; a i i * Pero omg on S av de ao št koe Bp. 29. Ily6poBnuk -20. Jyna 1921. Fon. Ill. Izlazi Srijedom u podne. Pretplata: za Dubrovnik, s donašanjem na kuću mjeseče- no K 12. Poštom za Dubrovnik. i cijelu državu na mjesec K 12. Na duže vremena surazmjerno. — Pojedini broj K 3. — Piativo | utuživo u Dubrovniku List za politiku, privredu i književnost. .. CIJENE OGLASIMA: I cm. visine u širini 1 stupca 3 din. (12 K) Priopćenja i zahvale 10 K redak. Stalnim oglasivačima popust. JIHCT 34 NOJIHTAKY, NPHBPELY M KIHIKEBHOCT. Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360. Vlasnik i izdavatelj: ODBOR ,NARODA“. Odgovorni urednik: FRANO ŠULIĆ . Cpncka [lIramnapuja — ]lyGpoBnuk. Čingrija. Posljednji bioj ,Naroda“ izašao je samo . nekoliko časova iza onog nemilog časa, kad u noći 13 t, jula svoju plemenitu dušu ispusti Pero Cingrija, koji bijaše u Dubrov- niku najzaslužnija ličnost u 50godišnjoj borbi za narodno oslobogjenje; s toga je list samo mogao. priopćiti svojim čitaocima ovu žalosnu vijest, koja je kao grom potresla svakoga u Dubrovniku. Sada, pošto su mrtvi ostanci velikog pokojnika položeni u hladnu raku pod sjenom žalobnih čempresa na groblju sv. Križa na Boninovu, nedaleko od čarnog prisoja, na kojemu se gizda s visoke ur- vine nad Jadranom vila, gdje je pokojnik proveo posljednje godine svog borbenog života, na dogledu neizmjernog morskog plavetila, koje nas sjeća naše vajne savez- nice Italije, i pod lazurnim nebom u sred divne krasote dubrovačkog kraja, osjećamo neodoljivu potrebu da iznesemo zasluge velikog pokojnika i da damo oduška bolu što ćuti Dubrovnik, a s njim i široki kru- govi u cijeloj našoj kraljeVini, jer sw 4z- gubili ovog ćovjeka, štovana i cijenjena i izvan njenih granica. Ali nas je u tome pretekao cio Du- brovnik isti čas njegove samrti i prigodom njegova veličanstvenog sprododa 14. t. jula. Gdje god si se obrnuo_ po građu i _ pred- građima i u koju god si kuću utjegao, gospodsku i pučku, čuo si žaliti njegovu samrt, hvaliti mu domoljublje, mudrost, če- ličnost i poštenje, blagu riječ prema svako- mu, milosrdno srce prema patničkome na- rodu, srdačnu darežljivost prema tužnim nevoljnicima, i vidio si gdje se na svaku kuću iznašaju znakovi žalosti i korote. Kad nastupi za sprovod: određeni tre- nutak, predstavnik općine, građani i sta- novnici Dubrovnika, staleži od najvišega do najnižega, vojne i građanske vlasti do ministra D.ra Kumanudia, škole, korpora- cije i društva, mali i veliki, stari i mladi, ljudi i žene, svak iz Dubrovnika, predstav- nici starodrevnog Epidaura, Stona i drugih okolnih mjesta sa teritorije prijašnje du- brovačke republike, predstavnici 1z Dalma- cije i ostalih krajeva naše nove kraljevine, predstavnici drugih saveznih država, tisuće i tisuće duša pratile su njegov lijes, vas grad i predgrađa bila su zavita u crnini Književniku i farizeju ,,Narodne Svijesti“ piscu članka ,Novo sunce“. Ded počekaj neznana delijo, I ja imam konja od mejđana. Po rodovima tvojim poznasmo te. Nad svijetlim ,Novim suncem“ zloba grdna bljuva tmuše, Al nebesnu silnu zraku što ć' ugasit njeg've duše ? ' Piačne, grdne pomrčine — mogu 1 one svjetlost kriti ? Svjetlosti se one kriju — one će je raspaliti. Plam će vječno životvorni blistat ljudstvu tvoje zublje, Sve će sjajnij'ičudesnij u vjekove bivat dublje, Nijesmo osnovali ,Novo sunce“ da propovijedamo novu nauku, novu vjeru, kojom bi od Hrista odvojili stado Njegovo, nego smo ga osnovali, da potaknemo ozbiljne duhove da proučavaju spiritističke pojave, sa iskrenom željom da ih pobudimo na dublje razmišljanje o cilju ovozemnog ži- vota i o našim dužnostima u njemu, te da na taj način unesemo u društvene odnose više ljubavi, uzajamnosti, pravičnosti i mi-- losrđa, a manje tjesnogrudne partizanske netrpljivosti ili niske sebičnosti i gramzi- vosti za materijalnim dobrima, i krenemo putem izvedenja vjere osnovane na neobo- — o a o o vori istinu“, “a kao i fenjeri, koji kroz koprenu propuštahu žalobnu svjetlost a na svačijem licu pojav- ljala se tuga i žalost. Ovo bješe u Dubrov- niku nigdje neviđena veličanstvene *manife- stacija naroda borcu za narodno ujedinjenje, ustrajnom, inteligentnom i nesebičnom borcu, a posredno manifestacija za ujedinjenje, za koje se pokojnik borio kroz cijeli život, manifestacija veličanstvena i zanosna, po- svećena koprenom žalosti, tužnim crkvenim pojem, žalosnim zvucima muzike i ganutlji- vim riječima tolikih govornika. Njegov duh, koji je za sprovoda nad tolikim tisućama duša lebdio da se uputi u slavu rajsku, vidio je ovo spontano pri- znanje njegove doživotne borbe za narodno ujedinjenje. Ovo će priznanje ostati kao: trajna utjeha njegovim potomcima, a svemu narodu kao poticalo da idu za svijetlim primjerom velikog pokojnika putem iskrene i nesebične ljubšvi prema velikoj ujedinje- noj domovini. A kako ne bi njegov primjer imao ovu moć nad našim narodom, kad on već i kao starac na koncu svojih se- damdesetih godina bijaše u svojemu stanu na urvini među Gružem i građom nepo- kolebivo opojen duhom borbe protiv tiran- stva, ne dvojeći o pobjedi i u trenutku u kojemu zločinaćka banda potezaše mu ne- vina jedinica D.ra Melka u tamnicu, ostav- ljajući mu ucviljenu vjernu'drugu, iu Straš- nom trenutku, u kojemu su razbojničke mine svojim ogromnim i paklenim praskom iz uzburkanog Jadrana tresle stanom i hridi nad kojom se ovaj ponosno koči, pa i u trenutku, u kojemu sramotna rulja, naucka- na crnom rukom bezdušne policije, prola- zeći mu mimo stan, vrijegjaše gadnim uzvi- cima ovog starca pravednika; ali on - kao klisura, koja mu bijaše pod nogama, sta- jaše nepomičan u svojemu nigda neokalja- nome domoljublju i u mržnji protiv tuđeg tirana. On svojim bistrim okomi mirnoćom, koja bijaše plod jakih živaca i žarke ljubavi prema domovini, očekivaše ipak slom zlo- tvorke Austrije i narodno ujedinjenje, o kojemu je baš onda govorio s najvećim pouzdanjem u uskome povjerljivome krugu prijatelja. : Kad Austriju — vrag odnese, što je Pero Čingrija od «mladosti srdačno želio, kad dođe oslobođenje i ujedinjenje, o ko- kojemu je on sveđ sanjao, stari borac za- služi, da kao predstavnik Dubrovnika do- čeka i pozdravi čete pobjednice koje Du- brovniku donesoše slobodu. Svoju radost za toliko godina očekivano oslobođenje is- kaže u svojim govorima punim otadžbe- ničke ljubavi, a nadasve u govoru pred Orlandom simbolom slobode, kad se go- vorima i povorkom god. 1919 iskazivala opća radost. Zaprema naših zapadnih krajeva teško ga je boljela, ma da je on zamišljao granice prema zapadu u užem objemu nego Zore u svojem ,Objavljenju“, a Ljudevit Vuliče- vić u svojim političkim razmatranjima. On ipak bješe tvrdo uvjeren o nepravdi ma- kjavetističkih zahtijeva sa strane naših su- sjeda i uze više puta pero u ruku da za- grmi po našim novinama umjesnom i jez- grovitom riječi protiv otimača narodnih krajeva. Zatim požuri osnivanje Jugoslaven- .ske Matice i u Dubrovniku, i revno se zau- zimaše za njen uspješan razvitak kao njen predsjednik. On za austrijskog doba okorjeli anti- militarista, uvjeri se da naša država treba jaku vojsku za odbranu od nepravde, i da je vojska ultima ratio protiv nje, i držao je kao potrebit istup naše vojske u zgodan čas, pa prema tomu izjavi malo dana prije smrti jednome strancu, kao se govorilo o Rapalu, da je taj ugovor zakučica za rat (addentellato per una guerra) Čingrije za doba republike bili Su ,pu- čani“ i upisani u ,Antunine“; neki su bili u službi same republike u gradu i izvan. Pokojnik rodio. se 23 avgusta 1837, kad je još bila izvanredno živa žalost dobrih i pravih Dubrovčana za padom republike, koju su oni jedinu poznavali kao svoju milu do- movihu, i mnogo pravih Dubrovčana još su plakali za tom svojom malom podjarmlje- nom domovinom, a duša im je bila puna žuči protiv novog uzurpatora, ma da su kudili teške poroke nekih starih gospara. U okolini Pera Čingrije bilo je takih ljudi, te on dobi domaći i društveni odgoj u ta- koj »sredini. Osvem toga klasična nauka, obilna domaća biblioteka, u kojoj je bilo i dubrovačkih klasika i pisaca, a između njih i ljudi u porodičnoj vezi s njim, zatim uni- versitetski nauci u Padovi, gdje je Pero Čingrija poznao i koju ličnost, to sve u doba kao se sijala po italiji mržnja protiv Austrije, kad su se širile liberalne i revolu- cionarne ideje, kad se radilo za ujedinjenje llalije, kad je Giusti pisao porugljive pjesme protiv Austrije i reakcije, to je sve djelo- valo na um i srce Pera Čingrije. Zatim dode probuđenje narodne svijesti u Dalmaciji iza aktobarske diplome 1060 g. To sve poradi da se Peru Čingriji ljubav uže domovine dnbrovačke uokviri i što više slije u lju- bav prostrane jugoslavenske države, da on u svoje srce upije liberalne i revolucionarne osjećaje, mržnju na Austriju, i da u srcu nosi ljubav za Dubrovnikom. To sve oče- liči Pera Čingriju za borbu za narod. Osvem toga pošto je Pero Čingrija bio bistra uma i otvorena karaktera, zdrava tjelesnog su- stava i čvrstih živaca, a k tomu dobar prav- nik, a političar sa zanosom, sređen, i znao držati u svemu pravu mjeru i držao poštenje i štednju kao pravilo života, njegova žestoka borba bila je uspješna, kađse radilo osloboditi dubrovačku općinu od stare konsorterije, a poslije pobijati talijanaška svojatanja, ili kad se vodila borba u dalmatinskomu sa- boru sa istom koterijom, jer je bio općinski vijećnik, a više puta i dugo načelnik du- brovački sve do 1911, kad se zbog staro- sti uklonio. Bio je pak od sedamdesetih go- dina unaprijeda zastupnik u dalmatinskome saboru sve do njegova posljednjeg raspu- sta, te i predsjednik saborskog hrvatskog kluba; u borbi u saboru stao je dično oboku narodnom prvaku pok. Mihu Klajiću i drugim odličnim borcima. U borbi bio je sveđ odvažan i iskren, kako što je bio i kad je u ime cijelog dalmatinskog sabora svojom ozbiljnom i svečanom izjavom onc mogućio kr. namjesnika Handla, ma da mu je ta uloga kao gosparu punom kurtoa- zije, bila srcu vrlo teška. Kad je prvih godina iz 1900 nastalo uvjerenje, da treba završiti zlokobnu svađu Hrvata i Srba i složili ih za jedinstven rad protiv austro-ugarske hegemonije, i bahato- sti, Pero Čingrija uze na se taj zadatak, jer je sloga imala biti temelj narodnome prepo- rodu i ujedinjenju. Ta se sloga u Dalma- ciji postigne zadarskom resolucijom, a u skupštini narodnih predstavnika iz Dalmacije, Istre i Hrvatska na Rijeci, kojoj je predsje- dao Čingrija, primi se 3. oktobra 1905 ri- ječka resolucija. Ova sloga Hrvata sa Sr- bima, koji su posljednji gojili u njedrima srpsku zavjetnu misao, strašno smete nje- mačko-madžarske vladine krugove, koji sta- doše strepiti od straha pred ovom patriot- rivim istinama, koje će ujediniti sve na- rode i uzvisiti pravi moral i civilizaciju bu- dućih pokoljenja. Jer jedino u moralnom preporođaju svakog pojedinca leži spas otadžbine od unutrnjih trzavica, koje evo još i danas prijete da ukoče i zaustave njen napredak i da ponize njen ugled pred ostalim civilizovanim svijetom. Osnovali smo ga, da nas Svemogući preko dobrih duhova, Njegovih dostojnih poslanika, pro- svijetli svojom sjajnom svjetlošću, koju su takovi mračnjaci svojim makinacijama po- tamnili, da ono obasja i tamne budžarke u kojim se ti i tebi slični licemjerski kri- jete i iz potaje bljujete otrov svoj. Ti veliš ,da se spiritisti mole Bogu, da se baci prah u oči i da se mnogi tim zavedu“, govoriš o ,nemoralnosti i bezbož- nosti duhova“, kako spiritizam vodi ateiz- mu! Ili se šališ i! istinu zboriš? E, čuj, i ja ću tebi danas iznijeti sud jednog uglednog i dostojnog propovjednika Hristove nauke, ,uz kojega moraju jedna- ko i spiritisti i njegovi protivnici rado pfi- stati, jer taj čovjek pod svaku cijenu go- On kaže: ,Nije se Hristos jedini vidio živ poslije smrti, Spiritizam je postao u \ me naše vrijeme religijom nekoliko miliona duša u svijetu. A spiritizam se zasniva-ne samo na vizijama prošlim, no i sadanjim. Spiritizam je jednim dijelom svojim zabluda, no on se ne drži i ne širi zbog zablude, nego zbog istine koja jeu njemu, Oko svake istine uvijek se nagomilavaju mnogobrojne zablude kao leptiri oko plamena svijeće. Osnovna istina spiritizma jeste da postoji jedan viši duhovni svijet, koji stoji u ne- posrednom dodiru sa ovim fizičkim svijetom. Zaključak od ove istine jeste da ćemo i .mi poslije smrti biti članovi tog višeg spi- ritualnog svijeta. Stotine i stotine hiljada primjera pojava duhova, počev od pojave Samuila caru Saulu pa do spiritističkih po: java našeg vremena, koje su proučili i objavili naučnici i filosofi: Kruks, Fechner, '(Lombroso, Džems i drugi, predstavljaju jed- nu jaku empiričnu i naučnu podlogu za vjeru u besmrće. Spiritizam ništa drugo nije do pokušaj da se opitom dokaže glavna istina vjere hrišćanške i svake vjere -- besmrtnosti, To zahtijeva mođerno vrijeme (bilo katol. crkvi pravo ili ne). Moderni način mišljenja zahtijeva da se sve dokumentuje kao. istina opitom naučnih saznanja. Mo- đerni ljudi neće da vjeruju dok ne vide i ne čuju i ruke svoje u rebra vaskrslih ne polože“. Taj veliki um i dostojni propovjednik nauke Hristove jeste sadašnji episkop ohrid- ski Dr. Nikolaj Velimirović, pisac ,Beseda pod gorom“. Tako se on, visoki erkveni dostojanstvenik, izražava o spiritističkoj nauci, koju širi ,Novo sunce“ (akamo li tmina !), a on ima zaista mnogo više auto- riteta, ne samo u granicama naše otadžbine, nego i u čitavom hrišćanskom svijetu, nego li jedan siromašni sljedbenik Hristove nauke, kome starodrevni debeli i visoki bedemi našeg slavnog Dubrovnika priječe da svo- jim duhovnim okom obuhvati nedogledno obzorje uzvišene Hristove nauke, koja je sama Ljubav i Milosrđe, što ih ,Novo sunce“ širi. Dalje ću da napomenem, da je spiritizam u Engleskoj tako čvrst korijen uhvatio, da su biskupi anglikanske crkve na svečanoj sjednici u ,Lambeth Palace“, nakon duge debate, donijeli slijedeći zaključak: ,crkva anglikanska čekaše novo sunce .od psihič- kih istraživanja i pozdravlja ga dobrodo- šlicom“. Riječi koje zaista služe na čast prosvijećenosti anglikanskog klera. (akamo žila. napeta: