Pretplata: 48 D. na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino-

zemstvo 100 D. na god. Plativo i utuživo u Dubrovniku.

IZLAZI SVAKE SUBOTE POPODNE

GOSLOVEN

VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE

Oglasi: 1 em. visine u širini stupca 4 Din; za stalne ogla-
sivače po dogovoru. Priposlana i zahvale 4 Din. redak.

Godina I.

Dubrovnik, 27. maja 1922.

Broj 3.

Prijateljstvo među — susjedima

Uzmimo pojedine individuume gdje
mu drago u prirodi: medu biljem,
među životinjama ili ljudima. Pa jeste
li ikad našli pravoga istinskog  prija-
teljstva među tim individuima, dok su
u najbližem susjedstvu, dok im se in-
teresi ukrštavaju? Niste. A niste ga ni
mogli naći, jer ga i nema. Protivilo
bi se prirodnim zakonima. A vječni
su prirodni zakoni: borba za opstanak,
utakmica, pravo jačega. Ljudsko druš-
tvo te zakone među ljudima gleda
ublažiti religijom, pravnim poretkom,
etičkim odgojem. Ali ih nikakvim sred-
stvom ne će posve uništiti: čovjek će
uvijek nastojati da bude jači od svoga
susjeda, a često ne će birati ni sred-
stava, da do te jakosti dođe. Ova nad-
moć pako može se postići na dva na-
čina: ili prirastom vlastite snage, ili
umanjenjem snage protivnikove ili
pak i jednim i drugim načinom zajedno.

Ono što vrijedi za pojedine ljude,
to vrijedi i za cijele narode i države
kao kolektivne jedinice. Poznata je
bila ,njemačka opasnost“ prije rata za
bliže i dalje susjede, za cio svijet. Ta

to je i bio pravi uzrok svjetskog rata.-

Poslije sloma Njemačke svijet je odah-

onuo, ali najbliži susjedi njemački, Fran-

cuzi, još i danas sa zebnjom gledaju,

što -se radi.-iza istočnih. granica nji

hove države. Oni prate svaki pothvat,
svaki kret svojih susjeda ; hoće da pro-
zru u najtajnije namjere njihove. A te
namjere — po svemu sudeći — nisu
nipošto laskave po Francuze.

O tome je ,Journal des Debats“ u
br. 114 i 115. donio dugi članak, gdje
se izlaže sve ono, što Nijemci rade i
u svojoj kući i van granica države,
da se oporave, da ojačaju, da opet
postanu ono, što su nedavno bili. I kad
čovjek to čita, treba zbilja da im se

divi. Ali tada razumije i svu onu

»tvrdoglavost“ i nepopustljivost francu-
skih diplomata i kojekakve sukobe s di-
plomatama drugih država na svim do-
sadanjim konferencijama, jer sve to
biva radi nove ,njemačke opasnosti“.

Imaju li Francuzi razloga da budu"

oprezni, to je njihov posao, ali je fa-
kat, da se Nijemaca — boje. Nijemci
su se, usprkos nečuvenoga poraza, u
Ovo kratko vrijeme tako lijepo eko-
nomski oporavili, da im i mnogi po-
bjeditelji mogu zaviđati. Ali oni suto

i mogli učiniti, jer je tu gotovo svaki:

čovjek svijestan dužnosti: da svoju
osakaćenu domovinu što prije izliječi,
učini jakom i srećnom. Pa oni ne rađe
oko toga samo u svojoj kući, nego
gledaju da odskoči njihova snaga i
tijem, što nastoje umanjiti snagu svojih
susjeda. Zato su rasijali cijele čete svo-
jih agenata po svijetu, a svi imadu
jednu svrhu: da u tuđim državama siju
razdor, neslogu, nezadovoljstvo; u  je-
dnu riječ: da umanje snagu svojih pro-
tivnika, kako bi njihova odskočila. IKi
tih agenata i kod nas. No mi smo
Spravni vjerovati, da nam oni nijesu
odveć pogibeljni.

Ali mi imamo bližega susjeda, koji
i službeno i neslužbeno tvrdi, da smo
mu mi barem toliko opasni; koliko
Nijemci Francuskoj. Uzmimo, da _Ita-|
lija ima pravo, što to tvrdi. Onda bi
se po analogiji moralo očekivati, da. je

naša diplomacija nastojala da u Italiji

posije nezadovoljstvo, neslogu, nered
i nerad, sve ono što bi je oslabilo,
kako i Nijemci rade u Francuskoj. No
dogodilo se i događa se baš obrnuto.

Nije nužno da istaknemo  ,prijatelj-
sko“ nastojanje Italije u Crnoj Gori;
ne treba da govorimo o očijukanju
s Madžarima, o Gagliardiju i družini,
koji žive o tal. lirama; ne treba da
spominjemo pokušaje s rižima u Dal-
maciji i t. d. Istaknut ćemo samo - je-
dan detalj, koji sam zase puno govori.

Nigdje u našoj domovini nije valjda
bilo tolikog oduševljenja odmah nakon
sloma Austrije, koliko ga je bilo u
Lici. Veselili su se jednako i katolici
i pravoslavni; veselili su-se do ludila
u slobodnoj i ujedinjenoj svojoj državi.
Godinu dana ili dvije poslije ujedinje-

nja nigdje opet nijesi mogao naći veće

razrožnosti, veće nesloge i nevolje što
ondje. Mnogi su 'se pitali i pitaju se:
koji je pravi razlog toj nagloj i veli-
koj promjeni? A evo razloga.

Za vrijeme tal. okupacije u Dalma-
ciji guverner je Millo primao pet mi-
lijuna lira na mjesec u svrhe propa-
gande. Upočetku se je nastojalo taj
novac zbilja trošiti u Dalmaciji. No
brzo se je uvidjelo, kako se naš če-
stiti svijet ne da kupovati.
stali smišljati način, da novac: prođe
preko granice okupiranog područja. I
našli su [ga. Na zadarskoj Brodarici
osnovaše informacioni uređ
formazionisterritorio occupato). A _Li-
čani su tada na buljuke dolazili u Za-
dar da kupuju robu, bez koje su za
vrijeme rata bili ostali. Svako je jutro
u šumici kod Bokanjca čekalo po de-
setak unajmljenih Zadrana obučenih po
seljačku, pa bi se po jedan pridružio
našim Ličanima. U razgovoru bi raza-
brao, jesu li katolici ili pravoslavni;
uputio bi ih, kako svojim novcem

(pečatanim krunama) ne mogu ništa

kupiti, nego da će ih on odvesti na
neko mjesto, gje će im novac izmi-
jeniti. I vodio ih je ravno u informa-
cioni ured: katolike na jednu stranu,
a pravoslavne na drugu. Tu su ih pri-
mali najsusretljivije; mijenjali im novce,
davali im pratnju, koja će ih voditi

po dućanima (da ne bi zašli kod koga:

Jugoslovena); nijesu im tražili putnica,
pače pod izlikom da će im biti malo
novaca, davali bi im i preko onoga
što bi im pripadalo. Pri tome se je,

“naravno, vršilo — katehizovanje : kato-
licima su govorili svega i svačega proti -

Srbima, a pravoslavnima proti Hrva-
tima. I ta je nepoštena rabota trajala
preko godinu i po dana, sve dotle
dok naš bezazleni svijet nijesu posve
otrovali. U Rijeci je opet bilo drugo
žarište, odakle su neprestano vrcale
upaljive iskre. zajedno s lirama do Za-

greba i dalje.

Tu je pravi razlog današnjih nesre-

tnih pojava u našoj otadžbini, a 0oso-

bito u nekim krajevima Hrvatske. Na
ovaj su nas način Talijani učinili ne-
pogibeljnima; samo su nas na ovaj

Jietito se Jugoslovenske: Matice!

NARODNA

Onda su,.

»Ito“ (in-

REPUBLIKA HRVATSKA

16. NAUČNA pjekovikA, DUBRI

Utjecaj štampe.

Događaji naroda, obitelji i pojedi-
naca prenosili su se nekad od usta
do tusta živom riječi; danas je to pre-
uzela štampa. Ona je glas naroda,
stranaka, političara, pojedinaca. Vanj-
skih svijet poznaje nas po svojoj i
našoj štampi; pipa nam bilo, da oci-
jčni mašu životnu snagu, jer je neo-
sporivo: na kojoj je visini štampa, na
toi je i narod.

Ali danas imađe u nas svakojake
štampe. U njoj se često ispoljavaju
kojekakvi špekulanti i demagozi, koji
pod plaštom rodoljublja siju neslogu
i rasap, bijedu i nevolju, gore od naj-
gorih narodnih neprijatelja. Jer ne mora
biti, a i nije patriotska štampa, koja
nosi samo ime hrvatsko, ili ona, koja
nosi samo ime srpsko. Ni u jednom
ni u drugom slučaju nije narodna,
jugoslovenska, jer ne obuhvata cjelo-
kupan narod ; ona je plem€nska, dakle
nenarodna i donosi sto puta više štete
nogo koristi.
oIbaš u toj štampi imaju glavnu
riječ razdražljivi smutljivci, nesavjesni
agitatori i demagozi, koje ne vodi ro-
doljublje nego prkos ili ambicija. Ti
svijesno ubijaju vjeru u državu i na-
rodno jedinstvo. Svijesno siju razdor,
zlo, nesiogu ; svijesno sijeku narodna
uda; propagiraju nezadovoljstvo, 0-
prate, buile; neupućene mase razdra-
žuju i šire neraspoloženje, a sve-zbog
svojih nečistih svrha.

Tako bolesna štampa pogrješke po-

jedinaca generališe; ona nepromišlje- |

nim istupom, neobuzdanim cinizmom
popraćuje slučajeve, koji su istina me-
ugodni, pa ih valja žaliti i osuđivati,
ali opet nisu razlogom za širenje re-
volta.

Činjenice nam dokazuju, da nam je
ova vrsta štampe silno štetovala po-

. čevši od konca rata pa sve do dana

današnjega.

Ta neprijatelji vrebaju na nas sa
Svih strana čekajući plijen, i dok nas
pozivlju na diplomatsko polje, natrpa-
vaju svojim diplomatima džepove na-
šom štampom, da im bude kompasom.
Ona je dakle prouzrokovala mnoge naše

(neuspjehe, ona je omogućila amputa-

ciju živoga našeg tijela, i omogućivat će

još dugo i dugo vremena, da budemo ,
tuđe vjerne sluge. K.

Genovska konferenciju i mi.

Otrag osam dana završila je svoj
; ,rad“ ova čuvena konferencija. Zboro-

vala je ravno 40 dana, a njezin bi rad

imala nastaviti nešto skromnija konfe-
fencija stručnjaka u — Haagu. Nego,
strogo uzevši, ovdje baš ne možemo
posve bukvalno uzimati riječi ,nasta-
vak rada“, jer se baš nema što nasta-
viti, kad se zapravo u Genovi nije
ništa ni počelo, što bi se pametno
moglo da nastavi.

Začetnik konferencije, kako je po-
žnato, bio je Lloyd George. On se je
nadao, a nadali su se i mnogi drugi,
da će ova konferenca izliječiti tolike
političko-ekonomske rane, koje je rat

za sobom ostavio; nađali su se, da

će se Evropa poslije konferencije iz
svoga današnjeg kaotičkog opet po-
vratiti u normalno predratno stanje. To
oje bar doneklei bilo moguće, ali samo

ou NIK /Va $//422

pod uslovom, da Amerika Evropi pruži
svoju pomoć. No ona je tu pomoć
uskratila, a kratit će je sve dotle, dok
se Evropljani jedan prema drugome

. opet ne stanu vladati — evropski. Jer

dokle god bude postojala vjerojatnost
novih oružanih sukoba u Evropi, dotle
Amerika ne će više htjeti da se mi-
ješa u njezine stvari. U Genovi se pak
nije ništa učinilo, da se razne protiv-
nosti među narodima i državama  iz-
glade. Zato Amerika hoće da ima čiste
ruke; zato je ona odrekla svoju su-
radnju i na budućoj haškoj konieren-
ciji. A to znači potpuni neuspjeh u
Genovi.

Ali dok se govori o općem  evrop-
skom neuspjehu, mi možemo zabilje-
žiti i jedan, pače dva znatna uspjeha.
Prvi je uspjeh u tome, što je Mala
Antanta po prvi put pred cijeli svijet
istupila kao kompaktna cjelina i što se
je s njome računalo kao s jednom ,si-
lom“. Taj fakat je bez sumnje podi-
gao prestiž i našoj državi.

Drugi naš uspjeh sastoji u tome, što '

Su osujećeni svi pokušaji unutrašnjih i
vanjskih nam neprijatelja, da se ova
država raspane. Ni ispadi Radića i
»Bloka“, ni crnogorskog komiteta, po-
duprta od službene i. neslužbene  Ita-
lije, nisu na konferenci uzeti ozbiljno.

Nitko se pače na nje nije ni osvrnuo“

osim Čičerina, koji ih se je također brzo

odrekao, had je bro bolje informiran.

> Pismo 12 Zaerehn.

Zagreb, 21/5. 22.
 Prekojučer je zagrebačko gradsko
zastupstvo, alarmirano vijestima iz Dal-
macije o umiranju od gladi, zaključilo

da pošalje stradajućem pačanstvu op-.

ćine Ston na dar jedan vagon brašna
i da robu adresira na g. N. Buška,
koji ju imade po svojoj uviđavnosti

razdijeliti. — Svrha dakle veoma ple- .

menita, kad ne bi i to Blokaši izra-
bljivali u svoje stranačke svrhe, jer je»
dini način je naravno bio da se brašno
odašalje općini, a ne njihovu pouz-
daniku, koji će valjda morati tim bra-
šnom da kuša osigurati glasove Dr.

Drinkoviću. Kako vidite, gospođa Blo- |

kaši ne poznaju još vašeg poštenog
seljaka!

Zadnji sam Vam put javio, da _blo- |

kašima baš ne cvatu ruže, a danas
var mogu još priobćiti, da je ovih
dana obavljen po samim seljacima u
Dugomselu (kod Zagreba) plebiscit, da
"li se imade nešto doprinijeti za grad-
nju Radićeva doma u Zagrebu, pak je
taj predlog odbijen sa 2/3 glasova
seljaka. — Ovaj je ,plebiscit“ tim zna-
čajniji, što je Dugoselo bilo do sada
poznato kao kula radićevštine. — K to-
me dolaze jake borbe između pojedi-
nih stranaka u Hr. Bloku, a osobito
između zajedničara i frankovaca. — 1
radi toga su veliki nesporazumi, što
načelnik Heinzel hoće da prisustvuje
vjenčanju kralja, a većina mu to ne
dozvoljava.

Osim već javljenih zaključio je i
Savez hrvatskih obrtnika, najjača pri-
vredna organizacija u Hrvatskoj i Sla-
voniji, u kojoj imade "/i blokaša, da
bude zastupan po svome predsjedniku
i dvojici članova kod svadbenih sve-
čanosti u Beogradu.

;
ž
LAN s a LR > - pa.
/ mI RE a X št reisa PPR Ti
a i UNE EJLA ZR ak TI, GE Le