pe 1 veopyapa 1921. Ton. Ili. Izlazi Srijedom u podne. Preiplata: za Dubrovnik, s donašanjem na kuću mjeseč- no K 8. Poštom za Dubrovnik 1 cijelu državu na mjesec K 8. Na duže vremena surazmjerno. — Pojadini broji K 2. — Plativo 1 utuživo u Dubrovniku * - List za politiku, privredu i književnost. POJ JlacT 3a NOJIMTAKY, NpuBpeny M KIbHKEBHOCT. no 1 em? Uujena: OTfaGa 99 napa, JaBne 3axBale, oGjase 3apyKa, BjeHudiba H CMPTH, pauyHajy ce uBOCTPyKO (K 1: 80) Tipano- CaaHOJ H] OTAAČA y TEKCTY 34 cBakH cm rpocrpyKo“(K 2.70). Takca ce naaha yuanpnjen1. 3a ornace koju ce BHine_nyTa y- BpcTe, naje ce nonycrT. Uredištvo i Admiistracija: Ulica Lučarica 360. Vlasnik i izdavatelj: ODBOR ,,NARODA“. Odgovorni urednik: IVAN A. BILIŠKOV. Cpnecka Ulramnapuja — Ily6poBnuk. Svetkovina sv, Vlaha 1721. god, Kad bi dogotovljen novi sjajni moćnik u Gospi Velikoj, senat dubrovački (consi- lim Rogatorum) 1721. g. uvidi da je do- šlo vrijeme da svete mošti budu prenese ne u nj iz kapitola manastira svet. Domenika. One, iza potresa 6. aprila 1667., bjehu is- kopane ispod razvalina stare Gospe te po- stavljene privremeno u Revelin, gdje osta- doše do posljednje nedjelje meseca jula t. g. i tada su čuvane u napomenutome ka- pitolu za 54 godine sve do 3. februara 1721. Mjeseca januara one g. bijaše knezom dubrovačkijem vlastelin Đuro Sekondov Bukja, a pri koncu ovoga mjeseca senat imao je odrediti ono što trebaše za sve- čanosi sv. Vlaha, koja je one godine pa- dala u ponedjenik i odlučiti o prijenosu svetijeh mošti. Senat o . tome raspravljaše u svoja dva vijeća, t. j. prvi put u srijedu 22 januara popodne, a >? put u pone- djenik, 27 istog mjeseca po podne. U svome prvome vijećanju senat od- redi što je bilo obično za svečanost t. |. 1. da se providi stotina dukata za njene troškove a za taj iznos Malo vijeće izdade doznaku 28 januara 0. g. 2.% da se izdade naređenje svoj vlasteli, Antuninima i La- zarinima od 14. do 36. godine uključno, da dođu u kraćemu odijelu na Smotru (Ras- segna) sa mušketom na ramenu (con mo- “scketto in spalila) pod zapelu od 25 per- pera u novcu. To se isto odredilo i za sv. Vlaha godinu dana poslije, t. j. 1722. O prijenosu svetijeh mošti i osobitoj svečanosti zato, senat odredi što treba u svome drugome vijećanju 27. januara, u- prav 8 dana prije ovog svečanog dana. Tada bi odlučeno da se rečeni prijenos izvrši na dan sv. Vlaha _ i da osvem sve- čanosti, koje se po običaju čine svake go- dine nakon izvršene litije i svečane mise, ima se još zapjevati Tedeum (Tebe Boga hvalimo), dva puta izvršiti obična puenja- va (replicari-salva) i dati slavili (pulsare campanas) sva zvona cijeloga grada. I nadbiskupska se vlast zauze osobi- tijem marom, kako se čita u Skurlinom Moćniku stolne crkve, da ovaj prijenos iz staroga Dubrovnika ... Niko Gjivanović - vačke historije, histori ije Dubrovnika u svo- me privatnom životu, to je onaj o ženi u starom Dubrovniku, o ženi u starim vije- kovima, koji unepovrat minuše i dopriješe do vremena zadnje ženske generacije ,is- pod republike“; do vremena naših praba- ka. Dubrovačka je žena doista vrijedna spomena, jer je znala ljubiti svoj lijepi ma- terinski slavenski jezik, svoje lijepe obi- čaje, i nastojala je da radi iona od svoje strane na uhar i slavu svojeg rodnog gra- da. [ ona je dosta doprinijela, da je ime malenog našeg grada zabilježeno jakim slo- vima u knjizi čovječanske uglađenosti, u- ljudnosti i prosvjete. U starom Dubrovniku država, crkva a i škola udruženim silama unapređivahu dobar red u državi i porodici. Čuveni naš ekonomsko-politički pisac XVI. v. Nikola V. Gučetić u svojoj vrsnoj raspravi o dr- žavi (,Dello stato delle repubbliche“) do- kazivaše između ostaloga i ovo: ,Zarad općeg društvenog održanja država je vlasna i dužna da dobro motri čak i na sam pri- vatni život građana, i u tome pogledu, po- red dobro uređenog domaćeg i javnog vas- pitanja, naročito je važno paziti i na to, da ženskinje u društvenom životu ne ra- zvijaju raskoš, već da su čedne i famili- === ——————b poso pos = bude najsvečanije izvršen, jer nadpop Đi- vo Ghetaldi, kanonik, generalni kapitolarni vikar dubrovačke nadbiskupije sede va- cante, izdade 26. januara 1721. naročit raz- glas na sve kanonike i dostojanstvenike dubrovačke mitropolije, na sve sveštenike i klerike, koji su stanovali u mitropoliji, na nadarbenike i nenadarbenike i na re- dovnike Dubrovnika, da dođu na litiju u crkvenijem odeždama po običaju i po činu, na koji su bili uzvišeni, i da nose svete mošti dužnom pobožnosti i čednosti, koja se zahtjeva od crkovnjaka, te prijeti svo- jom strogosti svakomu od njih, koji ne bi došao, jer u ovako osobito značajnome da- nu treba da se sopstvena pobožnost sva- kog crkovnjaka složi u jednodušno odava- vanje pošte svečanome prijenosu svetijeh mošti. . Mjeseca februara 1721 bješe knezom dubrovačkijem Serafin Đivov Bona. Po- božnost nalazila je kod sviju stanovnika u gradn jakijeh pobuda; kod starijeh Du- brovčana u uspomenama potresa, koji su oni bili sretno preživjeli, a kod mlađijeh u tomu što su često slušali pripovijedanja grozota ovog biča, susljednjeg požara, pljač- kanja, hajdukovanja i turskijeh prijetnja a kod starijeh i mlađijeh motrenje razva- lina od trešnje, koje još ne bijahu uklo- njene a bile su najočiglednije opomene, jer osvem ono malo ih, koji se i dan da- našnji vide, bilo je iza Gospe Velike još toliko ruševina, da se nije moglo prolaziti ni godinu dana iza ove svečanosti 1721 g., jer senat, kad 24. januara 1722 odredi izlazak litije Gospe Velike na dan sv. Vlaha, pa obilazenje oko crkve, morao je ovlastiti Malo vijeće da udiljeli darak voj- nicima da, koliko treba, očiste od ruše- vina put iza Gospe za prolazak litije. Da je uprav bilo mnogo pobožnosti .prema svetijem moštima one godine, kad su one bile prenesene u novi moćnik, imamo dokaz u odluci 7. februara, t. |. četiri dana iza svečanog prijenosa, kojom Malo Vijeće dopusti blagajnicima i proku- ratorima Gospe Velike otvor moćnika Go- spi Ani, ženi Mara Matova Bone, koja je bila blizu rođenja, da se ona može po- ——— jarne, jer žene spolja razmetljive a u kući svojoj neumjerene postaju ne samo po fa- miliju veći po samu državu opasne. Otud — veli on — i one uredbe državne du- brovačke o ograničivanju udatbenog mi- raza koliko zarad suzbijanja samog žen- skog luksusa toliko baš i u cilju održava- nja porodičnih naročito vlasteoskih imanja“. Kao što su dubrovački učenjaci i književ- nici znali i u svome zavičaju i izvan nje- ga sakupljati se u raznoimene one aka- demije i' učena udruženja, kao što su oni izbjegavali tašte i suhoparne zabave a rado hrlili ondje, gdje bi cvijet inteligencije dr- žao svoje sastanke u prosvjetne svrhe, tako su radile i glasovite Dubrovkinje. To su bile one, koje su dotle bile se izdigle, da su mogle citirati Platona i druge filo- zofe, te izricati duhovitom, mudrom kon- verzacijom duboke poglede renesansne e- tike i estetike; mogle su one živjeti sa svo- jim učenim supruzima ne samo u tjeles- noj nego i u duševnoj zajednici. Tko sada ne zna za glasovitu našu pučanku Cvijetu (Floru) Zuzorić?! A mogli bismo nastaviti sa čislom takovih glasovitih Dubrovkinja. Da. U onom znamenitom kolu ljudi naših, čija su imena tako jasno svijetlila u staroj dubrov. književnosti, nijesu izostale ni žene. I nekoje od njih takmile su se sa muški- ma u znanju jezika našega, talijanskoga, francuskoga, nus i grčkoga. u] .da na to pitanje odgovorimo. običajno i najviše dijalektom dubrovačkim, moliti pred svetijem moćima ; bilo je na- ime određeno odlukom senata od 27. ja- nuarai. g. da Blagajnici i Prokuratori ne smijedu otvarati moćnik nikomu od pri- vatnika, nego samo dozvolom Malog vi- jeća, kako je bilo u starini, a da ni Malo vijeće ne smije dopustiti da se svete mo- šti nose u privatne kuće. Radikalni dan 12. februara — Tri Jerarha. Prema ranijim odlukama (iz 1919. g.) Radikalskog Poslaničkog Kluba i Privremenog Glavnog Odbora Narodne Radikalne Stranke određen je 12 fe- bruar. — Tri Jerarha, kao dan partiske smotre i manifestacije partijske solidar- nosti članova Narodne Radikalne Stranke. Toga dana, 12. februara 1921. god. prirediće kao i u 1920. god. sve partiske organizacije u celoj našoj Kraljevini, u mestima gde prilike dopuštaju, RADIKALNI DAN, kada će se putem partijskih večera, koncerata, zabave ili predavanja prikupiti dobrovoljni prilozi u korist partiskih kasa. : U cijelom našem Kraljevstvu sprema se, da se ovaj dan što svečanije provede. Preporučuje se svim mesnim organizacijama Narodne Radikalno Stranke da ulože naročito staranje da RADIKALNI DAN bude dostojno obeležen kako u moralnom tako i u materijalnom pogledu. w * e e ., Za željeznicu Nikšić- Trebinje. Čitali smo u novinam, kako su već o- brazovane sekcije, da povuku na terenu operativni poligon za željezničku prugu Beograd, Zemun, Klenak, Šabac, Loznica, B. Bašta, Višegrad, Foča; Šavnik, Nikšić, Risan, Kotor odnosno Nikšić, Budva, Grbalj, Tivat. Glatko će pruga ići sve uz rijeke od Beograda do Šavnika. Stoprv kod Šavni- ka će naići na poteškoću terena do Nik- šića, a od Nikšića opet će nastaviti rije- kom sve do Podgorice pak na Rijeku. Od Rijeke do vrh Budve hoće li da se krije u strategijske svrhe skupo će za pastiveli- ki tuneli, bi se imala provući od Nikšića na Ri- san. Podgorica, Nama se čini, da u svrhu kojoj je na- mijenjena, da spoji Dunav i Savn sa Ja- dranom, nagrađujući Crnugoru, dugovječ- nu kolijevku naše slobode, kao i u stra- a još bi veći i skuplji bili kad ' tegijske svrhe, bolje bi odgovarala, kad bi se za sada izvela od Beograda do Pod- gorice sa ogrankom Nikšić- irbinje Evo zašto. Pruga Podgorica, Rijeka, Grbalj, Ti- vat malo kilometara kraća u zračnoj liniji od pruge Nikšić-Trebinje nebi bila virtu- alno kraća najjeftinija. Nikšić leži na visini od 276 m., na kojoj je već želježnička štacija. Obronci- ma velikog nikšičkog polja imala bi se željeznica podići dosta lako na visoravanj okolo 900 metara te juriti kakvih 20—30 kilometara pak slaziti do najpovoljnije ta- čke na Trebišnjici, pak Trebišnjicom do Trebinja. Naprotiv Podgorica leži niže u dolini a.Tivat na moru, a među njima razmjer- no viša brda i planine, pak kad se ne bi željeznica imala provući kolosalnim tune- lima, dan danas preskupim, teže bi svla- dala poteškoće terena i slabije bi jurila neg li ona od Nikšića na Trebinje. Nego u ovomu tehničkom razmatra- nju kompetentnim prepuštamo odlučnu riječ. o Onaj stari naš ženski svijet, kojim je jezikom govorio? — S ponosom možemo Govorio je onim jezikom hrvatskim ili srpskim, koji je u nas bio produkt tolikovjekovne lijepe kulture, jezikom iz bogate jezične ostav- štine starih dubrov. pjesnika, sa velikim Držićem, Gundulićem, Papmotićem i Đor- dićem na čelu im. Govorio je taj ženski svijet govorom, istina je, natrušenim tali- janizmima, ali govorom ujedno, gdje ima obilno jačine, bogatstva u riječi, frazi i naglasku, ljeposti, slatkosti, finoće, savr- šenog niansiranja; govorom, u kome će ko- god malo vješt naći i predbaciti nam za- zorne ,lokalizme“, gdje to nijesu već li- jepe dubrovačke narodne riječi. Poezija iz ženske ruke -- kako je lijepo nazvao Dr. Jovan Subotić žensku domaću narodnu industriju — bila je u Dubrovniku kroz vijekove lijepo gojena u raznim formama pa i u onoj čipkarskoga umjeća (U Dubrovniku čipke, čitme zovu »Picilj“ što dolazi od talij. riječi ,pizzo“), Čipkarski zanat, koji inače zasijeca u pra- staro doba, ipak se počinje brojiti stoprv u XVII. v, Prve čipkarske rukotvorine spo- minju se u Francuskoj i u Italiji, ali neki drže, da im je prava kolijevka bila u na- ošem Dubrovniku i da su francuske čipke nasljedovanje mletačkih dosljedno dubro- vačkih. Dubrovačka čipkarska industrija, djelo umjetničkih ruka naših inteligentnih ženskinja, pod imenom ,Point de Raguse“ (po našu ,punat dubrovački“) evjetala je već u XVII. v., pa, kako tvrde Mrs. Bury Palisser u ,,History of lace“ i Josip Sćguin u ,La Dentelle“, izlazile su iz Dubrovnika najznamenitije i najglasovitije čipke, koje su nadmašivale francuske i talijanske. One su pronosile ime naše kroz gospodske pa- lače, aristokratske i kraljevske domove, one se spominju u starim francuskim za- konicima kao predmet te plaća osobitu ca- rinu. | po ženskim dumanjskim manasti- rima u Dubrovniku, kć što je bilo i u Spli- tu, uvelike se je gojila ova divna vrsta umjeća. A u starom Dubrovniku gospođe i gospođice, idući na ,posjed“ u svojih prijateljica, kad bi se umračilo, ponijele bi sa sobom i ovaj svoj ručni rad te nužni materijal u košicu, pa bi posjedavši oko velika stola razgovarale se i vezle, uz ovaj posao duhovito su čavrljale, smiješile se i provodile se vrlo dobro ... što bi za nekoje moderne dame to bilo plebejski ne- duhovito, prosto! Ova divna industrija iš- čeznu s republikom našom. Dubrovačke vladike i pučanke ostavile su bile u svo- iim kućama divnih uzoraka ove vrsti, ali nažalost što je bilo najvrjednije — s ma- lim iznimkama — stranci su nam odnijeli, raznijeli i rasprodali. A i mi u nehaju malo