Br. 3. Dubrovnik, 28. Januara 1922. IZLAZI SUBOTOM U PODNE, PRETPLATA: za Dubrovnik i cijelu državu na mjesec Dinara 3'56. — Na godinu Dinara 40:— Za inostranstvo Dinara 89-— Plativo i utuživo u Dubrovniku. ramrmorna viednog s i oglasi u tekstu Dinara 4 redak. STAL- NIM OGLASIVAČIMA POPUST. Gredništvo i dministracija: Ulica LUČARICA 360. Vlasnik i izdavatelj: ODBOR ,NARODA“. . Odgovorni urednik: RISTO 'DŽODŽO. STAMDARJA DE GOLI i DA, DURROVNA [Pupa Benedikt XV. Vrhovni poglavica i duhovni otac čitavog katoličkog svijeta sklopio je za uvijek svoje oči 22. o. mj. u 6 sata u jutro. Zadnje njegove riječi, koje je rekao svom liječniku, bile su: ',Rado bi dao svoj život za svjetski mir i sreću čovječanstva!“ Ideja, koju ka- rakterišu te njegove zadnje riječi, rukovodila ga je za cijelo vrije- me“njegove uprave crkvom za punih sedam godina i nešto više, dok je trajao do sada najstrašniji svjetski rat i sve njegove grozne posljedice do časa papine smrti. S tima riječima na ustima stupio je u vječnost i pred sud istorije, koja mu nikad neće zaboraviti, što je uradio u ratu za teško iz- mučeno čovječanstvo, nadasve za siročad poginulih ratnika, za za- robljenike i sve one, koji nijesu mogli da prime nikakvih vijesti od svojih najmilijih, radi prekida svakih poštarskih i inih saobra- ćaja. | naš ministar inostranih djela, Dr. Momčilo _Ninčić, spo- menuo je u Narodnoj Skupštini, 24. o. mj., kako je, pošavši lično papinskom nunciju u Beogradu, monsinjoru Kerubiniju, da mu is- kaže svoje saučešće, sa zahvalnošću istakao i velike usluge pokojnog glavara kat. crkve junačkoj mu- čeničkoj Srbiji, koje je on učinio pomažući svojim sredstvima srp- ske zarobljenike u Njemačkoj i Austriji. Taj su govor svi posla- nici saslušali stojeći i pri kraju kliknuli: ,Slava mul!“. Koliko je pak i od inovjeraca bio pošto- van radi svoje uzvišene plemeni- tosti i velikodušnosti, najbolje svjedoči spomenik, koji su mu sami Turci podigli posred Cari- grada. — Za relativno kratko vrijeme svoje vlade i uprave mno- go je uradio za katolički svijet i čovječanstvo. U julu 1915, u ok- tobru 1917 i u maju 1918. činio je sve moguće da se prekine strašno krvoproliće naroda; prvi je započeo akciju za pomoć upro- pašćene “ Rusije. Uspostavio je stare diplomatske odnose Vati- kana sa Francuskom i sa drugim velevlastima, i utro put prvim početcima zbliženja sa službenom Italijom. Po naregjenju italijanske vlade otišao je ministar Maura u Vatikan i izjavio saučešće vlade povodom papine smrti. Ovo je prvi put što je jedan zvanični predstavnik Italije prekoračio prag Vatikana. | ako se je zadnjih go- dina sa raznih strana naglasivao neki sporazum ili zbliženje Vati- kana s talijanskim imperijalistima na štetu naše narodne i državne misli, mi vidimo ipak da papa Ženedikt XV. šalje vlastoručno pismo tršćanskom biskupu An- glelu Bartolomaziju, 2 avg. prošle godine, kojim oštro osugjuje proga- . njanje Južnih Slovena, svećenika i vjernika u Istri, nasilno otrgnutoj od naše majke domovine. Novi Crkve- ni Zakonik, osnutak posebne aka- demije za vjersko zbliženje istoka i zapada, kao i mnoga druga djela i ustanove, ostaviće mu vječan spomen i pronositi slava njegova imena skoljena na koljeno! Naše vlasti prema Dubrov. Parobr. Plovidbi. Od dulje vremena čujemo tužbe ra neuredno i nedovoljno dostavljanje uglijena u naše luke za redovite paro- brodarske pruge, zbog čega su ove u istinu u ovo zadnje doba već nekoliko puta bile obustavljene. Da obaznamo tome prave uzroke, izvijestili smo se kod mjesnih pomorskih krugova i do- bili smo sljedeće informacije: Dubro- vačka Parobrodska Plovidba je jedi- no domaće društvo, koje se bori sa nebrojenim poteškoćama, ne žaleći ni truda ni troška, da istisne sa maše obale strana parobrodarska društva, koja idu za tijem, da unište naše bro- darstvo i monopolišu cio naš _pomor- ski život. Ovo društvo je snizilo pre- vozne cijene na minimum, samo da se oslobodimo tudinske opasnosti. I u mjesto da naše vlasti podupru ovo društvo, one mu naprotiv postav- ljaju najveću zapreku nedostavljanjem ugljena. Sa strane nadležnih faktora ide se dotle, da se rečenom: društvu ne dostavlja niti doznačeni dnevni kvantum ugljena, koji i tako nije do- statan da pokrije potrebe parobroda, koji podržavaju sedmično dvije redo- _ vile pruge. Prođe po nekoliko dana, a da društvo ne dobije u Gružu niti jedan jedini vagon ugljena. Rudarski Odsjek iz Sarajeva dostav- lja u Gruž dnevno šest do osam. va- gona ugljena. Od ovoga dobila je Du- brovačka = parobrodska . plovidba u roku od prvog do devetnestog januara S4a..O tri vagona. Prama ovome ne treba se čuditi, ako je rečeno društvo bilo prisiljeno, da u zadnja dva mje- seca obustavi dvaput svoje redovite pruge kroz naše luke, a to je nanijelo ogromnu štetu društvu i narodu, koji je u južnom dijelu naše obale bio uslijed obustavljenja pruga otcijepljen od svijeta po nekoliko dana. I dok je Dubrovačka paroplovidba bila prisiljena držati vezane svoje lađe u Gružkoj luci, u isto su doba bile snabdjevane ugljenom u Gružu strane lađe, pa i ,Lloyd Triestino“, koje lađe duž naše obale vrše redovitu prugu sa jedinim ciljem da unište naše bro- darstvo. Dubrovačka parobrodska plovidba, uz podržavanje stalnog putničkog i te- retnog prometa kroz naše luke, radi žilavo va tome, kako bi se potpuno onemogućilo, da u velikom izvozu naših proizvoda sudjeluju strani paro- . brodi, i u tu svrhu ovo društvo dovodi “u naše luke, osobito u Gruž, svoje velike parobrode. Ovim je parobrodima društvo na- stojalo pribaviti uvijek ugljen u Gružu, a sada su oni pali na milost i nemi- lost stranih trgovaca ugljena, dok se . daje znatne kvantume istoga velikim parobrodima društva ,Oceanije“*) koji dolaze u Gruž isključivo i samo zato, da se opskrbe ugljenom, jer u Gružu, a i uopće u našim lukama ne obav- ljaju baš s glave nikakovih trgovačkih operacija. Ti se parobrodi, sva je prilika na- miruju onim ugljenom, koji je odre- den iskljućivo za redovite i stalne pruge, čim se naravno ugrožava i ubija cio naš pomorski promet kroz domaće luke. Za parobrode, koji vrše obalnu slu-| žbu, ne može da dođe u obzir strani ugljen, i prama tome sav je obalni promet ovisan o samom domaćem ugljenu, a žalosno je da i srednji i oveći parobrodi, koji dodiraju naše luke i važne operacije u istima obav- ljaju, ne mogu da u našim lukama dobiju najnužnije potrebe ugljena, već su prisiljeni da u stranim lukama ku- puju ugljen za mnogo i mnogo skup- lje novce. *) ,Oceania“ je društvo, kojim ve- dri i oblači Hrvat Polich, danas tali- janski comendatore. Brodovi tog dru- štva plove pod našom zastavom, a po krmi luka pripadnosti Trieste (smiješno!) Zar ovo ne vidi pomorska oblast?! Skrajuje je vrijeme. da se naše vlasti prenu i učine kraj ovoj dosadašnjoj neurednosti, koja je na tešku štetu današnjeg brodarstva i trgovine. I sad ponovno, baš kađ pišemo ove retke. vezane su u Gružu lagje Dubrovačke Parobrodske Plovidbe, koja bi imala vršiti redovite pruge uzduž naše obale. Nek pozvani nikad ne smetnu s uma, da je more glavni uvjet blagostanja naroda i napretka države! Primj. Uredn. »Naroda“. Dsfvarenje narodnog. ideal. Predavanje Dra. Vladana Gjorgjevića, ministra predsj. u m., držano 29. de- cembra 1921. u Olficirskom Domu u Dubrovniku. (Svršetak). Čak i jedan strašan dogagjaj u. Sr- biji nije bio u stanju, da zaustavi rad oko spremanja Srbije za njen pije- montski zadatak. Kralj Aleksandar Obrenović V., zah- vaćen bolesnom žudnjom za ličnu sre- ću, bez obzira na narod i državu, koja žudnja već u veliko upropašćavaše prestiž monarhijskog principa u Evro- pi, — žrtvovao je toj žudnji i jednu zdravu politiku, i svog oca i svoje prijatelje i verne sluge, i podigao je na presto pored sebe jednu sramotu. Ta sramota oprana je sa srpskog prestola, i Narodna Skupština podigla je na presto Karagjorgjevog unuka Petra 1. Nova narodna dinastija Srbije imala je više srpskog patriotizma nego njena prethodnica, kao što dokazuje učešće Petra Mrkonjića u bosanskom ustanku, a izuzimajući surevnjivosti iz tazbine u Crnoj Gori, nije imala da se bori protivu nikakvih pretendenata i da time slabi svoj sopstveni rad za ostvarenje narodnog ideala. Osem toga Petar Karagjorgjević, koji se još kao mlad čovek oduševljavao mislima Džo- na Stjuarta Mila o slobodi, postao je u zrelim godinama, kad je došao na presto, istinski ustavan vladalac, koji je svojim parlamehtarnim vladama da- vao svu slobodu akcije. Ove opet behu za prvih 10 godina vladavine Petra |. sastavljene mahom od vogja radikalne stranke. Izrastavši iz mladićskih sanja- rija socijalističkih, radikalski političari behu sačuvali od mladosti kuražan duh inicijative, i znajući da audaces For- tuna juvat, sve više i više se ispolja- vahu u svom državničkom radu kao protivnici Austrije, te vekovne neprija- teljice srpskoga naroda. Kad je ova pribegla svome starom sistemu zatva- ranja granice za srpski izvoz, radikalne vlade primiše otvoreno bačenu ruka- vicu, a sa njom privredni carinski rat, i pobediše, nagjoše i osiguraše nove puteve za izvoz Srbije, na veliki užas | bećarskih političara silne Monarhije. Okuraženi ovim uspehom, srbijanski - radikali radili su neumorno, da se spreme za oružani okršaj sa Austrijom. Što je Ujedinjena Omladina Srpska radila knjigom i prosvetom, to su sada nastavljale radikalske vlade ogromnom ratnom spremom i čitavom mrežom tajnih političkih udruženja. Ono, što je isprva bilo samo oduševljeni poklič razdragane omladine na bečkoj željez- ničkoj stanici, kad se Petar1., vraćajući se u otadžbinu, na njoj zaustavio ; onaj poklič: ,Živeo jugoslovenski Kralj!“, koji se poklič docnije ponavljao i pri krunisanju kraljevom i pri drugim sve- čanostima, kada su se predstavnici Sviju srpskih i hrvatskih pokrajina skup- ljali u Beogradu; — taj usklik: ,Ži- veo Kralj jugoslovenski!“ posta poli- tički program celoga našeg naroda. Ali da bi Kralj Srbije mogao postati Kralj Jugoslavije, trebalo je najpre srušiti Austro-ugarsku monarhiju. Da bi se moglo pristupiti tome dži- novskom za Srbiju zadatku, valjalo je najpre svišiti s Turskom. valjalo je o- sigurati pozadinu. Za to je trebao savez sviju balkan- Skih državica, za koji i Turska i Au- strija mišljahu da ga je prosto nemo- gućno sklopiti. Srbijanskoj vladi pošlo je za rukom, da taj nemogućni savez sklopi, -i udru- žene vojske Srbije, Bugarske, Grčke i Crne Gore, pobediše silnu i tolikim ratovima oprobanu tursku vojsku. U toj borbi lavovski deo uspeha pripada srpskoj vojsci, njenim pobedama na Kumanovu, Bitolju i Jedrenu. Srpska vojska oslobodila je celu Staru Srbiju i Makedoniju, i njena konjica ušla je prva u Solun, dok je grčka vojska samo. markirala ratne operacije. Verna saveznicima, Srbija je ustupila ipak Solun Grcima i Jedrene Bugarima. Ali Bugari pobesneše, kad videše da će Makedonija da ostane Srbiji, i oni napadoše mučki, bez objave: rata na Srbiju. I onaj pravi, rešavajući rat iz- megju nas, koji sam ja prorekao su- tradan po Slivnici, nasta preko noć, i srpska vojska je na Bregalnici osvetila Slivnicu, i alemovi krune Nemanjića ostaše definitivno u kruni srpskoga kralja. | Prestiž srpske vojske i Srbije pora-