Br. 3.

Dubrovnik, 28. Januara 1922.

IZLAZI SUBOTOM U PODNE,

PRETPLATA: za Dubrovnik i
cijelu državu na mjesec Dinara
3'56. — Na godinu Dinara 40:—
Za inostranstvo Dinara 89-—
Plativo i utuživo u Dubrovniku.

ramrmorna viednog s i oglasi u

tekstu Dinara 4 redak. STAL-
NIM OGLASIVAČIMA POPUST.

Gredništvo i dministracija: Ulica LUČARICA 360.

Vlasnik i izdavatelj: ODBOR ,NARODA“.
. Odgovorni urednik: RISTO 'DŽODŽO.

STAMDARJA DE GOLI i DA,  DURROVNA

[Pupa Benedikt XV.

Vrhovni poglavica i duhovni
otac čitavog katoličkog svijeta
sklopio je za uvijek svoje oči 22.
o. mj. u 6 sata u jutro. Zadnje
njegove riječi, koje je rekao svom
liječniku, bile su: ',Rado bi dao
svoj život za svjetski mir i sreću
čovječanstva!“ Ideja, koju ka-
rakterišu te njegove zadnje riječi,
rukovodila ga je za cijelo vrije-
me“njegove uprave crkvom za
punih sedam godina i nešto više,
dok je trajao do sada najstrašniji
svjetski rat i sve njegove grozne
posljedice do časa papine smrti.
S tima riječima na ustima stupio
je u vječnost i pred sud istorije,
koja mu nikad neće zaboraviti,
što je uradio u ratu za teško iz-
mučeno čovječanstvo, nadasve za
siročad poginulih ratnika, za za-
robljenike i sve one, koji nijesu
mogli da prime nikakvih vijesti
od svojih najmilijih, radi prekida
svakih poštarskih i inih saobra-
ćaja. | naš ministar inostranih
djela, Dr. Momčilo _Ninčić, spo-
menuo je u Narodnoj Skupštini,
24. o. mj., kako je, pošavši lično
papinskom nunciju u Beogradu,
monsinjoru Kerubiniju, da mu is-
kaže svoje saučešće, sa zahvalnošću
istakao i velike usluge pokojnog
glavara kat. crkve junačkoj mu-
čeničkoj Srbiji, koje je on učinio
pomažući svojim sredstvima srp-
ske zarobljenike u Njemačkoj i
Austriji. Taj su govor svi posla-
nici saslušali stojeći i pri kraju
kliknuli: ,Slava mul!“. Koliko je
pak i od inovjeraca bio pošto-
van radi svoje uzvišene plemeni-
tosti i velikodušnosti, najbolje

svjedoči spomenik, koji su mu
sami Turci podigli posred Cari-
grada. — Za relativno kratko
vrijeme svoje vlade i uprave mno-
go je uradio za katolički svijet i
čovječanstvo. U julu 1915, u ok-
tobru 1917 i u maju 1918. činio
je sve moguće da se prekine
strašno krvoproliće naroda; prvi
je započeo akciju za pomoć upro-
pašćene “ Rusije. Uspostavio je
stare diplomatske odnose Vati-
kana sa Francuskom i sa drugim
velevlastima, i utro put prvim
početcima zbliženja sa službenom
Italijom. Po naregjenju italijanske
vlade otišao je ministar Maura u

Vatikan i izjavio saučešće vlade

povodom papine smrti. Ovo je
prvi put što je jedan zvanični

predstavnik Italije prekoračio prag
Vatikana. | ako se je zadnjih go-
dina sa raznih strana naglasivao
neki sporazum ili zbliženje Vati-
kana s talijanskim imperijalistima
na štetu naše narodne i državne
misli, mi vidimo ipak da papa
Ženedikt XV. šalje vlastoručno
pismo tršćanskom biskupu An-

 glelu Bartolomaziju, 2 avg. prošle

godine, kojim oštro osugjuje proga-

. njanje Južnih Slovena, svećenika i

vjernika u Istri, nasilno otrgnutoj od
naše majke domovine. Novi Crkve-
ni Zakonik, osnutak posebne aka-
demije za vjersko zbliženje istoka
i zapada, kao i mnoga druga
djela i ustanove, ostaviće mu
vječan spomen i pronositi slava
njegova imena skoljena na koljeno!

Naše vlasti prema Dubrov. Parobr. Plovidbi.

Od dulje vremena čujemo tužbe ra
neuredno i nedovoljno dostavljanje

uglijena u naše luke za redovite paro-

brodarske pruge, zbog čega su ove u
istinu u ovo zadnje doba već nekoliko
puta bile obustavljene. Da obaznamo
tome prave uzroke, izvijestili smo se
kod mjesnih pomorskih krugova i do-
bili smo sljedeće informacije: Dubro-
vačka Parobrodska Plovidba je jedi-
no domaće društvo, koje se bori sa
nebrojenim poteškoćama, ne žaleći ni
truda ni troška, da istisne sa maše
obale strana parobrodarska društva,
koja idu za tijem, da unište naše bro-
darstvo i monopolišu cio naš _pomor-
ski život. Ovo društvo je snizilo pre-
vozne cijene na minimum, samo da
se oslobodimo tudinske opasnosti.

I u mjesto da naše vlasti podupru
ovo društvo, one mu naprotiv postav-
ljaju najveću zapreku nedostavljanjem
ugljena. Sa strane nadležnih faktora
ide se dotle, da se rečenom: društvu
ne dostavlja niti doznačeni dnevni
kvantum ugljena, koji i tako nije do-
statan da pokrije potrebe parobroda,

koji podržavaju sedmično dvije redo- _

vile pruge. Prođe po nekoliko dana,
a da društvo ne dobije u Gružu niti
jedan jedini vagon ugljena.

Rudarski Odsjek iz Sarajeva dostav-
lja u Gruž dnevno šest do osam. va-
gona ugljena. Od ovoga dobila je Du-
brovačka = parobrodska . plovidba u
roku od prvog do devetnestog januara
S4a..O tri vagona. Prama ovome ne
treba se čuditi, ako je rečeno društvo
bilo prisiljeno, da u zadnja dva mje-
seca obustavi dvaput svoje redovite
pruge kroz naše luke, a to je nanijelo
ogromnu štetu društvu i narodu, koji
je u južnom dijelu naše obale bio
uslijed obustavljenja pruga otcijepljen
od svijeta po nekoliko dana.

I dok je Dubrovačka paroplovidba
bila prisiljena držati vezane svoje lađe
u Gružkoj luci, u isto su doba bile
snabdjevane ugljenom u Gružu strane
lađe, pa i ,Lloyd Triestino“, koje lađe
duž naše obale vrše redovitu prugu
sa jedinim ciljem da unište naše bro-

 darstvo.

Dubrovačka  parobrodska plovidba,

uz podržavanje stalnog putničkog i te-
retnog prometa kroz naše luke, radi
žilavo va tome, kako bi se potpuno
onemogućilo, da u velikom izvozu
naših proizvoda sudjeluju strani paro-

. brodi, i u tu svrhu ovo društvo dovodi
“u naše luke, osobito u Gruž,

svoje
velike parobrode.

Ovim je parobrodima društvo  na-
stojalo pribaviti uvijek ugljen u Gružu,
a sada su oni pali na milost i nemi-

lost stranih trgovaca ugljena, dok se .

daje znatne kvantume istoga velikim
parobrodima društva ,Oceanije“*) koji
dolaze u Gruž isključivo i samo zato,
da se opskrbe ugljenom, jer u Gružu,
a i uopće u našim lukama ne obav-
ljaju baš s glave nikakovih trgovačkih
operacija.

Ti se parobrodi, sva je prilika na-
miruju onim ugljenom, koji je odre-
den iskljućivo za redovite i stalne
pruge, čim se naravno ugrožava i ubija
cio naš pomorski promet kroz domaće
luke.

Za parobrode, koji vrše obalnu slu-|

žbu, ne može da dođe u obzir strani
ugljen, i prama tome sav je obalni
promet ovisan o samom domaćem
ugljenu, a žalosno je da i srednji i
oveći parobrodi, koji dodiraju naše
luke i važne operacije u istima obav-
ljaju, ne mogu da u našim lukama
dobiju najnužnije potrebe ugljena, već
su prisiljeni da u stranim lukama ku-
puju ugljen za mnogo i mnogo skup-
lje novce.

*) ,Oceania“ je društvo, kojim ve-
dri i oblači Hrvat Polich, danas tali-
janski comendatore. Brodovi tog dru-
štva plove pod našom zastavom, a po
krmi luka pripadnosti Trieste (smiješno!)
Zar ovo ne vidi pomorska oblast?!
Skrajuje je vrijeme. da se naše vlasti
prenu i učine kraj ovoj dosadašnjoj
neurednosti, koja je na tešku štetu
današnjeg brodarstva i trgovine. I sad
ponovno, baš kađ pišemo ove retke.
vezane su u Gružu lagje Dubrovačke
Parobrodske Plovidbe, koja bi imala
vršiti redovite pruge uzduž naše obale.
Nek pozvani nikad ne smetnu s uma,
da je more glavni uvjet blagostanja
naroda i napretka države! Primj. Uredn.

»Naroda“.

Dsfvarenje narodnog. ideal.

Predavanje Dra. Vladana Gjorgjevića,
ministra predsj. u m., držano 29. de-
cembra 1921. u Olficirskom Domu u
Dubrovniku.

(Svršetak).

Čak i jedan strašan dogagjaj u. Sr-
biji nije bio u stanju, da zaustavi rad
oko spremanja Srbije za njen pije-
montski zadatak.

Kralj Aleksandar Obrenović V., zah-
vaćen bolesnom žudnjom za ličnu sre-
ću, bez obzira na narod i državu, koja
žudnja već u veliko upropašćavaše
prestiž monarhijskog principa u Evro-
pi, — žrtvovao je toj žudnji i jednu
zdravu politiku, i svog oca i svoje
prijatelje i verne sluge, i podigao je
na presto pored sebe jednu sramotu.

Ta sramota oprana je sa srpskog
prestola, i Narodna Skupština podigla
je na presto Karagjorgjevog unuka
Petra 1. Nova narodna dinastija Srbije
imala je više srpskog patriotizma nego
njena prethodnica, kao što dokazuje
učešće Petra Mrkonjića u bosanskom
ustanku, a izuzimajući surevnjivosti iz

tazbine u Crnoj Gori, nije imala da
se bori protivu nikakvih pretendenata
i da time slabi svoj sopstveni rad za
ostvarenje narodnog ideala. Osem toga
Petar Karagjorgjević, koji se još kao
mlad čovek oduševljavao mislima Džo-
na Stjuarta Mila o slobodi, postao je
u zrelim godinama, kad je došao na
presto, istinski ustavan vladalac, koji
je svojim parlamehtarnim vladama da-
vao svu slobodu akcije. Ove opet behu
za prvih 10 godina vladavine Petra |.
sastavljene mahom od vogja radikalne

stranke. Izrastavši iz mladićskih sanja-
rija socijalističkih, radikalski političari

behu sačuvali od mladosti kuražan duh

inicijative, i znajući da audaces For-
tuna juvat, sve više i više se ispolja-
vahu u svom državničkom radu kao

protivnici Austrije, te vekovne neprija-

teljice srpskoga naroda. Kad je ova
pribegla svome starom sistemu  zatva-
ranja granice za srpski izvoz, radikalne
vlade primiše otvoreno bačenu ruka-
vicu, a sa njom privredni carinski rat,
i pobediše, nagjoše i osiguraše nove

puteve za izvoz Srbije, na veliki užas |

bećarskih političara silne Monarhije.

Okuraženi ovim uspehom, srbijanski -

radikali radili su neumorno, da se
spreme za oružani okršaj sa Austrijom.
Što je Ujedinjena Omladina Srpska
radila knjigom i prosvetom, to su sada
nastavljale radikalske vlade ogromnom
ratnom spremom i čitavom mrežom
tajnih političkih udruženja. Ono, što
je isprva bilo samo oduševljeni poklič
razdragane omladine na bečkoj željez-
ničkoj stanici, kad se Petar1., vraćajući
se u otadžbinu, na njoj zaustavio ; onaj
poklič: ,Živeo jugoslovenski Kralj!“,
koji se poklič docnije ponavljao i pri
krunisanju kraljevom i pri drugim sve-
čanostima, kada su se predstavnici
Sviju srpskih i hrvatskih pokrajina skup-
ljali u Beogradu; — taj usklik: ,Ži-
veo Kralj jugoslovenski!“ posta poli-
tički program celoga našeg naroda.
Ali da bi Kralj Srbije mogao postati
Kralj Jugoslavije, trebalo je najpre
srušiti Austro-ugarsku monarhiju.

Da bi se moglo pristupiti tome dži-
novskom za Srbiju zadatku, valjalo je

najpre svišiti s Turskom. valjalo je o-

sigurati pozadinu.
Za to je trebao savez sviju balkan-

Skih državica, za koji i Turska i Au-
strija mišljahu da ga je prosto nemo-
gućno sklopiti.

Srbijanskoj vladi pošlo je za rukom,

da taj nemogućni savez sklopi, -i udru-
žene vojske Srbije, Bugarske, Grčke i
Crne Gore, pobediše silnu i tolikim
ratovima oprobanu tursku vojsku. U
toj borbi lavovski deo uspeha pripada
srpskoj vojsci, njenim pobedama na
Kumanovu, Bitolju i Jedrenu. Srpska
vojska oslobodila je celu Staru Srbiju
i Makedoniju, i njena konjica ušla je
prva u Solun, dok je grčka vojska
samo. markirala ratne operacije.

Verna saveznicima, Srbija je ustupila
ipak Solun Grcima i Jedrene Bugarima.

Ali Bugari pobesneše, kad videše da

će Makedonija da ostane Srbiji, i oni
napadoše mučki, bez objave: rata na
Srbiju. I onaj pravi, rešavajući rat iz-

megju nas, koji sam ja prorekao su-
tradan po Slivnici, nasta preko noć, i

srpska vojska je na Bregalnici osvetila
Slivnicu, i alemovi krune Nemanjića
ostaše definitivno u kruni srpskoga
kralja. |

Prestiž srpske vojske i Srbije pora-