO u OFnacH y TEKCTy 3a cBakH cm Tpocrpyko (K 2.70). Takca ce naaha yaanpujeju. 3a ornace Koju ce BHMile rnyTa y- Bpcre, naje ce nonv“T Uredištvo i Admiistracija: Ulica Lučarica 360. Vlasnik i izdavatelj : Odgovorni urednik: ODBOR ,, NARODA“. IVAN A. BILIŠKOV. Cpnexa lIramnapuja — Ily6posnuk. Jačajmo vojnu silu. Zalosna i mahnita ruska revolucija po- remetila je ravnotežu sveta, bar onoga u Evropi i Americi. Bacila je u svet neostvar- ljive ideje, kojim su barem u početku i mnogi inteligentniji bili zavarani. Kao sva- ka socijalna revolucija i ruska nosi na sebi beleg socijalne pravde, jednakosti, bratstva i slobode. -Ta su načela dobra, samo je pogreška u tomu, što lude glave hoće da ih provedu do krajnosti, te tako dovode masu u bezizlazno stanje. Pome- nute revolucionarne krilate reči mogu biti provedene u delo — naravno koliko je to moguće — i evolucijom, tako da revolu- cija u očima inteligentna čoveka, koji hlad- no posmatra svetske dogođaje, postoje bez- predmetnom, tim više što je ono malo dobra, što nam ga donaša socijalna revo- lucija, jednako onim uspesima, koje posti- zavamo evolutivnim putem. Samo što evo- lucija iziskuje dulje vremena, dok revolu- cijom postizavamo ono malo dobra za krat- ko vreme! Velimo ono malo dobra, jer je sve ostalo uništenje i međusobno klanje. U ostalom pak menjaju se uloge, te u naj- više slučajeva oni koji su posedovali pre, izgube sve na korist onih koji nisu imali ništa, što opet mora da izazove reakciju. Tako sada crveni gospodari Rusije imaju . ono što jenekada posjedovala ruska aristo- kracija, a Vladimir Lenjin živi u. veličan- stvenim palatama Belog Cara. Eto stoga smo iz načela i iz praktičnih razloga pro- tiv svih socijalnih revolucija! O odnosima pak među revolucionarnim strahotama i čovekoljubljem nije potreba gubiti ni jedne reči. Posle svega što rekosmo, žalostno ie što je malo ko kod nas do sada dao otvo- renu izjavu protiv izdajničke ruske revo- lucije, koja je prisilivši Cara na otstup u- ništila rusku državu, a donela joj vrlo malo dobra ostavivši nas južne Slovene bez. prirodnog branitelja. Ruska se je revolucija odmah na po- četku okrenula protiv vojske, dok najposle nije poslala vojsku kući! Voditelji ruske revolucije izdadoše krilatu reč, da u sa- “=. ali smć s druge strane danje doba ne treba vojske, da narodi mo- raju da se među sobom pobratime, tako da više ne sme biti rata. Tu je krilatu reč sil Zadnji su nam dogođaji dokazali sem toga, | malo kasnije prihvatio i najnepraktičniji čovek svega veka, Vilson. Kolikogod je reči proti vojsci bilo izbačeno, toliko je bilo rečeno gluposti! Ta kako da ne?! Uvek je bilo ratova, sa biće ih sigurno do u nedogledno vreme. Hoće li tako biti do konca sveta, neznamo. Ali dok su ljudi i “narodi gramzivi — a to nam pokazuju da- našnje prilike, jednako kao i prilike žpro- šlih vekova — uvek će biti ratova. Ratovi će naravno, porastom osećaja pravednosti, morati biti redi nego pre, ali svakako njih će i dalje biti! Zato svaki bistar čovek, od kojega je daleko svaka strastvenost u tom pravcu, mora da sa nepovjerenjem, ako li ne sa posmehom na usnama, gleda mirovni pokret, koji je našao svoj vrhu- nac u ustavi ,Društva naroda“. To je zam- ka, u koju će upasti mnogi slabići, vođeni neostvarljivim idejalizmom ! Osobito mi Sloveni treba da gledamo u tu međuna- rodnu ustanovu sa najvećim nepovjere- njem, dok god ne postignemo svoje dr- žavno ujedinjenje! Tek onda možemo da uzmemo ozbiljnije u pretres to pitanje. Ako pak osuđujemo i proklinjemorus- ku revoluciju, to ne znači da mi odobra- vamo predašnji način vladavine u Rusiii, tim više što smo duboko ubeđeni, da je tamo bilo počinjeno i neoprostivih. grešaka , 13 rr la c HVETEINN, 48 5% je*sveto moglo popraviti mirnim razvojem dogođaja. Neka nam se pako kaže, koja je to država, gde nije bilo neoprostivih' pogrešaka za ovo zadnjih sto godina ? Pa ipak u nijednoj nije bukla socijalna revo- lucija, koja je u svom razvoju dovela ako i do privremenog državnog uništenja ! Najgore je pak što je ruska revolucija - dosta doprinela da seiu našoj državi kod jednog dela naroda ubije svaki auktoritet vlasti. Na veliku našu radost od toga je vojska najmanje trpjela. Inače svaka druga vlast bila je više ili manje pod uticajem tog razornog upliva. Kako nam pokazuju prilike u nasi oko nas, mi ne samo da ne smemo pot- .. -— eenjivati piianje vojske, nego što više tre- ba ga uzeti u što ozbiljniju ocenu, te svim silama poraditi oko unapređenja vojske. “koliko ima u našoj domovini neprijatelj- skog elementa, koji bi rada da ove države nestane. Mi smo mišljenja da se treba mnogo više bojati, bar u sadanjem. času, unutarnjih neprijatelja nego vanjskih. Ne- pobitna je činjenica, da ima priličan broj pučanstva u ovoj državi, koji iskreno žali za. Austrijom, i koja bi sutra oružjem u ruci udario na našu ;državu, samo kad bi mu bilo moguće! Mi taj elemenat spomi- njemo samo u toliko, u koliko on mrzi ovu državu iz nikakvih drugih razloga, nego samo zato što iz srca vole Austriju. Jer nije potreba naglašivati, da naš komuni- stički pokret u najviše slučajeva ima au- strofilsku pozadinu ! Da se razornom delovanju unutar dr- žave stane na put a i'da nas naši susedi poštuju, neizbežno je potrebito imati voj- sku na doličnoj visini. Francuska je već lepo pregnula u tom pravcu, čemu služe dokazom vojni uglavci saveza između nje i Belđije! Pojačanjem vojne site, pojačava se u opšte auktoritet državnih vlasti, voj- nih i građanskih, koji nije ni senka onoga, kakav je bio u Austriji, a u Ausgriji je bio u glavnom dobar. Kakav je bio aukto- ritet državnih vlasti u Srbiji pre rata, ne- znamo iššso, zato ne donosimo nikakve prispodobive u tom pogledu! Nema dvojbe da je i kod nas aukto- ritet državnih vlasti nešto poskočio ovo zadnje doba, a to sve zahvaleči relativno dobrom stanju naše vojske. Ali opet ostaje još mnogo da se popravi i u prvom i u drugom slučaju. Vojska treba da je dobro organizovana i dobro disciplinovana, jer inače vojska nije vojska. Vojnik treba da prođe najpre određeno vreme kroz kasar- nu, jer bez toga može da bude hrabar čo- vek, ali nikada valjan i disciplinovan voj- nik. Engleski i Američki vojnik može da se hrabro bori u pojedinim slučajevima, ali badava, nije vojnik s toga što se je sva ta velika masa ljudi skupila s koca i s ko- nopca za samo vreme rata, a da nije prošla kasarnom u miroo doba. Lepo je kazao o američkoj vojsci maršal Hindenburg u svo- joj knjizi ,Moj život“ (Mein Leben), koja je izašla prošle godine, a koju smo i sami imali prilike pročitati, od prilike ovo: ,Na- vala amerikanska bejaše jaka, ali koliko bi Amerikanaca manje bilo poginulo, da su bili vojnički izučeni!“ Jer zaludu, ne može se kroz kratko vreme postati dobar vojnik! A gde su oficiri, pa viši oficiri, pa glavni đeneralni štab ? Ti treba da prođu kroz vojne škole i vojne akademije! Ko- liko je takih bilo i kakve su vrsti bile u ingleskoj i Americi, neznamo, ali svakako imamo razloga da sumnjamo u njihovu valjanost. Mi u tom pogledu stojimo ne- sravnjivo bolje, jer je naš narod _ već po prepadi vojnik. koji je već od detinjeg doba stušao i čitao naše narodne pesme, u ko- jima su lepo opevane vojničke kreposti. .Te njegove kreposti treba, u koliko je uti- caj revolucije na njih zlo delovao, što više jačati, jer su one najbolji temelj valjanom napretku naše vojske, bilo kopnene, bilo pomorske. Mislimo da će vojska Srba, Hrvata i Slovenaca u pogledu vojne organizacije i discipline imati za ugled uredbe i ustano- ve srpske vojske. Drugače ne može biti jer je u kvalitativnom pogledu srpska voj- ska bila jedna od najboljih. Naravno ida će se morati štošta izmeniti, što baš ne odgovara najbolje celji i napreiku niše vojske. Naša vojska sa dobrim vođama može da stvara čudesa, jer ima u njoj nešto či- sto nemačkoga. U razgovorima pak sa do- sta srpskih viših i nižih oficira. mogli smo utvrditi da veoma cene nemačku vojnu organizaciju. Iz toga treba povući posle- dice! Nekada smo čitali jedno delo đene- rala_ Save Grnjića ,Organizacija srpske vojske“, koje je davno izišlo, a koje više ne odgovara prilikama, jer se je posle to- ga mnogo štošta promenilo u pogledu voj- ne organizacije. Srpska je vojska kasnije uzela veliki zamah, te se je snabdela naj- roon mamama ma ža ze oo GOVOR g. prot. A. Vučetića o pok. prof. L. Zori, u dvor- «nici društva ,Sloge“, 19. dećembra 1920. Cijenjene Gospođe, štovana Gospodo i uzdanice naša, mladi naraštaju ! Tješi me i veoma se mili mome srcu, što vidim ovdje okupljene sve Vas, koji idete za uzvišenom naukom apostola na- rodne zavjetne misli, velikog pjesnika na- šeg oslobođenja i ujedinjenja, prof, Luka «Zore i koji ćutite, kao i on, čistu ljubav prema našoj velikoj i bogatoj otadžbini, domu Karađorđevića, koji povedoše srpske vojske i Jugoslavenske čete, da junaštvom i samopregorjenjem jedinstvenijem u hi- storiji sviju naroda i nizom divnijeh po- bjeda i samopregorjenjem raskine, verige našeg ropstva i da: nas obdare slobodom zlatnom. I uprav Vaš dolazak mi je jemstvo, da se i vi uglčdfte u primjer slavnog po- Kojnika, da ćete i unaprijeda hoditi za Hiegovijem naukom i povašijem silama .sveđ nastojati, da se uveliča i proslavi Ju- goslavija potpunijem zatorom bezumnijeh i pokvarenijeh neprijatelja jedinstva i vanj- Skijeh dušmana. Bog vas u tome poma- g40 i poživio | Podijeljen mi je častan zadatak, da Yam danas govorim o životu velikog po- a kojnika. Ali ni moje slabe sile, ni kratko mi vrijeme dopušteno, nijesu prema veli- čini slave neumrlog pjesnika. Stoga ne- .mojte se nadati kićenijem izrekama, nego vas lijepo molim, da obzirom na pokojni- ka ustrpljivo podnesete moje slabo pripo- vijedanje, a zato _ vam moja najiskrenija harnost. Moj mladi kolega, profesor Haler govoriće vam vještačkijem znanjem o knji- ževnijem radovima pokojnika. Ali da odmah na početku mog pripo- ovijedanja znate o koliku čovjeku govorim, istaknuću njegovu veličinu kao pjesnika, koju je svojijem mudrijem sudom već priz- nao, drugi naš veliki pokojnik, Budmani veličinu koju je još navijestio jedan bli- jesak vidovidosti samoga pjesnika u brizi da potomstvu sačuva svoja ,Objavljenja“. Budmani je naime pisao iza njegove smrti ovo: ,Kruna svemu bila su ,Objavljenja“, u kojima je Zore smjelo odletio do Dan- teovih visina i bila bi. ,Objavljenja“ do- voljna za slavu njegova imena.“ A pok. Zore, da bi mu njegov rukopis ,Objavlje- nja“ bio sačuvan po smrti, prepiše u sa- moći, a da niko u kući to ne opazi, malo po majo sitnim slovima vas spijev u jedan album tamno-crvenijeh kožnatijeh korica i sa zlatnijem hrbatom. Djelo je u dese- teračkijem tercinama, razdijeljeno u više noći i tri dijela, a sadrži 12 hiljada 500 i više stihova. Kad bijaše getov, pozva svoju rotipLika RV RARODNA RE ljubaznu drugu i ganut joj reče: ,Dosada imadijah jedinca sina. Evo ti sada mog drugog sina » Objavljenja“, oko njega sam , radio 17 godina, predajem ga u tvoje ruke; čuvaj ga kao zenicu u oku.“ Zatijem taknut proročanskijem blijeskom nastavi: ,Doći će vrijeme, da ga ti ili naša djeca izne- sete na božje svijetlo!“ I taj rukopis na strepet crnijeh aveti, koje bijahu progu- tale mal ne cijelo prvo izdanje ,Objavlje- nja“, u pet hiljada egzemplara, udovica još čuva na sigurnu mjestu kao zenicu u oku, kao ljubljenog sina njena muža. — Ovijem početkom učinih dva preskoka, je- dan u redu pripovijedanja, a drugi u ogra- du mog mladog kolege. I prvi je i drugi bio na vašu korist, a moj će mi mladi ko- lega oprostiti što sam za čas uletio u nje- govu ogradu. : Su U pripovijedanju njegova života ja ću se poglaviti obazirati kao oko jedne. osi na uzvišeni njegov apostolat narodne za- vjetne misli, u kojemu je on sveđ gorljivo revnovao, podnašajući progonstva i muke. On je, bio taki najprvo od svog dje- tinstva do svršetka nauka, zatijem za svog javnog djelovanja kao školnik, a poglavito u svome radu kao književnik a nadasve kao pjesnik, u kojemu je on najgorljivije i naj- uspješnije vršio svoje uzvišeno zvanje pod- neseći najgora progonstva. ' Zore. se rodio 15 januara 1846 god. - ATEKA JebromK M- 4/12 f Oba su roditelja Lukova rodom iz ubavi- jeh Konavala, a Luko je ugledao božje svijetlo u pitomome Cavtatu. Lukov otac Antun, rodom iz Popovića, bijaše pošao na more i više godina brodio, pa se na- stanio u Cavtatu tek 1839 g. i tu otvorio trgovinu mješovite robe i inače trgovao. Kad prevali 40 g. života, oženi se za Ko- navoku, Mariju, koja je bila namještena u jednoj prodaji. I tako se može kazati, da Antun, Konavljanin, nije se bio još dobro pocavtatio, kad mu se sedme godine sta- novanja u našemu Staromegradu rodio sin Luko. Stoga su se u kući držali narodni običaji konavoski i govorio se čisti blago- glasni konavosko-cavtajski govor. Vrline ljudi iz Konavala i Cavtata pojaviše se i na Luku Zori. Štovanje narodnijeh običaja, u koliko se sa sela mogu prenijeti u grad, i ljubav za ovijem čistijem jezikom, po- duprto njegovijem docnijem visokijem na- učnijem razumijevanjem, prođe i Luku u krv, u srce, u pamet i na jezik; to sve uglađeno injegovom otmjenom pitomosti, kojom je sjao, te ljubaznosti i simpatičnom “atrakcijom kojom je privlačio svakoga. Zore pripovijeda o narodnijem običa- jima pri rođenju i krštenju, između osta- lijeh, da mu je kapetan Luka, koji je ku- movao Luku pri krštenju, zadio peču za povoj, a kuma Kata darovala mu nešto rublja po narodnom običaju. dah VA DV VE IRO RT VE IE NATO VRVI % šo KA VLAKA Dra“ si i ka ka Hai ada ši ze raid tt dei koe oat od diko ve E daa ot 643 $ iko uda 453 ta LOLA ni s Pi ipo : raje KR E RSS IRS KE