JU

Pretplata: 48 U. na godinu ; pojedini broj 1 D. Za ino-
zemstvo 100 D. na god. Plativo i utuživo u Dubrovniku.

GOS

VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZ

IZLAŽI SVAKE SUBOTE NAPODNE

e

ACIJE <

Oglasi: kem. visine u širini stupca 4 Din; za s
sivače po dogovoru. Priposlana i zahvale 4 Din. redak.

+

za stalne ogla-

“ Godina I.

Dubrovnik, 2. septembra 1922.

=== -
Broj 17.

p

—

Hrvatsko pitanje.

(Iz predavanja . ministra Sv. Pribi-
ćevića).“)

U davno vreme pred 25 godina
izašla je jedna lepa i krasna knjiga,
koju su »Narodne Novine«, službeni
list hrvatske vlade, proglasile ire-
dentističkom, a tadašnji »Srbobran«
sa svojom starom gospodom nazvali
je »poetskom«. U toj knjizi, koju je
izdala ujedinjena srpsko - hrvatska
omladina, napisao sam članak: »Mi-
sao vodalja Srba i Hrvata«. Uz odo-
bravanje svih, koji danas  atakiraju
moje stanovište, napisao sam, da se
ne može rešiti ni slogom ni sporazu-
omom  srpsko-hrvatsko pitanje, nego
samo jedinstvom, I ono što je pred
"25 godina napisano u toj knjizi u ci-
lju narodnoga jedinstva to je i danas
istina, kojoj odano služim, Kad je bio
veleizdajnički proces u Zagrebu, go-
vorili su da bi sve bilo lepo u Hrvat-
skoj, samo danema Svetozara Pribi-
ćevića. Kad je došao ban Tomašić,
opet je dao napisati u službenom li-
stu: Pribićević treba da bude u sa-
| boru ali na levoj strani, koja nije na
| položaju odgovornom, i onda bi sve
bilo dobro u Hrvatskoj. Svi oni, go-
4" spodo, koji su nasledili stare tradici-
/je, misle da bi bilo dobro kad ja ne
0bih vodio politiku. Kad je nedavno
| 6. Trumbić govorio u skupštini u Be-
(ogradu na moje pitanje koje sam mu
sa ministarske klupe upravio“ kakvu
| on Hrvatsku misli, odgovorio je: »Bez
(Vas, g. Pribićeviću!«_ A i mnogi od
Onih, koji su se sastali u Nidži i koji
Iće se sada sastati u Zagrebu, govore,
(kako bf bilo lepo i krasno kad zbilja
Zja ne bih vodio politiku. (Smeh i ve-
selost.) Pri raspravljanju  srpsko-hr-
(vatskog pitanja ne uzimam u obzir
iSlovence, jer izgleda da se oko njih

m.) Nekidan je g. ministar Pribićević odr-
(žao pred brojnom publikom u Splitu vrlo
 (zanimivo predavanje: o spoljnoj i unutar-
njoj našoj politici, o narodnoj skupštini, o
unificiranju nastave, činovničkom pitanju i
1t. di Iz toga zanimivog predavanja prenosi-
imo ono, što i*nas u južnoj Dalmaciji najvi-
(še zanima, tako zvano hrvatsko pitanje.

ne vodi borba, već samo oko Hrvata
i Srba, đ

Nastaje pitanje kako se ima  po-
staviti ovaj problem. Jesmo li jedan
ili dva naroda? (Poklici: Jedan!)
Treba da kažemo otvoreno. Supo-
nirajmo akademski da smo dva na-
roda. Onda može biti gogovora o
kongresima učenih ljudi, -intelektu-
alaca bezbrojnih i vanstranačkih, da
rešavaju ovo pitanje. Ako smo dva
naroda, onda su dve državne misli i
ako je za oba naroda potrebna jedna
kuća, onda se može pogađati kako
će se ta zajednička kuća urediti.
Onda se može govoriti kakva će se

. uloga dati Hrvatima a kakva Srbima
kako će se podijeliti teritorij i kako
će se zaštiti manjine Hrvata ili Srba
u odnosnim  interesnim = sferama.
Ako smo dva naroda, onda može
Srbin i Hrvat kao brat sa bratom,
srodnik sa srodnikom da razgovara
o svojim ciljevima, kako će ih dove-
sti u zajednički sklad i kako će mar-
širati skupa prema trećemu. Teza je
to, gospodo, Radićeva, koji bi hteo
nekakvu neutralnu  mirotvornu, ćo-
večansku republiku, da smo mi dva
naroda. Teza je to i Hrv. Zajednice,
koja je š njime bila do pre kratkog
vremena.

Intelektualci, ili kako bi čovek ka-
zao, učeni ljudi, premda može biti i
kod nas učenijih ljudi nego li kod njih,
stoje na gledištu i proklamiraju to
svoie gledište jednoga naroda, ali

..

pona

——————

dno je hrvatsko, a jednako što je hr-
vatsko, ujedno je i srpsko. (Tako je!
€ Pljeskanje.) a
Vidite, gospodo! Nemci u Českoj,
koji imaju za leđima 60 milijuna ja-
kog i silno organizovanog naroda u
Nemačkoj, ti Nemci, koji nisu za Če-
šku državu, koji nisu niti došli do iz-
raza u imenu države, bez kojih se
donio ustav, jer nisu bili u narodnom
predstavništvu, koje je glasalo ustav,
. ti Nemci dolaze u češki sabor i rade
u tome saboru, Pa i Madžari iz Slo-
vačke dolaze u češki sabor i rade,
a kod nas se nalaze čitave grupe,
koje sabotiraju Skupštinu, koje stoje
na gledištu, da ustav nije legalno do-
nesen. Dakle, Nemci priznaju da je
. legalno donesen češki ustav, koji je
donelo Narodno Predstavništvo, ob-
razovano iz »narodnih veća« bez pi-
tanja Nemaca, a naši ne priznaju da
je legalan ustav, koji je donesla
Skupština, birana općim i tajnim
pravom glasa. I onda nalaze naši in-
telektualci u Ilidžu, da je za ovako-
ve prilike jednako odgovorna vlada
i Radić. Dakle jednako smo odgovo-
orni mi, koji 25 godina  zastupamo
mišljenje, da su Srbi i Hrvati jedan
narod, kao Radić, koji već 20 godina
glorificira Habzburgovce!_ (!Paklici.)
I koji početkom 1919. godine posle
tri meseca života naše države, kad
nije bilo ni Pribićevićeve politike, ni
demokratske stranke, kupi potpise
za protest protiv naše države. | kad

traže da se na kongresima rasprav-“ se nađe moj prijatelj lični pa i inače,

"lja o srpsko-hrvatskom pitanju, da

se,nađe metod i način za rešenje. Ja
“imam, gospodo, tu kao i cela demo-
kratska stranka sasvim drugo gledi-
šte. Za mene Srbi i Hrvati nemaju
što da međusobno pregovaraju i ugo-
varaju. Ako stojimo na gledištu da su
“Srbi i Hrvati jedan narod, kao _ što
jest i kao što svi objektivni elementi,
koji ulaze'u sastav pojma naroda
kažu i kao što na posletku i subjek-
tivna svest većine naroda potvrduje,
onda, gospodo, nema nikakve sum-
nje da je naše' pitanje rešeno. Tako
smo mi to shvaćali 1897. 4., tako
shaćamo i danas. Naše pitanje je re-
šeno tako, da sve što je srpsko, uje-

s kojim sam u političkim pitanjima
mnogo puta mogao da surađujem,
kad g. Smodlaka može da potpiše da
je vlada jednako kriva kao i hrvat-
ski blok, onda je to jako žalosno!
(Odobravanje.)
Sada, gospodo, dolazi pitanje, da
li se na takovom učenom kongresu
mogu da rešavaju takova. pitanja.
Pre svega pitanje legitimacije. Nas
.narodne poslanike i članove vlade
birao je narod na izborima za koje
zbilja mora svak priznati da su bili
slobodni, osim za one, koji su se bo-
rili za državu. Za rešavanje dakle
tih pitanja imamo mi izvesnu legiti;
maciju, Ona tobože učena gospoda

«pokreta nije ništa
«slovenačka i srpska autonomija.

. =» 4
nemaju nikakove legitimacije, jer- se
može pitati ko ih je ovlastio da re-
šavaju srpsko-hrvatsko pitanje. Je-
dnako bi se mogli svi pojedinci da
sastanu. Zavisi dakle sve o sposob-
nosti onih koji se sastaju. Ja kažem
ovo: ujedinimo sve naše ciljeve, sve

onaše volje i energije da se izgradi

naša država na bazi Vidovdanskog |
Ustava i najbolje ćemo na taj način
rešiti naše narodno i državno pita-
nje. Nemojmo se baviti jalovim pro-
blemima, nego pitanjima od kojih
ima koristi narod i država, i tako će-
mo najbolje odgovoriti našem viso-
kom pozivu. Vidite, gospodo, ide se
sa parolom, da je pokret i ideologi-
ja jugoslovenska, a konačni cilj toga
nego hrvatska,
A
sa
tim autonomijama, kad, ako

što ima jugoslovensko ime ou

bude |

one, ne će više biti toga imena? Une *
će biti grob Jugoslavena, jer će se u .

autonomijama razvijati
venačka i hrvatska ideja, a nikako

jugoslovenska. "

j

A čim smo, gospodo, stvorili jednu ,
jednom centralističkom
ili unitarističkom organizacijom, on-

državu sa

da smo s tim ujedno stvorili uslove,

oda se može ojačati jedna naredna

misao i zato stojimo čvrsto na gledi- -
štu našega ustava, jer je taj ustav -.
“stvorio mogućnost, da se svi naši res;
Šionalni i plemenski separatizmi po-
kopaju. Tome cilju služi demokrat- *

ska stranka. Ona je-zato i stvorena,
da tome cilju

bez obzira ha to, hoće li se ona žr-

.tvovati radeći na tom velikom ide-

srpska, slo- *

Re
o o

dr

zak

služi. Demokratska |
stranka ima da izvede to veliko delo.

gra ze

alu, jer na posletku stranke se zato "

i stvaraju da se za visoke - ciljeve
žrtvuju,

Tim bi, gospodo, donekle iscrpio
pitanja koja sam mislio dodirnuti na
ovome sastanku, Istina je, položaj
onih koji su odgovorni, mnogo je. teži
nego li onih koji nisu. Oni koji nisu,
mogu da sve prilike prikazuju onako
kako im konvenira, ne bojeći se da
će nositi momentalnu odgovornost
za stanje koje bi oni stvorili, jer to-
ga stanja ne će oni ni stvarati, ali ja

_

| Utisci sa svesokolskog sleta u
Ljubljani. ši
(Od 12. do 16. avgusta o, £.)

kolskom sletu, taj ne može da u svo-
Joj mašti ma ni s daleka prestavi
jednu veličanstvenu = manifestaciju

ože da u svom bivstvu shvati ideju
Bokolstva. Sokolstvo je niklo iz bor-
be pred 60 godina u Češkoj za samo-
Pbranu Češkog naroda, za zbliženje

Nje sviju slavenskih naroda, napo-
kon da njeteći etičke ideje koristi
fitavom čovječanstvu. Sve ove za-
Hatke sokolstva ne može čovjek da
fiobro upozna u jednom sokolskom
Cruštvu; oni mu se pojave jasni u nji-
Novoj veličini i realnosti tek na Sve-
Sokolskom sletu. sa.
j Svesokolski sletovi prije rata u
ragu i Zagrebu, i ako nijesu bili pro-
oZedeni u našim slobodnim narodnim
ržavama, ipak su izvršili svoju ulo-
: Ša probuđenja narodne i svesla-
okoli misli, što je pridonijelo da je
Ntvara Yo imalo velikog udjela u
x nju naših narodnih država.

djakjeo, olino: sletovima smo se
Must Yo upoznali međusobno mi bivši
q " rijski Slavehi; tu smo se upo-
: do sa Slavenima izvan Austrije,
Miso čedo: je u Sokolstvu začela
ma ašeg narodog i državnog jedin-
4% I stvorena je zajednička surad-
Va za postignuće toga cilja. Austrij-

Tko nije bio bar na jednom sveso-_

d ake narodne, slavenske misli, niti

hpoznavanje i međusobno podupira-.

ski državnici prozriješe dobro rad u

“ Sokolstvu te gledahu prijekim okom.
njegov

razvitak  uhodareći osobe,
koje su išle na sletove, pa su ove i
prve pozatvarane odmah na početku
svjetskog rata. Ali cilj Sokoistva nije
bio samo srušiti Austriju i osnovati
od nje slobodne naše države. Njego-
vi su ciljevi i drugi: Sokolstvo misli
na našu jadnu zarobljenu, nespašenu
braću, za koju zna da svoju slobodu
očekuju u prvom redu od Sokolstva,
“a pored toga Sokolstvo čeka velika
uloga u konsolidovanju i jačanju na-
še narodne države i u ostvarenju sve-
slavenske uzajamnosti, Sokol dakle
treba da je i nadalje aktivan, pa nije

čudo da je vodstvo Jugoslavenskog '

sokolskog saveza još lani promislilo
e bi se ove godine održao »Prvi jugo-
slovenski svesokolski slet«. U Slove-
niji, u bijeloj Ljubljani, gdje je sijelo
Jugoslovenskog  sokolskog saveza,
zasnovana je ta misao i određeno je
da taj slet bude baš u Ljubljani. Da,
u bijeloj Ljubljani, gdje su još u živoj
uspomeni narodne borbe sa jakim.
žilavim i kulturnim protivnikom, gdje
je pred 60 godina, iza Češkoga, osno-
van prvi »Južni sokol«. Zamišljeno,
odlučeno. Pregnuše energijom udiv-
ljenja na silan rad, pun velike odgo-
 vornosti, marni upravnici našega so-
kolstva. Teško je i zamisliti koje se
sve poteškoće imalo pri ovome da
svlada! Ali organizatorni duh naših
Slovenaca svakome je opredijelio
svoj posao, i svatko je neumorno, ne-

sebično i požrtvovno radio, te je ta-

čno izvršio $voj zadatak. Jedino ta-,
ko se uspjelo. Dok su jedni slali upu-
te, oglase, drugi mislili na sletište i

* financijalnu stranu, te stotinu drugih.

stvari, načelnik sokolskog saveza
Dr. V. Murnik sastavlja vježbe, koje
će se na sletu da izvedu. Teške su
vježbe, koje sokoli po.čitavoj našoj

državi u sokolanama sada intensiv- |

nije dnevno rade. Radilo se preko
pol godine, a pri tome je vježbače
svugdje vodila ista misao, da će se
s njima ogledati na Prvom jugoslo-
venskom sokolskom sletu u Ljublja-
ni. Tako su kroz cijelo ovo vrijem,
svi Sokoli bili u duhu okupljeni is-
tom mišlju k istom cilju,

I dođoše dani sleta. Sa svih strana
slobodne Jugoslavije kolodvori grme
posebni i redoviti vlak za vlakom
ide okićen cvjećem i zelenilom k bi-
jeloj Ljubljani, a parobrodi urešeni
svečanim zastavama  prenašali su
svijet s plavog našeg Jadrana na Ba-
kar, odakle će opet željeznicom da
proslijede, Nije to bio samo put na
uživanje, svak je znao da ga čeka
iskušenje i napor. Spočetka su pola-
zile malene grupe. Na pomolu paro-
broda ili željeznice u drugo mjesto,
čuli su se već izdaleka zvukovi gla-
zbe ili fanfare, crvene košulje upa-
dale su u oko, a s mase naroda, koji
je mahao rupcima i šeširima čuli su
se poklici sokolu i Jugoslaviji, dok bi
uvečer s kraja vatrometi povećali ve-
selje. I broj izletnika sve više je ra-

jeza e

stao. Tako u ugodnom raspoloženju
i ako u ograničenom prostoru i želje-
znici i na parobrodu stiglo bi se do
Ljubljane, koja, otkad opstoji, nije
doživila tako veličanstvenog slavlja.
A bijela Ljubljana sva okićena cvije-
ćem, sagovima i zastavama, primala
je oduševljeno u svoju sredinu nas
Sokole i narod naših krajeva; svak
bi bio otpraćen na svoje mjesto preko
gradskih ulica punih općinstva, koje
je u špaliru stalo i ushićeno pozdrav- |
ljalo.

Osobito je bio impozantan dolazak
Čeha. Oni su došli u tri grupe, od
kojih jedna sa 50 vagona i 1650 iz-
letnika. To je uopće bila najjača gru-
pa, što je najedanput stigla. a imala
je 12 zastava i glazbu. Došli su Česi
sa sjevera, sa dugog puta po staroj
tradiciji. Pol viieka smo se o izletima
stiskali ruke i jedni drugima čitali iz
očiju iskreno prijateljstvo te se vra-
ćali svojim kućama  preporodeni u
ognju međusobne ljubžvi i bratstva,
a sada su opet došli kao slobodan
narod k slobodnom narodu, koja
okolnost natkriljuje važnost svih do-
sadašnjih sletova. Oni su došli da se
bratime sa svojim najdražim prijate-
ljima, s kojima su nedavno  stiskali
ruke uz zveku taneta preko strjelja-
čkih jaraka. Svojim impozantnimi do-
laskom oni su zasvjedočili da hoće i
na novom putu stati uz nas u dobrim
i zlim trenutcima, Njihov uzoran red,
njihova disciplina zadivila je svako-
$a u Ljubljani, — Svakome se tako-