4
sd
q
nI
ć
X
iš
Va
L

JGOSLOVEN.

VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE

Pretplata: 48 1». na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino-
zemstvo 100 D. na god. Plativo i utuživo u Dubrovniku.

ri

IZLAZI SVAKE SUBOTE POPODNE >

Oglasi: 1 em. visine u širini stupca 4 Din; za stalne ogla-
sivače po dogovoru. Priposlana i zahvale 4 Din. redak.

Godina i

Dubrovnik, 15. jula 1922.

Broj 10.

Pretjeranost u svemu.

Teško nam je zbilja; svi se tužimo
a skupoću na niski kurs našega nov-
a, na nered u upravi, it. d. I sve su
e* neprilike nastupile poslije našega
pslobođenja i ujedinjenja. A _ onda se
ađe ljudi, koji prostu čovjeku, masi,
ažu: ,Eto što nam je donilo tobož-
je oslobođenje i ujedinjenje! Za Au-
strije nismo nikad plaćali kruh, meso
t.d poto i to“.

I neupućeni svijet zbilja misli, da je
ako: da nam je sve nevolje donijelo
ujedinjenje. Pa ni obrazovaniji slojevi

ame pomišljaju svaki put, kako sve ovo
,. ije nipošto posljedica ujedin:enja, ne-

igo je neminovna posljedica dugoga i

teškoga rata. Zato se te posljedice i

ispoljavaju po cijelome svijetu, a ne
Wsamo kod nas, pače drugdje “još u
\ipuno većoj mjeri.

ll Promislimo samo, što bi bilo od
Imaših krajeva, što su pripadali bivšoj
išmonarhiji, da se nijesu ujedinili sa

U

Srbijom. Oni bi bili u istom položaju

“po prilici u komu je danas Austrija ili

adžarska. A da taj položaj nije od-

već zavidan, to svi dobro znamo.

Ima zla u našoj državi ; to zlo treba

B rušiti, upirati prstom u ono što ne

valja, ali valja priznavati i isticati i

“ono što je dobro. A to se ne radi. I
na taj se način zavode mase, sije se
“mepovjerenje prema državi, i tijem se

ME vjetina upućuje, kako bi bilo puno
bolje, kad uopće ne bi ni bilo ove

aše države, koju smo potocima krvi
stekli.

'| 1 za čudo među nezadovoljnicima
"se ističe najviše Hrvatska sa Zagrebom

na čelu. A nitko od tih vikača da bi

“a

“htio objektivno da posmatra stvari. Jer

| ad bi se obazro oko sebe, vidio bi
'/— ako slijep nije — da je Zagreb, da

o nena

lje Hrvatska, više napredovala u ovo
četiri godine narodne vlade nego u
(punih četrdeset godina pod madžar-
skim jarmom! Može li to i najbjesniji

vikač da zaniječe? E pa kad ne može,

čemu onda vječito rovarenje? Zašto “
se ne prizna i cuo što je dobro ? Niko

pri tom ne misli, da se ne bi smjelo
ožigosati ono što ne valja. Pače obje-
ktivnom se kritikom bistre pojmovi,
uklanja se zlo. No pri tome ne valja
stvari brkatisako je što nevaljalo u
upravi, ne treba zato napadati državu;
ako kakovo nedjelo napravi Srbin, ne
treba za to kriviti sav srpski dio na-
šega naroda, kao da među njim uopće
i nema čestitih ljudi!

Ovijem se metodama vraćamo na
staru bratoubilačku plemensku borbu,
za koju smo prije držali, da je tuđin
među nama  potpiruje. No sada je
tuđina nestalo: nemamo prava više
kriviti nikoga nego sami sebe.

A nema dana, kad ne čitamo u no-
vinama hrvatskim i srpskim kojekakve
napadaje, koji bi mogli biti i umjesni
u pojedinim slučajevima, ali nipošto
nijesu umjesni, kad se generalizuju.
Mnoge srpske novine n. pr. neprestano

predbacuju Hrvatima austrijanštinu. A -

to nije pravo, jer je među Hrvatima
bilo antiaustrijanaca kao i među Srbi-
ma; i oni su vješani, zatvarani i na
razne riačine progonjeni kao i Srbi.
Ali to se ne će da prizna. Baš tako,

.kako ni Hrvati neće da priznađu, da i

među Srbima može biti i da zbilja i ima
čestilih Jugoslovena, od kojih je da-
leko svaki plemenski šovinizam.

S druge strane u zadnje su vrijeme 4

Srbi počeli svakoga Hrvata "da identi-
fikuju s Radićem. To osobito dalma-
tinski radikali ili barem dobar dio
njih. Doživjeli smo radi toga i one

nekidašnje žalosne vidovdanske scene

na kninskome Kosovu, gdje se je čulo

svakojakih povika na adresu Hrvata! .
A ipak bi naši Srbi morali znati, da |

između Radića i .njegovih zaluđenih

sljedbenika s jedne i ostalih Hrvata

s druge strane ima velike, ogromne
razlike. Kako će radikali srednje Dal-

macije opravdati one povike pred Hr-
vatima, pristašama svoje stranke ?
Ove male tjesnogredne zadjevice sve
nas. više otuđuju jedne drugima, Ne
će nitko da žrtvuje nešto od svoje

ambicije, od svoga prkosa, pa ako će *

sve i voda odnijeti! A da tijem opća
narodna stvar i previše trpi — ne
treba dokazivati.

Kupoprodajnu afera
> colshorm - Bona.

Nijesmo se na ovo pitanje «nislili

više osvrtati, no u jednoj notici punoj

nedostataka misli i manira zadnji ,Du-
brovnik“ pod neuputnim napisom ,Na
tendenciozne besposlice“ osvrće se sa
nekoliko banalnih uvreda na naš drugi

članak o kupoprodajnoj aferi Colshorn-

Bona. I kao da je ,Dubrovnik“ još
pod utiskom one drske krađe što se
je pred par dana dogodila u našem
gradu na štetu jednog trgovca, gdje
lupež trči iz dućana, te progonjen,
krivi se preko Place: ,držte lupeža!“
-— on, »Dubrovnik“, podmeće nam

ništa manje nego, da nama rastu za-
zubice .za Colshornovim imanjem ; drži

da smo iz nekekve sebične pizme i

niskog egoizma iznijeli onu kupopro-.

dajnu pogodbu - na javnost; žali nas
što se tobože ljutimo, da nam je iz-

bjeglo ono imanje, te nam veli, da se

ustrpimo, dok ono: dođe do javnog
nadimetanja.

Koliko ciničke drskosti. ima u tin

»Dubrovnikovim“ ispadima, može da |

prosudi samo onaj, kojemu su pobliže
poznate i one okolnosti što su pret-
hodile ' glasovitoj kupoprodajnoj po-
godbi 23. VI. 1921. br. 6679 spisa no-
tara Melka Stankovića, kojima smo mi
dosada iz stanovita obzira  uskratili

konsakraciju javnosti te im nijesmo >

dali niti im još danas dajemo onu ilu-

straciju, koju nama ,Dubrovnik“ ona- ,

kovom drzovitošću podvaljuje.

Ali da našim sugrađanima pokaže-
mo, kakovih ljudi ima među ,Dubrov-
nikovim“ saradnicima i da tog dubro-
vačkog predstavnika tako drskih ma-
nira poučimo na drugačiji način dis-
kusije s nama, prisiljeni smo, da ,Du-
brovniku“ kažemo, kako mi vrlo do-
bro znamo, da je baš njegov prijatelj
gospodin Bona pred onom inkriminira-
nom kupoprodajnom pogodbom dvdma
podnescima upućenim na nadležno mje-
sto: jednim tražio od Ministarstva Pravde
ovlašćenje, da mu ono direktno — bez
licitacije — proda Colshornovo imanje,
a drugim isto tako tražio, da mu Mi-
nistarstvo Pravde dozvoli da kupi di-
rektno od sopstvenika Colshornovo ima-
nje, ali je oba puta bio odbijen
i poučen na odredbe III. odjelka
uredbe o imovini neprijateljskih po-
danika, te izričito upozoren, da se
likvidacija može da izvrši jedino
javnim nadmetanjem.

Pa i ako je gosp. Bona od naše.
države u januaru i martu 1921. — u.
dva dakle navrata — bio dobro po-
učen, da bez javne licitacije ne može:
nikako doći do tog imanja, on je us-
prkos svega toga 21. VI. 1921. sklo-
pio onu pogodbu bez znanja državne
vlasti i bez obzira na propis članka

“12. uredbe o imovini neprijateljskih |

podanika, koji svako izigravanje odre-
daba citirane uredbe, -u koristoljubivoj |
namjeri, stavlja pod udar kaznenog
proganjanja.

Iz ovih okolnosti ,Dubrovnik“ neka |
izvuče zaključke koji se njemu doli-
kuju. Mi se reserviramo dopotrebe
otvoreno kazati svoje mnijenje.

U ostalom sama stvar nije više ni u
kakovoj opasnosti. A to je glavno.

Sietite se

> Jugoslovensko Matice |
Jutranske Straže

1
I. Piće u ljetno doba.

175 kg, imade u sebi preko 49 litara
(vode. Kosti i spojna tkiva imadu je

me

najmanje, a mezgra, krv i mišići naj-

više.
Ljudski um ne će valjda nikada,
|moći odgonenuti tajnu pritode, kako

| majčinoj, a pitanje, što je život uopće,
(ne dade se niti opredijeliti tačno. U

| pomanjkanju boljega mogli bismo reći,

da je život sakupljanje i rušenje ener-
gije. To sticanje i cijepanje snage po-

. sreduje voda. Ona gorispomenuta vo-
dena masa u nama omogućuje životne
pojave i obave. Ona trajno struji i

kruži, mijenjajući se i obnavljajući se.
Pokretač toga kruženja jeste srce, ne-
dostiživi stroj, perpetuum mobile, koji
počne raditi malo sedmica nakon za-

čeća, a prestane zadnjim daškom. Srce,
. dakle, stavlja vodu u kretanje te ona,

njegovom pomoći, može da vrši svoju

| zadaću. Dijelom na veliki i mali dvor,

dijelom znojem kroz kožu, a dijelom
disanjem, u obliku vodene parć, gu-
bimo mi neke stanovite količine vode,

Naše tijelo sadrži oko 65 postotaka |

(vode. Jedno čeljade n. pr., koje teži.

i na koji način oživi plod u utrobi :

čiji omjer še mijenja prema tomu da
li radimo ili mirujemo, da li je spar-

no ili hladno vrijeme, da li nas koja
dugotrajna bolest podgriza i ognjica

mori, da li jedemo svježe voće i ze-

lje, itd. Naučenjaci biolozi utvrdili su,
da odraslo čeljađe, pićem i hranom
prima dnevno u sebe od 2:46 do 3:58
litre vode, a izlučuje iz sebe od 1:83

do 3:53 litre, pie tome da li redi

ili ne.

Svako pojedino tkivo sadrži stano-
vitu količinu vođe, i ta količina smije
se samo u uskim granicama mijenjati,
jer se inače remeti ravnotežje, pak
strada zdravlje. Ako n. pr. krv, koja
sadrži 79% vode, ,
od te množine, uvjetuje taj manjak u
mišićima već dvostruki gubitak, što iza-

ziva najteže posljedice i pojave: mi- |

šići se suše i venu, u njima nastaju
teške kemijsko-fiziološke izmjene, što
nrouzrokuje nesnosne boli u njima.
Žeđa je dakle prirodna potreba, kojoj
treba svakako da udovoljimo, a pogo-
tovo vrijedi to za onoga, koji radi i
znoji se. Tko manje radi, manje gubi
vode, pak mu je manja i potreba.
Često se desi da seljaci, pri radnji
na velikoj vrućini, odbijaju i najbolje

izgubi samo 2%"

vino, a jagme se za čistom vodom,
jer njom najbolje zagase žeđu, pak bi

.ta činjenica išla donekle u prilog tezi
naturalista koji tvrđe, da je kulturni

čovjek iskvario sasvim ćutilo okusa,
te ne umije više da osladi prirodu —
on mora svoj otupljeni okus čim ja-
čim dražiti, kao što čini pijanac, koji
sve žešće piće potrebuje.

U prijašnja vremena postojao je obi-
čaj da su se ljeti pili razvodnjeni razni
sirupi i limunate; pivo je u naše kra-

jeve došlo pred nedavno u modu, i

Silvo se rasprostranilo, i po varošima
i po selima; ne fali ga nigdje, mnogo
prije će ponestati brašna i žita nego
piva, jer za takvo šta imade vazda
prevoznih sredstava u izobilju.
Naučnim pokusima se ustanovilo, da
aikohol škodi srcu, jer ga šiba na brži
i jači rad. Nepametni kočijaš uništi
brzo i najbolje konje, jer ih ne umije

oštediti, on ih nagoni i šiba, i po rav-

nim, i brdom i strmo, jednakom brzi-
nom. Tako isto, od prilike, radi alko-
hol sa srcem. A srce, taj divni neu-

omorni pokretač, radi dovoljno, i kad
mirujemo, i kad naporno radimo, i kad

bezumno stravstvujemo. Ako uzmemo
prosječno, da se srce stisne i raširi 70

puta na minutu, naraste taj broj za |
same 24 ure na preko 100 hiljada .
puta. Pokušajte stisnuti pest i opružiti
prste u jednakim, kratkim razmacima
samo hiljadu: puta, pak ćete već osje-
ćati umor u ruci, a srce, naprotiv,
ostaje neumorno, i ako goni pred so-
bom i stavlja. u kretanje toliku masu
krvi i mezgre. Dođavajući piću alko- '
hol, osobito ljeti, zbiva se srcu ono
isto što i konjima sa suludim kočija-
šem: povećani broj udaraca i pojačana
snaga iskvari na svrhu i srce i krvne
sudove. A zar nije alkohol dobrim di-
jelom. uzrokom prerane  arteriosklo- |
roze?

Za arijeme svjetskog rata odučili su
se toliki od vina, i nijesu više osje-
ćali nikakve -osobite potrebe za njim.
Športisti su došli do osvjedočenja, da
im alkohol, u svakoj formi, više od-
maže nego pomaže, te oni stoga, za
vrijeme napornog vježbanja, žvaču i
sisaju razne slatkiše i piju — vodu,
jer je ona najprirodnije i najkorisnije

piće; čpiorov piy Ušep, najbolja je

voda, rekao je i grčki pjesnik Pindar |
Dr. VI. Poljanić,