S oat bp. 42. Izlazi Srijedom u podna. Pretplata: za Dubrovnik, s donašanjem na kuću mjeseč- no K 12. Poštom za Dubrovnik i cijeiu državu na mjesec K 12. Na duže vremena surazmjerno. — Pojedini broj K 3. — Plativo | utuživo a Dibravniku rat >rivredu ica Lučarica 3980. ; mer. svsi Bikova gih, 11. 0. mj. navršilo se je ravnih pe- deset godina od tragične smrti u Ljupča klancu Eugena Kvaternika, velikog hrvat- skog rodoljuba i začetnika poznate rako- vičke bune protiv Austro-Ugarske sile, gospodstva i tiranije u Hrvatet2i. Spomen ovog tužnog dana nije ni iz dateka ghako proslavljen kako to zaslužuje po svom velikom političkom značaju, nadasve u današnjim našim teškim i nesregjenim unutrašnjim prilikama; nije se u slobodi odala dostojna čast i slava onome, koji je slobodu ljubio više svega, te za nju i život svoj založio i žrtvovao. Hrvatske se no- vine nijesu sve dovoljno osvrnule na ovaj dan tužne uspomene, a od srpskih malo ga je koja u opće i spomenula. I ono što su hrvatske novine u ovoj pri- godi napisale, nije zadahnuto onim duhoni, koji je prožimao velikog Kvaternika u nje- govoj divnoj, ali no žalost neuspjeloj za- misli. Nigdje ne nagjosmo u hrv. novi- nama spomenutu gorku istinu, da Kva- ternik nije mogao da pobuni hrvatska sela, no da je uspjeha imao najviše kod Srba u Hrvatskoj. Dovoljno je za ilustraciju ondašnjih prilika da se spomene to, da je jedini srpski prota Popović u Plaš- kom blagoslovi“ njegovo oružje, a sadaš- njih pak, da je za proslavu 50.-godišnjice smrti Kvaternikove opet srpski sveštenik Milan Karanović napisao spomen-knjižicu, i još polovicu čistog prihoda od nje na- mijenio za spomenik Kvaternika +: njego- vih drugova. Ovo je prilika, svakom pravom hr- vatskom rodoljubu, da se nmom svojim vine u prošlost i duboko razmišljajući i prateći minule dogogjaje dopre do najno- vije sadašnjice, te tiho i nepristrano iz- vede potrebne zaključke za budući svoj život i vladanje u njemu. Eugen Kvater- nik i Vjekoslav Bah, urednik ,Hrvatske“, bili su članovi Starčevićeve stranke prava ; — onog Starčevića, koji nije priznavao Srba u Hrvatskoj, no ih nazivao ,pasmi« u ———————————————————— < \Xxoeooo ——— - : Spiritizam i Evangjelja. (Kocita A. Cumuh, TproBau : Cllupuilu3saM u Jesanhe»a. — Beorpan, iuramnapnja ,IlIraMmne“, 1911; crp. 160; ueua 2 1uH.) (Prikazuje: V. Medini). Prolazeći mimo jednu ovdašnju knji- žarnicu vidjeh izloženu na prodaju gornju knjigu, napisanu od beogradskog trgovca g. Koste Simića. Jer me je naslov knjige zanimao, nabavih .je, da vidim što se u njoj piše. U predgovoru veli g. pisac: ,Vjero- vatno je da će mnogi čitalac, koji me lično ne poznaje, zevitati: otkud ovaj trgovae ia <“ Davi raspravljanjem stvart koje ne- za. zajedničkoga s trgovinom“. rani od toga prigovora, i pravo Horn fo, što je on trgovac, nije sav razlog da on nije mogao što | temaljita napisati i o stvarima što “legov zanat. Drugo je pitanje: da «36 uistinu sve ispravno i temeljito šio je on u onoj knjizi napisao. 'To je ono sto ćemo vidjeti, a megjutim red je da prvo svega u kratko iskažem sadržaj knjige. U prvomu dijelu iste, pisae, pošto je naglasio da mu je težnja i namjera, đa širenjem spiritizma ubijedi društvo, da postoji Bog i zagrobni život; da ubijedi svakog, da sa smrću sve ne svršava i da .ževnost. Jucer 32 NOJIHTHKY, NPHBPELY M KIHIKEBHOCT. CIJENE OGLASIMA: | l cm. visine u širini Priopćenja i zahvale oglasivačima popust. » .MlasniK i izdavatelj: ODBOR ,NARODA“. Odgovorni urednik: FRANO ŠULIĆ. Csneka IUramnapuja — ]ly6poBnuk. nom“ ,vlaškim nakotom, uteklim s turskog kolja, zrelim za Sjekiru“, it. d., a srpski jezik — svinjskirt; — i ti isti omraženi Srbi ustaju na poziv Kvaternika za slo- bodu Hrvatske, dok mu se oglušiva ka- tolički elemenat, tako da mu cio pokušaj propada u samih pet dana, i on gine s Rakijašom i Bahom; Srbin Rade Ćujić, »Vojskovogja ustanka za hrvatsku slobodu“ bježi ranjen u Srhiju, gdje je i umro; a 19 buntovnika“ umire od _kuršuma i na vješalima. ' I nama u ovom času dolazi na um i srce nam se stresa pri pomisli, što su u minulom najgroznijem svjetskom ratu ra- dili za Austriju u nemilosnim i prekrva- vim borbama u Srbiji i Crnoj Gori sinovi onijeh, koje je htio da pobuni protiv Au- strije i oslobodi idealmi i plemeniti, ali naivni i neiskusni Kvaternik. Gore no i naj- zatucaniji Nijemac i Madžar, s mržnjom kao Bugar, s bijesom divlje zvijeri, borio se protiv brata i oslobodioca ,carski gra- ničar“, ponosit tijem imenom, ne htijući se predati dok je teklo jednoga od njih! Te iste graničare, koje je Kvaternik htio da pobuni protiv Austrije, Austrija šalje pro- tiv Kvaternika i oni mu dolaze glave; — toliko ih je Austrija u dušu bolje pozna- vala od nesugjenog njihovog osloboditelja ! Vrijeme je skrajnje, sad ili ikad, da pogledamo istini u oči, da je javno ispo- vijedamo, pa ma i najgorča ona bila, kao i eično, jer je ona jedini lijek zabluda i pogrešaka, jedina luča spasenja u mraku mržnje i neznanja. Nemojmo iznositi istinu, da raspalimo njom i one, koji su mirni i na pravom putu, no da smirimo njom za- vedene i podjarene, koji su zašli sa staze sreće i napretka narodnog. Pokojnika nema dok on prije ne uvidi svoj grijeh i ne prizna ga! Ovaj članak namjenjujemo braći Hr- vatima, preporučujući im, da čitaju i pro- učavaju pravu i čistu istoriju, pa će uvi- djeti, da Srbi ne traže bhegemonjje, da Srbi ne žele da nametnu bratu ni ime ni išta specijalno svoga, no da ljube brata iskreno i pošteno, gotovi da za njisnjim sve žrtvuju za zajedničko dobro i sveti- smrti nema“ — osvrće se na pisanje Er- nesta Renana, osugjujući način, na koji ovaj ,čuveni francuski naučar“ (čiji se, veli, uticaj ,osjeća naročito štetan kod nas“), hoće da protumači Isusova čudasa, navlaš ono najveće čudo njegova uskrs- nuća i pojava njegovih nakon uskrsnuća, ,Za Renana — veli — vaskrsenje je Isu- sovo halucinacija i uobraženje bolesne Marije Magdalene. Javljanja Isusova po raspeću za njega su fiks-ideje prostih i neobrazovanih učenika, koje je zaveo i zaludio neizmjerni osjećaj ljubavi prema izgubljenom učitelju. Sve >no što se do- gagjalo po razpeću Isusovu u toku od osam dana, za njega su samo uobraženja, halucinacije, fiks-ideje, vašarsko pričanje i prepričavanje glups i neobrazcvane go- mile, dok 4<, najzad, iz. toga nisu stvorile legende, a iz ovih postepeno razvilo Hriš- ćanstvo“, : Ovakovo tumučenje Renanovo cijenio je pisac da će najbolje pobi, ako pusti da ,kažn svoju*mjerodavnu riječ, ne bivši ribari palestinski, nego savremeni evrop- ski naučari svjetskoga glasa, i to ne o čudima koja su se odigrala u mračno doba Isusovog života i stradanja, već o poja- vama, koje u mnogome na njih liče i koje su se dogagjale na samom izmaku prošloga: prosvijećenoga vijeka, dakle u našim da- nima, i to mahom u naučnim centrima prosvijećene Evrope“. (str. 27). uje, ne želeći ništa drugo do iskrenost, bratski sporazum i zajednički rad protiv općih dušmana. Nek proučavaju minule .odnošaje sa Srbima od davnina. a u mi- nulom vijeku n. pr. one izmegju Kneza Miloša i Ljudevita Gaja, izmegju Vladike Petra II. crnogorskog i bana Jelačića, iz- megju prota-pjesnika Jovana Sundečića i popa-pjesnika Mihovila Pavlinovića; nek izbace iz srca još zaostalo naslijegjeno zaziranje od brata i poprave grijehe pret- šasnika ; nek iskorijene iz uma i srca sve što je tugjinske i neprirodne infiltracije, pa će nestati i nepouzdanja i neosnova- nog straha, da može biti pogibeljan onaj, koji je preturio sve muke i pogibelji i sve gotov bio da žrtvuje samo da po- mogne bratu, da se riješi mrskih i nes- nosnih vjekovnih ropskih lanaca dušman- skih. Na taj će se način jeđino ostvariti ono što je još prerano 1848. spomenuo u jednoj sjednici Glavnog srpskog Odbor»: član hrvatske deputacije, Kukuljević-Sak- Cinski: ,Vizantija i Rim uspjeli su da po- cijepaju Srbe i Hrvate, ali je sada tako iaka bratska veza, da je ništa na svijetu ne može raskinuti !“ Vječna slava Eugenu Kvaterniknu, koji je prvi 1871 pokrenuo slavljenje Zrinjskoga i Frankopana, slavljenje Zrinjskoga i Fran- kopana, koji je kao izbjeglica n tugjini sve moguće radio za slobodu. Hrvatske, te lično predao u tom smislu memoran- dum i samom caru Napoleonu 111., i boreci se i kao poslanik u saboru, i kao novinar i publicista za najveće svoje ideale, do- čekao teške muke i progonstva i na svrhu pao za narod, koji ga nije shvatio, kao što ni on nije narod svoj dobro poznavao. Neka je blagoslovena svaka kap krvi onda prolivene u bratskoj zajednici i za opće ideale! Ako onda iz nje nije niklo cvijeće slobode, niknuće do skora akobogda evi- jeće sloge, bratstva i vječne ljubavi u čvrstoj i nerazdružnoj zajednici, te će tad odahnuti u vječnom blaženstvu i veliki duh velikog rodoljuba narodnog Eugena Kva- ternika ! | »Savremeni evropski naučari“, što ih pisac protiv Renana i ostalih materijalista iznosi, jesu u prvom redu Kamilo Flan- marion ,čuveni francuski naučar i direk- tor pariske zvjezdarnice“, koji u svome najnovijem naučnom djelu: ,Nepoznate prirodne snage“... ,izlaže sve ono što “je on sam u dužem nizu godina vidio i saznao svojim ličnim eksperimentisanjem sa pojedinim mediumima“, a osim toga iznosi i ono što su drugi nAučari mimo njega i naučna udruženja na tom polju eksperimentisanjem vidjeli i postigli“, na- ročito i poimence ,veliki engleski hemičar Ser Uiljem Kruks*. Drugi bi ,svjetski naučar“ bio Cesare /ombroso, čuveni ,na polju psihiatrije“, Po“. takogjer ,kao pravi naučar“ ušao fa “čke fenomene i da ili, Najžau, PP - . : | “pisac, ,danas ne stole Gdin ien& samo ta dva naučara“. Cd kako je _iljem Kruks na kongresu engleških naučara, doviknuo svojim kolegama ; ,Samo kukavica i nez- nalica bjega od megdana... ja nemam ništa da oduzmem od svega onoga što sam napisao u toku od trideset godina“, — od tada je nastala ,novaera“...,Da- nas nauka već priznaje ekzistenciju spi- ritističkih fenomena, samo im još ospo- rava porijeklo iz carstva duhova, ma da je nesposobna da iznese ma kakve dokaze, kojima bi pravdala to svoje osporavanje. Ali mi ni najmanje ne sumnjamo da će doći vrijeme kad će nauka, kao mnoga druga spiritistička tvrgjenja, primiti k zna- nju i taj čin i priznati“. (str. 71). # * “"prizna. ,Ali, veli _ 0 spomeniku Kralju Osiokouoc: < Dubrovniku, Fon. lil. | 10 K redak. Stalnim t i stupea 3 din: (12.4) po Dubrovnik, odužujući se vidnim spo“ menikom uspomeni Velikog Kralja Oslobo- dioca, bio je sretan da izvršenje tog djela poštovanja i vječite blagodsvnosti preda u ruke velikog našeg nacionalnog umjetnika. Spomenik Kralja Petra Velikog Oslobodioca | u Dubrovniku izradiće gosp. Ivan Meštro- vić. Za tu sreću ima opet Dubrovnik da dobrim dijelom zahvali svojoj uvigjavnosti i kulturi, koje su mu nalagale da, kad se jednom riješio da zainteresuje umjetnika za to djelo, ostavi njemu potpunu slobodu zamisli i izbora mjesta na koje će doći spomenik. O zamisli, koja će bez sumnje biti dostojna predmeta, Dubrovnika i u- mjetnika, ne možemo još govoriti. Govori- ćemo s toga o mjestu koje je gosp. Ivan Meštrović izabrao za spomenik. i Ko god se približi našemu gradu sa _ strane Pila, i opčaran ljepotom i veličan- stvenošću Minčete i bedema ulazi u grad preko mosta Gjovana Sienskog, očekajući sve nove senzacije, dočeka ga tu odmah pred vratima neočekivano razočaranje : au- strijska nespretna kuća-stražarnica na uspo- menu Franca 1., sad iskićena kobasicama i suhim mesom, grožgjem i još koječim! Gosp. Ivan Meštrović riješio je, da se poruši taj Dubrovnika unedostojni spomen robovanja: da se na tome mjestu povrate stepenice, kako su bue za vrijeme repn- blike, ida se to mjesto posveti Kralju Oslo- bodioću, Spomenik njegov biće za svakog posjetioca Dubrovnika vrhunac senzacija, koje su započele Lovrjencom, Bokarom, Minčetom, biće kao pečat i simbol Novog Dubrovnika, veličanstveni lik Oslobodioca na mjestu, gde su pred sto godina Dubrov- čani pokunjeni dočekali ugnjetače slobode. Svjetao lik Borca za slobcdu praviće sa impozantnim bedemima gradskim-simbolom snage, moći i nepokolebivosti-jednu cje linu. Ideja dostojna umjetnika, kog mnogi danas smatraju najvećim vajarom u Evropi. I tako obožavani kip svetog Vlaha, parca Dubrovnika, koji ukrašava i osveštava mire »Da bi predmet,“ o kome piše, ,bio potpuno jasan i za one: čitaoce, koji se do sad nisu iscrpnije bavili ovim predme- tom“, pisac, prije neg nastavi daljnim na- vagjanjem naučnih eksperimenata, iznosi »u glavnim potezima i neke spiritističke teorije“... »u koliko one predstavljaju poglede spiritista na zagrobni život“, i ako se te teorije ,osnivaju na hipotezama“ (str. 77-). O tome, vraćajući se na feno- mene, govori opširno o eksperimentima pokojnog ruskog državnog savjetnika A/lek- . sandra Aksakova i o njegovoj knjizi: »Amimizam i spiritizam“, koju je napisao | kao odgovor na djelo njemačkog filosofa Hartmana pod naslovom ,Spiritizam“, u kome je ovaj pokušao ,da ospori svaku mogućnost javljanja bića iz zagrobnog svijeta“. 2 < Po mišijenju gosp. Simića, Alas" ljevim eksperunentima ,nisu potre! kokva dalja komentaris?anja“. (str »Aksakov je, izmegju ost. nih dokaza u prilog stvarnosti eoiristi fenomena, iznio ineke fotogrd/ije dime »One su u toliko dragocjeniji i presudnu dokazi za postojanje duhova, što se ne osnivaju na izkazu živih svjedoka, te tako isključuju mogućnost svake halucinacije, aah - omanj ako se ne bi išlo tako daleko, da se dokazuje, da je i fotografski aparat podložan — halucinaciji“. (str. 78). — Pi- sac se je potrudio da svojoj knjizi priloži nekoliko takovih fotografskih snimaka. (nastavit će se). Ks svi tii i jiko