en a nja: Vi: Ph SRO SC: | GORAN. > COP aosjo če: +, TE A sam PEP reake m aa ra skoka s ča ati čija sniić «<. repo ron s dabi aii NE Va Ša al PRES : HAPOJ“ što jačeg zbliženja megju katoličkom i. . pravoslavnom veroispovesti. Tu nam mo- pje irancuski kler, koji ceni naš narod, o odosta pomoći. Poznato je da je, megju ostalim, pariški nadbiskup, kardinal Diboa, koji je lani proputovao našom domovinom, prijatelj našega naroda. Francuski pak kler ima dosta upliva u Vatikanu radi svoj položaja i radi svoje velike učenosti. Kako se vidi, gosp. Pašić treba da dobro otvori oči pre nego odredi ko će da zastupa našu državu u Francuskoj. Nije baš potreba da bude izabran naš poslanik za Pariz iz diplomatskog kadra, jer bi se mogao naći zgodan čovek za tako važan i visok položaj i iz drugih krugova naše inteligencije. Nećemo da pominjemo ime- na, jer se ne smatramo pozvanim da va- ljano presudimo. . Bilo kako bilo, jedino je čovek koji ima gornja svojstva the right man at the right place (pravi čovek na pravom mestu).“ Argus Progias Pokrajinske Uprave. Narode! 7“ Kraij je umro. Umro je kao pravednik, koji je na svom zemnom putu sijao dobro i koji je za to dobro požeo. Unuk oslobodioca Srbije, knjaževski sin, on je prvi dio svog života proveo u izgnanstvu, lišen prestolja otaca svojih, lišen otadžbine svoje. No duh velikoga vožda živio je u unuku i u njegovu veli- kom srcu živila je daleka otadžbina, pa kad je pukla prva puška potištene raje, Petar Mrkonjić čuo je glas roblja i našao je megju tim robljem svoje mjesto. * Nastupili su opet dani tuge i čemera. Naš veliki troimeni narod snosio je i dalje svoju tešku bežnadnu sudbu, a njegov je- dini slobodni dio, slaba i ponižena Srbija, bivala je, pod jarmom jedne prestupničke dinastije, svakog dana slabija i poniženija. I kad je pravedni narodni gnjev stre- sao sa sebe ropstvo i sram posljednjeg Obrenovića, sjetio se je blagodarni narod dalekog izgnanika, pa ga je pozvao na pu- sto prestolje srpsko, na oteto voždovo prestolje. I sinuše novi dani otadžbine naše, i probudi se nova nada u narodu našem, i Bog pravde i istine blagoslovi novog Kra- lja u sjemenu njegovu i u djelima njego- vim. I nastade doba nade i spremanja, i nastade carstvo pravde i slobode, i spremi se pod blagoslovjenim vladanjem Petrovim preporod plemena- Srbinova i sloboda či- tavog naroda, plemenitog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca. Kumanovo, Prilip i Bitoli osvetiše ko- sovsku pogibiju i povratiše nam Dušanovo naslegje; Bregalnica osveti slivničku sra- motu i kazni izdejničkog saveznika; Rud- nik vidje oronulog Kralja u rovovima, gdje svojom sjedinom oživljuje malaksalu sna- gu srpskog redova i daje mu novu dušu, koja stvara najveću pobjedu svjetskog rata; arbanaške urvine gledaju, nijemi svjedoci, veliku, tragičnu sliku iznemoglog vladara megju raspršenom vojskom i bjegajućim narodom svojim; sve se ruši, sve propada, i Kumanovo i Prilip i Bitolj i Slivnica i Rudnik gube plodove svoje i očaj pada na svaku dušu, ali u toj golemoj, nepregled- noj pustoši još se uvijek diže pun vjere u - pobjedu, pun nade u narodne udese, Petar, blagotvorni genije našega naroda. I njegova vjera pobjegjuje, njegova se nada ostvaruje. Kroz dobropoljski pro- dor Petrova vojska prodire u otadžbinu svoju, oslobagja cjelokupni narod naš, koji ga jednom mišlju i jednom dušom 'progla- suje prvovjenčanim Kraljem svih Srba, Hrvata i Slovenaca. I kad pozno potomstvo bude spomi«“ njalo ovo božansko djelo našeg ujedinje- nja, ono će padati ničice pred imenom Petra I. i blagosivaće uspomenu njegovu. Narode! Ovaj je Kralj danas umro, umro je tiho i spokojno kao pravednik, koji je dobro davao i dobro dočekao. Pani ničice i ti pred svetim odrom njegovim! SPLIT, 16. augusta 1921. Za Pokrajinsku Upravu: Dr. DESNICA. dostojni unuk Zmaja Topolskog, vraća materi Proglas dubrovačke općine. >: ShaBanE > Vjekovima predodregjen da dogje, da oslobodi podjarmljene svjetove od ropstva ida u neizbježnom sudaru iznese preko Golgote na svojoj glavi opet zasjalu kru- nu Dušana i Krešimira, Sijedi Vladar, PETAR I. KARAGJORGJEVIĆ zemlji svoje umrlo tijelo, sakupljajući oko svoga odra tri brata sdružena u jednu porodicu, u jedan dom, u jedan narod. A | Samo neutaživa ljubav prema naj- svijetlijem idealu — slobodi čovjeka, mo- gla je da u njemu vaskrsne Znamenje, iščekivamo, zavjetima izmoljeno, koje će sred odricanja i stradanja ostvariti najza- mamnije nadanje onima, koji su od Du- nava i Save do slovenačkih planina i plavog Jadrana bili vjekovima satrti i . poniženi, Zagrijan nemirnom mišlju velikih fi- lozofa za beskrajnim idealom slobode, stupa On u francusko-pruskom ratu kao: dobrovoliac da primi prvo krštenje. na Marni, leti zatim kroz planine i strmeni Bosne Ponosne da se na poklič Petra Mrkonjića narod razbudi na otpor, slazi najzad u mili zavičaj, da kao okrunjeni kralj iz jedine slobodne oaze našega roda izvojšti i dokonča sred huke i treske naistrašnijeg bijesa i pokolja u Vasioni djelo oslobogjenja i ujedinjenja. Historija je sama kadra da ispiše stranicu o hrabrom vogji armija na Ku- manovu, Prilepu, Bitolju i Kosovu, o do- bitniku bitke na Kolubari, o neumornom vodiću kroz Albanske krševe i sunovratne dubodoline, o prvom jugoslovenskom kra- lju, ali u duši naroda našega živjeti će Petar Karagjorgjević kao osvetnik Lazara i Petra Svačića, kao dostojni nasljednik Dušana, Tvrika i Krešimira, DUBROVČANI ! Pamteći Njegove riječi, da se samo u Slobodi narod vaspitava za slobodu, Du-<“ brovnik prati odlazeći duh Prvog Kralja Osloboditelja kao blještavu sjenu, što ostavlja u njegovu srcu zapaljen plam iskrene bratske ljubavi bez razlike vjere i plemena širom cijele otadžbine, a duboko usagjenu svijest, da smo svi uvijek pri- pravni na obranu onoga, što je Kralj sdružio i oslobodio. | I dok zvona jecanjem oplakuju mrtvo- ga Kralja, dok se opijela drže, voštanice pale, a nad mrtvim ostacima izlijeva ma- Sslinovo ulje, Dubrovčani, Ž kao dostojni potomci ovoga Grada, što je nadasve gojio ljubav prema slobodi i slozi jednokrvne braće, sabrani odajmo pred odrom, na kome leži trudni Pobornik Slobode, svu poštu svog podaničkog pije- ieta, praćenu dijeljenim ganućem kojim se mrtvome ocu šapuće mukla riječ har- nosti, ljubavi i 'vjere. Duh Tvoj, Kralju Osloboditelju, nek bdije nad ujedinjenim jugoslovenskim na- rodom kao svijetlo i spas! Dubrovačka općina. Hain Jlonucu. Cavtat, 22. augusta 1921. Maleni Cavtat se je dostojno odužio uspomeni svoga Velikoga Kralja. Od časa kad se je doznalo za vijest, koja je zavila u crno i potresla bolno či- tavi naš narod, Cavtat je vas navukao duboku tu, koja je bila jasan odraz za što je bilo u srcu i duši svakome u Cavtatu, koji je od davnina bio uvijek u punim redovima za narodnu misao i za nju doprinio nebrojene žrtve. Na glas pak da je viša crkvena vlast odredila da se u katoličkim crkvama, osim klecanja, otpjeva na dan pogreba Njegova Veličanstva Kralja Petra samo -. prosto ,Miserere“ — indiferentna molitva — bez ikakvoga drugog znaka žalosti i pošte, te da se ime Velikog Pokojnika nema niti spomenuti u crkvenom obredu, sve što je rodoljubna u Cavtatu uzbunilo se je, te je dogovorno bilo zaključeno da se župniku dekanu i starješini samo- stana Male Braće upravi pismo izrazom negodovanja za takovu odluku crkvenih vlasti, te sa pozivom da se na dan pogre- ba otpjeva misa i obdrže svečane zaduš- nice za Njegovo Veličanstvo i saopšti im odluka da će se u protivnom slučaju preći skupno u srpsko-pravoslavnu narodnu crkvu. Ova pisma, potpisana od pedesetitri glave obitelji i ugledna gragjanina Cavta- | ta, ponijelo je odaslanstvo sastavljeno od kap. A. Benića, Dr. St. Račića i Dr. J. B. Barića župniku — dekanu i starješini samostana. Župnik — dekan Ivo Dagonig odbio je da se pozivu gragjanstva odazove, ne- ka je znao da su svi potpisani sa svojim obiteljima bili pripravni da istupe iz ka- toličke crkve. : Starješina samostana Male Braće, Otac Angjeo Jurica, čelik karakter i zaneseni rodoljub, koji je mnogu gorku iskusio ža vrijeme mržene Austrije, uvigjajuć odluč- | nost gragjanstva, da povuče krajnje po-, sljedice i da izbjegne većem zlu, odazvao se je pozivu i obećao otpjevati svečanu žalobnu misu i zadušnice za Njegovo YVe- ličanstvo. ' Danas u 9 sati u dubkom punoj crkvi Male Braće, zastrtoj crninom, u kojoj je poznatom. revnosti gosp. A. Bratića, bio postavljen sjajan mrtvački odar, otpjeva- na je bila svečana mrtvačka misa i od-- služene zadušnice za Njegovo Veličanstvo na najsvečaniji način. Preko svetih obreda udarala je vrijedna Cavtatska Glazba ža- lobne koračnice, a pjevački zbor otpjevao misu i requiem. Iza sv. Evangjelja održao je O. An- gjelo Jurica sa oltara ganutljiv i zanosan govor, u kome je iznio sav život, sve kre- posti i svu slavu Prvoga Kralja Ujedinje- nih Srba, Hrvata i Slovenaca, čije će ime od koljena do koljena raznositi gusle dok traje našega naroda. Ovom sjajnom žalobnom svečanosti u rimo-katoličkoj erkvi rodoljubnog reda Male Braće, dao je cijeli Cavtat na dostojan način oduška svojoj ljubavi i boli za svo- jim kraljem. Opaziti je, da se je naročitom pozivu mjesnoga odbora, da prisustvuje misi i svečanim zadušnicama u crkvi Male Braće, oglušio mjesni kr. kotarski sud, dok su sve ostale mjesne vlasti bile zastupane, a zamjeriti je gosp. općinskome upravitelju J. Kovačeviću, da nije zauzeo odregjeno mu mjesto i da je pribivao žalobnoj sve- čanosti u prostom šarenom odijelu, dok je sve ostalo gragjanstvo bilo u svečanim 0- dijelima i dubokoj crnini. U crkvi Sv. Nikole izvršen je obred na po biskupima odregjeni način za ofici- jelni svijet, megju kojim smo vigjeli i oba suca i općinskoga upravitelja u svečanim odijelima. Ovom prilikom treba istaknuti kao u- zor-rodoljuba i uzor _ svećenika Oca An- gjela Juricu, koji je ovim dao svijetao pri- mjer vjerske snošljivostiikoji se je podnio kao pravi učenik Isusa Hrista, koji je pripovijedao ljubav i slogu, i za koga su svi narodi bili jednaki, a nije podnosio Farizeja. Otac Angjeo Jurica razumio je da će ovakim: djelovanjem učiniti korist svojoj crkvi, a da je zaključak biskupa, koji je on prekršio da odvrati veće zlo, na štetu crkve, jer se je istim išlo, pa ma i nehotice, na ruku politici državnih neprijatelja, ko- joj je cilj da umanji u narodu ugled na- šeg presvijetlog Vladarskog Doma, zavadi složnu braću i razjedini ujedinjeno, te opet je dio našega naroda sakuje u ropske Ovaj svjetao primjer i izvršeno djelo neka su memento našemu rimo-katoličkom kleru da pravo stupa stazom Hristovom i vrši svoje visoko zvanje u ljubavi pra- ma rogjenoj grudi, državi i Visokom Kra- ljevskom Domu, jer će inače narod znati da s njima obračuna. *) Donosimo ovaj dopis tačno onako kako smo ga primili, uzdržavajući se svakog komentara sa naše strane. U ostalom i u nas u Dubrovniku bio je isti Slučaj, ali se niko nije usprotivio kao u Cavtatu, Primjedba Uredništva ,Naroda“. iz naše države. Na sprovod Kralja Petra Velikog : Oslobodioca bila je došla specijalnim vo- zom deputacija iz Čehoslovačke republike | sa kancelarom D.rom Samalom na čelu. U delegaciji su bila dva generala, neko- | liko oficira jugosl. puka, predsjednik praške općine, podpredsjednik senata, nekoliko narodnih posfanika i t. d., u sve 54 osobe. U grčkoj delegaciji je bio jedan general, jedan marinski i jedan štabski oficir i ne- koliko civilnih lica. U talijanskoj vojnoj misiji, koju je predvodio general, lični ad- jutant tal. kralja, bilo je još nekoliko dru- gih oficira i civilnih lica. Nije izostala ni rumunjska delegacija s ministrom inostra- nih djela Take Joneskuom na čelu. Fran- cuska vojna škola u Sen Siru, gdje je po- kojni Kralj učio, uputila je posebno oda- slanstvo na pogreb. ' _— Od mnoštava sančesnika iz države na hiljade i hiljade naroda nije našlo pre- noćišta. Spavalo se u velikim hrpama po kavanama i parkovima. Nikad nije bilo u. Beogradu toliko svijeta kao u ovoj tužnoj prigodi. : Divan prizor, koji je svrnuo na sebe pogled svih gledalaca, dala je grupa bo- sanskih Krajišnika, staraca u narodnoj noš- nji. To su drugovi vojvode Petra Mrko- njića (Kralja Petra) koji su se s njim bo- rili u Bosni protiv Turaka g. 1875 i 1876. — U Topoli se je bilo sakupilo se- ljaštvo- iz svih susjednih okruga. Narodni poslanik Aleksa Zujović, sa četiri stotine konjanika seljaka otpratio je pokojnog: Kralja iz Topole do njegovog vječnog po- činka u crkvi na brdu Opleneu. | — Jedan od najtužnijih natpisa na mnogobrojnim vijencima, koje je jedva moglo primili osam kamiona, bio je slje- deći: ,Svojem nedočekanom kralju Istra, Trst i Gorica: — Bugarski kralj Boris prvi je česti- tao Nj. Vel. Kralju Aleksandru sretno stu- panje na prijesto kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. — Predsjednik Francuske Republike uputio je Njegovom Veličanstvu Kralju Aleksandru telegram ove sadržine: »Francuska je sa dubokim bolom pri- mila vijest o smrti Kralja Petra. Legen- darna ličnost Kralja-vojnika okružena je, kod nas, poštovanjem koje dugujemo neg- dašnjem đaku naše 'Sen-Sirske škole a koji | je, u teškim danima, došao i stavio svoj mač u službu naše zemlje. : Ja se iz svega srca pridružujem bolu. Vašega Veličanstva, Kraljevske porodice i naroda Kraljevine Srba-Hrvata-Slovenaca. -— Vrlo je interesantna slučajnost, da je prva izjava saučešća od stranih posla- hika primila naša vlada Njemačke, — Predsjednik miriditske republike Marko Gjoni upravio je našoj vladi slje- deći brzojav: ,Čast mi je izjaviti svoje duboko saučešće povodom smrti Nj. Vel. Kralja Petra I.. — Beogradska ,Republika“ donosi me- gju ostalim, ove značajne riječi: > »Sinoć je umro Kralj Petar. Rijedak i neobičan po životu i po sudbini svojoj, sa puno značajnih i svijetlih crta i mome- nata u životu i karakteru, tragičan kao vladar, velik kao građanin, Krali Petar je. loš za života ušao više no u istoriju, ušao je u legendu našeg naroda i sa njom u legendu cijelog svijeta ove tragične epohe. Da nije dugom bolešću bio spriječen da . rukovodi državnim poslovima, ne sumnja- mo da bi naša država danas sasvim druk- člje izgledala. Jedan od dobrih duhova ove od poslanika . zemlje oglasio se i umuknuo s njim. Neka za. je laka zemlja, koju je istinski volio, kojoj je predano služio i za čije je dobro u teškim danima izgnanstva umio staviti na kocku i krunu i život svoj. Slava do- stojnom unuku Karađorđa! Slava Kralju . Petru!“ — Općinsko vijeće u Splitu glasovalo je K_250.000 za podignuće spomenika Kra- lju Petru Velikom Osloboditelju. . e Vijest o smrti Kralja Petra izazva- la je kod našeg naroda na Sušaku i Rijeci neopisivu žalost. Sve kuće istakle su od: