Pretplata: 48 vw. na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino- zemstvo 100 D. na god. .Plativo i utuživo u Dubrovniku. IZLAZI SVAKE SUBOTE POPODNE OVEN VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE Oglasi: 1 em. visine u širini stupca 4 Din; za stalne ogla- sivače po dogovoru. Priposlana i zahvale 4 Din. redak. Godina I. Dubrovnik, 22. jula 1922. ž Broj 11. Mo ,Gundulićev san“ — ova moja prva »patriotska drama bi napisana u Du- »brovniku i prikazana dne 25 junija »1898., prigodom Slave Otkrića Spo- .menika Gjiva Frana Gundulića, u »Bundićevom pozorištu .... U istinu IMl.je ova dramska scena jedna Molitva »za Slogu Roda našega, dok su uprav ,nebratske kavge Srba i Hrvata do- »stigle okolo Spomenika Pjesnika , Osmana“ kulminaciju uzbuđenosti i »disonance“. Ove riječi zapisa u Zagrebu na 21. septembra ratne godine 1917. naš ve- liki pisac, koji je kao dramatičar do- šao do prvenstva kod Jugoslovena — Ivo Vojnović, kad mu je preštampan bio ,Gundulićev san“. Riječi one pune ki vrlo gorkih nam sjećanja slijede ođ- "mah nakon ovog ,pjesničkog viđenja“, = | razgovora između Gundulića i pose- ZI strime Vile. Zadnje riječi, koje Vila sa stepenica Spomenika upravi očaranom Pjesniku, pamtimo ih, ove su: ,lz Carstva sa- “/ nja, brate, pozdrav primi! | U snu ti | vidiš. budućnosti sliku, — | Kad slava tvoja bude sloge slava !“. Na to Gun- dulić, kao izvan sebe, kleknuvši pred Raspelo, velikim glasom zavapi: ,Ja # vidjehSpas, — sad umirijet' daj mi, Bože! —“ | + Tako stari bogoduhi Pjesnik sluša i "(| zbori kroz usta sadašnjeg dubrovačkog slavnog pjesnika-patnika ... Tako sluša i zbori On kroz usta vrijednih glumaca u hrvatskom Zagrebu redovito svake godine u siječnju, u predstavi na spo- men svoga (Gundulićeva) rođendana. I najveći pjesnik slovinskog Dubrov- nika dočekao je u carstvu nebeskih sanja, da čuje od Hrvata i Srba mno- gu iskrenu molitvu za bratsku slogu; vidio je, kako se među nama na to- liko mjesta podižu grančice mira, lju- bavi i bratstva, kako se ruši mač i uništava sjeme klete mržnje među na- ma jednokrvnom braćom. Oduševljeni pjesnik ,Osmana“ do- čekao je, da mu se općenito priznava, da je on prvi predstavnik slovenske ideje među Južnim Slovenima. On prvi jasno izriče pojam slovenske zajednice: cijelj mu je oslobođenje jugoslovenske raje s pomoću slovenske sjeverne bra- će ; jezik, u kojemu pjeva, ne zove on ni dubrovačkim ni hrvatskim ni srp- skim već slovinskim. Nu čemu ove napomene, koje su svima nama Hrvatima i Srbima zaista dobro poznate? Evo, čemu. U avgustu, piše dubrov. ,Narodna Svijest“ izvršit će. se svečano postav- ljenje spomen-ploče Pjesniku Gundu- liću u blizini njegove rake, u crkvi OO. Franjevaca . . .“ Vrlo dobra misao, čija je da je, to iskreno kažemo ; tu slavu slavna raka Gundulićeva — na žalost nama nehajno sakrivena! — upravo potpuno zaslužuje. Samo... pri tome pazimo.... Gundulićeva slava nek' bude sloge slava, tako da svaki naš rodoljub, na oštro ono pi- tanje Vile: ,l voliš u njem svetu bratsku slogu, tu krunu i bedem Du- brovnika tvoga? ...“, može da odgo- »onog istorijskog dneva separatističke,. nika . Gundulićeva simua nek' je — sloge slmva! vori sa: da, pače još i da to potvrdi kakono Pjesnik, kad gleda stari lijepi Grad: ,Sve to u bezdan nek se sruši, Vilo, | nek' val proguta, ako slogu zgazi!“ Takova, na osnovu prave bratske sloge, treba da bude Gundulićeva slava, i sada i kad god to unaprijed bilo ! Inače .... : bolje ništa nego se mičiti i kaljati slavno ime Gundulićevo pred narodom, pod separatističkim nekim devizama. Još nešto, braćo Hrvati i Srbi! Či- tali smo, da: će se ovo djelo izvesti sakupljenim doprinosima naše braće Hrvata u Americi. Dakle, ona braća, koja se zovu ,Srbi“, otole su isklju- čenav1..+ rici i u Dubrovniku ?! A što ono vele one pismene poruke i protesti — kako smo ovih dana či- tali u splitskom ,Novo Doba“ — jed- noga dijela naše iseljeničke braće i Hrvata i Srba iz Sjev. i Juž. Amerike, protiv politike Radića, ,Hrv. Bloka“, »čokorilovštine“ i uopće protiv širenja separatizma u Jugoslaviji?“ ... Oni baš u tome vide oružje u rukama na- ših .vanjskih neprijatelja na štetu ugle- da naše države, te i na štetu ugleda i njih. samih, jugoslovenskih _iselje- u Pineta neobično mnogo mogu da urade na otklanjanju nesnosnih odnosa između Srba i Hrvata ovamo u nas... Oni se lijepo slažu i u tome, da bu- dućnost pripada ne razdoru već slozi i bratskoj ljubavi između Hrvata i Srba, a da se ta budućnost što prije dočeka, ne smije se činiti ništa, što tomu smeta... Razumijemo li mi svi, kako treba, ove ozbiljne, iskrene, bratske poruke ? — Ako, rodoljubi, to razumijemo, treba < se proći nekih neumjesnih, štetnih slava separatističkih, i ,hrvatskih“ i ,srpskih“. Gundulićeva slava _nek' je sloge slava ! Gjiv—o— Soko — jugoslovensku ideju. Ova spasonosna ustanova nikla je u bratskom češkom narodu, potaknuta borbom Čeha proti Nijemcima. Jaka, zdrava češka duša salila je svu svoju eneržiju u ovoj ideji. Biti Soko zna- čilo je biti rodoljub, i to značenje ima sada u slavenskom svijetu. Sokolstvo se je presadilo u sve stra- ne, gdje ima Slavena. Ono je u evo- luciji Slavena, u probuđivanju narodne svijesti, bilo kao proljeinje cvijeće, koje nagoviješta proljeće naroda. Gdje je nacionalna svijest tinjala, podigla se u sokolstvu, da u njemu izbije čista, prava ideja nacije i Sve- slavenstva, vezana na uzajamnost. Nije nam stoga čudno, da u mnogim za- bitnim mjestima nikoše Sokoli, izraz narodnog pokreta. Sasvim sti ispravno potekli na ustuk tuđina i otuđenih na- šinaca. Poslije pogibije Kosovske na- rodna vjera i narodna pjesma podrža- vala je nadu u spas, u oslobođenje. Sokolska, ideja, mlađa ideja, no ne manje čvrsta i moćna, zamašna i veli- ka, postavlja čvrst temelj narodnoj zgradi. Slijepi guslar gojio je osvet- Zašto tako, braćo u Ame- ... Kako oni ističu, Jugosloveni . nike, a Soko je nijetio rodoljube i uzbuđivao uspavane i klonule duše. . Jedinstven smo narod — nema su- mnje — kome je tuđinski utjecaj, o- stavio vidna traga u narodnoj duši. Nazvaše nas trima imenima, odijeliše trima vjerama, odvojiše trima smjero- vima, stvorivši tobož neke ,državne“, plemenske, vjerske i geograiske gra- nice. Utukoše nam svijest, da ne osje- timo da smo već zato jedan narod, jer jednim jezikom govorimo. Jugoslovensko sokolstvo je živo na- rodno tijelo, koje sve spomenute u- mjetne, izvještačene razlike sravnjuje, ne tražeći, iz koga je pobro kraja, vjere i zanata, već je li sin našega naroda. U njemu se osjećaš slobodan, jak, disciplinovan, organizovan, osvije- šten. Ko prekorači prag te velebne zgrade, baca u zaborav sve ono, što nas razjedinjuje. Star se pomlađuje, mlad se osnažuje, slab ukrepljuje, svi“ se nacionalno osvježuju, jer je to pra- vo domaće narodno ognjište, najveći ponos obaju spolova. Magična odora o Sokola srazuje razliku staleža, dobi, partije, a navlači nacionalan ponos i jugoslovensku ideju; stvara tip Jugo- slovena. U vrijeme najžešćih borba svjetskog rata, kad se je neumoljivom sudbinom našao brat proti bratu; So- kolissu na svim irontama Nagh što je brat ž Slaven... Ska Ministarstvo prosvjete ravno je shvatilo zamašitost one ideje. God. 1920. izdalo je naređenfe, da se u sve škole uvede sokolski duh. Nažalost malo ih shvaća ispravnost te ideje. Kojiput i same sokolske uprave više paze na jačanje tijela negoli na jača- nje duha, dok bi to dvoje moralo da kroči posve uporedo. Ne smijemo se oglušiti pozivu, kad treba da i obolom, pomognemo da se spasonosna ideja širi, neka dublji korijen uhvati u cije- loj naciji, neka bolje vrši časnu misiju unifikacije, kojoj se otimlju srpski i hrvatski separatiste — frankovci obaju plemena. Apel naš upravljamo ovećim mjesti- ma, selima i narodnom učiteljstvu. Zadatak je njihov da ustrajaju Sokole, da mladež uz duševnu hranu nađe i ugodne zabave, a sve na bolje postig- nuće najvećega cilja, koji im diktuje ljubav domovine. Soko odgaja, nastavlja i popunja djelovanja obitelji i škole, s toga neka svakako u taj Hram uđe narodno uči- teljstvo i drugi inteligenti. Ako poje- dina mjesta sokolski odgoje pomladak, sazidat će najtvrđu nacijonalnu kulu, koju ne će srušiti nikakav narodni du- šmanin, ma otkud došao. Pomozimo Sokalstvo ! Gdje je škola, nek je i Hram Sokola! Širimo ovu spasonosnu ideju ! K. Ratna zapamćenja. U čikaškom ,Hrvatskom Glasniku“ piše g. L F. Lupis-Vukić svoje ratne uspomene pod gornjim naslovom. U br. 26. od 29. 6. 0. g. opisuje on du- ševne muke koje su ga mučile, dok je služio kao pomoćnik na žandarskoj stanici u Dubrovniku. Među ostalim spominje i ,slavnu“ dnbrovačku na- rodnu stražu, o kojoj ovako veli: »A odvratni su bili ti austrijski slu- gani u Dubrovniku: organizovaše ta- kozvanu ,narodnu gardu“; na lijevu ruku metoše široke crnožute vrpce, opasaše se nekim , starim žandarskim sabljetinama, o rame objesiše stare * puške pa onako u civilnom odjelu i sa slamnatim šeširima marširahu gra- dom derući se: ,Gdje ste, izdajice ? Gdje vam je sada Srbija » Na vješala s vama!“ Tu odvratnu, kukavičku, provoka- tormu bahatost nikada ne ću zabora- viti“. Pripovijeda dalje kako bi, obnoć, Dubrovnik pao u mrtvilo, činio bi ti se kao grad mrtvih. ,Jedne večeri“, na- stavlja ,tišina je ipak bila prekinuta. To je bilo kad su uapšenici imali biti otpraćeni iz dubrovačkih tamnica u Gruž, a odatle financijskim parobro- dom — dalje! Rulja od koje hiljade sabere se da učestvuje ispraćenju i dade oduška svojim osjećajima“. ,U masi koja se je gurala da vidi uapšenike bila je je- dna šepava baba, koja se odjednom baci na koljena posred ulice, sklopi ruke i uzdignutim očima prema nebu vapijaše u zanosu: »Ah blažena “Gospe, hvala ti što si mi dala dočekati ovi dan da vidim kako ih vode povezane! Još te jednu “milost molim: da mi dopustiš da ih | vidim na vješalima !“ ,Ova ista masa je koji dan docnije, kad je u Gružu bio vješan jedan Cr- nogorac, raznijela konop, na kome je mučenik visio plaćajući velike svote za maleni komadić toga konopa, da ga kao neke moći čuva!“ G. Lupis oprašta zavedenoj masi, ali ističe da je grehota što duhovni vođi njeni nijesu priveo zasluženoj kazni. Ispisasmo ove redove ne da izazivlje- mo kakve progone, nego da poručimo g. Lupisu, kako u ovoj našoj, krvlju i duševnim i tjelesnim mukama otkup- ljenoj Slobodi, upravo oni, koji raz- niješe uže na kojem je visio nesretni sin naše junačke Crne Gore, i njihova duhovna svojta uživaju najveću slo- bodu, a u isto doba viču na teško rop- stvo koje ih tobože tišti. No opet ne smeta ništa. Uništen je organizam — Austrija, koja je davala sokove njihovu životu; došla je slo- boda, čista, prava sloboda i donijela svježa vazduha, u kojem su austrijski slugani osjetili dosta kisika, pa-su oži- vjeli. Ali će ih ovaj svježi vazduh, ova čista sloboda uništiti kao što se nište čestice usmrćcna organizma. Uzeli su i oslonili ge, za zadnji put, na hrvat- stvo, živu silu koja bi imala da im dade životvorne snage; no prevarili su se. Hrvatstvo je baš ono, koje će ih unštiti, jer je narodno hrvatstvo živa etička sila, pa će rastvoriti i uništiti ove mrtve ostanke propale Austrije. Ustrpimo se malo. NE. Sjetite se Jugoslovenske Matice J udranske Straže.