Br .- E zah ž | ks God. IV. : IZLAZI SUBOTOM U POĐNE. PRETPLATA: za Dubrovnik i cijelu državu na mjesec Dinara 3*58. — Na godinu Dinara 40: — Za inostranstvo Dinara 89-— sake i utuživo u Dubrovniku, | + Dubrovnik, 21. Januara 1922. - za A te: rana BROJ. DINAR 0.75. CIJENA OGLASIMA: 1 cm. vi- noz pca D. 4. Priopćenja, ižalevale: i oglasi u . tekstu Dinara. 4 redak. STAL- NIM GO KAŠIVAČINA POPUST. dodat uo Ulica ia 360. Vlasnik. PRđevalch. ODBOR ,NARODA“. dobila a urednik: RISTO DŽODŽO. fana u GOLI i DA. + Koa Sukob megiu. Praticuškoji loš pre svetskog rata; a “osobito u poslednje doba, sve više izbija na javu suprotnost interesa megju Francuskom i Engleskom. Posle žestokih diplomat- skih sukoba, megju kojim treba oso- bito naglasiti onaj kod Fašode, radi česa za malo da nije došlo do rata megju Engleskom i Francuskom, obe su se države sporazumele pogledom na obostrane celji u spoljnoj politici. > Sa francuske je strane «osobitog udela imao u tom pravcu Teofil Delkase, pndašnji ministar Inostranih dela i am- basađor u Londonu, Pavle Kambon, sa engleske pak ministar spoljnih po- slova Eduard Grej i njegov pomoćnik Harding. Taj je sporazum naravno bio uperen protiv Nemačke, a tačniji mu je naziv bio .,politika zaokružavanja Nemačke“. Engleski se je kralj Eduard VII. bio osobito zauzeo za učvršćava- nje ioga sporazuma, kojemu je kasnije akcijom Izvoljskoga, Sazonova i slavne uspomene Cara Nikolaja Il., pristupila i Rusija. Francusko-engleski sporazum mogao je biti ostvaren posle pada zadnjeg engleskog konservativnog ka- bineta. naime kada je kralj Eduard poverio sastav vlađe ondašnjem vogji liberalaća Kampbel-Banermanu, jer en- gleski konservativci sa Solzberijem, a kasnije Bellorom na čelu, nisu bili pri- jatelji Francuske, kao ni Rusije. Alireklo bi go.da taj «parazum me gju Francuskom i Engleskom nije bio potanko opredeljen, kako se moglo vi- deti za vreme rata. Engleska je, bar za prve dve godine rata, nekako olako shvaćala svoju zadaću u orijaškoj borbi : ona je naime htela, da sa što manje svojih gubiiaka uništi nemačku trg0- . vinu; koja je stajala na putu. njezinoj trgovini. A da to postigne, nameravala je Engleska iskrcati. u Šlezvigu do 120.000 ljudi, i tim je mislila da može zajedno sa Francuzima potući nemač- ke vojske na zapadnom frontu. Sva- kako.vrlo naivno mišljenje, - ako nije proračunano! To smo čitali u knjizi, koja sadrži diplomatsku prepisku bel- gijskih poslanika na strani sa minislar- stvom vanjskih poslova, a koju je iz-. .u domovinu. i Buikletkotni““ : dala nemačka vlada na eugleskom. je- ziku. pod naslovom: , The Belgian crisis“, posle nego je nemačka vojska ušla u Briselj. Za vreme rata reklo bi se da En- gleska i. Francuska nisu bile nikada složne. To u vojničkom pogledu. Ta kako bi se inače dalo rastumačiti, da se-ni jedna ni druga vojna uprava nije mogla' složiti u “pitanju jedinstvenog vojnog. vodstva | U opšte ko je za vre- me rata pratio politiku jedne i druge države, morao je. uvideti, da je to ne- kakav čudan sporazum, u kojemu se drugovi večito rečkaju; Po svršetku pak rata nastao je pravi sukob inte- resa megju Engleskom i Francuskom u pogledu. Nemačke, koju. Francuska hoće da sasvim pritisne, dok je. En- gleska protivnog mišlenja, jer drži da nije u njezinom interesu da Nifilori sasvim oslabi. Posle toga nastao je megju obe države sukob u" pitanju Turske, na “čijoj je strani Francuska, dok Engleska | brani grčke interese. Sem. toga: ima tu još dosta suprotnosti niegju jednom i drugom, i kako“ će še sve to izravnati — viđećemo. . Na svaki način jasno :se opažaju ne- E usinskea teže ili lakše prirode, megju črancuskom i Engleskom. Hoće li dr- žavnicima, pomenutih sila uspeti da ih maknu, ili će se jaz dalje širiti, poka- zaće budućnost. Na svaki način polo- žaj je Francuske. kud i kamo slabiji sego Engleske, i zato bi Francuska eventualno jače stradala. nego Engle: ska, koja je ostrvo. Treba znati da Francuska ima za suseda Nemačku, «oja je mrzi i koja samo čeka zgodu da joj vrati milo za drago. Argus. Naša parobrodarska društva u Trstu. Zagrebački , Jugoslavenski Pomordc“, pomorska smotra za propagandu rna- šega mora i pomorstva, donosi u broju od 1. januara 0. g. vrlo interesantan člančić pod naslovom. »Račič“ drže se čvrsto Trsta“ s potpi- som ,Mercator“, koji člančić, za obavi- ještenje naših poštovanih čitalaca, kao i za veće interesovanje kompetentnim faktorima, donosimo. u cjelosti. On glasi: ,U zadnje vrijeme govorilo se jed pisalo mnoga .a preselianin. svih naših parobrodarskih društava iz Trsta Svaki se je pravi Jugo- slaven veselio, jer'jc bio uvjeren, da ta društva jedva čekaju, da se maknu iz tugjinske sredine i da se podvrgnu zaštiti naše države. Država je sva ta društva oprostila za desetak godina od svih poreznih tražbina i time im: zna- tno olakšala poslovanje. Ali izgleda da i to nije nekima dosta ; hijeli bi valjda, da se na naš račun dobro podkože i onda benevolentno dogju u već pre- destinirano mjesto. Mislim da bi već bilo skrajnje vrijeme, da se za to _za- interesira malo i naša vlada, pa da ona učini svoje. Za danas iznašam dva eklantantna primjera: 1. U parobro- darskom društvu ,Oceania“, kojemu »Oćeania“ i je još sada sjedište u Trstu, vedri i oblači signor E. Pollich, prije Hrvat, i sada talijanski commendatore. Pitam ja, zašto ne bi vlada poduzela svaku moguću energičnu akciju, da se 'ovo društvo što prije preseli na naš terito- fij. Oni se izvlače sa Sušakom, a za- što ne bi mogli da prenesu svoje <ra- vnateljstvo na Sušak ? — Stvar je jasna. -— Zato, jer gospodi, koja u upravi vedre i oblaće, ne ide nikako u račun, sti ge. stafdju. o šteti, koju tim činom stvaraju društvu. Smiješno je gledati te parobrođe sa našom zastavom, a po krmi luka pripadnosti ,Trieste“. Iro- nija! Prema propisima pomorske obla- sti, ta se anomalija ne bi smjela ni- kako dozvoliti. Kako doznajem, neda- vno je obdržavalo ovo društvo svoju glavnu skupštinu, na koju nije došao gotovo ni jedan dioničar, ojer nijesu bili pravovremeno pozvani, pa su go- spoda na upravi zaključili ono, što se je njima prohtjelo. Koliko sam saznao, zaključena je bilanca sa 7 milijuna talijanskih lira deficita, a suviše 2 mi- lijuna lira, što će ići na teret bilance za doiduću godinu. Kako to može biti, kad ,Dubrovačka plovidba“, hvala Bogu u našoj državi, i koja na “što? Mislim, da bi koja je. žalost uinistije: cijene prevoza gragji, naplaćuje samo 20-25 lira po kubiku iz Gruža za“ Siciliju i ne samo što nema deficita, već pregovara ti Engle- skoj za gradnju od tri nova parobroda od" 7.500 tohia. 'U Trstu“ kod /Oceani- je“ zapremljeno je dvadeset viših čiltov- ničkih mjesta, ne računajući poslužbu. Od tog broja, 183 ih je zapremljeno od Talijana. Naravno da su masuo plaćeni sa. talijanskim lirama (briga | njih za deficit!) tako, da i njihov po- Siužnik. nema manje dnevno od 10 lira. A kakvu jadnu plaću: primaju naši jadni. pomorci na. tim brodovima, o tom ću pisati drugom zgodom. 2. Dru- štvo. ,Račić“ drži se čvrsio Trsta, pa mu se upravo sađa restauriraju. u Tr- stu prostorije, što je sve znak, da ne- ma ni govora o kakovom preseljenju u Jugoslaviju. Dakle što misli.to dru- “nam na to pitanje mogao odgovoriti samo g. M. Kolin, jer. akcionarna družba izgleda kao da se mnogo ne brine, a oni na upravi znadu-stvar uvijek navesti na svoj mlin. Jedino me čudi, kako nije do. sada naša vlađa poduzela nikakove korake, da vodi računa o pitanju “os- tavštine Račića. Našoj je javnosti po- znaio, da se prema Račićevoj oporuci imade sagraditi u Dubrovniku: neka vrst pomorske.akademije, koja bi imala nositi ime Iva Račića, te bi bila uzdr- žavana od te ostavštine. Ova ostavština pripada siromašnim gjacima. i ako je ta oporuka majstorsko djelo advokata, te odregjuje, da testamentarni ekzeku- tor Miše Kolin množe da raspolaže pre- “ ma svojoj uvigjavnosti sa tom ostav- štinom, ipak bi se, prema mom mnije-: nju, morala ta stvar perktraktirati u Narodnoj Skupžtini sa: zahtjevom, da vlada o tom izvijesti javnost, jer mi- slim da javnosti i vladi nije svejedno, da se jednog dana pročuje, da je trava izjela konja. Svakako bi se vlada imo- rala zainteresovati za tu oporuku i iznijeti je ,čitavu“ u javnost, da se . Znade prava želja vrijedne pokojnice. Ove dvije pikantne stvari znak su vre- imena, pa se mora naći recept i: lijek, po «kojemu ćemo ih sanirati. Za danas dosta, pa ću _se.u pravo vrijeme osvr- Ostvarenje: narodnog ideala Predavanje Dra. Vladana_QGjorgjevića, držano 29. decembra 1921. u Oficir- skom Domu u Dubrovniku. Nastavak RL Nalazeći da je smešno, što srpski Sjaci u Beču imaju đva društva, od kojih jedno banči i tera belu lalu, kao i nemački burševi, a Od kojih drugo samo obragjuje nauku, ja sam: u je- sen 1863., kao medicinar_ u Beču u- špeo, da spojim oba društva u jedno, pošto sam pridobio Šumadince, da spojenom društvu ostane staro ime »Zora“. Kao sekretar tog ujedinjenog društva, ja sam, na inicijativu Vladi- mira Jovanovića, tadašnjeg »Slobode“, srpskog lista, koji je izla- zio u Ženevi, predložio ,Zori“, da sa- ZOve na jednu zajedničku skupštinu sva srpska gjačka društva, na kojoj bi se organizovala ujedinjena omladina š srpska, da radi na duševnom i umnom ujedinjenju srpskog nareda, bez obzira na državne granice i plemenske raz- like. Predlog je usvojen i propagiran = 4ako živo, đa se je već o školskom urednika raspustu 1866. u Novom Sadu sastala " prva skupština ujedinjene omladine srpske. Tu se prvi put sastaviše mladi predstavnici sviju Srpskih zemalja i plemena ; tu se prvi put poznadoše i izljubiše Srbi iz obeju kneževina, iz Vojvodine, iz tako zvane trojedne kraljevine, kao izi turskih provincija : Bosne, Hercegovine, Stare Srbije i Ma- keđonije. Na prvoj svojoj skupštini proklamovala je ujedinjena omladina . srpska jedinstvo sviju Srba bez razlike vera, i načelo.: ,brat je mio, koje vere bio“; svaki Srbin, bio on iz Šumadije ili ispod Lovćena, iz Srema, Bačke i Banata; svaki Srbin iz Hrvatske i Sla- vonije, i t. d., postade svima Srbima »brat“, pa kako se na toj skupštini već naglasila i ravnopravnost žena, to ose još u Novom Sadu, u društvenom saobraćaju ukinulo apostrofiranje sa: Gospodine, svi postaše ,braća“ i ,sestre“. Skup- ština je obeležila kao zadatak ujedi- njene omladine: širenje narodne svesti o jedinstvu srpske narodnosti, bez ob- zira na religije i na državne granice ; na tome zadatku preduzela je omla- Gospogjo i Gospogjice, dina da radi živom rečju, predavajni- ma, udruženjima, čitaonicama, i naročito popularnim knjigama, kalendarima, za- .bavnicima i t. d. Da bi u ovaj propagator- ski rad uvukla i starije generacije, omla- dina je uči. 1. svog ustava odredila, da član Ujedinjene Omladine Srpske može postati svaki Srbin, ,u koga je srce mla- »Sivi tić“- do“. Tako je tada već stari Miletić mogao postiti Omladinac, kao i stari Dim. Matić, docniji ministar .prosvete u Srbiji. Malim članskim ulo- zima osigurano je štampanje omladin- kih knjiga, koje je bilo povereno »Zori“ u Beču, te su već 1867 i 1868 počele izlaziti. Na koricama sva- ke omladinske knjige beše naštampan oko naslova knjige veliki venac od lovorovog lišća, i na svakom listu beše ispisano ime jedne srpske zemlje i po- krajine. Na čvoru pantljike, koja je spajala. i vezivala taj venac, beše na- pisano ,Srbija“, a na listovima se či- talo: Srem, Banat, Bačka, Slavonija, Hrvatska, Dalmacija, Crna Gora, Bosna, Hercegovina, Stara Srbija i Makedoni-. ja. Taj venac na svakom omladinskom kalendaru nosio je u svako selo pro- gram i ideal ujedinjene omladine SIB- ske; na, ostvarenju tog narodnog iđe- ala počela je ona da rađi svim žatom svoje mladosti. Druga skupština držata je godinu dana docnije u Beogradu.. o+tteća' 1868. u Pančevu, četvrta 1869 u VašCil. Opozicija ovome pokretu omladine pojavila se najpre u njoj samoj, a za. tim od strane austrijskih državnih vlasti. Jedan darovit mlad Srbin, Svetozar Marković, koji se na žalost volucionarnim duhom, otpočeo je svoj rad rušenjem ujedinjene omladine srp- ske,“ kao romantičarske, idealističke, buržoaske stranke. Svetozaru beše na- prezanje, da se očuva i ujedini cela srpska narodnost, sasvim sporedno pi- tanje: pred pitanjima socijalističkog u- regjenja društva. Sve što beše malo. egzaltiranije u omladini, kao i svi oni koji su se u ono doba učili u Švaj- carskoj, oko Bakuniha i ostalih politič- kih begunaca iz: Rusije, pristadoše uz Svetozara, i on bi razorio ujedinjenu omladinu iznutra, da je nije udavila austrijska vlada naredbom, da članov, napojio ruskim nihilizmom i zapadnjačkim re-