Br. 1. Dubrovnik, 14. janasja: 1922. M“ E /2 Pije God. IV. IZLAZI SUBOTOM U PODNE. PRETPLATA: za Dubrovnik i cijelu državu na mjesec Dinara 3*50. — Na godinu Dinara 40'— Ža inostranstvo Dinara 80 Plativo i utuživo u Dubrovniku. ROD POJEDINI BROJ DINAR 0.75 CIJENA OGLASIMA : 1 cm. vi- sine u širini jednog “stupca D. 4. Priopćenja, zahvale i oglasi u tekstu Dinara 4 redak. STAL- NIM OGLASIVAČIMA POPUST, Uredništvo i Kdministratija: Ulica LUČARICA 360. Vlasnik i izdavatelj: ODBOR ,NARODA“. Odgovorni urednik: RISTO 'DŽODŽO. STAMPARIJA DE GIULLI i DA. - DUBROVNIK. Veridbn Njeovos Veličanstva Kralja. Zvanično se javlja iz Beograda, da se je Njegovo Veličanstvo Kralj Alek- sandar 1. verio sa rumunjskom knegi- njom Marijom, drugom kćeri kralja Ferdinanda i kraljice Marije. Tom su prilikom izmenjene i srdačne čestitke izmegju predstavnika rumunjske i naše vlade. | tako je već jednom i ovo pi- ianje, koje je dosta nepovoljno uplivi- salo na tok državnih poslova, skinuto s dnevnog reda. Tomu se od srca ra- dujemo. Mlada će kneginja kao kra- ljica uneti, nadamo se, novi duh u naš Dvor, duh u pravcu živoda, ra- dosti i veselja. Posle udaje Njenog Visočanstva kneginje Jelene, Dvor je Karagjorgjevića na neki način bio obu- dovio, jer više nije bilo nijednog žen- skog predstavnika dinastije. Slavne uspomene Kralj Petar rano je bio u- dovcem, Njegov brat knez Arsenije bio je rastavljen od svoje supruge, lepe kneginje Djemidove, a Njegov sin nije oženjen, te je tako Dvor bez ženske glave morao biti dosta mo- noton. Hvala Bogu, što je sada s tim svrše- no, te će Dvor Njegova Veličanstva sada oživeti i “procvetati. Visoka će dama uliti nov život dinastiji, Dvoru 1 državi. Toliko o Visokoj Osobi naše buduće Kraljice! Diplomaisko značenje veridbe je van svake sumnje. Naša je diplomacija za- ista postigla lep uspeh, i ako negativ- nog značenja. Treba umeti hladno pro- suditi politički značaj Kraljeve veridbe. Ne treba se istrčavati i davati tomu sretnom dogogjaju Bog zna kakvo zna- čenje. Čitavu stvar treba gledati očima matematičara, koji računa samo sa onim što mu je pred očima, te iz 1o- ga izvagja stvarne zaključke. O poli- tičkoj i diplomatskoj ulozi Rumunjske u zadnje doba nećemo sada da govo- rimo iz lako shvatljivih razloga. Svaki onaj, koji kritičkim okom prati poli- tičke i diplomatske dogogjaje, zna što je u stvari. Ali uza sve to ne sme se podceniti rodbinska veza naše dinastije sa rumunjskom, kao ni savez megju obim državama, jer na taj način dobi- jamo više ili manje poverljivog savez- nika, koji nas neće u izvestnom slu- čaju napasti iza legja. Naš je glavni neprijatelj kraljevina Italija, kojoj bez sumnje neće biti mila rodbinska veza megju našom i rumunjskom dinasti- jom, jer već od početka našeg držav- nog života talijanska diplomacija lu- kavo plete mrežu oko granica naše domovine. Mi se ne nadamo, da će "nas Rumunjska pomoći, ako nas Ita- lija napadne, ali se s pravom nadamo, da nas ona neće napasti s legja.. To je taj diplomatski uspeh veridbe na- šega Kralja, kojemu se svaki patriot mora radovati. S druge pak strane Njegovo Veli- čanstvo Kralj dolazi u veoma blizu rodbinsku vezu sa budućim grčkim kraljem, sadanjim naslednikom pre- stola knezonr Gjorgjem, koji se je ne- davno oženio sa starijom sestrom na- še buduće Kraljice, lepom kneginjom Jelišavetom. Taj je. slučaj od ne male važnosti, kad se uzme u pretres poli- tički značaj grčkoga naroda i njegove dinastije, kojoj je on u ogromnoj ve- ćini veran, pa ma kako ko o tom pi- sao i govorio. Grčka se je spram Sr- bije ponela užasno neispravno, ali sa svim tim, kad se uoči položaj kakav jeste, treba nastojati nekako privući Grčku k sebi, kako nam ne bi _odmo- gla, ako nam i ne htedne pomoći u prekoj nuždi. Mi tako shvaćamo političko znače- nje Kraljeve zaruke, koja učvršćava naš dosadanji diplomatski i vojni po- ložaj, koji je bio dosta nestalan i la- bav. Sada će se, nema sumnje, početi kretati stalnijim pravcem, od česa će naša domovina imati kud i kamo veće koristi nego do sada, te će svak pred nama imati više poštovanja. U to ime kličemo: Neka živi Nje- govo Veličanstvo Kralj Aleksandar 1. i Njegova verenica Njeno Kraljevsko Vi- sočanstvo daa Marija ! Argus. Pokretači listu Dubrovniku“ naprama ,,Narodu“. Ko ne pozna ovamošnje prilike, od onih te su izvan našega grada, začu- diće se ne malo, kad vidi odjednom dva radikalna lista u ovako malenu mjestu, kao što je Dubrovnik. Još će se više začuditi, kad se uvjeri svojim očima, da nije organom mjesnog od- bora stranke ,Narod“, koji je najprvi pokrenuo radikalnu stranku u Dubrov- niku, koji je mnogo doprinio da se je ona osnovala i organizovala i u Boci i u Gornjoj Dalmaciji, koji se ničim nije ogriješio ni o statute stranke ni o interese domovine, no koji se je, kako to svak zna, a ko je pošten i priznaje, nesebično, požrtvovno i dostojanstveno borio za dvije i po godine _ do sada, za pravdu i istinu, u korist pravih i čestitih sinova naroda, a protiv sebič- njaka, odroda, izdajnika, i u opće svih unutrašnjih i vanjskih dušmana našeg mira, sreće i napretka, protiv zlotvora krvavo stečene slobode i buđućnosti naše države. — Ko pak ikoliko pozna prilike u Sa pok iza sloma, ra- zumjeće nas odmah, i sve će mu biti jasno pred očima, kad spomenemo samo ove dvije cigle. riječi: ,, Miliju- naška Afera I“ Zbog milijunaške afere, koju smo u kraiko u dva maha spomenuli još god. 1919., mi smo pali kod neke go- spode u vječnu nemilost, i tu nema oproštaja; — mržnja i osveta pratiće nas i preko groba. Od grijeha praotaca oprala nas je osvećena voda pri. sve- tom krštenju, a od našeg ,smrtnog gri- jeha“, jer smo ljubili istinu i domovinu više no negdašnje prijatelje, ne peru nas ni mora ni rijeke, ni sve kiše ne- beske, kad već nećemo da se okupa- mo u svojim suzama pokajnicama!... Zbog te alere nama je samovoljom g. Avgusta_ Minčeka bio obustavljen list, i mi smo grdno štetovali za ono doba, kad u Dubrovniku nije bilo dru- gog lista, kad u Dalmaciji, radi štraj- ka, nikakve druge novine: nijesu izla-. zile. f Zbog te afere, «odnosno obustave lista, došlo je do parnice izmeegju.,Na- roda“ i vlasnika ,Srpske štamparije“, i to je bio uzrok, da su nas neki ,,mi- roljubivi“ naši ,prijatelji“ salećeli, i u ime bratstva, sloge i ljubavi nagovo- rili, da obustavimo dalje parničenje, i to pošto smo bili već dobili pravdu na prvostepenom sudu; radi nje nam se je bilo obećalo od vlashika ,Srp- ske Štamparije“, ili bolje g. Avgusta Minčeka, upravitelja ,Srpske Ceniralne Banke“, da se ne gonimo više po su- du, svotom od 25.000 kruna isplatiti naše parničke troškove i položiti prvi osnov organu stranke, kad predamo »Narod“ mjesnom odboru, što ni jed- no ni drugo nije izvršeno, i ako smo mi najpoštenije mislili, najčasnije ra= dili. Kako svjedoči naše pismo od 28 okt. prošle godine, upravljeno mje- snom odboru, mi smo predavali list s mjesta, samo da mu se nagje ured- nik, te da slijedi bez prekida, radi dužnih obzira prema. pretplatnicima i oglasivačima, a da nosi ime ,Narod“ bar do kraja lanjske godine, a docnije pak, biva od početka . januara ove godine, ostavljali smo odboru, da sam odredi prema svojoj savjesti, čim smo se u naprijed pokoriti njegovoj odluci, Tim smo mu dovoljno i jasno poka- zali, da nam nije do imena,-no do '“ ideje, da smo spremni i gotovi na sve što je za sporazuman i koristan zajed- nički rad za stranku, kao što smo po- kazali za sve vrijema od _ kad pokre- nusmo ,Narod“, za pune_ dvije i po godine rada. Naprotiv, gospoda s ko- jima ugovorismo predaju lista, uz gosp. Dra Pugliesija, jasno: nam pokazaše vremenom, da ono predati list oni hoće da na silu tumače: obustaviti ga (Ostvarenje narodnog ideala. Predavanje Dra. Vladana Gjorgjevića, držano 29. decembra 1921. u Oficir- skom Domu u Dubrovniku. Gospodo oficiri, Gospogje | Gospodo ! Mnoge pojave u javnom životu na- šega naroda, koje vidimo u«poslednje dane, pokazuju da veliki đeo naših suvremenika i sunarodnika i ne sluti koliko je borbe, junaštva, mudrosti i samopregorenja trebalo, koliko je suza i krvi proliveno, dok se iz razvalina srednje-vekovnih naših država došlo do ujedinjenja sviju Srba, Hrvata i Slo- venaca u jednu narodnu državu, jer kad bi samo slutili nadčovečansko na- prezanje našega naroda kroz vekove, koje je bilo potrebno da se ne samo vaskrsne Dušanovo carstvo, nego da se ovoga granice rašire čak do izvora Save i do blizu zidina solunskih, onda bi bilo više ozbiljnosti u njihovome radu, onda ne bi zbog sićušnih ličnih i partizanskih interesa dovodili u opa- snost rezultate tolikovekovnog rada. S toga mislimo da neće biti na od- met, ako se pokadšto oswnemo na našu prošlost, ako pogledamo kako se krvavo sticalo sve što je trebalo da se podigne veličanstvena palača narodnog ujedinjenja, te da što savesnije i što brižljivije čuvamo tu veliku narodnu tekovinu. U sređnjem veku osnivane su države na religioznoj osnovi. O narodnosti u današnjem smislu te reči nije bilo ni pomena. Onda se niko nije pitao koje je narodnosti, nego: ,koje si vere?“ Ko je bio druge vere, bio je tada ne- “prijatelj, pa makar po krvi bio najbliži rod. U državi Nemanjića gonjeni su pristalice bogumiistva sa najvećom su- rovošću religioznih ratova, dokle nisu mačem i ognjem istrebljeni iz sve »Srpske zemlje i pomorske“. Kad je kralj Stevan Dušan, Nemanjić deseti, otpočeo svoja osvajanja, koja su ga na skoro napravila carem Srba, Grka i Bugara, njemu su njegovi doglavnici govorili, da najpre osvoji Bosnu, u kojoj živi narod našega jezika ; on je odgovorio, da on pretpostavlja imati u svojoj državi pravoslavne Grke, nego bogumilske i katoličke Bošnjake, i kad je postao Car romejski, on ne nameće srpski jezik svojim grčkim podanicima, nego za njih piše grčke hrisovulje i prostagme. Tek pri kraju svoje care- vine uzeo je Dušan i Bosnu. Kako je bilo u XIV.om veku, tako je bilo i u početku XIX. veka. Kada je Karagjorgje sa šakom srbijanskih seljaka otpočeo džinovsku borbu pro- NARODNA pepunLIKA HRVATSKA fr 5 NAUČNA BIBLIOTEKA, DUBROVKIK tivu grdosije, turskoga carstva, njemu dolaze u pomoć čak Grci i Cincari, kao što behu Zagla, Cincar Marko i Cincar Janko, -— a poznato je, da su Turci velikog grčku patriotu, Rigu iz Fere, na beogradskom Kalemegdanu pretesterisali. Kada su 20 godina po- sle Srba otpočeli i Grci iz Atike i Pe- loponeza da se bore za svoje oslobo- gjenje, jedno bratstvo Srba čak iz Crne Gore, iz Vasojevića, prodire kroz mase Turaka u Staroj Srbiji, Makedoniji, Epiru i Tesaliji, i juri u pomoć Grci- ma; — zašto? Oni se s Grcima ne razumu, ali Grci su pravoslavni, oni se bore za veru pravoslavnu! Megju- tim, kad su ti Crnogorci hteli da se iskrcaju u Pirevsu kod Aiin4, naigjoše na puške i jatagane. i na pitanje: ,koje ste vere?“ Kad su razuueli to pitanje, oni se samo široko prekrstiše sa tri prsta — i jo je bilo dovoljno, da ih grčki ustanici zagrle kao rogjenu braću. Posle propasti srednjevekovnih srp- skih «država, istina, nije više megju Sr- bima Bogumila, ali je sa turskom po- plavom, koja je odjurila do Beča, do- šla i muslimanska vera megju njih. Cela bosanska vlastela primila je Mu- hamedovu veru, i tako se Srbi opet, i u novom veku deliše na tri vere. Oni su mislili da su zbog toga tri tj“ M "ma zasebna naroda, i ako im je maternji jezik jedan isti. | dan danji ne znaju Srbi Muhamedove vere na turskom je- ziku ništa više reći, nego ,dobro ju- i ,dobro veće“, ali zato su se do skoro sami držali za Turke, i ne- prijatelji našega naroda silno su ek- sploatisali tu predrasudu njihovu. Kao da ne beše dovoljno nesreće, što nam ie vera podelila narod na tri neprijateljska: logora, sama njegova borba za oslobogjenje, stvorivši srpske kneževine Srbiju i Crnu Goru, napra- vila je nov rascep u njemu. Srpski narod bio je sada pocepan na četiri države: Tursku, Austriju, Srbiju i Crnu Goru. | sada je used mostručena bor- ba, tugjinske vlađe radile sa svom: snagom da još više zavade srpski na- rod, nego što to behu tri vere učinile. One su svoja ogromna sredstva upo- trebljavale, da ne dadu novim srpskim državicama, ni živeti, ni umreti. U to- me im je najviše pomogla dinastička borba u tek stvorenim srpskim državi- cama. Pri narodnim ustancima u po- četku XIX. veka stekli su neumrlih: zasluga za Srbiju dva čoveka: Kara- gjorgje i Miloš Obrenović. Tugjinski utecaji napraviše od njih dve narodne, ali krvnički zavagjene dinastije, koje su se sto godina megju sobom borile,