5p. 48.

izlazi Srilgdom u podna.
Pretplata: za Dubrovnik,
s donašanjem na kuću mjeseče
no K 12. Poštom za Dubrovnik
| cijelu državu na mjesec K 12.
Na đuže vremena surazmjerno:
—- Pojedini broj K 3. —
Plativo | utuživo u Dubrovriku

List za politiku, privredu i književnost.

oec ti 11153

: Ton. Ili.

CIJENE OGLASIMA:
Il cm. visine u širini
1 stupca 3 din. (12 K)
Priopćenja i zahvale
10 K redak. Stalnim
oglasivačima popust.

Jucr 34 NOJIMTHKY, UPUBPELY HP KIĐHIKEBHOCT,

Uredništvo i Administracija: Ulica

Vlasnik i izdavatelj :

Lučarica 360.

Odgovorni urednik : FRANO

ODBOR »NARODA“.

ULIĆ . A

Cpneka Iramnapuja — JlyGpoBnux.

1. Decembra.

Sjutra se vrše ravne tri godine od kada
je ondašnji prestolonasljednik Regent Alek-
sandar proglasio ujedinienje braće Srba,
Hrvata i Slovenaca-u jednu veliku, moćnu
i narazdružnu državu. Velik je to
najznamenitiji u životu troplemenog nar
najsjajniji zajednički praznik, dan slave,
vjere, nade, ponosa i i svih rodoljubnih želja
i pobuda. Ove godine neće biti nikakvih
svečanosti osim funkcija po crkvama, radi
žalosti za prvim Kraljem Velikim Oslobo-
diocem, Petrom I. Karađorđeviđem. Ipak
će taj dan proslaviti svaki pravi sin na-
roda u duši svojoj i srcu, sjećajući se do-
stojuo svih nebrojenih mučenika za svetu
i spasonosnu ideju, kao i nevoljne naše
braće, koju je sila i nepravda  svjet-
ska do boljih prilika odvojila -rastavila od
bratskog zagrljaja i zajednice u općoj slo-
bodi narodnoj.

Slaveći taj dan, mi slavimo narodno
jedinstvo, vrhunac želja i uspijeha svakog
u svijetu naroda kao god i čovjeka poje- |
dinca člana _narodne<i državne“ ijednice,
Naše ujedinjenje u državu Srba, Hrent
Slovenaca tako je silan i uzvišen čin, tako
kolosan uspjeh, daioni koji su bili od prije
uporni plemenski  ekskluziviste, sad ne

moguine smiju da dopuste | ni po koju cijenu

da se ot: "gne: Od državne cjeline ni jedno ciglo

lo qieiel
ia “> sa =.

Piretsu “s; nljiš te daj UJ basis lani en
tvrdili, da još nije tome vrijeme, da ndrod
nije pripravan i dozrio za ujedinjenje, mo-
raju da podnesu sve plemenske razmirice,
da oproste sve uvrede i nepravde, da za-
borave minulu prošlost, punu jada i gor-
čine, i zajedno s dojučerašnjim protivnici-
cima prionu svima silama uregjenju dr-
žave i poboljšanju teških financijskih i
ekonomskih nezgoda. Svi bez razlike treba
da se sjetimo na dan ujedinjenja, da se
je svetno postiglo ono što nije samo o nama
zavisilo, no mnogo više o stranom svijetu
i političkim prilikama, koje su jako varljive
i promjenljive prama vremenu u kome na-
staju, — a da sve drugo što se tiče unu-
trašnjeg uregjenja samo o nama zavisi, i

=

da mi, ako znam i hoćemo, možemo lako
i brzo da popravimo sve ono,što su nemar,
neznanje, nepoštenje, nerad i sto drugih
mana i opačina unazadili i upropastili. Ona-
.kav momenat, kao što nam se je pružio
minulog najgroznijug svjetskog rata, nikad
nam se više ne bi bolji bio ukazao, pa _i
tad, nakon svih ljutih i očajnih žrtava,
nakon svih divovskih napora i u svijetu
nevigjenih muka i stradanja, omalo sve
ne propade u bestrag i omalo ne padosmo

u gore ropstvo i bijedu strašnu i gotovo
beznadno stanje i porazan_očaj 1

Dosta je da se sjetimo sretno osuje-
ćenog zasebnog mira Engleške i Francu-
ske s Austrijom, u avgustu 1917., i zami-
slimo što bi od nas bilo da je po nesreći
bio ostvaren! Groza nas hvata i pri samoj
pomisli na skorašnja otkrića princa Siksta
Burbonskog u njegovoj knjizi ,Austria“ s
Peace offer“. O tim otkrićima ne zna naša
šira javnost, s toga ćemo da o njima ovdje
u kratko prozborimo. Kad je 1917. bila
počela da mrča zvijezda Habzburgovaca i

sve više i više naginjala svome zapadu,
oviši pridvorni krugovi austrijski i otmeniji

« politički radenici, videći očitu propast, ako

još tako potraje, obratiše se povjerljivim
pitanjem vladama Francuske, uz kakve bi
uslove pristali na zaseban mir s Austro-
Ugarskom. Loid .Džordži Ribo jedva prije
dočekaše tu ponudui potpisaše uslove 6.
avgusta 1917. U njima se je od eara Karla
Maša sema < sstiimagje Prestinq Tajiji.4
preobraćenje Trsta u slobodno pristanište,
a za nagradu mu se obećavala Šleska, oko

koje se poslije rata onako nemilo svagjaju.
i kolju Njemačka i Poljska, kao nasljedni.

domen njegove dinastije. Još se Karlu obe-
ćavalo da će se u sastav njegove monar-
hije uvući i cijela Poljska na principu fe-
deracije. Srbija i Rumunija bile bi ostale
u granicama iz g. 1914. Da nije po velikoj
sreći uspio njemački gjeneralni štab, da
stavi svoju željeznu ruku na sve životne
centre Austro-Ugarske, zaboravili bi bili
»velikodušni saveznici“ da izvrše pravednu
kaznu nad onima, koji su izazvali najgroz.
niji svjetski rat, i da su se digli u rat da
skrše pruski imperijalizam i ostvare samo-

opredjeljenje naroda. — Zamislimo da se
je — ne daj Bož PE ostvarila ova de-
monska igra, bi.

e ikad više ostvario

najveći san i naš. :: again minulih naših
galferacija ? Stari a mije bi j još gore tlačio

bjesnio, čist i neokaljan sakakni sve bi
oviše klonjivao i gubio vjeru i nadu u bu-
dućnost i propadao u teškim ekonomskim
S. iza rata, ne imajući ništa jaka
i sina kao od prije pred očima, što bi ga

održavalo da očuva žive ideale narodne i

ne klone pod sve težim mukama i isku-
šenjima.

* Taj dan treba da se č sebi: uz za-
služne naše ljude za ujedinjenje narodno,
nujviše naše nenadmašne, samoprijegorne

.i aepobjedne srpske vojske, koja je s ogra-

ičenim brojem južnoslavenskih dobrovo-
ljaca, te. su joj mogli priteći u pomoć, nad-
čevječnim naporima i najgroznijim žrtvama
za čitavu godinu prekratila svjetski rat i
tako mnogostruko odvratila onima, koji su
se borili s njom protiv zajedničkih nepri-
latelja. Sjetimo se za tim od stranog svi-
jeta u prvom redu i najviše dužnom za-
livalnošću velikog Wilsona, koji je kao
idealan ljubitelj Istine i Pravde i kao je-
dinstven zaštitnik potlačenih najviše dopri-
"io našem oslobogjenju.

Taj dan neka osvijesli i pobudi na
istrajan rad-i one, koji idealni i pošteni
& nose nikakva grijeha na duši za sve
ono što nas steže, muči i sapinje, što nam
koči napredak i koleba+-vjeru u bolju bu-
dućnost narodnu, ali koji povučenošću svo-
jom i apatijom doprinose ipak općoj ne-
volji, jer ne rade ništa dobra, jer ne upo-
trebljavaju moć svoje energije i sposobnosti
da se već jednom spriječi poguban rad ne-
sposobnih, nepoštenih i nedostojnih unu-
trašnjih zlotvora i parasita narodnih. Tek
onda kad se irgnemo i oslobodimo unu-
trašnjih neprijatelja, procvjetaće naša divna
i bogata domovina i mi ćemo već, sadašnji
naraštaj, dočekati ljepše dane i odahnuti
iza najkrvavijeg i najstrašnijeg rata, a ne
tek, nakon svih naših najgorih muka i ne-
sreća, naša djeca i unučad !

0 jednome riješenju iz državne

poljoprivredne službe.

>

U broju 45. ovoga lista, u članku ,Nad-

zornik pčelarstva“ netačno je doneseno da
sam se ja na službi:zahvalio. Naprotiv, od
iste sam bio preko moje volje jesen. ma“
je činjenica malo kome PAznata, kao što
su nepoznati i uzroci, jer ih nijesam imao
volje svakome da pričam. Uzroci su ne-
davno pravome mjestu dovoljno osvetljeni,

pa će o tome svakako još rasprave biti.

Da pak ne samo dopisnik, već i svi
interesovani pčelari, barem u glavnom zna-

du za postupak kakav je za mene, i bez
pi

ikakva obzira na razvitak jedne unosne
poljoprivredne grane u Dalmaciji, bio ude-
šen, iznašam stvar na javu, željom da od-
bijem prigovore mnogih pčelara, koji me
prekoravaju da sam u poslu pazio na lični
interes. Dokazaću sve obratno.

Cijela se stvar imala točno ovako :

Ponukan od dalm. pčelara, kojima je
moja privatna akcija u korist pčelarstva
davno ranije poznata, ponudio sam se g.
1919. — kao bjegunac ispred talijanskog
hapsa na Rabu, ostavši bez službe — Vladi
na službovanje, za koje sam ne samo po
svjedodžbi, već i po uvjerenju spreme bio
svjestan da sam za istu i sposoban.

Hvala nastojanju bivše Attemsove dje-
ce, moja ie ponuda bila odbijena, ali na-
kon prestavke. udruženih pčelara u "me
bio sam, fiSsenjem Minis. poljop. i

odi. 27 decembra 1919. br. 7635.i šala
volje neke austrijsko-klerikalne dojenčadi
pri pokr. Vladi u Splitu, ipak imenovan i
to na kušnju za godinu dana.

Službu sam nastupio početkom 1920.
dobivši od školske vlasti dopust od godine
dana, dakle do svrhe 1920. Krug djelova-
nja bila mi je cijela Dalmacija.

Prije nego mi je dopust istekao, obra-
tio sam se 12. XII. 1920. predsjedništvu
Vlade podneskom, moleći da pitanje moga
definitivnog namještenja bude po pravdii
zasluzi riješeno, odgađajući isto do definit.
uređenja činov. pragmatike, kako mi se
premještajem iz učitelj. službe u državnu
poljoprivrednu nebi dohotci sveli na manje.
— Nijesam bio obvezan da taj podnesak

Dr. Ljudevit Marotti.

Dr. . Ljudevit Marotti, senior dubro-
vačkih advokata, iza smrti Pera Čingrije
po godinama najstariji od _ njih, bio je
uljegao u osamdesetu godinu života kad
je umro. On se rodi avgusta 1842 u Spljetu
od oca Kostanta, suca pri Spljetskom su-
dištu, pak je kao dijete došao u Dubrov-
nik sa svojom majkom Marijom Zuzzeri,
koja je imala i tri kćeri.

Porodica Marotti je porijetlom iz ta-
lijanskih Maraka, i tu su 18 vijeka bila
četiri brata, od kojih jedan, pradjed ili
kušundjed pokojnikov, iseli se u Volosku
u Istru. otkle on ili mjegov sin dođe u
Dalmaciju, i od njega izvodi svoju lozu
pokojnik ; jedan od braće ili rođaka pre-
se! “au Rim, gdje je od njega vodio
svoju“ lozu opat Giuseppe Marotti, o ko-
jemu kasnije. Jedan Marotti u prijašnjemu
u primorju bješe biskup.

* * Zuzzeri su bili jedna od vrlo starih
porodića u Dubrovniku, koja se nalazi u
dubrovačkim javnim knjigama spomenuta
već u prvoj polovici 15. vijeka. Tako je
bio Vlatko Ostojić (difo = rečen) Zize-
rina, Mihajlo Ostojić (difo) Zizerina i Ra-
divoj (prezime i nadimak nije mu u ro-
dovinci zabilježen). Vlatko (a ne Biagio)
Ostojić ostavi u testamentu g. 1440  iz-
među ostalog jednu kuću u Smederovu,

nekoliko stotina zlatnih dukata, više pred-
meta u sebru; iz toga se može izvesti
da fe dobro stajao i čim se bavio. Po-
rodica Zuzzeri bila je jedna od istaknuti-
jih porodica u gradu sve do u drugu po-
lovicu 19. v., i imala tečajem ovih pet
vjekova bračne veze sa mnogim drugim
odličnijim našim porodicama, kao na pri-

mjer sa porodicom; onog Bena Kotru-
ljića, koji je prvi u Evropi napisao
djelo o trgovini; zatim sa porodicom Nale,
Primi, Radalji,  Faccenda, Stay, Alety,
Altesti, Budmani, Šodrnja, Betera, An-
tica,  Serratura, Stella i Bizzarro.  Po-
znata Flora  Zuzzeri, udata Pescioni u

Italiji, pripadala je ovoj porodici. Između
njih bijaše jedan  arčibiskup u Sofiji.
Kako je prije bio i u Dubrovniku nepri-
kidni običaj da budu potomci opskrbljeni
povjerbinom ili fideikomisom, i u porodici
Zuzzeri očuvala a se do sada znamenita
povjerbina sve do pokojnika, koja se iz
različitih u jednu slila; to su bile Stay.
Alety, Marinetti, Primi, a u biblioteci po-
kojnikovoj ima koja knjiga na kojoj su
zabilježeni jedan ili drugi Stay kao vlasnik.
Posljednja Zuzzeri prošlog vijeka bila je
majka pokojnikova i s njom je nestalo
ove porodice.

Jedan od predaka  pokojnikovih sa
očeve strane bješe svršetkom XVIII. vijeka
u rimskome kolegiju profesor retorike i

grčkog jezika i preveo je tri grčka dra-
matska djela na talijanski jezik. To je
već napomenuti Abate Giuseppe Marotti.
Jedno od tih prevedenih djela, povezano,
koje smo mi vidjeli, čuvaše pokojnik na
svome pisaćemu stolu, a to ie prijevod
u talijanskim endekasilabima — Eshilove
tragedije ,Agamemnon“, za koju Eshil sa
nekoliko drugih svojih tragedija bješe
dobio vijenac. Ova Eshilova je tragedija
najljepša od onih sedan, koje su nam se
dosad sačuvale. Prijevod je posvećen kar-
dinalu Luju Valenti Gonzaga biskupu Al-
banskome, a štampan je u Rimu 1796 g.
u štampariji Salamoni.

Po mnijenju koje je Sagabo pred
prijevodom, a sastavio ga je Dubrovčanin
Beno Stay, tajnik papin za papina breva
vladarima, prijevod je izvrstan i treći je
po redu jednakih Marottievih. Isto mnije-
nje daju i Lujo _Godard, generalni čuvar
Arkadije i Alessandro de Sanctis, njegov
zamjenik. Prijevodu su priložene“ neke
opaske prevodioca, nadasve pri završetku.

Prijevod zahtijeva pomnjivo čitanje zbog

svoje latinske konstrukcije.

Naš pokojnik Dr. Ljudevit izučio je
u Dubrovniku sve škole i položi gimna-
zijalnu maturu. Zatim je učio prava jedan
semestar u Insbruku a sedam u Padovi,
gdje steče i doktorat. Kad se vrati u
Dubrovnik,“ uljeze u advokatsku praksu

kod malo starijeg advokata Dr. Pera Čin-
grije. U njega Marotti ojača još više svoj
pošteni karakter, jer pođe za njegovim
stopama u savjesnosti vršenja znanja,
poštenim djelovanjem i nesebičnosti u
naplaćivanju svog advokatskog truda, a
pošto je bio i darovita_ uma i ne zazirao
od truda i rada, o njemu kako i o gosparu
Peru može se kazati, da je bio jedan od
najvrijednijih naših starih advokata, a bio
je uprav specijalista za povjerbine.

Uz svoju advokatsku' praksu primi

g. 1869 službe općinskog tajnika u
našoj prvoj narodnoj upravi općinskoj
pod načelnikom Dr. Rafom grofom Puci-
ćem, i služio je pohvalio do*1889 g., te
kad je zatražio mirovinu, općinska uprava
riješavajući ga nerado službe, izjavi mu
svoje priznanje za  savjesnost i revnost
duge njegove službe, i to 1 'smeno.

U ondašnju politiku nije se  pačao
s nestašice volje za to, te i nije mario da
je razumije; pripadao je ipak narodnomu
taboru, jer je osjećao da je i sam naše
gore list i potomak po materi dičnih Du-
brovčana ; za to je i bio mnogo godina
za Dubrovnik i okolicu povjerenik Matice
Dalmatinske, koja je izdavala knjige za
naš narod. Kad se pako oko g. 1874

ustanovilo Dubrovačko Radničko Društvo
na ustuk društvu Societa Operaia del Pro-
Marotti

gresso, i uljeze u Dubrovačko

he

em. mo

m