Br .- E

zah

ž
| ks
God. IV. :

IZLAZI SUBOTOM U POĐNE.
PRETPLATA:

za Dubrovnik i
cijelu državu na mjesec Dinara
3*58. — Na godinu Dinara 40: —
Za inostranstvo Dinara 89-—

sake i utuživo u Dubrovniku, |

+ Dubrovnik, 21. Januara 1922.

- za A te:

rana BROJ. DINAR 0.75.

CIJENA OGLASIMA: 1 cm. vi-
noz pca D. 4.

Priopćenja, ižalevale: i oglasi u
. tekstu Dinara. 4 redak. STAL-

NIM GO KAŠIVAČINA POPUST.

dodat uo Ulica ia 360.

Vlasnik. PRđevalch. ODBOR ,NARODA“.
dobila a urednik: RISTO DŽODŽO.

fana u GOLI i DA. + Koa

Sukob megiu. Praticuškoji

loš pre svetskog rata; a “osobito u
poslednje doba, sve više izbija na javu
suprotnost interesa megju Francuskom
i Engleskom. Posle žestokih diplomat-
skih sukoba, megju kojim treba oso-
bito naglasiti onaj kod Fašode, radi
česa za malo da nije došlo do rata
megju Engleskom i Francuskom, obe
su se države sporazumele pogledom
na obostrane celji u spoljnoj politici.

> Sa francuske je strane «osobitog udela

imao u tom pravcu Teofil Delkase,
pndašnji ministar Inostranih dela i am-
basađor u Londonu, Pavle Kambon,
sa engleske pak ministar spoljnih po-
slova Eduard Grej i njegov pomoćnik
Harding. Taj je sporazum naravno bio
uperen protiv Nemačke, a tačniji mu
je naziv bio .,politika zaokružavanja
Nemačke“. Engleski se je kralj Eduard
VII. bio osobito zauzeo za  učvršćava-
nje ioga sporazuma, kojemu je kasnije
akcijom Izvoljskoga, Sazonova i slavne
uspomene Cara Nikolaja Il., pristupila
i Rusija. Francusko-engleski sporazum
mogao je biti ostvaren posle pada
zadnjeg engleskog konservativnog ka-
bineta. naime kada je kralj Eduard
poverio sastav vlađe ondašnjem vogji
liberalaća Kampbel-Banermanu, jer en-
gleski konservativci sa Solzberijem, a
kasnije Bellorom na čelu, nisu bili pri-
jatelji Francuske, kao ni Rusije.

Alireklo bi go.da taj «parazum me
gju Francuskom i Engleskom nije bio
potanko opredeljen, kako se moglo vi-
deti za vreme rata. Engleska je, bar
za prve dve godine rata, nekako olako
shvaćala svoju zadaću u orijaškoj borbi :
ona je naime htela, da sa što manje

svojih gubiiaka uništi nemačku trg0- .
vinu; koja je stajala na putu. njezinoj

trgovini. A da to postigne, nameravala
je Engleska iskrcati. u  Šlezvigu do
120.000 ljudi, i tim je mislila da može

zajedno sa Francuzima potući nemač-

ke vojske na zapadnom frontu. Sva-
kako.vrlo naivno mišljenje, - ako nije
proračunano! To smo čitali u knjizi,
koja sadrži diplomatsku prepisku bel-
gijskih poslanika na strani sa minislar-

stvom vanjskih poslova, a koju je iz-.

.u domovinu.

i Buikletkotni““ :
dala nemačka vlada na eugleskom. je-
ziku. pod naslovom: , The  Belgian
crisis“, posle nego je nemačka vojska
ušla u Briselj.

Za vreme rata reklo bi se da En-
gleska i. Francuska nisu bile nikada
složne. To u vojničkom pogledu. Ta
kako bi se inače dalo  rastumačiti, da
se-ni jedna ni druga vojna uprava nije
mogla' složiti u “pitanju jedinstvenog
vojnog. vodstva | U opšte ko je za vre-
me rata pratio politiku jedne i druge
države, morao je. uvideti, da je to ne-
kakav čudan sporazum, u kojemu se
drugovi večito rečkaju; Po svršetku
pak rata nastao je pravi sukob  inte-
resa megju Engleskom i Francuskom
u pogledu. Nemačke, koju. Francuska
hoće da sasvim pritisne, dok je. En-
gleska protivnog mišlenja, jer drži da

nije u njezinom interesu da Nifilori
sasvim oslabi. Posle toga nastao je
megju obe države sukob u" pitanju
Turske, na “čijoj je strani Francuska,
dok Engleska | brani grčke interese.
Sem. toga: ima tu još dosta suprotnosti
niegju jednom i drugom, i kako“ će
še sve to izravnati — viđećemo.

. Na svaki način jasno :se opažaju ne-
E usinskea teže ili lakše prirode, megju
črancuskom i Engleskom. Hoće li dr-
žavnicima, pomenutih sila uspeti da ih
maknu, ili će se jaz dalje širiti, poka-
zaće budućnost. Na svaki način polo-
žaj je Francuske. kud i kamo slabiji
sego Engleske, i zato bi Francuska
eventualno jače stradala. nego Engle:
ska, koja je ostrvo. Treba znati da
Francuska ima za suseda Nemačku,
«oja je mrzi i koja samo čeka zgodu
da joj vrati milo za drago. Argus.

Naša parobrodarska društva u Trstu.

Zagrebački , Jugoslavenski Pomordc“,
pomorska smotra za propagandu rna-
šega mora i pomorstva, donosi u broju
od 1. januara 0. g. vrlo interesantan
člančić pod naslovom.
»Račič“ drže se čvrsto Trsta“ s potpi-
som ,Mercator“, koji člančić, za obavi-
ještenje naših poštovanih čitalaca, kao
i za veće interesovanje kompetentnim
faktorima, donosimo. u cjelosti. On
glasi: ,U zadnje vrijeme govorilo se
jed pisalo mnoga .a preselianin. svih
naših parobrodarskih društava iz Trsta
Svaki se je pravi Jugo-
slaven veselio, jer'jc bio uvjeren, da
ta društva jedva čekaju, da se maknu

iz tugjinske sredine i da se podvrgnu

zaštiti naše države. Država je sva ta
društva oprostila za desetak godina od

svih poreznih tražbina i time im: zna-

tno olakšala poslovanje. Ali izgleda da
i to nije nekima dosta ; hijeli bi valjda,
da se na naš račun dobro podkože i
onda benevolentno dogju u već pre-
destinirano mjesto. Mislim da bi već
bilo skrajnje vrijeme, da se za to _za-
interesira malo i naša vlada, pa da
ona učini svoje. Za danas iznašam dva
eklantantna primjera: 1. U parobro-
darskom društvu  ,Oceania“, kojemu

»Oćeania“ i

je još sada sjedište u Trstu, vedri i
oblači signor E. Pollich, prije Hrvat,
i sada talijanski commendatore. Pitam
ja, zašto ne bi vlada poduzela svaku
moguću energičnu akciju, da se 'ovo
društvo što prije preseli na naš terito-
fij. Oni se izvlače sa Sušakom, a za-
što ne bi mogli da prenesu svoje <ra-
vnateljstvo na Sušak ? — Stvar je jasna.
-— Zato, jer gospodi, koja u upravi
vedre i oblaće, ne ide nikako u račun,
sti ge. stafdju. o šteti, koju tim činom
stvaraju društvu. Smiješno je gledati
te parobrođe sa našom zastavom, a po
krmi luka pripadnosti ,Trieste“.  Iro-
nija! Prema propisima pomorske obla-
sti, ta se anomalija ne bi smjela ni-
kako dozvoliti. Kako doznajem, neda-
vno je obdržavalo ovo društvo svoju
glavnu skupštinu, na koju nije došao
gotovo ni jedan dioničar, ojer nijesu
bili pravovremeno pozvani, pa su go-
spoda na upravi zaključili ono, što se
je njima prohtjelo. Koliko sam saznao,
zaključena je bilanca sa 7 milijuna
talijanskih lira deficita, a suviše 2 mi-
lijuna lira, što će ići na teret bilance za
doiduću godinu. Kako to može biti,
kad ,Dubrovačka plovidba“,

hvala Bogu u našoj državi, i koja na

“što? Mislim, da bi

koja je.

žalost uinistije: cijene prevoza gragji,
naplaćuje samo 20-25 lira po kubiku
iz Gruža za“ Siciliju i ne samo što

nema deficita, već pregovara ti Engle-

skoj za gradnju od tri nova parobroda
od" 7.500 tohia. 'U Trstu“ kod /Oceani-
je“ zapremljeno je dvadeset viših čiltov-

ničkih mjesta, ne računajući poslužbu.

Od tog broja, 183 ih je zapremljeno
od Talijana. Naravno da su masuo

plaćeni sa. talijanskim  lirama (briga |

njih za deficit!) tako, da i njihov po-
Siužnik. nema manje dnevno od 10
lira. A kakvu jadnu plaću: primaju naši
jadni. pomorci na. tim brodovima, o
tom ću pisati drugom zgodom. 2. Dru-
štvo. ,Račić“ drži se čvrsio Trsta, pa
mu se upravo sađa restauriraju. u Tr-
stu prostorije, što je sve znak, da ne-
ma ni govora o kakovom preseljenju
u Jugoslaviju. Dakle što misli.to dru-
“nam na to
pitanje mogao odgovoriti samo g. M.
Kolin, jer. akcionarna družba izgleda
kao da se mnogo ne brine, a oni na
upravi znadu-stvar uvijek navesti na
svoj mlin. Jedino me čudi, kako nije
do. sada naša vlađa poduzela nikakove
korake, da vodi računa o pitanju “os-

 tavštine Račića. Našoj je javnosti po-

znaio, da se prema Račićevoj oporuci
imade sagraditi u Dubrovniku: neka
vrst pomorske.akademije, koja bi imala
nositi ime Iva Račića, te bi bila uzdr-
žavana od te ostavštine. Ova ostavština
pripada siromašnim gjacima. i ako je
ta oporuka majstorsko djelo advokata,
te odregjuje, da testamentarni ekzeku-

tor Miše Kolin množe da raspolaže pre- “

ma svojoj uvigjavnosti sa tom  ostav-

štinom, ipak bi se, prema mom mnije-:

nju, morala ta stvar  perktraktirati u
Narodnoj Skupžtini sa: zahtjevom, da
vlada o tom izvijesti javnost, jer mi-
slim da javnosti i vladi nije svejedno,
da se jednog dana pročuje, da je trava
izjela konja. Svakako bi se vlada imo-
rala  zainteresovati za tu oporuku i
iznijeti je ,čitavu“ u javnost, da se

. Znade prava želja vrijedne pokojnice.

Ove dvije pikantne stvari znak su vre-
imena, pa se mora naći recept i: lijek,
po «kojemu ćemo ih sanirati. Za danas
dosta, pa ću _se.u pravo vrijeme osvr-

Ostvarenje: narodnog ideala

Predavanje Dra. Vladana_QGjorgjevića,
držano 29. decembra 1921. u Oficir-
skom Domu u Dubrovniku.

Nastavak RL

Nalazeći da je smešno, što srpski
Sjaci u Beču imaju đva društva, od
kojih jedno banči i tera belu lalu, kao
i nemački burševi, a Od kojih drugo
samo obragjuje nauku, ja sam: u je-
sen 1863., kao medicinar_ u Beču u-
špeo, da spojim oba društva u jedno,
pošto sam pridobio Šumadince, da

spojenom društvu ostane staro ime
»Zora“. Kao sekretar tog ujedinjenog

društva, ja sam, na inicijativu  Vladi-
mira Jovanovića, tadašnjeg
»Slobode“, srpskog lista, koji je  izla-
zio u Ženevi, predložio ,Zori“, da sa-
ZOve na jednu zajedničku skupštinu
sva srpska gjačka društva, na kojoj bi

se organizovala ujedinjena omladina
š srpska, da radi na duševnom i umnom

ujedinjenju srpskog nareda, bez obzira
na državne granice i plemenske  raz-
like. Predlog je usvojen i propagiran

= 4ako živo, đa se je već o školskom

urednika

raspustu 1866. u Novom Sadu sastala
" prva

skupština ujedinjene omladine
srpske. Tu se prvi put sastaviše mladi
predstavnici sviju Srpskih zemalja i
plemena ; tu se prvi put poznadoše i
izljubiše Srbi iz obeju kneževina, iz
Vojvodine, iz tako zvane trojedne
kraljevine, kao izi turskih provincija :
Bosne, Hercegovine, Stare Srbije i Ma-
keđonije. Na prvoj svojoj skupštini

proklamovala je ujedinjena omladina .

srpska jedinstvo sviju Srba bez razlike
vera, i načelo.: ,brat je mio, koje vere
bio“; svaki Srbin, bio on iz Šumadije
ili ispod Lovćena, iz Srema, Bačke i
Banata; svaki Srbin iz Hrvatske i Sla-
vonije, i t. d., postade svima Srbima
»brat“, pa kako se na toj skupštini
već naglasila i ravnopravnost žena, to

ose još u Novom Sadu, u društvenom

saobraćaju ukinulo apostrofiranje sa:
Gospodine,

svi postaše ,braća“ i ,sestre“. Skup-

ština je obeležila kao zadatak ujedi-

njene omladine: širenje narodne svesti
o jedinstvu srpske narodnosti, bez ob-

zira na religije i na državne granice ;

na tome zadatku preduzela je omla-

Gospogjo i Gospogjice,

dina da radi živom rečju, predavajni-
ma, udruženjima, čitaonicama, i naročito
popularnim knjigama, kalendarima, za-

.bavnicima i t. d. Da bi u ovaj propagator-

ski rad uvukla i starije generacije, omla-
dina je uči. 1. svog ustava odredila, da
član Ujedinjene Omladine Srpske može

postati svaki Srbin, ,u koga je srce mla-
»Sivi tić“-

do“. Tako je tada već stari
Miletić mogao postiti Omladinac, kao
i stari Dim. Matić, docniji ministar

.prosvete u Srbiji. Malim članskim ulo-

zima osigurano je štampanje omladin-
kih knjiga, koje je bilo povereno
»Zori“ u Beču, te su već 1867 i
1868 počele izlaziti. Na koricama sva-
ke omladinske knjige beše naštampan
oko naslova knjige veliki venac od
lovorovog lišća, i na svakom listu beše
ispisano ime jedne srpske zemlje i po-
krajine. Na čvoru pantljike, koja je
spajala. i vezivala taj venac, beše na-
pisano ,Srbija“, a na listovima se či-
talo: Srem, Banat, Bačka, Slavonija,
Hrvatska, Dalmacija, Crna Gora, Bosna,

Hercegovina, Stara Srbija i Makedoni-.

ja. Taj venac na svakom omladinskom
kalendaru nosio je u svako selo pro-

gram i ideal ujedinjene omladine SIB-
ske; na, ostvarenju tog narodnog  iđe-
ala počela je ona da rađi svim žatom
svoje mladosti. Druga skupština držata

je godinu dana docnije u Beogradu..
o+tteća' 1868. u Pančevu,

četvrta 1869 u
VašCil.

Opozicija ovome pokretu omladine

pojavila se najpre u njoj samoj, a za.

tim od strane austrijskih državnih vlasti.
Jedan darovit mlad Srbin, Svetozar
Marković, koji se na žalost

volucionarnim duhom, otpočeo je svoj
rad rušenjem ujedinjene omladine srp-
ske,“ kao romantičarske, idealističke,

buržoaske stranke. Svetozaru beše na-

prezanje, da se očuva i ujedini cela
srpska narodnost, sasvim sporedno pi-
tanje: pred pitanjima socijalističkog u-

regjenja društva. Sve što beše malo.

egzaltiranije u omladini, kao i svi oni
koji su se u ono doba učili u Švaj-
carskoj, oko Bakuniha i ostalih politič-
kih begunaca iz: Rusije, pristadoše uz
Svetozara, i on bi razorio ujedinjenu
omladinu iznutra, da je nije  udavila
austrijska vlada naredbom, da članov,

napojio
ruskim nihilizmom i zapadnjačkim re-