Pretplata: 48 D. na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino- zemstvo 100 D. na god. Plativo i utuživo u Dubrovniku. IZLAZI SVAKE SUBOTE POPODNE GOSLOVEN VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE Oglasi: 1 em. visine u širini stupca 4 Din; za stalne ogla- sivače po dogovoru. Priposlana i zahvale 4 Din. redak. Godina I. Dubrovnik, 27. maja 1922. Broj 3. Prijateljstvo među — susjedima Uzmimo pojedine individuume gdje mu drago u prirodi: medu biljem, među životinjama ili ljudima. Pa jeste li ikad našli pravoga istinskog prija- teljstva među tim individuima, dok su u najbližem susjedstvu, dok im se in- teresi ukrštavaju? Niste. A niste ga ni mogli naći, jer ga i nema. Protivilo bi se prirodnim zakonima. A vječni su prirodni zakoni: borba za opstanak, utakmica, pravo jačega. Ljudsko druš- tvo te zakone među ljudima gleda ublažiti religijom, pravnim poretkom, etičkim odgojem. Ali ih nikakvim sred- stvom ne će posve uništiti: čovjek će uvijek nastojati da bude jači od svoga susjeda, a često ne će birati ni sred- stava, da do te jakosti dođe. Ova nad- moć pako može se postići na dva na- čina: ili prirastom vlastite snage, ili umanjenjem snage protivnikove ili pak i jednim i drugim načinom zajedno. Ono što vrijedi za pojedine ljude, to vrijedi i za cijele narode i države kao kolektivne jedinice. Poznata je bila ,njemačka opasnost“ prije rata za bliže i dalje susjede, za cio svijet. Ta to je i bio pravi uzrok svjetskog rata.- Poslije sloma Njemačke svijet je odah- onuo, ali najbliži susjedi njemački, Fran- cuzi, još i danas sa zebnjom gledaju, što -se radi.-iza istočnih. granica nji hove države. Oni prate svaki pothvat, svaki kret svojih susjeda ; hoće da pro- zru u najtajnije namjere njihove. A te namjere — po svemu sudeći — nisu nipošto laskave po Francuze. O tome je ,Journal des Debats“ u br. 114 i 115. donio dugi članak, gdje se izlaže sve ono, što Nijemci rade i u svojoj kući i van granica države, da se oporave, da ojačaju, da opet postanu ono, što su nedavno bili. I kad čovjek to čita, treba zbilja da im se divi. Ali tada razumije i svu onu »tvrdoglavost“ i nepopustljivost francu- skih diplomata i kojekakve sukobe s di- plomatama drugih država na svim do- sadanjim konferencijama, jer sve to biva radi nove ,njemačke opasnosti“. Imaju li Francuzi razloga da budu" oprezni, to je njihov posao, ali je fa- kat, da se Nijemaca — boje. Nijemci su se, usprkos nečuvenoga poraza, u Ovo kratko vrijeme tako lijepo eko- nomski oporavili, da im i mnogi po- bjeditelji mogu zaviđati. Ali oni suto i mogli učiniti, jer je tu gotovo svaki: čovjek svijestan dužnosti: da svoju osakaćenu domovinu što prije izliječi, učini jakom i srećnom. Pa oni ne rađe oko toga samo u svojoj kući, nego gledaju da odskoči njihova snaga i tijem, što nastoje umanjiti snagu svojih susjeda. Zato su rasijali cijele čete svo- jih agenata po svijetu, a svi imadu jednu svrhu: da u tuđim državama siju razdor, neslogu, nezadovoljstvo; u je- dnu riječ: da umanje snagu svojih pro- tivnika, kako bi njihova odskočila. IKi tih agenata i kod nas. No mi smo Spravni vjerovati, da nam oni nijesu odveć pogibeljni. Ali mi imamo bližega susjeda, koji i službeno i neslužbeno tvrdi, da smo mu mi barem toliko opasni; koliko Nijemci Francuskoj. Uzmimo, da _Ita-| lija ima pravo, što to tvrdi. Onda bi se po analogiji moralo očekivati, da. je naša diplomacija nastojala da u Italiji posije nezadovoljstvo, neslogu, nered i nerad, sve ono što bi je oslabilo, kako i Nijemci rade u Francuskoj. No dogodilo se i događa se baš obrnuto. Nije nužno da istaknemo ,prijatelj- sko“ nastojanje Italije u Crnoj Gori; ne treba da govorimo o očijukanju s Madžarima, o Gagliardiju i družini, koji žive o tal. lirama; ne treba da spominjemo pokušaje s rižima u Dal- maciji i t. d. Istaknut ćemo samo - je- dan detalj, koji sam zase puno govori. Nigdje u našoj domovini nije valjda bilo tolikog oduševljenja odmah nakon sloma Austrije, koliko ga je bilo u Lici. Veselili su se jednako i katolici i pravoslavni; veselili su-se do ludila u slobodnoj i ujedinjenoj svojoj državi. Godinu dana ili dvije poslije ujedinje- nja nigdje opet nijesi mogao naći veće razrožnosti, veće nesloge i nevolje što ondje. Mnogi su 'se pitali i pitaju se: koji je pravi razlog toj nagloj i veli- koj promjeni? A evo razloga. Za vrijeme tal. okupacije u Dalma- ciji guverner je Millo primao pet mi- lijuna lira na mjesec u svrhe propa- gande. Upočetku se je nastojalo taj novac zbilja trošiti u Dalmaciji. No brzo se je uvidjelo, kako se naš če- stiti svijet ne da kupovati. stali smišljati način, da novac: prođe preko granice okupiranog područja. I našli su [ga. Na zadarskoj Brodarici osnovaše informacioni uređ formazionisterritorio occupato). A _Li- čani su tada na buljuke dolazili u Za- dar da kupuju robu, bez koje su za vrijeme rata bili ostali. Svako je jutro u šumici kod Bokanjca čekalo po de- setak unajmljenih Zadrana obučenih po seljačku, pa bi se po jedan pridružio našim Ličanima. U razgovoru bi raza- brao, jesu li katolici ili pravoslavni; uputio bi ih, kako svojim novcem (pečatanim krunama) ne mogu ništa kupiti, nego da će ih on odvesti na neko mjesto, gje će im novac izmi- jeniti. I vodio ih je ravno u informa- cioni ured: katolike na jednu stranu, a pravoslavne na drugu. Tu su ih pri- mali najsusretljivije; mijenjali im novce, davali im pratnju, koja će ih voditi po dućanima (da ne bi zašli kod koga: Jugoslovena); nijesu im tražili putnica, pače pod izlikom da će im biti malo novaca, davali bi im i preko onoga što bi im pripadalo. Pri tome se je, “naravno, vršilo — katehizovanje : kato- licima su govorili svega i svačega proti - Srbima, a pravoslavnima proti Hrva- tima. I ta je nepoštena rabota trajala preko godinu i po dana, sve dotle dok naš bezazleni svijet nijesu posve otrovali. U Rijeci je opet bilo drugo žarište, odakle su neprestano vrcale upaljive iskre. zajedno s lirama do Za- greba i dalje. Tu je pravi razlog današnjih nesre- tnih pojava u našoj otadžbini, a 0oso- bito u nekim krajevima Hrvatske. Na ovaj su nas način Talijani učinili ne- pogibeljnima; samo su nas na ovaj Jietito se Jugoslovenske: Matice! NARODNA Onda su,. »Ito“ (in- REPUBLIKA HRVATSKA 16. NAUČNA pjekovikA, DUBRI Utjecaj štampe. Događaji naroda, obitelji i pojedi- naca prenosili su se nekad od usta do tusta živom riječi; danas je to pre- uzela štampa. Ona je glas naroda, stranaka, političara, pojedinaca. Vanj- skih svijet poznaje nas po svojoj i našoj štampi; pipa nam bilo, da oci- jčni mašu životnu snagu, jer je neo- sporivo: na kojoj je visini štampa, na toi je i narod. Ali danas imađe u nas svakojake štampe. U njoj se često ispoljavaju kojekakvi špekulanti i demagozi, koji pod plaštom rodoljublja siju neslogu i rasap, bijedu i nevolju, gore od naj- gorih narodnih neprijatelja. Jer ne mora biti, a i nije patriotska štampa, koja nosi samo ime hrvatsko, ili ona, koja nosi samo ime srpsko. Ni u jednom ni u drugom slučaju nije narodna, jugoslovenska, jer ne obuhvata cjelo- kupan narod ; ona je plem€nska, dakle nenarodna i donosi sto puta više štete nogo koristi. oIbaš u toj štampi imaju glavnu riječ razdražljivi smutljivci, nesavjesni agitatori i demagozi, koje ne vodi ro- doljublje nego prkos ili ambicija. Ti svijesno ubijaju vjeru u državu i na- rodno jedinstvo. Svijesno siju razdor, zlo, nesiogu ; svijesno sijeku narodna uda; propagiraju nezadovoljstvo, 0- prate, buile; neupućene mase razdra- žuju i šire neraspoloženje, a sve-zbog svojih nečistih svrha. Tako bolesna štampa pogrješke po- jedinaca generališe; ona nepromišlje- | nim istupom, neobuzdanim cinizmom popraćuje slučajeve, koji su istina me- ugodni, pa ih valja žaliti i osuđivati, ali opet nisu razlogom za širenje re- volta. Činjenice nam dokazuju, da nam je ova vrsta štampe silno štetovala po- . čevši od konca rata pa sve do dana današnjega. Ta neprijatelji vrebaju na nas sa Svih strana čekajući plijen, i dok nas pozivlju na diplomatsko polje, natrpa- vaju svojim diplomatima džepove na- šom štampom, da im bude kompasom. Ona je dakle prouzrokovala mnoge naše (neuspjehe, ona je omogućila amputa- ciju živoga našeg tijela, i omogućivat će još dugo i dugo vremena, da budemo , tuđe vjerne sluge. K. Genovska konferenciju i mi. Otrag osam dana završila je svoj ; ,rad“ ova čuvena konferencija. Zboro- vala je ravno 40 dana, a njezin bi rad imala nastaviti nešto skromnija konfe- fencija stručnjaka u — Haagu. Nego, strogo uzevši, ovdje baš ne možemo posve bukvalno uzimati riječi ,nasta- vak rada“, jer se baš nema što nasta- viti, kad se zapravo u Genovi nije ništa ni počelo, što bi se pametno moglo da nastavi. Začetnik konferencije, kako je po- žnato, bio je Lloyd George. On se je nadao, a nadali su se i mnogi drugi, da će ova konferenca izliječiti tolike političko-ekonomske rane, koje je rat za sobom ostavio; nađali su se, da će se Evropa poslije konferencije iz svoga današnjeg kaotičkog opet po- vratiti u normalno predratno stanje. To oje bar doneklei bilo moguće, ali samo ou NIK /Va $//422 pod uslovom, da Amerika Evropi pruži svoju pomoć. No ona je tu pomoć uskratila, a kratit će je sve dotle, dok se Evropljani jedan prema drugome . opet ne stanu vladati — evropski. Jer dokle god bude postojala vjerojatnost novih oružanih sukoba u Evropi, dotle Amerika ne će više htjeti da se mi- ješa u njezine stvari. U Genovi se pak nije ništa učinilo, da se razne protiv- nosti među narodima i državama iz- glade. Zato Amerika hoće da ima čiste ruke; zato je ona odrekla svoju su- radnju i na budućoj haškoj konieren- ciji. A to znači potpuni neuspjeh u Genovi. Ali dok se govori o općem evrop- skom neuspjehu, mi možemo zabilje- žiti i jedan, pače dva znatna uspjeha. Prvi je uspjeh u tome, što je Mala Antanta po prvi put pred cijeli svijet istupila kao kompaktna cjelina i što se je s njome računalo kao s jednom ,si- lom“. Taj fakat je bez sumnje podi- gao prestiž i našoj državi. Drugi naš uspjeh sastoji u tome, što ' Su osujećeni svi pokušaji unutrašnjih i vanjskih nam neprijatelja, da se ova država raspane. Ni ispadi Radića i »Bloka“, ni crnogorskog komiteta, po- duprta od službene i. neslužbene Ita- lije, nisu na konferenci uzeti ozbiljno. Nitko se pače na nje nije ni osvrnuo“ osim Čičerina, koji ih se je također brzo odrekao, had je bro bolje informiran. > Pismo 12 Zaerehn. Zagreb, 21/5. 22. Prekojučer je zagrebačko gradsko zastupstvo, alarmirano vijestima iz Dal- macije o umiranju od gladi, zaključilo da pošalje stradajućem pačanstvu op-. ćine Ston na dar jedan vagon brašna i da robu adresira na g. N. Buška, koji ju imade po svojoj uviđavnosti razdijeliti. — Svrha dakle veoma ple- . menita, kad ne bi i to Blokaši izra- bljivali u svoje stranačke svrhe, jer je» dini način je naravno bio da se brašno odašalje općini, a ne njihovu pouz- daniku, koji će valjda morati tim bra- šnom da kuša osigurati glasove Dr. Drinkoviću. Kako vidite, gospođa Blo- | kaši ne poznaju još vašeg poštenog seljaka! Zadnji sam Vam put javio, da _blo- | kašima baš ne cvatu ruže, a danas var mogu još priobćiti, da je ovih dana obavljen po samim seljacima u Dugomselu (kod Zagreba) plebiscit, da "li se imade nešto doprinijeti za grad- nju Radićeva doma u Zagrebu, pak je taj predlog odbijen sa 2/3 glasova seljaka. — Ovaj je ,plebiscit“ tim zna- čajniji, što je Dugoselo bilo do sada poznato kao kula radićevštine. — K to- me dolaze jake borbe između pojedi- nih stranaka u Hr. Bloku, a osobito između zajedničara i frankovaca. — 1 radi toga su veliki nesporazumi, što načelnik Heinzel hoće da prisustvuje vjenčanju kralja, a većina mu to ne dozvoljava. Osim već javljenih zaključio je i Savez hrvatskih obrtnika, najjača pri- vredna organizacija u Hrvatskoj i Sla- voniji, u kojoj imade "/i blokaša, da bude zastupan po svome predsjedniku i dvojici članova kod svadbenih sve- čanosti u Beogradu. ; ž LAN s a LR > - pa. / mI RE a X št reisa PPR Ti a i UNE EJLA ZR ak TI, GE Le