JU Pretplata: 48 D. na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino- zemstvo 100 D. na god. Plativo i utuživo u Dubrovniku. i ) | li . IZLAZI SVAKE SUBOTE POPODNE a GOSLOVE VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE Oglasi: 1 cm. visine u širini stupca 4 Din; za stalne ogla- sivače po dogovoru. Priposlana i zahvale 4 Din. redak. £ Godina I. _- Dubrovnik, 8. jula 1922. a Broj 9. -. Je li ovo napredak? Lijepo li bijaše ono vrijeme nepo- sredno poslije sloma, kadno se svojim kućama vraćala naša vojska kličući: Čika-Peri, Srbiji, Jugoslaviji, narod- nome jedinstvu, bratstvu itd. Tim ljepši nam se oni časovi vide, što su žali- bože prekratko trajali. A mogli su ostati vječni, da je tu vođa narodnih, u nekih naših državnika, u ljudi na položajima bilo više svijesti, više općenarodnog osjećanja, manje šovinizma, a još manje ličnog egoizma. " Jest, onaj je zanos mogao potrajati, jer se je i mentalitet mašega seljaka do konca rata bio posve pročistio: i seljak je onda mislio i nacionalno osjećao kao pravi patriota. Ako se je ipak našao koji inteligenat, radnik ili seljak i u to vrijemes predratiim men- talitetom, bio je povučen u se, dakle posve neškodijiv. Trebalo je tada uz- držati na okupu narodne mase, nji- hove osjećaje još više oplemeniti, i eto sreće. Prirodna bi posjedica bila, da bi i oni neodlučni malo pomalo bili - prešli u prave nacionalne redove, pa bi nam danas sigurno druge ptice pjevale. Poznato je naprotiv, da se je obr- nuto dogodilo: nih redova prelazile su mase u ne- il sve to više nezadovoljnika, koji su kao bujica rasli i vodili što k anarhiji, a što k separatizmu. Na čelo ti sepa- ratista i anacionalnih ljudi postavili su se sada ponajviše opet oni, što su se za vrijeme rata bili odveć kompromi- tovali. Jer su oni jedino u tome me- težu, u tome neredu uviđali svoj lični spas, stali su se služiti svakovrsnim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima, da posiju što više nesloge, zabune i nepovjerenja među narodne redove. 1 uspjeli su, jer su državne vlasti sve to gledale pasivno, a raznim nekorek- tnin postupcima još podupirale n4- strane elemente. S druge opet strane iz osviještenih narod- i naše je novinstvo, s hrvatske i sa srpske strane, iznova stalo potpirivati stare plemenske zadjevice. A to je baš ono najgore. :. Psiha našega naroda ima jednu ne rakterističnu osebinu: čovjek naš ne trpi, da mu brat zapovijeda; pa ako mu je brat i stariji i pametniji i ugle- dniji, on jednako ne će da ima većih. prava od njega. Tu će i poginuti, | a ne će popustiti. Radi te nelijepe 0S0- bine mnoge su se naše porodice is- kopale. A i povijest nam to, srpska i hrvatska, u tančine potvrđuje. 1 uspr- kos takovu mentalitetu dolazi naše plemensko novinstvo pa priča, Hrvati moraju listom da se pretope u Srbe, jer je Srbin stariji, niji brat. S druge se opet strane izla- že, kako su tek Hrvati pravi evrop- ljani, kako Srbi moraju da prime nji- hovu kulturu, jer ako je što dobra, da ga je samo kod Hrvata naći, i t. db io bodi Pa dok tako pišu kojekakve novine, ni po jada; ispada nađe u ozbiljnijima, onda zbilja o omora da se čudi i toj Ozk nina i a SVEINU. kad se u njemu danas može da čita n. pr. (navodimo po ,Jadronu“): da su Bosna, Hercegovina i Dalmacija čisto srpske zemlje sa srpskim naro- dom; da je Austrija od katolika na- pravila Hrvate; da katolici mogu po- stojati kao hrvatska stranka, ali da oni nisu Hrvati nego Srbi i t. d. Tako isto, samo malo uvijenije, piše i naš kolega ,Dubrovnik“. Tko hoće da se o tom osvjedoči, neka samo pročita uvodnik mu u br. 47. Tu se riječima nekakva tobožnjeg - ,Hrvata“ iz god. 1853. kaže ono isto što tvrdi » Trgovinski Glasnik“. Ali se ovdje ide . još i dalje: Srbi su mnogo žrtvovali «sva trojica budu jednaka, valjaniji i zasluž-. ali kad čovjek ovakvih Primjer. Među ozbiljnijim novinama: prestolnice svakako je i » Trgovinski : zverijušicne ;zovekimeje“ damom bivalo - — Glasnik“, .Zato .se- baš. čudom čudimo, E da oslobode i ujedine svu svoju braću. I sada, kad su to postigli, ne će da budu separatiste, jer ,niko ko hoće oda triumfuje ne može da dijeli carstvo svoje...“ Nego hoće da sva tri brata ostanu na okupu, da se ljube. Ali da najbolje ipak da svi postanu — Srbi. Srpska će.ih braća objeručke u zagrljaj pri- "miti; neka Hrvati i Slovenci postanu Srbi, pa će enda i Srbi postati pravi “— Jugosloveni.... i t. d. I kad ovako pišu listovi, koji hoće da budu ozbiljni, onda nije čudo n. pr. da se u nekidašnjoj ,Nar. Svijesti“ u maloj vijestici od 33 retka susreta- mo na 11 mjesta s riječju i ,hrvatski“ »Hrvat“. Pa to još ne bi bilo zlo, ali se tu govori o ,hrvatskoj Ateni, kruni hrvatskih gradova“ (Dubrovnik), ,hr- vatskom pjesniku (Gunduliću)“, ,hrvat- skom župniku“, ,hrvatskom Dubro- vniku“ i t. d. Sve dakle na dlaku kao otrag četvrt stoljeća! Pa će se - još pk, jemo!.. Ami kažemo“ tko god još danas ozbiljno govori o pohrvaćivanju ili o posrbljivanju, tomu se mora zanijekati ozbiljnost: on je ili svijesni narodni zlotvor ili čeljade, koje ne poznaje na- rodne duše, čeljade, koje iz naše tužne historije nije ništa naučilo. Neka Srbin da ne , napredu- se obojica ponose svojim dobrim svoj- stvima, ali neka se zaboga jedan dru- .gome ne nameće, jer je obojici poz- nato, kako se je za inat i Marko po- turčio. Neka ne tiču osjetljive žice je- dan drugome, već neka žive bratski, a to će samo onda moći da bude, kad obojica budu svijesni da ih spaja za- jedničko ime — jugoslovensko. Sjetite se Jugoslovenske Mutice Jutranske Straže ostane Srbinom, Hrvat Hrvatom ; neka Kupoprodnjna aferu | Colshorn - Bont. »Dubrovnik“ nekako “stidljivo tapka po našem čeonom članku, u kojem smo spomenuli kupoprodajnu pogodbu Calshorn-Bona, pa u ovo ljetno vri- jeme izvaljuje dosta halambure na ra- dost onih naših sugrađana, koji se svačijim labavim argumentacijam iz prikrajka zadovoljni smiješe. Prije svega »Dubrovnik“ nam za- mjera, što smo tu kupoprodaju obje- Sili na veliko zvono, te nam veli, u koliko nam je zbilja bilo stalo do za- štite državnih interesa, da smo isti cilj mogli postići bez javnosti jednim-pod- neskom anketnoj komisiji ili direkciji ratnog pljena. S Koliku uslugu sa ovom svojom pr- vom tvrdnjom ,Dubrovnik“ čini gosp. Boni, prepuštamo njemu istomu da sa vrlo blizim mu organom obračuna, ali pri ovakovu razlaganju i u savezu sa daljnjim Dubrovnikovim izvrnutim kon- statacijama, mi moramo utvrditi, da »Dubrovnik“ pobija sam sebe kad na- vodi, da je gosp. Bona onom kupovi- nom učinio jedno patriotsko. djelo, koje njih oko ,Dubrovnika“ veseli, jer da tako dobra stranih podanika do- laze u naše ruke. Ako je to tako kako »Dubrovnik“ tvrdi, onda je gornja nje- gova zamjerka. što nam- -je upravio u najmanju ruku deplacirana, šta više on nam mora biti haran što smo taj patriotski podvig gosp. Bone iznijeli, te dosljedan sam sebi ;Dubrovnik“ će morati da izmijeni naslov što nam ga je posvetio i što glasi ,perfidija ili zloba“ u ,ljubav i velikodušje“, te da x od parlamentarne komisije, koju mi sazivljemo, za svog prijatelja traži do- lično priznanje. Nego mi jako sumnjamo, da li će gosp. Boua zaista to priznanje i do- biti, s razloga što ,Dubrovnik“ da do- đe do onakovih zaglavaka, u obrani jedne loše stvari, proti svog boljeg znanja i navlaš stavlja u isti red sud- Kresovi ili radovanie. U riječniku Jugoslovenske akademije nalazi se da riječ krijes dolazi od sta- roslovenskeg krćs , što znači ono vri- jeme, kad se sunce, došavši do najsje- vernijeg položaja opet okreće put juga (ljetni solsticij), a to je najvruće vrijeme u godini. Otale i ,krijes“, onaj inse- kat što po vas dan pjeva u to vruće vrijeme. U dubrovačkoj okolici — ko- liko znam — samo u potonjem zna- čenju čuje se riječ ,krijes“, dok se riječju ,radovanje“ označuje oganj, što se loži uoči Vidova, Ivanja i Petrova dana, pjeva se uza nj i preko njega preskače. Ovaj običaj ostao nam je od pogan- skih vremena, a zaodjenut je kršćan- skim ruhom. Primitivni narodi promje- njivahu razne elementarne prirodne sile; sunce, oganj, grom što u lična božan- ska bića, koja uživahu osobiti kult (obožavanje). Tako je u Aziji bilo na glasu asirsko i babilonsko te feničan- sko poštovanje ognja, što je utjecalo i na vjeru Izraelićana. Stari Egipćani vjerovahu, da je. čovjeka stvorio Ra, bog sunca, U starom Meksiku imali su Tomatiuha, boga sunca, koga smatra- hu utemeljiteljem svih stvari. I u Pe- riu je bio takov bog, a zvaku ga /nti. Njihovi kraljevi (Incas) zvali su se intip churicuna (sinovi sunca) i vjero- vahu, da je Inti (Viracocha) sin Pa- chacamac-ov (stvoritelja svijeta). Stari Slaveni u pogansko doba obožavahu Peruna, boga groma i oluje, komu je, kao i starogermanskom Donaru bio posvećen hrast. Obožavahu i lipu. Imali su i svete gajeve. gdje se nijesu usu- đivali sjeći drva; polja, gdje nijesu smjeli raditi zemlju; vode, u kojima im nije bilo dozvoljeno ribati. U san- skritu bog ognja zove se agni, cd šta je lat. ignis, a naše oganj. U obredima, koji se obavljahu u vrijeme ljetnog solsticija (o Ivanju da- nu) odskače naročito jedna tačka, a ta je unutrnja veza, kojom su spojena dva elementa oganj i vođa, toliko poš- tovana od Indoevropljana. Po strani vatre je voda, valjda zato, što se u njoj, n. pr. u Rusiji, poslije nego se naloži suma, kupaju. U ruskom se Krstitelj zove Kupala. Ovo je u vezi sa staroindijskim običajem, koji su oni imali na svečanosti zvanoj Mahavrata, t. j. svečanost suncostaja ljetnog (doc- nije zimskog). Uza zvuk tambure žen- ske bi nosile vrčeve pune vode triput okolo ognja s desna na lijevo, pa s lijeva na desno, a pritom pjevale pje- sme. Kad bi se posljednji put okrenule, izlile bi vodu u oganj i pogasile ga. U ovom obredu, koji nije baš posve- ćen bogu sunca, nego bogu Indra, koji dijeli zlatnu kišu, Ilillebrandt u svom djeln ,Romanische Forschungen“ a Olđenberg u ,Religion des Veda“ vide prastare čini (čarolije, magije) za kišu. Pritom se ovo opaža: u nazorima indoevropskih naroda srednje evropske širine čini vrijeme o Ivanju danu neku vrst granice među suhim i vla- žnim vremenom u tome smislu, da su daždi prije Ivanja dne korisni. a po Ivanju danu obično štetni. ,Kad pade kiše u kris, udesna je“ zabilježio je i naš Pavlinović. Nije pretjerano, ako se pretpostavi kako misli Schrader u svom djelu Sprachvergleichung und Urgeschi- chte, iz kojeg crpim u glavnom građu za ovaj sastavak — da u ovim obi- čajima imamo pred sobom tragove jedne sredoljetne svečanosti i koja se slavi bez osobitog obzira na najdulji dan, a k čijim svečanim obredima među ostalim pripadao je i taj, da se je u odnosnom ljetu posljedni put prosila vlaga na pašnjake i polja pu- tem čini na kišu. Maunhardt je u svom e Baum - kultus“ mnijenja, da se u ovim sveča- . - nostima odrazuje čarolija na sunce, jer oganj prikazuje svijetlost i vrućinu sunca, potrebitu za bujnu vegetaciju bilja. Kako se iz dovle izloženog rasabire, ovaj običaj loženja ognja o ljetnom solsticiju od davnih je davnina, pa u našem narodu nema samo religijozni već i nacijonalni značaj... Grehota je, da se ovakovi lijepi običaji u nas ma- lo pomalo gube i pomeću, premda nas oni i razveseljuju i oplemenjuju. Kako je krasno ono skupno i skladno pje- vanje pučkih pjesama uz oganj, što nam zanosi srce i budi narodni osjećaj! Spomenimo se poslovice, koja nam . veli: ,običaji od starine štit su jaki domovine“, pa naročito s tog razloga gojimo i čuvajmo, Jugosloveni, svoje lijepe narodne običaje! = lvo I. Stjepović.