S oat

bp. 42.

Izlazi Srijedom u podna.
Pretplata: za Dubrovnik,
s donašanjem na kuću mjeseč-
no K 12. Poštom za Dubrovnik
i cijeiu državu na mjesec K 12.
Na duže vremena surazmjerno.
— Pojedini broj K 3. —
Plativo | utuživo a Dibravniku

rat

>rivredu

ica Lučarica 3980. ;

mer.

svsi Bikova
gih,

11. 0. mj. navršilo se je ravnih pe-
deset godina od tragične smrti u Ljupča
klancu Eugena Kvaternika, velikog hrvat-
skog rodoljuba i začetnika poznate rako-
vičke bune protiv Austro-Ugarske sile,

gospodstva i tiranije u Hrvatet2i. Spomen
ovog tužnog dana nije ni iz dateka ghako

proslavljen kako to zaslužuje po svom

velikom političkom značaju, nadasve u
današnjim našim teškim i nesregjenim
unutrašnjim prilikama; nije se u slobodi
odala dostojna čast i slava onome, koji je
slobodu ljubio više svega, te za nju i život
svoj založio i žrtvovao. Hrvatske se no-
vine nijesu sve dovoljno osvrnule na
ovaj dan tužne uspomene, a od srpskih
malo ga je koja u opće i spomenula. I
ono što su hrvatske novine u ovoj pri-
godi napisale, nije zadahnuto onim duhoni,
koji je prožimao velikog Kvaternika u nje-
govoj divnoj, ali no žalost neuspjeloj za-
misli. Nigdje ne nagjosmo u hrv. novi-
nama spomenutu gorku istinu, da Kva-
ternik nije mogao da pobuni hrvatska sela,
no da je uspjeha imao najviše kod Srba
u Hrvatskoj. Dovoljno je za ilustraciju
ondašnjih prilika da se spomene to, da
je jedini srpski prota Popović u Plaš-
kom blagoslovi“ njegovo oružje, a sadaš-
njih pak, da je za proslavu 50.-godišnjice
smrti Kvaternikove opet srpski sveštenik
Milan Karanović napisao spomen-knjižicu,
i još polovicu čistog prihoda od nje na-
mijenio za spomenik Kvaternika +: njego-
vih drugova.

Ovo je prilika, svakom pravom hr-
vatskom rodoljubu, da se nmom svojim
vine u prošlost i duboko razmišljajući i
prateći minule dogogjaje dopre do najno-
vije sadašnjice, te tiho i nepristrano iz-
vede potrebne zaključke za budući svoj
život i vladanje u njemu. Eugen Kvater-
nik i Vjekoslav Bah, urednik ,Hrvatske“,
bili su članovi Starčevićeve stranke prava ;
— onog Starčevića, koji nije priznavao
Srba u Hrvatskoj, no ih nazivao ,pasmi«

u ———————————————————— < \Xxoeooo ——— - :

Spiritizam i Evangjelja.

(Kocita A. Cumuh, TproBau : Cllupuilu3saM

u Jesanhe»a. — Beorpan, iuramnapnja

,IlIraMmne“, 1911; crp. 160; ueua 2 1uH.)
(Prikazuje: V. Medini).

Prolazeći mimo jednu ovdašnju knji-
žarnicu vidjeh izloženu na prodaju gornju
knjigu, napisanu od beogradskog trgovca
g. Koste Simića. Jer me je naslov knjige
zanimao, nabavih .je, da vidim što se u
njoj piše.

U predgovoru veli g. pisac: ,Vjero-
vatno je da će mnogi čitalac, koji me lično
ne poznaje, zevitati: otkud ovaj trgovae
ia <“ Davi raspravljanjem stvart koje ne-

za. zajedničkoga s trgovinom“.

rani od toga prigovora, i pravo

Horn fo, što je on trgovac, nije

sav razlog da on nije mogao što

| temaljita napisati i o stvarima što
“legov zanat. Drugo je pitanje:

da «36 uistinu sve ispravno i temeljito
šio je on u onoj knjizi napisao. 'To je ono
sto ćemo vidjeti, a megjutim red je da
prvo svega u kratko iskažem sadržaj knjige.

U prvomu dijelu iste, pisae, pošto je
naglasio da mu je težnja i namjera, đa
širenjem spiritizma ubijedi društvo, da

postoji Bog i zagrobni život; da ubijedi

svakog, da sa smrću sve ne svršava i da

.ževnost.

Jucer 32 NOJIHTHKY, NPHBPELY M KIHIKEBHOCT.

CIJENE OGLASIMA: |

l cm. visine u širini
Priopćenja i zahvale

oglasivačima popust.

»

.MlasniK i izdavatelj:

ODBOR ,NARODA“.
Odgovorni urednik: FRANO ŠULIĆ.

Csneka IUramnapuja — ]ly6poBnuk.

nom“ ,vlaškim nakotom, uteklim s turskog
kolja, zrelim za Sjekiru“, it. d., a srpski
jezik — svinjskirt; — i ti isti omraženi
Srbi ustaju na poziv Kvaternika za slo-
bodu Hrvatske, dok mu se oglušiva ka-

tolički elemenat, tako da mu cio pokušaj

propada u samih pet dana, i on gine s
Rakijašom i Bahom; Srbin Rade Ćujić,
»Vojskovogja ustanka za hrvatsku slobodu“
bježi ranjen u Srhiju, gdje je i umro; a
19 buntovnika“ umire od _kuršuma i na
vješalima. '

I nama u ovom času dolazi na um i
srce nam se stresa pri pomisli, što su u
minulom najgroznijem svjetskom ratu ra-
dili za Austriju u nemilosnim i prekrva-
vim borbama u Srbiji i Crnoj Gori sinovi
onijeh, koje je htio da pobuni protiv Au-
strije i oslobodi idealmi i plemeniti, ali
naivni i neiskusni Kvaternik. Gore no i naj-
zatucaniji Nijemac i Madžar, s mržnjom
kao Bugar, s bijesom divlje zvijeri, borio
se protiv brata i oslobodioca ,carski gra-
ničar“, ponosit tijem imenom, ne htijući se
predati dok je teklo jednoga od njih! Te
iste graničare, koje je Kvaternik htio da
pobuni protiv Austrije, Austrija šalje pro-
tiv Kvaternika i oni mu dolaze glave; —
toliko ih je Austrija u dušu bolje pozna-
vala od nesugjenog njihovog osloboditelja !

Vrijeme je skrajnje, sad ili ikad, da
pogledamo istini u oči, da je javno ispo-
vijedamo, pa ma i najgorča ona bila, kao

i eično, jer je ona jedini lijek zabluda i

pogrešaka, jedina luča spasenja u mraku
mržnje i neznanja. Nemojmo iznositi istinu,
da raspalimo njom i one, koji su mirni i
na pravom putu, no da smirimo njom za-
vedene i podjarene, koji su zašli sa staze

sreće i napretka narodnog. Pokojnika nema

dok on prije ne uvidi svoj grijeh i ne
prizna ga!

Ovaj članak namjenjujemo braći Hr-
vatima, preporučujući im, da čitaju i pro-
učavaju pravu i čistu istoriju, pa će uvi-
djeti, da Srbi ne traže bhegemonjje, da
Srbi ne žele da nametnu bratu ni ime ni
išta specijalno svoga, no da ljube brata
iskreno i pošteno, gotovi da za njisnjim
sve žrtvuju za zajedničko dobro i sveti-

smrti nema“ — osvrće se na pisanje Er-
nesta Renana, osugjujući način, na koji
ovaj ,čuveni francuski naučar“ (čiji se,
veli, uticaj ,osjeća naročito štetan kod
nas“), hoće da protumači Isusova čudasa,
navlaš ono najveće čudo njegova uskrs-
nuća i pojava njegovih nakon uskrsnuća,
,Za Renana — veli — vaskrsenje je Isu-
sovo halucinacija i uobraženje bolesne
Marije Magdalene. Javljanja Isusova po

raspeću za njega su fiks-ideje prostih i

neobrazovanih učenika, koje je zaveo i
zaludio neizmjerni osjećaj ljubavi prema
izgubljenom učitelju. Sve >no što se do-
gagjalo po razpeću Isusovu u toku od
osam dana, za njega su samo uobraženja,
halucinacije, fiks-ideje,  vašarsko pričanje

i prepričavanje glups i neobrazcvane go-

mile, dok 4<, najzad, iz. toga nisu stvorile
legende, a iz ovih postepeno razvilo Hriš-
ćanstvo“, :
Ovakovo tumučenje Renanovo cijenio
je pisac da će najbolje pobi, ako pusti
da ,kažn svoju*mjerodavnu riječ, ne bivši
ribari palestinski, nego savremeni evrop-
ski naučari svjetskoga glasa, i to ne o
čudima koja su se odigrala u mračno doba
Isusovog života i stradanja, već o poja-
vama, koje u mnogome na njih liče i koje

su se dogagjale na samom izmaku prošloga:

prosvijećenoga vijeka, dakle u našim da-

nima, i to mahom u naučnim centrima
prosvijećene Evrope“. (str. 27).

uje, ne želeći ništa drugo do iskrenost,
bratski sporazum i zajednički rad protiv
općih dušmana. Nek proučavaju minule
.odnošaje sa Srbima od davnina. a u mi-
nulom vijeku n. pr. one izmegju Kneza

Miloša i Ljudevita Gaja, izmegju Vladike
Petra II. crnogorskog i bana Jelačića, iz-

megju prota-pjesnika Jovana Sundečića i
popa-pjesnika Mihovila Pavlinovića; nek
izbace iz srca još zaostalo naslijegjeno
zaziranje od brata i poprave grijehe pret-
šasnika ; nek iskorijene iz uma i srca sve
što je tugjinske i neprirodne infiltracije,
pa će nestati i nepouzdanja i neosnova-
nog straha, da može biti pogibeljan onaj,
koji je preturio sve muke i pogibelji i
sve gotov bio da žrtvuje samo da po-
mogne bratu, da se riješi mrskih i nes-
nosnih vjekovnih ropskih lanaca dušman-
skih. Na taj će se način jeđino ostvariti
ono što je još prerano 1848. spomenuo
u jednoj sjednici Glavnog srpskog Odbor»:
član hrvatske deputacije, Kukuljević-Sak-
Cinski: ,Vizantija i Rim uspjeli su da po-
cijepaju Srbe i Hrvate, ali je sada tako
iaka bratska veza, da je ništa na svijetu
ne može raskinuti !“

Vječna slava Eugenu Kvaterniknu, koji
je prvi 1871 pokrenuo slavljenje Zrinjskoga
i Frankopana, slavljenje Zrinjskoga i Fran-
kopana, koji je kao izbjeglica n tugjini
sve moguće radio za slobodu. Hrvatske,
te lično predao u tom smislu memoran-
dum i samom caru Napoleonu 111., i boreci
se i kao poslanik u saboru, i kao novinar
i publicista za najveće svoje ideale, do-
čekao teške muke i progonstva i na svrhu
pao za narod, koji ga nije shvatio, kao
što ni on nije narod svoj dobro poznavao.
Neka je blagoslovena svaka kap krvi onda
prolivene u bratskoj zajednici i za opće
ideale! Ako onda iz nje nije niklo cvijeće
slobode, niknuće do skora akobogda evi-
jeće sloge, bratstva i vječne ljubavi u
čvrstoj i nerazdružnoj zajednici, te će tad
odahnuti u vječnom blaženstvu i veliki duh
velikog rodoljuba narodnog Eugena Kva-
ternika ! |

»Savremeni evropski naučari“, što ih
pisac protiv Renana i ostalih materijalista
iznosi, jesu u prvom redu Kamilo Flan-
marion ,čuveni francuski naučar i direk-
tor pariske zvjezdarnice“, koji u svome
najnovijem naučnom djelu:  ,Nepoznate
prirodne snage“... ,izlaže sve ono što

“je on sam u dužem nizu godina vidio i
saznao svojim ličnim eksperimentisanjem
sa pojedinim mediumima“, a osim toga
iznosi i ono što su drugi nAučari mimo
njega i naučna udruženja na tom polju
eksperimentisanjem vidjeli i postigli“, na-
ročito i poimence ,veliki engleski hemičar
Ser Uiljem Kruks*.

Drugi bi ,svjetski naučar“ bio Cesare
/ombroso, čuveni ,na polju psihiatrije“,
Po“. takogjer ,kao pravi naučar“ ušao
fa “čke fenomene i da
ili, Najžau, PP - . : |
“pisac, ,danas ne stole Gdin ien& samo ta
dva naučara“. Cd kako je _iljem Kruks
na kongresu engleških naučara, doviknuo
svojim kolegama ; ,Samo kukavica i nez-
nalica bjega od megdana... ja nemam
ništa da oduzmem od svega onoga što
sam napisao u toku od trideset godina“,
— od tada je nastala ,novaera“...,Da-
nas nauka već priznaje ekzistenciju spi-
ritističkih fenomena, samo im još ospo-
rava porijeklo iz carstva duhova, ma da
je nesposobna da iznese ma kakve dokaze,
kojima bi pravdala to svoje osporavanje.
Ali mi ni najmanje ne sumnjamo da će
doći vrijeme kad će nauka, kao mnoga
druga spiritistička tvrgjenja, primiti k zna-
nju i taj čin i priznati“. (str. 71).

#

* “"prizna. ,Ali, veli _

0 spomeniku Kralju Osiokouoc:
< Dubrovniku,

Fon. lil. |

10 K redak. Stalnim t

i stupea 3 din: (12.4) po

Dubrovnik, odužujući se vidnim spo“

menikom uspomeni Velikog Kralja Oslobo-

dioca, bio je sretan da izvršenje tog djela
poštovanja i vječite blagodsvnosti preda u
ruke velikog našeg nacionalnog umjetnika.
Spomenik Kralja Petra Velikog Oslobodioca |
u Dubrovniku izradiće gosp. Ivan Meštro-
vić. Za tu sreću ima opet Dubrovnik da
dobrim dijelom zahvali svojoj uvigjavnosti
i kulturi, koje su mu nalagale da, kad se
jednom riješio da zainteresuje umjetnika
za to djelo, ostavi njemu potpunu slobodu
zamisli i izbora mjesta na koje će doći
spomenik. O zamisli, koja će bez sumnje
biti dostojna predmeta, Dubrovnika i u-
mjetnika, ne možemo još govoriti. Govori-
ćemo s toga o mjestu koje je gosp. Ivan
Meštrović izabrao za spomenik. i
Ko god se približi našemu gradu sa _
strane Pila, i opčaran ljepotom i veličan-
stvenošću Minčete i bedema ulazi u grad
preko mosta Gjovana Sienskog, očekajući
sve nove senzacije, dočeka ga tu odmah
pred vratima neočekivano razočaranje : au-
strijska nespretna kuća-stražarnica na uspo-
menu Franca 1., sad iskićena kobasicama
i suhim mesom, grožgjem i još koječim!
Gosp. Ivan Meštrović riješio je, da se

poruši taj Dubrovnika unedostojni spomen

robovanja: da se na tome mjestu povrate
stepenice, kako su bue za vrijeme repn-

blike, ida se to mjesto posveti Kralju Oslo-
bodioću, Spomenik njegov biće za svakog
posjetioca Dubrovnika vrhunac senzacija,
koje su započele Lovrjencom, Bokarom,
Minčetom, biće kao pečat i simbol Novog
Dubrovnika, veličanstveni lik Oslobodioca
na mjestu, gde su pred sto godina Dubrov-
čani pokunjeni dočekali ugnjetače slobode.
Svjetao lik Borca za slobcdu praviće sa
impozantnim bedemima gradskim-simbolom
snage, moći i nepokolebivosti-jednu cje
linu. Ideja dostojna umjetnika, kog mnogi
danas smatraju najvećim vajarom u Evropi.
I tako obožavani kip svetog Vlaha, parca
Dubrovnika, koji ukrašava i osveštava mire

»Da bi predmet,“ o kome piše, ,bio
potpuno jasan i za one: čitaoce, koji se
do sad nisu iscrpnije bavili ovim predme-
tom“, pisac, prije neg nastavi daljnim na-
vagjanjem naučnih eksperimenata, iznosi
»u glavnim potezima i neke spiritističke
teorije“... »u koliko one predstavljaju
poglede spiritista na zagrobni život“, i ako
se te teorije ,osnivaju na hipotezama“
(str. 77-). O tome, vraćajući se na feno-
mene, govori opširno o eksperimentima

pokojnog ruskog državnog savjetnika A/lek- .

sandra Aksakova i o njegovoj knjizi:

»Amimizam i spiritizam“, koju je napisao |

kao odgovor na djelo njemačkog filosofa
Hartmana pod naslovom ,Spiritizam“, u
kome je ovaj pokušao ,da ospori svaku
mogućnost javljanja bića iz zagrobnog
svijeta“. 2 <

Po mišijenju gosp. Simića, Alas"
ljevim eksperunentima ,nisu potre!
kokva dalja komentaris?anja“. (str
»Aksakov je, izmegju ost.
nih dokaza u prilog stvarnosti eoiristi
fenomena, iznio ineke fotogrd/ije dime
»One su u toliko dragocjeniji i presudnu
dokazi za postojanje duhova, što se ne
osnivaju na izkazu živih svjedoka, te tako
isključuju mogućnost svake halucinacije,

aah -

omanj ako se ne bi išlo tako daleko, da

se dokazuje, da je i fotografski aparat

podložan — halucinaciji“. (str. 78). — Pi-

sac se je potrudio da svojoj knjizi priloži
nekoliko takovih fotografskih snimaka.

(nastavit će se).

Ks

svi tii i jiko