5p. 48. izlazi Srilgdom u podna. Pretplata: za Dubrovnik, s donašanjem na kuću mjeseče no K 12. Poštom za Dubrovnik | cijelu državu na mjesec K 12. Na đuže vremena surazmjerno: —- Pojedini broj K 3. — Plativo | utuživo u Dubrovriku List za politiku, privredu i književnost. oec ti 11153 : Ton. Ili. CIJENE OGLASIMA: Il cm. visine u širini 1 stupca 3 din. (12 K) Priopćenja i zahvale 10 K redak. Stalnim oglasivačima popust. Jucr 34 NOJIMTHKY, UPUBPELY HP KIĐHIKEBHOCT, Uredništvo i Administracija: Ulica Vlasnik i izdavatelj : Lučarica 360. Odgovorni urednik : FRANO ODBOR »NARODA“. ULIĆ . A Cpneka Iramnapuja — JlyGpoBnux. 1. Decembra. Sjutra se vrše ravne tri godine od kada je ondašnji prestolonasljednik Regent Alek- sandar proglasio ujedinienje braće Srba, Hrvata i Slovenaca-u jednu veliku, moćnu i narazdružnu državu. Velik je to najznamenitiji u životu troplemenog nar najsjajniji zajednički praznik, dan slave, vjere, nade, ponosa i i svih rodoljubnih želja i pobuda. Ove godine neće biti nikakvih svečanosti osim funkcija po crkvama, radi žalosti za prvim Kraljem Velikim Oslobo- diocem, Petrom I. Karađorđeviđem. Ipak će taj dan proslaviti svaki pravi sin na- roda u duši svojoj i srcu, sjećajući se do- stojuo svih nebrojenih mučenika za svetu i spasonosnu ideju, kao i nevoljne naše braće, koju je sila i nepravda svjet- ska do boljih prilika odvojila -rastavila od bratskog zagrljaja i zajednice u općoj slo- bodi narodnoj. Slaveći taj dan, mi slavimo narodno jedinstvo, vrhunac želja i uspijeha svakog u svijetu naroda kao god i čovjeka poje- | dinca člana _narodne<i državne“ ijednice, Naše ujedinjenje u državu Srba, Hrent Slovenaca tako je silan i uzvišen čin, tako kolosan uspjeh, daioni koji su bili od prije uporni plemenski ekskluziviste, sad ne moguine smiju da dopuste | ni po koju cijenu da se ot: "gne: Od državne cjeline ni jedno ciglo lo qieiel ia “> sa =. Piretsu “s; nljiš te daj UJ basis lani en tvrdili, da još nije tome vrijeme, da ndrod nije pripravan i dozrio za ujedinjenje, mo- raju da podnesu sve plemenske razmirice, da oproste sve uvrede i nepravde, da za- borave minulu prošlost, punu jada i gor- čine, i zajedno s dojučerašnjim protivnici- cima prionu svima silama uregjenju dr- žave i poboljšanju teških financijskih i ekonomskih nezgoda. Svi bez razlike treba da se sjetimo na dan ujedinjenja, da se je svetno postiglo ono što nije samo o nama zavisilo, no mnogo više o stranom svijetu i političkim prilikama, koje su jako varljive i promjenljive prama vremenu u kome na- staju, — a da sve drugo što se tiče unu- trašnjeg uregjenja samo o nama zavisi, i = da mi, ako znam i hoćemo, možemo lako i brzo da popravimo sve ono,što su nemar, neznanje, nepoštenje, nerad i sto drugih mana i opačina unazadili i upropastili. Ona- .kav momenat, kao što nam se je pružio minulog najgroznijug svjetskog rata, nikad nam se više ne bi bolji bio ukazao, pa _i tad, nakon svih ljutih i očajnih žrtava, nakon svih divovskih napora i u svijetu nevigjenih muka i stradanja, omalo sve ne propade u bestrag i omalo ne padosmo u gore ropstvo i bijedu strašnu i gotovo beznadno stanje i porazan_očaj 1 Dosta je da se sjetimo sretno osuje- ćenog zasebnog mira Engleške i Francu- ske s Austrijom, u avgustu 1917., i zami- slimo što bi od nas bilo da je po nesreći bio ostvaren! Groza nas hvata i pri samoj pomisli na skorašnja otkrića princa Siksta Burbonskog u njegovoj knjizi ,Austria“ s Peace offer“. O tim otkrićima ne zna naša šira javnost, s toga ćemo da o njima ovdje u kratko prozborimo. Kad je 1917. bila počela da mrča zvijezda Habzburgovaca i sve više i više naginjala svome zapadu, oviši pridvorni krugovi austrijski i otmeniji « politički radenici, videći očitu propast, ako još tako potraje, obratiše se povjerljivim pitanjem vladama Francuske, uz kakve bi uslove pristali na zaseban mir s Austro- Ugarskom. Loid .Džordži Ribo jedva prije dočekaše tu ponudui potpisaše uslove 6. avgusta 1917. U njima se je od eara Karla Maša sema < sstiimagje Prestinq Tajiji.4 preobraćenje Trsta u slobodno pristanište, a za nagradu mu se obećavala Šleska, oko koje se poslije rata onako nemilo svagjaju. i kolju Njemačka i Poljska, kao nasljedni. domen njegove dinastije. Još se Karlu obe- ćavalo da će se u sastav njegove monar- hije uvući i cijela Poljska na principu fe- deracije. Srbija i Rumunija bile bi ostale u granicama iz g. 1914. Da nije po velikoj sreći uspio njemački gjeneralni štab, da stavi svoju željeznu ruku na sve životne centre Austro-Ugarske, zaboravili bi bili »velikodušni saveznici“ da izvrše pravednu kaznu nad onima, koji su izazvali najgroz. niji svjetski rat, i da su se digli u rat da skrše pruski imperijalizam i ostvare samo- opredjeljenje naroda. — Zamislimo da se je — ne daj Bož PE ostvarila ova de- monska igra, bi. e ikad više ostvario najveći san i naš. :: again minulih naših galferacija ? Stari a mije bi j još gore tlačio bjesnio, čist i neokaljan sakakni sve bi oviše klonjivao i gubio vjeru i nadu u bu- dućnost i propadao u teškim ekonomskim S. iza rata, ne imajući ništa jaka i sina kao od prije pred očima, što bi ga održavalo da očuva žive ideale narodne i ne klone pod sve težim mukama i isku- šenjima. * Taj dan treba da se č sebi: uz za- služne naše ljude za ujedinjenje narodno, nujviše naše nenadmašne, samoprijegorne .i aepobjedne srpske vojske, koja je s ogra- ičenim brojem južnoslavenskih dobrovo- ljaca, te. su joj mogli priteći u pomoć, nad- čevječnim naporima i najgroznijim žrtvama za čitavu godinu prekratila svjetski rat i tako mnogostruko odvratila onima, koji su se borili s njom protiv zajedničkih nepri- latelja. Sjetimo se za tim od stranog svi- jeta u prvom redu i najviše dužnom za- livalnošću velikog Wilsona, koji je kao idealan ljubitelj Istine i Pravde i kao je- dinstven zaštitnik potlačenih najviše dopri- "io našem oslobogjenju. Taj dan neka osvijesli i pobudi na istrajan rad-i one, koji idealni i pošteni & nose nikakva grijeha na duši za sve ono što nas steže, muči i sapinje, što nam koči napredak i koleba+-vjeru u bolju bu- dućnost narodnu, ali koji povučenošću svo- jom i apatijom doprinose ipak općoj ne- volji, jer ne rade ništa dobra, jer ne upo- trebljavaju moć svoje energije i sposobnosti da se već jednom spriječi poguban rad ne- sposobnih, nepoštenih i nedostojnih unu- trašnjih zlotvora i parasita narodnih. Tek onda kad se irgnemo i oslobodimo unu- trašnjih neprijatelja, procvjetaće naša divna i bogata domovina i mi ćemo već, sadašnji naraštaj, dočekati ljepše dane i odahnuti iza najkrvavijeg i najstrašnijeg rata, a ne tek, nakon svih naših najgorih muka i ne- sreća, naša djeca i unučad ! 0 jednome riješenju iz državne poljoprivredne službe. > U broju 45. ovoga lista, u članku ,Nad- zornik pčelarstva“ netačno je doneseno da sam se ja na službi:zahvalio. Naprotiv, od iste sam bio preko moje volje jesen. ma“ je činjenica malo kome PAznata, kao što su nepoznati i uzroci, jer ih nijesam imao volje svakome da pričam. Uzroci su ne- davno pravome mjestu dovoljno osvetljeni, pa će o tome svakako još rasprave biti. Da pak ne samo dopisnik, već i svi interesovani pčelari, barem u glavnom zna- du za postupak kakav je za mene, i bez pi ikakva obzira na razvitak jedne unosne poljoprivredne grane u Dalmaciji, bio ude- šen, iznašam stvar na javu, željom da od- bijem prigovore mnogih pčelara, koji me prekoravaju da sam u poslu pazio na lični interes. Dokazaću sve obratno. Cijela se stvar imala točno ovako : Ponukan od dalm. pčelara, kojima je moja privatna akcija u korist pčelarstva davno ranije poznata, ponudio sam se g. 1919. — kao bjegunac ispred talijanskog hapsa na Rabu, ostavši bez službe — Vladi na službovanje, za koje sam ne samo po svjedodžbi, već i po uvjerenju spreme bio svjestan da sam za istu i sposoban. Hvala nastojanju bivše Attemsove dje- ce, moja ie ponuda bila odbijena, ali na- kon prestavke. udruženih pčelara u "me bio sam, fiSsenjem Minis. poljop. i odi. 27 decembra 1919. br. 7635.i šala volje neke austrijsko-klerikalne dojenčadi pri pokr. Vladi u Splitu, ipak imenovan i to na kušnju za godinu dana. Službu sam nastupio početkom 1920. dobivši od školske vlasti dopust od godine dana, dakle do svrhe 1920. Krug djelova- nja bila mi je cijela Dalmacija. Prije nego mi je dopust istekao, obra- tio sam se 12. XII. 1920. predsjedništvu Vlade podneskom, moleći da pitanje moga definitivnog namještenja bude po pravdii zasluzi riješeno, odgađajući isto do definit. uređenja činov. pragmatike, kako mi se premještajem iz učitelj. službe u državnu poljoprivrednu nebi dohotci sveli na manje. — Nijesam bio obvezan da taj podnesak Dr. Ljudevit Marotti. Dr. . Ljudevit Marotti, senior dubro- vačkih advokata, iza smrti Pera Čingrije po godinama najstariji od _ njih, bio je uljegao u osamdesetu godinu života kad je umro. On se rodi avgusta 1842 u Spljetu od oca Kostanta, suca pri Spljetskom su- dištu, pak je kao dijete došao u Dubrov- nik sa svojom majkom Marijom Zuzzeri, koja je imala i tri kćeri. Porodica Marotti je porijetlom iz ta- lijanskih Maraka, i tu su 18 vijeka bila četiri brata, od kojih jedan, pradjed ili kušundjed pokojnikov, iseli se u Volosku u Istru. otkle on ili mjegov sin dođe u Dalmaciju, i od njega izvodi svoju lozu pokojnik ; jedan od braće ili rođaka pre- se! “au Rim, gdje je od njega vodio svoju“ lozu opat Giuseppe Marotti, o ko- jemu kasnije. Jedan Marotti u prijašnjemu u primorju bješe biskup. * * Zuzzeri su bili jedna od vrlo starih porodića u Dubrovniku, koja se nalazi u dubrovačkim javnim knjigama spomenuta već u prvoj polovici 15. vijeka. Tako je bio Vlatko Ostojić (difo = rečen) Zize- rina, Mihajlo Ostojić (difo) Zizerina i Ra- divoj (prezime i nadimak nije mu u ro- dovinci zabilježen). Vlatko (a ne Biagio) Ostojić ostavi u testamentu g. 1440 iz- među ostalog jednu kuću u Smederovu, nekoliko stotina zlatnih dukata, više pred- meta u sebru; iz toga se može izvesti da fe dobro stajao i čim se bavio. Po- rodica Zuzzeri bila je jedna od istaknuti- jih porodica u gradu sve do u drugu po- lovicu 19. v., i imala tečajem ovih pet vjekova bračne veze sa mnogim drugim odličnijim našim porodicama, kao na pri- mjer sa porodicom; onog Bena Kotru- ljića, koji je prvi u Evropi napisao djelo o trgovini; zatim sa porodicom Nale, Primi, Radalji, Faccenda, Stay, Alety, Altesti, Budmani, Šodrnja, Betera, An- tica, Serratura, Stella i Bizzarro. Po- znata Flora Zuzzeri, udata Pescioni u Italiji, pripadala je ovoj porodici. Između njih bijaše jedan arčibiskup u Sofiji. Kako je prije bio i u Dubrovniku nepri- kidni običaj da budu potomci opskrbljeni povjerbinom ili fideikomisom, i u porodici Zuzzeri očuvala a se do sada znamenita povjerbina sve do pokojnika, koja se iz različitih u jednu slila; to su bile Stay. Alety, Marinetti, Primi, a u biblioteci po- kojnikovoj ima koja knjiga na kojoj su zabilježeni jedan ili drugi Stay kao vlasnik. Posljednja Zuzzeri prošlog vijeka bila je majka pokojnikova i s njom je nestalo ove porodice. Jedan od predaka pokojnikovih sa očeve strane bješe svršetkom XVIII. vijeka u rimskome kolegiju profesor retorike i grčkog jezika i preveo je tri grčka dra- matska djela na talijanski jezik. To je već napomenuti Abate Giuseppe Marotti. Jedno od tih prevedenih djela, povezano, koje smo mi vidjeli, čuvaše pokojnik na svome pisaćemu stolu, a to ie prijevod u talijanskim endekasilabima — Eshilove tragedije ,Agamemnon“, za koju Eshil sa nekoliko drugih svojih tragedija bješe dobio vijenac. Ova Eshilova je tragedija najljepša od onih sedan, koje su nam se dosad sačuvale. Prijevod je posvećen kar- dinalu Luju Valenti Gonzaga biskupu Al- banskome, a štampan je u Rimu 1796 g. u štampariji Salamoni. Po mnijenju koje je Sagabo pred prijevodom, a sastavio ga je Dubrovčanin Beno Stay, tajnik papin za papina breva vladarima, prijevod je izvrstan i treći je po redu jednakih Marottievih. Isto mnije- nje daju i Lujo _Godard, generalni čuvar Arkadije i Alessandro de Sanctis, njegov zamjenik. Prijevodu su priložene“ neke opaske prevodioca, nadasve pri završetku. Prijevod zahtijeva pomnjivo čitanje zbog svoje latinske konstrukcije. Naš pokojnik Dr. Ljudevit izučio je u Dubrovniku sve škole i položi gimna- zijalnu maturu. Zatim je učio prava jedan semestar u Insbruku a sedam u Padovi, gdje steče i doktorat. Kad se vrati u Dubrovnik,“ uljeze u advokatsku praksu kod malo starijeg advokata Dr. Pera Čin- grije. U njega Marotti ojača još više svoj pošteni karakter, jer pođe za njegovim stopama u savjesnosti vršenja znanja, poštenim djelovanjem i nesebičnosti u naplaćivanju svog advokatskog truda, a pošto je bio i darovita_ uma i ne zazirao od truda i rada, o njemu kako i o gosparu Peru može se kazati, da je bio jedan od najvrijednijih naših starih advokata, a bio je uprav specijalista za povjerbine. Uz svoju advokatsku' praksu primi g. 1869 službe općinskog tajnika u našoj prvoj narodnoj upravi općinskoj pod načelnikom Dr. Rafom grofom Puci- ćem, i služio je pohvalio do*1889 g., te kad je zatražio mirovinu, općinska uprava riješavajući ga nerado službe, izjavi mu svoje priznanje za savjesnost i revnost duge njegove službe, i to 1 'smeno. U ondašnju politiku nije se pačao s nestašice volje za to, te i nije mario da je razumije; pripadao je ipak narodnomu taboru, jer je osjećao da je i sam naše gore list i potomak po materi dičnih Du- brovčana ; za to je i bio mnogo godina za Dubrovnik i okolicu povjerenik Matice Dalmatinske, koja je izdavala knjige za naš narod. Kad se pako oko g. 1874 ustanovilo Dubrovačko Radničko Društvo na ustuk društvu Societa Operaia del Pro- Marotti gresso, i uljeze u Dubrovačko he em. mo m