;
a
i
i

* Pero

omg on S av de ao št koe

Bp. 29.

Ily6poBnuk -20. Jyna 1921.

Fon. Ill.

Izlazi Srijedom u podne.
Pretplata: za Dubrovnik,
s donašanjem na kuću mjeseče-
no K 12. Poštom za Dubrovnik.
i cijelu državu na mjesec K 12.
Na duže vremena surazmjerno.
— Pojedini broj K 3. —
Piativo | utuživo u Dubrovniku

List za politiku, privredu i književnost.

.. CIJENE OGLASIMA:
I cm. visine u širini

1 stupca 3 din. (12 K)
Priopćenja i zahvale
10 K redak. Stalnim
oglasivačima popust.

JIHCT 34 NOJIHTAKY, NPHBPELY M KIHIKEBHOCT.

Uredništvo i Administracija: Ulica

Lučarica 360.

Vlasnik i izdavatelj: ODBOR ,NARODA“.
Odgovorni urednik: FRANO ŠULIĆ .

Cpncka [lIramnapuja — ]lyGpoBnuk.

Čingrija.

Posljednji bioj ,Naroda“ izašao je samo

. nekoliko časova iza onog nemilog časa,

kad u noći 13 t, jula svoju plemenitu dušu
ispusti Pero Cingrija, koji bijaše u Dubrov-
niku najzaslužnija ličnost u 50godišnjoj

borbi za narodno oslobogjenje; s toga je
list samo mogao. priopćiti svojim čitaocima

ovu žalosnu vijest, koja je kao grom potresla
svakoga u Dubrovniku.

Sada, pošto su mrtvi ostanci velikog
pokojnika položeni u hladnu raku pod
sjenom žalobnih čempresa na groblju sv.
Križa na Boninovu, nedaleko od čarnog
prisoja, na kojemu se gizda s visoke ur-
vine nad Jadranom vila, gdje je pokojnik
proveo posljednje godine svog borbenog
života, na dogledu neizmjernog morskog
plavetila, koje nas sjeća naše vajne savez-
nice Italije, i pod lazurnim nebom u sred
divne krasote dubrovačkog kraja, osjećamo
neodoljivu potrebu da iznesemo zasluge
velikog pokojnika i da damo oduška bolu
što ćuti Dubrovnik, a s njim i široki kru-

govi u cijeloj našoj kraljeVini, jer sw 4z-

gubili ovog ćovjeka, štovana i cijenjena i
izvan njenih granica.

Ali nas je u tome pretekao cio Du-
brovnik isti čas njegove samrti i prigodom
njegova veličanstvenog sprododa 14. t. jula.
Gdje god si se obrnuo_ po građu i _ pred-
građima i u koju god si kuću utjegao,
gospodsku i pučku, čuo si žaliti njegovu
samrt, hvaliti mu domoljublje, mudrost, če-
ličnost i poštenje, blagu riječ prema svako-
mu, milosrdno srce prema patničkome na-
rodu, srdačnu darežljivost prema tužnim
nevoljnicima, i vidio si gdje se na svaku
kuću iznašaju znakovi žalosti i korote.

Kad nastupi za sprovod: određeni  tre-
nutak, predstavnik općine, građani i sta-
novnici Dubrovnika, staleži od  najvišega
do najnižega, vojne i građanske vlasti do
ministra D.ra Kumanudia, škole, korpora-
cije i društva, mali i veliki, stari i mladi,
ljudi i žene, svak iz Dubrovnika, predstav-
nici starodrevnog Epidaura, Stona i drugih
okolnih mjesta sa teritorije prijašnje du-
brovačke republike, predstavnici 1z Dalma-
cije i ostalih krajeva naše nove kraljevine,
predstavnici drugih saveznih država, tisuće
i tisuće duša pratile su njegov lijes, vas
grad i predgrađa bila su zavita u crnini

Književniku i farizeju ,,Narodne Svijesti“

piscu članka ,Novo sunce“.

Ded počekaj neznana delijo,
I ja imam konja od mejđana.

Po rodovima tvojim poznasmo te.
Nad svijetlim ,Novim suncem“ zloba grdna

bljuva tmuše,
Al nebesnu silnu zraku što ć' ugasit njeg've
duše ? '
Piačne, grdne pomrčine — mogu 1 one
svjetlost kriti ?

Svjetlosti se one kriju — one će je raspaliti.
Plam će vječno životvorni blistat ljudstvu
tvoje zublje,

Sve će sjajnij'ičudesnij u vjekove bivat dublje,
Nijesmo osnovali ,Novo sunce“ da
propovijedamo novu nauku, novu vjeru,
kojom bi od Hrista odvojili stado Njegovo,
nego smo ga osnovali, da potaknemo ozbiljne
duhove da proučavaju spiritističke pojave,

sa iskrenom željom da ih pobudimo na

dublje razmišljanje o cilju ovozemnog ži-
vota i o našim dužnostima u njemu, te da
na taj način unesemo u društvene odnose

više ljubavi, uzajamnosti, pravičnosti i mi--

losrđa, a manje tjesnogrudne partizanske
netrpljivosti ili niske sebičnosti i gramzi-
vosti za materijalnim dobrima, i krenemo
putem izvedenja vjere osnovane na neobo-

— o a o o

vori istinu“,

“a

kao i fenjeri, koji kroz koprenu propuštahu
žalobnu svjetlost a na svačijem licu pojav-
ljala se tuga i žalost. Ovo bješe u Dubrov-
niku nigdje neviđena veličanstvene *manife-
stacija naroda borcu za narodno ujedinjenje,
ustrajnom, inteligentnom i nesebičnom borcu,
a posredno manifestacija za ujedinjenje, za
koje se pokojnik borio kroz cijeli život,
manifestacija veličanstvena i zanosna, po-
svećena koprenom žalosti, tužnim crkvenim
pojem, žalosnim zvucima muzike i ganutlji-
vim riječima tolikih govornika.

Njegov duh, koji je za sprovoda nad
tolikim tisućama duša lebdio da se uputi
u slavu rajsku, vidio je ovo spontano  pri-
znanje njegove doživotne borbe za narodno

ujedinjenje. Ovo će priznanje ostati kao:

trajna utjeha njegovim potomcima, a svemu
narodu kao poticalo da idu za svijetlim
primjerom velikog pokojnika putem iskrene
i nesebične ljubšvi prema velikoj ujedinje-
noj domovini. A kako ne bi njegov primjer
imao ovu moć nad našim narodom, kad
on već i kao starac na koncu svojih se-
damdesetih godina bijaše u svojemu stanu
na urvini među Gružem i građom nepo-
kolebivo opojen duhom borbe protiv tiran-
stva, ne dvojeći o pobjedi i u trenutku u
kojemu zločinaćka banda potezaše mu ne-
vina jedinica D.ra Melka u tamnicu, ostav-
ljajući mu ucviljenu vjernu'drugu, iu Straš-
nom trenutku, u kojemu su razbojničke
mine svojim ogromnim i paklenim praskom
iz uzburkanog Jadrana tresle stanom i hridi
nad kojom se ovaj ponosno koči, pa i u
trenutku, u kojemu sramotna rulja, naucka-
na crnom rukom bezdušne policije, prola-
zeći mu mimo stan, vrijegjaše gadnim uzvi-
cima ovog starca pravednika; ali on - kao
klisura, koja mu bijaše pod nogama, sta-
jaše nepomičan u svojemu nigda neokalja-
nome domoljublju i u mržnji protiv tuđeg
tirana. On svojim bistrim okomi mirnoćom,
koja bijaše plod jakih živaca i žarke ljubavi
prema domovini, očekivaše ipak slom zlo-
tvorke Austrije i narodno ujedinjenje, o
kojemu je baš onda govorio s najvećim
pouzdanjem u uskome povjerljivome krugu
prijatelja. :

Kad Austriju — vrag odnese, što je
Pero Čingrija od «mladosti srdačno želio,
kad dođe oslobođenje i ujedinjenje, o ko-
kojemu je on sveđ sanjao, stari borac za-
služi, da kao predstavnik Dubrovnika do-

čeka i pozdravi čete pobjednice koje Du-
brovniku donesoše slobodu. Svoju radost
za toliko godina očekivano oslobođenje is-
kaže u svojim govorima punim otadžbe-
ničke ljubavi, a nadasve u govoru pred
Orlandom simbolom slobode, kad se go-
vorima i povorkom god. 1919 iskazivala
opća radost.

Zaprema naših zapadnih krajeva teško ga
je boljela, ma da je on zamišljao granice
prema zapadu u užem objemu nego Zore
u svojem ,Objavljenju“, a Ljudevit Vuliče-
vić u svojim političkim razmatranjima. On
ipak bješe tvrdo uvjeren o nepravdi ma-
kjavetističkih zahtijeva sa strane naših su-
sjeda i uze više puta pero u ruku da za-
grmi po našim novinama umjesnom i jez-
grovitom riječi protiv otimača narodnih
krajeva. Zatim požuri osnivanje Jugoslaven-
.ske Matice i u Dubrovniku, i revno se zau-
zimaše za njen uspješan razvitak kao njen
predsjednik.

On za austrijskog doba okorjeli anti-
militarista, uvjeri se da naša država treba
jaku vojsku za odbranu od nepravde, i da
je vojska ultima ratio protiv nje, i držao
je kao potrebit istup naše vojske u zgodan
čas, pa prema tomu izjavi malo dana prije
smrti jednome strancu, kao se govorilo o
Rapalu, da je taj ugovor zakučica za rat
(addentellato per una guerra)

Čingrije za doba republike bili Su ,pu-
čani“ i upisani u ,Antunine“; neki su bili
u službi same republike u gradu i izvan.
Pokojnik rodio. se 23 avgusta 1837, kad je
još bila izvanredno živa žalost dobrih i
pravih Dubrovčana za padom republike, koju
su oni jedinu poznavali kao svoju milu do-
movihu, i mnogo pravih Dubrovčana još su
plakali za tom svojom malom  podjarmlje-
nom domovinom, a duša im je bila puna
žuči protiv novog uzurpatora, ma da su
kudili teške poroke nekih starih gospara.
U okolini Pera Čingrije bilo je takih ljudi,
te on dobi domaći i društveni odgoj u ta-
koj »sredini. Osvem toga klasična nauka,
obilna domaća biblioteka, u kojoj je bilo i
dubrovačkih klasika i pisaca, a između njih
i ljudi u porodičnoj vezi s njim, zatim uni-
versitetski nauci u Padovi, gdje je Pero
Čingrija poznao i koju ličnost, to sve u
doba kao se sijala po italiji mržnja protiv
Austrije, kad su se širile liberalne i revolu-
cionarne ideje, kad se radilo za ujedinjenje

llalije, kad je Giusti pisao porugljive pjesme

protiv Austrije i reakcije, to je sve djelo-
valo na um i srce Pera Čingrije. Zatim dode
probuđenje narodne svijesti u Dalmaciji iza
aktobarske diplome 1060 g. To sve poradi
da se Peru Čingriji ljubav uže domovine
dnbrovačke uokviri i što više slije u lju-
bav prostrane jugoslavenske države, da on
u svoje srce upije liberalne i revolucionarne
osjećaje, mržnju na Austriju, i da u srcu
nosi ljubav za Dubrovnikom. To sve oče-
liči Pera Čingriju za borbu za narod. Osvem
toga pošto je Pero Čingrija bio bistra uma

i otvorena karaktera, zdrava tjelesnog su-
stava i čvrstih živaca, a k tomu dobar prav-

nik, a političar sa zanosom, sređen, i znao

držati u svemu pravu mjeru i držao poštenje i

štednju kao pravilo života, njegova žestoka
borba bila je uspješna, kađse radilo osloboditi
dubrovačku općinu od stare konsorterije, a
poslije pobijati talijanaška svojatanja, ili
kad se vodila borba u dalmatinskomu sa-
boru sa istom koterijom, jer je bio općinski
vijećnik, a više puta i dugo načelnik du-
brovački sve do 1911, kad se zbog staro-
sti uklonio. Bio je pak od sedamdesetih go-
dina unaprijeda zastupnik u dalmatinskome
saboru sve do njegova posljednjeg raspu-
sta, te i predsjednik saborskog hrvatskog
kluba; u borbi u saboru stao je dično

oboku narodnom prvaku pok. Mihu Klajiću

i drugim odličnim borcima. U borbi bio je
sveđ odvažan i iskren, kako što je bio i
kad je u ime cijelog dalmatinskog sabora
svojom ozbiljnom i svečanom izjavom onc
mogućio kr. namjesnika Handla, ma da mu
je ta uloga kao gosparu punom kurtoa-
zije, bila srcu vrlo teška.

Kad je prvih godina iz 1900 nastalo
uvjerenje, da treba završiti zlokobnu svađu
Hrvata i Srba i složili ih za jedinstven rad
protiv austro-ugarske hegemonije, i bahato-
sti, Pero Čingrija uze na se taj zadatak, jer je
sloga imala biti temelj narodnome prepo-
rodu i ujedinjenju. Ta se sloga u Dalma-
ciji postigne zadarskom resolucijom, a u
skupštini narodnih predstavnika iz Dalmacije,
Istre i Hrvatska na Rijeci, kojoj je predsje-
dao Čingrija, primi se 3. oktobra 1905 ri-
ječka resolucija. Ova sloga Hrvata sa Sr-
bima, koji su posljednji gojili u njedrima
srpsku zavjetnu misao, strašno smete  nje-

mačko-madžarske vladine krugove, koji sta-
doše strepiti od straha pred ovom patriot-

rivim istinama, koje će ujediniti sve na-
rode i uzvisiti pravi moral i civilizaciju bu-
dućih pokoljenja. Jer jedino u moralnom
preporođaju svakog pojedinca leži spas
otadžbine od unutrnjih trzavica, koje evo
još i danas prijete da ukoče i zaustave
njen napredak i da ponize njen ugled pred
ostalim  civilizovanim svijetom. Osnovali
smo ga, da nas Svemogući preko dobrih
duhova, Njegovih dostojnih poslanika, pro-
svijetli svojom sjajnom svjetlošću, koju su
takovi mračnjaci svojim makinacijama po-
tamnili, da ono obasja i tamne budžarke
u kojim se ti i tebi slični licemjerski kri-
jete i iz potaje bljujete otrov svoj.

Ti veliš ,da se spiritisti mole Bogu,
da se baci prah u oči i da se mnogi tim
zavedu“, govoriš o ,nemoralnosti i bezbož-
nosti duhova“, kako spiritizam vodi ateiz-
mu! Ili se šališ i! istinu zboriš?

E, čuj, i ja ću tebi danas iznijeti sud
jednog uglednog i dostojnog propovjednika
Hristove nauke, ,uz kojega moraju jedna-
ko i spiritisti i njegovi protivnici rado pfi-
stati, jer taj čovjek pod svaku cijenu go-

On kaže: ,Nije se Hristos jedini vidio
živ poslije smrti, Spiritizam je postao u

\

me

naše vrijeme religijom nekoliko miliona
duša u svijetu. A spiritizam se zasniva-ne
samo na vizijama prošlim, no i sadanjim.
Spiritizam je jednim dijelom svojim zabluda,
no on se ne drži i ne širi zbog zablude,
nego zbog istine koja jeu njemu, Oko svake
istine uvijek se nagomilavaju mnogobrojne
zablude kao leptiri oko plamena svijeće.
Osnovna istina spiritizma jeste da postoji
jedan viši duhovni svijet, koji stoji u ne-
posrednom dodiru sa ovim fizičkim svijetom.
Zaključak od ove istine jeste da ćemo i

.mi poslije smrti biti članovi tog višeg spi-

ritualnog svijeta. Stotine i stotine hiljada
primjera pojava duhova, počev od pojave
Samuila caru Saulu pa do spiritističkih po:
java našeg vremena, koje su proučili i
objavili naučnici i filosofi: Kruks, Fechner,
'(Lombroso, Džems i drugi, predstavljaju jed-
nu jaku empiričnu i naučnu podlogu za
vjeru u besmrće. Spiritizam ništa drugo
nije do pokušaj da se opitom dokaže glavna
istina vjere hrišćanške i svake vjere --
besmrtnosti,

To zahtijeva mođerno vrijeme (bilo
katol. crkvi pravo ili ne). Moderni način
mišljenja zahtijeva da se sve dokumentuje
kao. istina opitom naučnih saznanja. Mo-

đerni ljudi neće da vjeruju dok ne vide i
ne čuju i ruke svoje u rebra vaskrslih
ne polože“.

Taj veliki um i dostojni propovjednik
nauke Hristove jeste sadašnji episkop ohrid-
ski Dr. Nikolaj Velimirović, pisac ,Beseda
pod gorom“. Tako se on, visoki erkveni
dostojanstvenik, izražava o spiritističkoj
nauci, koju širi ,Novo sunce“ (akamo li
tmina !), a on ima zaista mnogo više auto-
riteta, ne samo u granicama naše otadžbine,
nego i u čitavom hrišćanskom svijetu, nego
li jedan siromašni sljedbenik Hristove nauke,
kome starodrevni debeli i visoki bedemi
našeg slavnog Dubrovnika priječe da svo-
jim duhovnim okom obuhvati nedogledno

obzorje uzvišene Hristove nauke, koja je

sama Ljubav i Milosrđe, što ih ,Novo
sunce“ širi.

Dalje ću da napomenem, da je spiritizam
u Engleskoj tako čvrst korijen uhvatio, da
su biskupi anglikanske crkve na svečanoj
sjednici u ,Lambeth Palace“, nakon duge
debate, donijeli slijedeći zaključak: ,crkva
anglikanska čekaše novo sunce .od psihič-

kih istraživanja i pozdravlja ga dobrodo-

šlicom“. Riječi koje zaista služe na čast
prosvijećenosti anglikanskog klera. (akamo

žila.

napeta: