4 sd q nI ć X iš Va L JGOSLOVEN. VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE Pretplata: 48 1». na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino- zemstvo 100 D. na god. Plativo i utuživo u Dubrovniku. ri IZLAZI SVAKE SUBOTE POPODNE > Oglasi: 1 em. visine u širini stupca 4 Din; za stalne ogla- sivače po dogovoru. Priposlana i zahvale 4 Din. redak. Godina i Dubrovnik, 15. jula 1922. Broj 10. Pretjeranost u svemu. Teško nam je zbilja; svi se tužimo a skupoću na niski kurs našega nov- a, na nered u upravi, it. d. I sve su e* neprilike nastupile poslije našega pslobođenja i ujedinjenja. A _ onda se ađe ljudi, koji prostu čovjeku, masi, ažu: ,Eto što nam je donilo tobož- je oslobođenje i ujedinjenje! Za Au- strije nismo nikad plaćali kruh, meso t.d poto i to“. I neupućeni svijet zbilja misli, da je ako: da nam je sve nevolje donijelo ujedinjenje. Pa ni obrazovaniji slojevi ame pomišljaju svaki put, kako sve ovo ,. ije nipošto posljedica ujedin:enja, ne- igo je neminovna posljedica dugoga i teškoga rata. Zato se te posljedice i ispoljavaju po cijelome svijetu, a ne Wsamo kod nas, pače drugdje “još u \ipuno većoj mjeri. ll Promislimo samo, što bi bilo od Imaših krajeva, što su pripadali bivšoj išmonarhiji, da se nijesu ujedinili sa U Srbijom. Oni bi bili u istom položaju “po prilici u komu je danas Austrija ili adžarska. A da taj položaj nije od- već zavidan, to svi dobro znamo. Ima zla u našoj državi ; to zlo treba B rušiti, upirati prstom u ono što ne valja, ali valja priznavati i isticati i “ono što je dobro. A to se ne radi. I na taj se način zavode mase, sije se “mepovjerenje prema državi, i tijem se ME vjetina upućuje, kako bi bilo puno bolje, kad uopće ne bi ni bilo ove aše države, koju smo potocima krvi stekli. '| 1 za čudo među nezadovoljnicima "se ističe najviše Hrvatska sa Zagrebom na čelu. A nitko od tih vikača da bi “a “htio objektivno da posmatra stvari. Jer | ad bi se obazro oko sebe, vidio bi '/— ako slijep nije — da je Zagreb, da o nena lje Hrvatska, više napredovala u ovo četiri godine narodne vlade nego u (punih četrdeset godina pod madžar- skim jarmom! Može li to i najbjesniji vikač da zaniječe? E pa kad ne može, čemu onda vječito rovarenje? Zašto “ se ne prizna i cuo što je dobro ? Niko pri tom ne misli, da se ne bi smjelo ožigosati ono što ne valja. Pače obje- ktivnom se kritikom bistre pojmovi, uklanja se zlo. No pri tome ne valja stvari brkatisako je što nevaljalo u upravi, ne treba zato napadati državu; ako kakovo nedjelo napravi Srbin, ne treba za to kriviti sav srpski dio na- šega naroda, kao da među njim uopće i nema čestitih ljudi! Ovijem se metodama vraćamo na staru bratoubilačku plemensku borbu, za koju smo prije držali, da je tuđin među nama potpiruje. No sada je tuđina nestalo: nemamo prava više kriviti nikoga nego sami sebe. A nema dana, kad ne čitamo u no- vinama hrvatskim i srpskim kojekakve napadaje, koji bi mogli biti i umjesni u pojedinim slučajevima, ali nipošto nijesu umjesni, kad se generalizuju. Mnoge srpske novine n. pr. neprestano predbacuju Hrvatima austrijanštinu. A - to nije pravo, jer je među Hrvatima bilo antiaustrijanaca kao i među Srbi- ma; i oni su vješani, zatvarani i na razne riačine progonjeni kao i Srbi. Ali to se ne će da prizna. Baš tako, .kako ni Hrvati neće da priznađu, da i među Srbima može biti i da zbilja i ima čestilih Jugoslovena, od kojih je da- leko svaki plemenski šovinizam. S druge strane u zadnje su vrijeme 4 Srbi počeli svakoga Hrvata "da identi- fikuju s Radićem. To osobito dalma- tinski radikali ili barem dobar dio njih. Doživjeli smo radi toga i one nekidašnje žalosne vidovdanske scene na kninskome Kosovu, gdje se je čulo svakojakih povika na adresu Hrvata! . A ipak bi naši Srbi morali znati, da | između Radića i .njegovih zaluđenih sljedbenika s jedne i ostalih Hrvata s druge strane ima velike, ogromne razlike. Kako će radikali srednje Dal- macije opravdati one povike pred Hr- vatima, pristašama svoje stranke ? Ove male tjesnogredne zadjevice sve nas. više otuđuju jedne drugima, Ne će nitko da žrtvuje nešto od svoje ambicije, od svoga prkosa, pa ako će * sve i voda odnijeti! A da tijem opća narodna stvar i previše trpi — ne treba dokazivati. Kupoprodajnu afera > colshorm - Bona. Nijesmo se na ovo pitanje «nislili više osvrtati, no u jednoj notici punoj nedostataka misli i manira zadnji ,Du- brovnik“ pod neuputnim napisom ,Na tendenciozne besposlice“ osvrće se sa nekoliko banalnih uvreda na naš drugi članak o kupoprodajnoj aferi Colshorn- Bona. I kao da je ,Dubrovnik“ još pod utiskom one drske krađe što se je pred par dana dogodila u našem gradu na štetu jednog trgovca, gdje lupež trči iz dućana, te progonjen, krivi se preko Place: ,držte lupeža!“ -— on, »Dubrovnik“, podmeće nam ništa manje nego, da nama rastu za- zubice .za Colshornovim imanjem ; drži da smo iz nekekve sebične pizme i niskog egoizma iznijeli onu kupopro-. dajnu pogodbu - na javnost; žali nas što se tobože ljutimo, da nam je iz- bjeglo ono imanje, te nam veli, da se ustrpimo, dok ono: dođe do javnog nadimetanja. Koliko ciničke drskosti. ima u tin »Dubrovnikovim“ ispadima, može da | prosudi samo onaj, kojemu su pobliže poznate i one okolnosti što su pret- hodile ' glasovitoj kupoprodajnoj po- godbi 23. VI. 1921. br. 6679 spisa no- tara Melka Stankovića, kojima smo mi dosada iz stanovita obzira uskratili konsakraciju javnosti te im nijesmo > dali niti im još danas dajemo onu ilu- straciju, koju nama ,Dubrovnik“ ona- , kovom drzovitošću podvaljuje. Ali da našim sugrađanima pokaže- mo, kakovih ljudi ima među ,Dubrov- nikovim“ saradnicima i da tog dubro- vačkog predstavnika tako drskih ma- nira poučimo na drugačiji način dis- kusije s nama, prisiljeni smo, da ,Du- brovniku“ kažemo, kako mi vrlo do- bro znamo, da je baš njegov prijatelj gospodin Bona pred onom inkriminira- nom kupoprodajnom pogodbom dvdma podnescima upućenim na nadležno mje- sto: jednim tražio od Ministarstva Pravde ovlašćenje, da mu ono direktno — bez licitacije — proda Colshornovo imanje, a drugim isto tako tražio, da mu Mi- nistarstvo Pravde dozvoli da kupi di- rektno od sopstvenika Colshornovo ima- nje, ali je oba puta bio odbijen i poučen na odredbe III. odjelka uredbe o imovini neprijateljskih po- danika, te izričito upozoren, da se likvidacija može da izvrši jedino javnim nadmetanjem. Pa i ako je gosp. Bona od naše. države u januaru i martu 1921. — u. dva dakle navrata — bio dobro po- učen, da bez javne licitacije ne može: nikako doći do tog imanja, on je us- prkos svega toga 21. VI. 1921. sklo- pio onu pogodbu bez znanja državne vlasti i bez obzira na propis članka “12. uredbe o imovini neprijateljskih | podanika, koji svako izigravanje odre- daba citirane uredbe, -u koristoljubivoj | namjeri, stavlja pod udar kaznenog proganjanja. Iz ovih okolnosti ,Dubrovnik“ neka | izvuče zaključke koji se njemu doli- kuju. Mi se reserviramo dopotrebe otvoreno kazati svoje mnijenje. U ostalom sama stvar nije više ni u kakovoj opasnosti. A to je glavno. Sietite se > Jugoslovensko Matice | Jutranske Straže 1 I. Piće u ljetno doba. 175 kg, imade u sebi preko 49 litara (vode. Kosti i spojna tkiva imadu je me najmanje, a mezgra, krv i mišići naj- više. Ljudski um ne će valjda nikada, |moći odgonenuti tajnu pritode, kako | majčinoj, a pitanje, što je život uopće, (ne dade se niti opredijeliti tačno. U | pomanjkanju boljega mogli bismo reći, da je život sakupljanje i rušenje ener- gije. To sticanje i cijepanje snage po- . sreduje voda. Ona gorispomenuta vo- dena masa u nama omogućuje životne pojave i obave. Ona trajno struji i kruži, mijenjajući se i obnavljajući se. Pokretač toga kruženja jeste srce, ne- dostiživi stroj, perpetuum mobile, koji počne raditi malo sedmica nakon za- čeća, a prestane zadnjim daškom. Srce, . dakle, stavlja vodu u kretanje te ona, njegovom pomoći, može da vrši svoju | zadaću. Dijelom na veliki i mali dvor, dijelom znojem kroz kožu, a dijelom disanjem, u obliku vodene parć, gu- bimo mi neke stanovite količine vode, Naše tijelo sadrži oko 65 postotaka | (vode. Jedno čeljade n. pr., koje teži. i na koji način oživi plod u utrobi : čiji omjer še mijenja prema tomu da li radimo ili mirujemo, da li je spar- no ili hladno vrijeme, da li nas koja dugotrajna bolest podgriza i ognjica mori, da li jedemo svježe voće i ze- lje, itd. Naučenjaci biolozi utvrdili su, da odraslo čeljađe, pićem i hranom prima dnevno u sebe od 2:46 do 3:58 litre vode, a izlučuje iz sebe od 1:83 do 3:53 litre, pie tome da li redi ili ne. Svako pojedino tkivo sadrži stano- vitu količinu vođe, i ta količina smije se samo u uskim granicama mijenjati, jer se inače remeti ravnotežje, pak strada zdravlje. Ako n. pr. krv, koja sadrži 79% vode, , od te množine, uvjetuje taj manjak u mišićima već dvostruki gubitak, što iza- ziva najteže posljedice i pojave: mi- | šići se suše i venu, u njima nastaju teške kemijsko-fiziološke izmjene, što nrouzrokuje nesnosne boli u njima. Žeđa je dakle prirodna potreba, kojoj treba svakako da udovoljimo, a pogo- tovo vrijedi to za onoga, koji radi i znoji se. Tko manje radi, manje gubi vode, pak mu je manja i potreba. Često se desi da seljaci, pri radnji na velikoj vrućini, odbijaju i najbolje izgubi samo 2%" vino, a jagme se za čistom vodom, jer njom najbolje zagase žeđu, pak bi .ta činjenica išla donekle u prilog tezi naturalista koji tvrđe, da je kulturni čovjek iskvario sasvim ćutilo okusa, te ne umije više da osladi prirodu — on mora svoj otupljeni okus čim ja- čim dražiti, kao što čini pijanac, koji sve žešće piće potrebuje. U prijašnja vremena postojao je obi- čaj da su se ljeti pili razvodnjeni razni sirupi i limunate; pivo je u naše kra- jeve došlo pred nedavno u modu, i Silvo se rasprostranilo, i po varošima i po selima; ne fali ga nigdje, mnogo prije će ponestati brašna i žita nego piva, jer za takvo šta imade vazda prevoznih sredstava u izobilju. Naučnim pokusima se ustanovilo, da aikohol škodi srcu, jer ga šiba na brži i jači rad. Nepametni kočijaš uništi brzo i najbolje konje, jer ih ne umije oštediti, on ih nagoni i šiba, i po rav- nim, i brdom i strmo, jednakom brzi- nom. Tako isto, od prilike, radi alko- hol sa srcem. A srce, taj divni neu- omorni pokretač, radi dovoljno, i kad mirujemo, i kad naporno radimo, i kad bezumno stravstvujemo. Ako uzmemo prosječno, da se srce stisne i raširi 70 puta na minutu, naraste taj broj za | same 24 ure na preko 100 hiljada . puta. Pokušajte stisnuti pest i opružiti prste u jednakim, kratkim razmacima samo hiljadu: puta, pak ćete već osje- ćati umor u ruci, a srce, naprotiv, ostaje neumorno, i ako goni pred so- bom i stavlja. u kretanje toliku masu krvi i mezgre. Dođavajući piću alko- ' hol, osobito ljeti, zbiva se srcu ono isto što i konjima sa suludim kočija- šem: povećani broj udaraca i pojačana snaga iskvari na svrhu i srce i krvne sudove. A zar nije alkohol dobrim di- jelom. uzrokom prerane arteriosklo- | roze? Za arijeme svjetskog rata odučili su se toliki od vina, i nijesu više osje- ćali nikakve -osobite potrebe za njim. Športisti su došli do osvjedočenja, da im alkohol, u svakoj formi, više od- maže nego pomaže, te oni stoga, za vrijeme napornog vježbanja, žvaču i sisaju razne slatkiše i piju — vodu, jer je ona najprirodnije i najkorisnije piće; čpiorov piy Ušep, najbolja je voda, rekao je i grčki pjesnik Pindar | Dr. VI. Poljanić,