i pei pa ho mA - Padsei aszoa daka ki Daska zat teor. VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE. Oglasi:1 cm. visine u širini stupca 4 Din; za stalne ogla- sivače po dogovoru. Priposlana i zahvale 4 Din. redak. Pretplata: 48 vw. na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino- zemstvo 100 D. na god. Plativo i utuživo u Dubrovniku. IZLAZI SVAKE SUBOTE POPODNE ri Godina I. Dubrovnik, 5. augusta 1922. Broj 153. Herostratska politika Ovaj naš državni hram tek od ju- čer postoji, Nedovršen je. Nema ne- go četiri godine od polaganja osnov- nog mu kamena, Nije doživio još ni lustralne godine rimskog svijeta, presudni broj pet. Nema majesteti- čnost Dianinog hrama u Efezu za koji pričaju grčki pisci da je u svim svojim djelovima bio čudo euritmije i koji je bio osvećen časnom sta- rinom, koja iedina može jednoj gra- đevini da da veličanstvo uspomena prislonjeno na veličanstvo ljepote. Naš je hram sazdan od prerazličitih skupocijenih materijala, Ali se još radi na njemu. Aritmički, sa slabim poznavanjem zakona arhitektenike, sa grubom građom, ali se radi. Užur- bali se jugoslovenski ljudi da ga što prije podignu, da bi u njemu našli za- klona i zaštite i kult onog etičnog načela po kome hramovi i vjere po- stoje i propadaju, a koje nam je jedan naš Herostrat odlučno odrekao, Jer smo mi okruženi samim podra- žavaocima onog azijatskog građani- na, koji je, nazad više od dvije hilja- de godina, u glupoj svojoj uobraže- nosti, samo da bi izašao iz opskurno- sti i zaborava, zapalio Diamin hram i uništio za uvijek jedan veliki, svjet- ski pristan ljepote i molitve, X Nama sada prijeti ista opasnost, Pojavila se čitava hrpa narodnih He-- rostrata koji se trude da podmetnu vatru pod sam temelj našega hrama i pokušavaju da spale nježštu ivore- vinu, svakako sa manje sreće grijehom, jer je ovaj naš hram podi- &nut na bolovima slobodnih ljudi, dok je onaj efaški sagrađen bio na mukama bezimenih robova. Na nama je da spriječimo ovaj bez- božni atentat. Zdravi dio naroda — a ja vjerujem da je to ogromna većina — svjesniji veličine narodnoga ujedinjenja, tre- ba sve svojesnage da uloži protiv makinacija onih te hoće ponovo da podvrgnu reviziji osnove na kojima počiva Država pod koju smo se za- klonili: Destruktivnim 1 negativnim duhovima ne smije se dozvoliti da dovedu u pitanje narodno jedinstvo od ono$ malog efežanina. Ali sa većim. nizma. pod izgovorom da u režimu ima pu- kotina, da režim ne valja. Između kritike režima t. j. politike ljudi koji se za sada nalaze na vlasti, kritike duha koji lebdi nad upravom ove naše Države i protiv koga mogu se i moraju formulisati naj radikalni- je ograde i čisto destruktivne kritike elemenata od kojih se sastoji naša Država i koji su sastavni dijelovi na- šega naroda, ima čitavponor. U tom bi ponoru Država mogla i iščeznuti. A tada? Nikad u savremenoj istoriji poro- Sjaj jedne Države nije razbudio toli- ko omraza ni toliko lakomljenja ko- liko ovaj naš. Od onog dana kad su centralne Carevine izazvale evrop- sku demokraciju na veliki presudni dvoboj, nikad nije Evropa bila kao sada ispunjena dubljom uzbudjeno-' šću ni tmastijom bijedom. Izgleda kao da mir nikako ne može da sagje u duše. Kao da se nalazimo u stanju primirja i da nas čekaju nova isku- šenja i novi potresi. Pa ovaj su presudni čas izabrali neki ljudi. sa svih strana domovin- skog horizonta, da bace sjeme sum- nje i nespokojstva u široke narodne mase, da podgriju atavičke naše pod- vojenosti u duhovima i bez toga sklo- nim malodušnosti u ovoj tragičnoj sutrašnjici svjetskoga rata! Izabrali “su ovaj istorijski trenutak, u kom ne ćemo nikad moći imati dosta prisu- tnosti duha ni jedinstva volje, da uči-. neproces vijekovnim tendencijama i zabludama, kao da ih i sami ne zna- mo i ne osjećamo u krvi i kao da ne osjećamo svi zajedno imperativnu dužnost da ih, u uskom zagrljaju je- dinstva, eliminiramo iz našeg orga- Podižu se optužnice protiv pojedinih česti, našega naroda, kad su te česti, savijene pod jarmom prošlosti, tek započele da se ispru- že u jednoj, ah, sasvim relativnoj si- gurnosti, da se upoznaju, da se po- miješaju, i kad bi naprotiv ono što je besmrtni pjesnik nazvao: »la carita del natio loco« imao savjetovati odgovorne ljude da s apuno ljubavi i nježnosti pripomo- $nu gromadnom porođaju i olakšaju na sve moguće načinetako bolni pro- laz od embrionističkih tmina k apo- linskoj svjetlosti. Ma koliko vješt u kuloarskim i zakulisnim zapletajima, nikad ne će jedan čovjek zaslužiti ime i dostojanstvo političkoga fak- tora, niti će ikad zaslužiti priznanje naroda, . ako u ozbiljnim narodnim krizama ne bude imao strogo odva- jati prolazne pojave u procesu na- roćne konsolidacije od permanent- nih upravo vječnih elemenata naro- dne duše, od onih stubova, ma koli- ko hrapavi i neukusni još bili, na ko- jim počiva hram narodnih nadanja. Ja dobro znam da sadašnji prola- zni režim ima tu rđavu tendenciju d asebe izjednači sa samom otadžbi- nom. Pa i ova je tendencija opasna. U bezazlenim dušama ona može lako da izazove mržnju i protiv same po- litičke tvorevine, koja bi imala da bude uzvišena nad trenutnim oblici- ma i nađ sujetama političkih sredina. Protiv ove proizvoljne jednačine tre- ba ustati. Ali je ona ipak manje aopsna od one druge destruktivne kritike koja podriva sam osnov Dr- žave, Država moraipak da živi, po- red svih zabluda i slabosti ljudi koji upravljaju njom, i ja ću se_ uvijek lakše izmiriti sa ljudima koji na kraju krajeva podržavaju ideju državnoga jedinstva, nego li sa žučnim tužioci- ma protiv istorijskih i nacijonalnih faktora koji su, štose god reklo, saz- dali narodni dom i koji, dok se ne izvrši konačno velika fuzija, ništa ne mogu nego vršiti svoj zadatak tačno onako kako ih je priroda pripremila za taj posao. "Demokratskoj stranci sađašnje vri- jeme stavlja u dužnost da, u nastaj- noi izbornoj borbi, otvori vatru pro- tiv ove herostratske politike i da, prekaljena bolnim iskustvima, pono- vno pozove na okup sve državotvor- ne, ali i široko liberalne elemente u našemu narodu. Ona je to dužna svome programu, svojoj Ona je doživjela teška razočaranja na kontaktu sa prozaičnom realno- st Ona je u sadašnjoj silom prilika njoj nametnutoj koaliciji, imala do- sta vremena da razmišlja o opasnosti kojoj su ziložene sve zaista demo- kratske stranke da, u ovakvim bra- kovima, izgube od svoje svježine i prošlosti. | od onog širokog liberalnog duha na kojem počiva sam razlog njihovom životu. Vrijeme je tranzakcija prošlo. Vratiti se punoj čistoći programa i težnja, u tome leži spas jugosloven- ske demokracije. Pa i ako je posljed- nji cilj svake stranke provesti u živoi svoj program na samoj upravi zemlje ima drugih istorijskih trenutaka kada je borba izvan vlasti uspješnija, plo- donosnija, moralnija, trenutaka kada je narodu preče i korisnije da u je- dnoj snažnoj falangi, oslobođenoj od korupcije urođene svakoj vlasti, vi- di oličena velika načela nesebično- sti, javnoga morala i neokrečene lju- bavi k slobodi. Ovo ima biti veliki zadatak demo- kratske stranke. A u prvom redu, da, sa širokom konstruktivnom poli- tikom, propagandom u širokim naro- dnim masama, na vlasti ili van nje, suzbija i bezopasnim učini naše mo- derne Herostrate, L. Vojnović. ———————— Dvanaesti čas Podavno je u nas jedan zabrinut prosvjetni radnik napisao riječ, koja točno označuje diagnozu današnjega našeg nezdravog stanja: devalvacija kulture. Kultura naša propada. Propadanje njezino objavljuje se posvuda: u štampi, po uredima, u školama, u privatnom i javnom redu i radu. Oni, koji su dosada bili čuvari i nosioci njezini, sustaju i malakšu. Znanju, savjesnosti i čovječnosti sve dublje padaju cijene na burzi danošnjega pometenog javnog mišljenja. A sa dna, iz gliba, iz kala života, slobodno i bez borbe dižu se polutanska lako- most i nečovještvo, drsko ustaju i rugaju se svemu, čime se može po- nositi prošvijetljen, napredan i za svoju budućnost brižan narod, Istinito obrazovani ljudi danas su ponajviše parije svoga društva. Nji- hov rad ne nailazi na vidljivo stvar- no priznanje, njihovi napori ne dopi- ru dotle, da im zajamče sređen, pri- stojan život bez gorčine. A kad već sustanu, kad im već do- tešča breme ličnih i porodičnih bri- kad a modvaknom poznavanju (Nastavak, Vidi br. 11.) Mi željno očekujemo čas, kad će- mo, dajbudi, u osnovnim pitanjima narodnog života i kulture imati jedan jedinstveni nazor. No kako doći do njega? Ispravno je kad se reče, da ' obrazovan čovjek do novog uvjere- nja dolazi samo evolucijom. Ove du- ševne evolucije, opet, nema ako se duša ogradi dogmatičkim ubjeđenji- ma, jer se evolucija zbiva samo on- dje, gdje su duša i srce otvoreni svi- jetlu i toplini tuđih osjećaja i mišlje- nja, i uz uvjet da se prizna opravda- nost i tuđem mnenju. Budući da je svo ljudsko mišljenje o stvarima i do- godajima posve relativno prvi je uvjet suđenja, koje traži da bude uvaženo, da uvažava tuđe mišljenje. Da bude uvaženo, tuđe mišljenje ima da bude najprije dobro poznato. Mi Srbi, Hr- vati i Slovenci težimo đa se iz naše smijemo, dakle, da se ogradimo jedni od dr moo ok vii A razrožnost 1 na putu potpunom stapanju, FE. popio narodnom pi o ota u unitarnom a e dužnost sva- kog obrazovanog i iskrenog narod- njaka da upozna narodni kulturni, socijalni i politički rad Srba, Hrvata i Slovenaca, da u njemu potraži i na- đe ono vječno i duhovno općenarod- no, što narod čini živim i djelotvor- nim. U tom duhovnom upoznaje se i naše narodno jedinstvo i naša na-- rodna veličina, u tome duhovnom iz- jednačuje se naš nazor u osnovnim narodnim pitanjima i dolazi do višeg, nacionalnog mjerila vrednota i od- nosa, u tom duhovnom omili svakom Srbinu i Slovencu što je Hrvatu sve- to, i obratno, jer se sve narodno mili. Upoznavajući međusobno kulturno socijalno i političko djelo, raširuje se svakomu duševni vidokrug, što je neophodno potrebito, jer smo svi zvani i prinuđeni da sudjelujemo na narodnom kult., soc. i političkom djelu, a bez toga poznavanja naše bi sarađivanje bilo jednostrano, i šte- tno, možebiti. Svako bo narodno dje- lo ima se prosuđivati, u prvom redu, s višeg narodnog gledišta, a nikada najprije s drugog kog gledišta. Kako se nemilo ispoljilo nemanje tog gle- odišta, u nekim krugovima, od prvog dana Ujedinjenja do danas! Napome- nimo samo prepirku: Rijeka ili Ska- dar, ili onu o glavnoj željezničkoj pruzi na more. Cio naš javni život dokazuje da je u nas razvijeno i lo- | kalno i provincialno, i plemensko i vjersko gledište, a da općeg nacio- nalnog gledišta nema, premda bi ovo imalo biti prvo. Izmjenično upoznavanje donosi još jednu, osnovnu korist. U obrazovanih S. H. S. nije različit samo sustav vrednota i nazor na svijet, nego je, u prvom redu, različita njihova psi- hološka organizacija. U psihološkoj organizaciji Hrvatovoj zakrkniva lo- gika Srbinova, a u onoj, Srbinovoj lo- gika Hrvatova: oni, n. pr., polaze iz istih premisa, ali se brzo razilaze i dolaze do oprečnih zaključaka. Ka- ko je to moguće? Posve prirodno, kad su u svačijem mozgu utrti pu- tovi koji određuju različitu dinamiku duševnog života, t. j. naše mišljenje, osjećanje i htijenje. U najširim narod- nim vrstama negdje više negdje ma- nje samo primljetljiva, ova raznoli- kost duševne organizacije najjače se ispoljava u obrazovanim krugovima, gdje se različitim kulturnim uticaji- ma i obrazovnim sistemima stvarao | = vijeka do danas, naćićemo ih. Po če-- i različit duševni svijet. Da se i duš. organizacija ujednači, S. H. S. treba da jedan drugome otvore dušu, da izmijene misli, da sađu jedan drugo-- mu u osjećaje, da te misli, i osjećaje usvoje, pa će se onda razumjeti i u težnjama. Riječi: jedinstvo i sloga, bez ovog duševnog jedinstva i slaga- nja, samo su prazna gezla, koja ubr- zo gube svaku snagu, ako se ne zarode i ne razviju u dušama tenden- cije koje vode slozi i jedinstvu, Međusobno upoznavanje, dakle, jedino će nas izvući iz naše jedno- stranosti i nastranosti, i po njemu ćemo doći do široke narodne dušev-. nosti u kojoj će se, onda, posebne kvalitete i nazori i kulturne vredno- te, ili stopiti u organsku cjelinu, koje su narodne, zdrave i životvorne, ili izlučiti, koje su tuđe, nezdrave i ubi- tačne. U nas se još ne osjeća jači uticaj onih naših odličnih prvaka koji su se iz sve naše raznolikosti izvili i izgradili u jedinstvene nacionalne ličnosti, a njih bi trebalo više čuti i slušati, više slijediti, njih koji imađa- hu i imaju visoka narodna gledišta, široke nrodne poglede, duboke na- . rodne osjećaje i čistu dušu, a mržnje nemaju. Oni su nam živi primjer, ka- ko se ima raditi da se dođe do viših nacionalnih spoznanja 1 višeg stepe- na nacionalnog savršenstva. Koji su to? Otvorimo kulturnu i političku povijest našega naroda — Srba, Hrvata i Slovenaca od početka XIX. mu? Po najčistijoj huma- nosti, jer je naša velika Narod-- na Misao nikla, razvijala se i po- bjeđivala samo u najplemenitijoj čovječnosti. Ona i danas osvaja sa- mo čovjeka, Stoga, svi vi, što imate u sebi čovjeka, potražite | sebe u Srbu, Hrvatu i Slovencu, i naći ćete se; drugi uzalud bi se tru- dili, ne će se naći. Prvo valja da traže i nađu usebi čo- vjeka. Ove redove potakla je okolnost, što je »Srpska Književna Ža- “S ši ka La ć SM