Br. 1.

Dubrovnik,

14. janasja: 1922.

M“ E

/2 Pije God. IV.

IZLAZI SUBOTOM U PODNE.
PRETPLATA: za Dubrovnik i

cijelu državu na mjesec Dinara
3*50. — Na godinu Dinara 40'—
Ža inostranstvo Dinara 80
Plativo i utuživo u Dubrovniku.

ROD

POJEDINI BROJ DINAR 0.75

CIJENA OGLASIMA : 1 cm. vi-
sine u širini jednog “stupca D. 4.
Priopćenja, zahvale i oglasi u
tekstu Dinara 4 redak. STAL-
NIM OGLASIVAČIMA POPUST,

Uredništvo i Kdministratija: Ulica LUČARICA 360.

Vlasnik i izdavatelj: ODBOR ,NARODA“.
Odgovorni urednik: RISTO 'DŽODŽO.

STAMPARIJA DE GIULLI i DA. - DUBROVNIK.

Veridbn Njeovos Veličanstva Kralja.

Zvanično se javlja iz Beograda, da
se je Njegovo Veličanstvo Kralj Alek-
sandar 1. verio sa rumunjskom knegi-
njom Marijom, drugom kćeri kralja
Ferdinanda i kraljice Marije. Tom su
prilikom izmenjene i srdačne čestitke
izmegju predstavnika rumunjske i naše
vlade. | tako je već jednom i ovo pi-
ianje, koje je dosta nepovoljno uplivi-
salo na tok državnih poslova, skinuto
s dnevnog reda. Tomu se od srca ra-
dujemo. Mlada će kneginja kao  kra-
ljica uneti, nadamo se, novi duh u
naš Dvor, duh u pravcu živoda, ra-
dosti i veselja. Posle udaje Njenog
Visočanstva kneginje Jelene, Dvor je
Karagjorgjevića na neki način bio obu-

dovio, jer više nije bilo nijednog žen-
skog predstavnika dinastije. Slavne
uspomene Kralj Petar rano je bio u-
dovcem, Njegov brat knez Arsenije bio
je rastavljen od svoje supruge, lepe
kneginje  Djemidove, a Njegov sin
nije oženjen, te je tako Dvor bez
ženske glave morao biti dosta mo-
noton.

Hvala Bogu, što je sada s tim svrše-
no, te će Dvor Njegova Veličanstva
sada oživeti i “procvetati. Visoka će
dama uliti nov život dinastiji, Dvoru
1 državi. Toliko o Visokoj Osobi naše
buduće Kraljice!

Diplomaisko značenje veridbe je van
svake sumnje. Naša je diplomacija za-
ista postigla lep uspeh, i ako negativ-
nog značenja. Treba umeti hladno pro-
suditi politički značaj Kraljeve veridbe.
Ne treba se istrčavati i davati tomu
sretnom dogogjaju Bog zna kakvo zna-
čenje. Čitavu stvar treba gledati očima
matematičara, koji računa samo sa
onim što mu je pred očima, te iz 1o-
ga izvagja stvarne zaključke. O  poli-
tičkoj i diplomatskoj ulozi Rumunjske
u zadnje doba nećemo sada da govo-
rimo iz lako shvatljivih razloga. Svaki
onaj, koji kritičkim okom prati poli-
tičke i diplomatske dogogjaje, zna što

je u stvari. Ali uza sve to ne sme se
podceniti rodbinska veza naše dinastije
sa rumunjskom, kao ni savez megju
obim državama, jer na taj način dobi-
jamo više ili manje poverljivog savez-
nika, koji nas neće u izvestnom  slu-
čaju napasti iza legja. Naš je glavni
neprijatelj kraljevina Italija, kojoj bez
sumnje neće biti mila rodbinska veza
megju našom i rumunjskom  dinasti-
jom, jer već od početka našeg držav-
nog života talijanska diplomacija  lu-
kavo plete mrežu oko granica naše
domovine. Mi se ne nadamo, da će

"nas Rumunjska pomoći, ako nas Ita-

lija napadne, ali se s pravom nadamo,
da nas ona neće napasti s legja.. To
je taj diplomatski uspeh veridbe na-
šega Kralja, kojemu se svaki patriot
mora radovati.

S druge pak strane Njegovo  Veli-
čanstvo Kralj dolazi u veoma blizu
rodbinsku vezu sa budućim grčkim
kraljem,  sadanjim  naslednikom  pre-
stola knezonr Gjorgjem, koji se je ne-
davno oženio sa starijom sestrom na-
še buduće Kraljice, lepom kneginjom
Jelišavetom. Taj je. slučaj od ne male
važnosti, kad se uzme u pretres poli-
tički značaj grčkoga naroda i njegove
dinastije, kojoj je on u ogromnoj ve-
ćini veran, pa ma kako ko o tom pi-
sao i govorio. Grčka se je spram Sr-
bije ponela užasno neispravno, ali sa
svim tim, kad se uoči položaj kakav
jeste, treba nastojati nekako privući
Grčku k sebi, kako nam ne bi _odmo-
gla, ako nam i ne htedne pomoći u
prekoj nuždi.

Mi tako shvaćamo političko znače-
nje Kraljeve zaruke, koja učvršćava
naš dosadanji diplomatski i vojni po-
ložaj, koji je bio dosta nestalan i la-
bav. Sada će se, nema sumnje, početi
kretati stalnijim pravcem, od česa će
naša domovina imati kud i kamo veće
koristi nego do sada, te će svak pred
nama imati više poštovanja.

U to ime kličemo: Neka živi Nje-
govo Veličanstvo Kralj Aleksandar 1. i
Njegova verenica Njeno Kraljevsko Vi-
sočanstvo daa Marija !

Argus.

Pokretači listu Dubrovniku“
naprama ,,Narodu“.

Ko ne pozna ovamošnje prilike, od
onih te su izvan našega grada, začu-
diće se ne malo, kad vidi odjednom
dva radikalna lista u ovako malenu
mjestu, kao što je Dubrovnik. Još će
se više začuditi, kad se uvjeri svojim
očima, da nije organom mjesnog od-
bora stranke ,Narod“, koji je najprvi
pokrenuo radikalnu stranku u Dubrov-
niku, koji je mnogo doprinio da se je
ona osnovala i organizovala i u Boci
i u Gornjoj Dalmaciji, koji se ničim
nije ogriješio ni o statute stranke ni o
interese domovine, no koji se je, kako
to svak zna, a ko je pošten i priznaje,
nesebično, požrtvovno i dostojanstveno
borio za dvije i po godine _ do sada,
za pravdu i istinu, u korist pravih i
čestitih sinova naroda, a protiv sebič-
njaka, odroda, izdajnika, i u opće svih
unutrašnjih i vanjskih dušmana našeg
mira, sreće i napretka, protiv zlotvora
krvavo stečene slobode i buđućnosti
naše države. — Ko pak ikoliko pozna
prilike u Sa pok iza sloma, ra-
zumjeće nas odmah, i sve će mu biti
jasno pred očima, kad spomenemo
samo ove dvije cigle. riječi: ,, Miliju-
naška Afera I“

Zbog milijunaške afere, koju smo
u kraiko u dva maha spomenuli još
god. 1919., mi smo pali kod neke go-
spode u vječnu nemilost, i tu nema
oproštaja; — mržnja i osveta pratiće nas
i preko groba. Od grijeha praotaca
oprala nas je osvećena voda pri. sve-
tom krštenju, a od našeg ,smrtnog gri-
jeha“, jer smo ljubili istinu i domovinu
više no negdašnje prijatelje, ne peru
nas ni mora ni rijeke, ni sve kiše ne-
beske, kad već nećemo da se okupa-
mo u svojim suzama  pokajnicama!...

Zbog te alere nama je samovoljom
g. Avgusta_ Minčeka bio obustavljen
list, i mi smo grdno štetovali za ono
doba, kad u Dubrovniku nije bilo dru-
gog lista, kad u Dalmaciji, radi štraj-
ka, nikakve druge novine: nijesu  izla-.
zile. f

Zbog te afere, «odnosno obustave
lista, došlo je do parnice izmeegju.,Na-
roda“ i vlasnika ,Srpske  štamparije“,
i to je bio uzrok, da su nas neki ,,mi-
roljubivi“ naši ,prijatelji“ salećeli, i u
ime bratstva, sloge i ljubavi nagovo-
rili, da obustavimo dalje parničenje, i
to pošto smo bili već dobili pravdu
na prvostepenom sudu; radi nje nam
se je bilo obećalo od vlashika  ,Srp-
ske Štamparije“, ili bolje g. Avgusta
Minčeka, upravitelja ,Srpske Ceniralne
Banke“, da se ne gonimo više po su-
du, svotom od 25.000 kruna isplatiti
naše parničke troškove i položiti prvi
osnov organu stranke, kad predamo
»Narod“ mjesnom odboru, što ni jed-
no ni drugo nije izvršeno, i ako smo
mi najpoštenije mislili, najčasnije  ra=
dili. Kako svjedoči naše pismo od 28
okt. prošle godine, upravljeno  mje-
snom odboru, mi smo predavali list
s mjesta, samo da mu se nagje ured-
nik, te da slijedi bez prekida, radi
dužnih obzira prema. pretplatnicima i
oglasivačima, a da nosi ime  ,Narod“
bar do kraja lanjske godine, a docnije
pak, biva od početka . januara ove
godine, ostavljali smo odboru, da sam
odredi prema svojoj savjesti, čim smo
se u naprijed pokoriti njegovoj odluci,
Tim smo mu dovoljno i jasno poka-

zali, da nam nije do imena,-no do '“

ideje, da smo spremni i gotovi na sve
što je za sporazuman i koristan zajed-
nički rad za stranku, kao što smo po-
kazali za sve vrijema od _ kad  pokre-
nusmo ,Narod“, za pune_ dvije i po
godine rada. Naprotiv, gospoda s ko-
jima ugovorismo predaju lista, uz gosp.
Dra Pugliesija, jasno: nam  pokazaše
vremenom, da ono predati list oni
hoće da na silu tumače: obustaviti ga

(Ostvarenje narodnog ideala.

Predavanje Dra. Vladana Gjorgjevića,
držano 29. decembra 1921. u Oficir-
skom Domu u Dubrovniku.
Gospodo oficiri, Gospogje | Gospodo !

Mnoge pojave u javnom životu na-
šega naroda, koje vidimo u«poslednje
dane, pokazuju da veliki đeo naših
suvremenika i sunarodnika i ne sluti
koliko je borbe, junaštva, mudrosti i
samopregorenja trebalo, koliko je suza
i krvi proliveno, dok se iz razvalina
srednje-vekovnih naših država došlo do
ujedinjenja sviju Srba, Hrvata i Slo-
venaca u jednu narodnu državu, jer
kad bi samo slutili nadčovečansko na-
prezanje našega naroda kroz vekove,
koje je bilo potrebno da se ne samo
vaskrsne Dušanovo carstvo, nego da
se ovoga granice rašire čak do izvora
Save i do blizu zidina solunskih, onda
bi bilo više ozbiljnosti u njihovome
radu, onda ne bi zbog sićušnih ličnih
i partizanskih interesa dovodili u opa-
snost rezultate tolikovekovnog rada.

S toga mislimo da neće biti na od-
met, ako se pokadšto oswnemo na
našu prošlost, ako pogledamo kako se
krvavo sticalo sve što je trebalo da se
podigne veličanstvena palača narodnog

ujedinjenja, te da što savesnije i što

brižljivije čuvamo tu veliku narodnu
tekovinu.

U sređnjem veku osnivane su države
na religioznoj osnovi. O narodnosti u
današnjem smislu te reči nije bilo ni
pomena. Onda se niko nije pitao koje
je narodnosti, nego: ,koje si vere?“
Ko je bio druge vere, bio je tada ne-

“prijatelj, pa makar po krvi bio najbliži

rod. U državi Nemanjića gonjeni su
pristalice bogumiistva sa najvećom su-
rovošću religioznih ratova, dokle nisu
mačem i ognjem  istrebljeni iz sve
»Srpske zemlje i pomorske“. Kad je
kralj Stevan Dušan, Nemanjić deseti,
otpočeo svoja osvajanja, koja su ga
na skoro napravila carem Srba, Grka
i Bugara, njemu su njegovi doglavnici
govorili, da najpre osvoji Bosnu, u
kojoj živi narod našega jezika ; on je
odgovorio, da on pretpostavlja imati
u svojoj državi pravoslavne Grke, nego
bogumilske i katoličke Bošnjake, i kad
je postao Car romejski, on ne nameće
srpski jezik svojim grčkim podanicima,
nego za njih piše grčke hrisovulje i
prostagme. Tek pri kraju svoje care-
vine uzeo je Dušan i Bosnu.

Kako je bilo u XIV.om veku, tako

je bilo i u početku XIX. veka. Kada
je Karagjorgje sa šakom srbijanskih
seljaka otpočeo džinovsku borbu pro-

NARODNA pepunLIKA HRVATSKA

fr 5 NAUČNA BIBLIOTEKA, DUBROVKIK

tivu grdosije, turskoga carstva, njemu

dolaze u pomoć čak Grci i Cincari,
kao što behu Zagla, Cincar Marko i
Cincar Janko, -— a poznato je, da su
Turci velikog grčku patriotu, Rigu iz
Fere, na beogradskom Kalemegdanu
pretesterisali. Kada su 20 godina po-
sle Srba otpočeli i Grci iz Atike i Pe-
loponeza da se bore za svoje oslobo-
gjenje, jedno bratstvo Srba čak iz Crne
Gore, iz Vasojevića, prodire kroz mase
Turaka u Staroj Srbiji, Makedoniji,
Epiru i Tesaliji, i juri u pomoć Grci-
ma; — zašto? Oni se s Grcima ne
razumu, ali Grci su pravoslavni, oni

se bore za veru pravoslavnu! Megju-

tim, kad su ti Crnogorci hteli da se
iskrcaju u Pirevsu kod Aiin4, naigjoše
na puške i jatagane. i na pitanje: ,koje
ste vere?“ Kad su razuueli to pitanje,
oni se samo široko prekrstiše sa tri
prsta — i jo je bilo dovoljno, da ih
grčki ustanici zagrle kao rogjenu braću.

Posle propasti srednjevekovnih srp-
skih «država, istina, nije više megju Sr-
bima Bogumila, ali je sa turskom po-
plavom, koja je odjurila do Beča, do-
šla i muslimanska vera megju njih.
Cela bosanska vlastela primila je Mu-
hamedovu veru, i tako se Srbi opet,
i u novom veku deliše na tri vere.
Oni su mislili da su zbog toga tri

tj“

M "ma

zasebna naroda, i ako im je maternji
jezik jedan isti. | dan danji ne znaju
Srbi Muhamedove vere na turskom je-
ziku ništa više reći, nego ,dobro ju-
i ,dobro veće“, ali zato su se
do skoro sami držali za Turke, i ne-
prijatelji našega naroda silno su ek-
sploatisali tu predrasudu njihovu.

Kao da ne beše dovoljno nesreće,
što nam ie vera podelila narod na tri
neprijateljska: logora, sama njegova
borba za oslobogjenje, stvorivši srpske
kneževine Srbiju i Crnu Goru, napra-
vila je nov rascep u njemu. Srpski
narod bio je sada pocepan na četiri
države: Tursku, Austriju, Srbiju i Crnu
Goru. | sada je used mostručena bor-
ba, tugjinske vlađe radile sa svom:
snagom da još više zavade srpski na-
rod, nego što to behu tri vere učinile.
One su svoja ogromna sredstva upo-

trebljavale, da ne dadu novim srpskim

državicama, ni živeti, ni umreti. U to-
me im je najviše pomogla dinastička
borba u tek stvorenim srpskim državi-
cama. Pri narodnim ustancima u po-
četku XIX. veka stekli su neumrlih:
zasluga za Srbiju dva čoveka: Kara-

gjorgje i Miloš Obrenović. Tugjinski
utecaji napraviše od njih dve narodne,

ali krvnički zavagjene dinastije, koje
su se sto godina megju sobom borile,