JU Pretplata: 48 U. na godinu ; pojedini broj 1 D. Za ino- zemstvo 100 D. na god. Plativo i utuživo u Dubrovniku. GOS VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZ IZLAŽI SVAKE SUBOTE NAPODNE e ACIJE < Oglasi: kem. visine u širini stupca 4 Din; za s sivače po dogovoru. Priposlana i zahvale 4 Din. redak. + za stalne ogla- “ Godina I. Dubrovnik, 2. septembra 1922. === - Broj 17. p — Hrvatsko pitanje. (Iz predavanja . ministra Sv. Pribi- ćevića).“) U davno vreme pred 25 godina izašla je jedna lepa i krasna knjiga, koju su »Narodne Novine«, službeni list hrvatske vlade, proglasile ire- dentističkom, a tadašnji »Srbobran« sa svojom starom gospodom nazvali je »poetskom«. U toj knjizi, koju je izdala ujedinjena srpsko - hrvatska omladina, napisao sam članak: »Mi- sao vodalja Srba i Hrvata«. Uz odo- bravanje svih, koji danas atakiraju moje stanovište, napisao sam, da se ne može rešiti ni slogom ni sporazu- omom srpsko-hrvatsko pitanje, nego samo jedinstvom, I ono što je pred "25 godina napisano u toj knjizi u ci- lju narodnoga jedinstva to je i danas istina, kojoj odano služim, Kad je bio veleizdajnički proces u Zagrebu, go- vorili su da bi sve bilo lepo u Hrvat- skoj, samo danema Svetozara Pribi- ćevića. Kad je došao ban Tomašić, opet je dao napisati u službenom li- stu: Pribićević treba da bude u sa- | boru ali na levoj strani, koja nije na | položaju odgovornom, i onda bi sve bilo dobro u Hrvatskoj. Svi oni, go- 4" spodo, koji su nasledili stare tradici- /je, misle da bi bilo dobro kad ja ne 0bih vodio politiku. Kad je nedavno | 6. Trumbić govorio u skupštini u Be- (ogradu na moje pitanje koje sam mu sa ministarske klupe upravio“ kakvu | on Hrvatsku misli, odgovorio je: »Bez (Vas, g. Pribićeviću!«_ A i mnogi od Onih, koji su se sastali u Nidži i koji Iće se sada sastati u Zagrebu, govore, (kako bf bilo lepo i krasno kad zbilja Zja ne bih vodio politiku. (Smeh i ve- selost.) Pri raspravljanju srpsko-hr- (vatskog pitanja ne uzimam u obzir iSlovence, jer izgleda da se oko njih m.) Nekidan je g. ministar Pribićević odr- (žao pred brojnom publikom u Splitu vrlo (zanimivo predavanje: o spoljnoj i unutar- njoj našoj politici, o narodnoj skupštini, o unificiranju nastave, činovničkom pitanju i 1t. di Iz toga zanimivog predavanja prenosi- imo ono, što i*nas u južnoj Dalmaciji najvi- (še zanima, tako zvano hrvatsko pitanje. ne vodi borba, već samo oko Hrvata i Srba, đ Nastaje pitanje kako se ima po- staviti ovaj problem. Jesmo li jedan ili dva naroda? (Poklici: Jedan!) Treba da kažemo otvoreno. Supo- nirajmo akademski da smo dva na- roda. Onda može biti gogovora o kongresima učenih ljudi, -intelektu- alaca bezbrojnih i vanstranačkih, da rešavaju ovo pitanje. Ako smo dva naroda, onda su dve državne misli i ako je za oba naroda potrebna jedna kuća, onda se može pogađati kako će se ta zajednička kuća urediti. Onda se može govoriti kakva će se . uloga dati Hrvatima a kakva Srbima kako će se podijeliti teritorij i kako će se zaštiti manjine Hrvata ili Srba u odnosnim interesnim = sferama. Ako smo dva naroda, onda može Srbin i Hrvat kao brat sa bratom, srodnik sa srodnikom da razgovara o svojim ciljevima, kako će ih dove- sti u zajednički sklad i kako će mar- širati skupa prema trećemu. Teza je to, gospodo, Radićeva, koji bi hteo nekakvu neutralnu mirotvornu, ćo- večansku republiku, da smo mi dva naroda. Teza je to i Hrv. Zajednice, koja je š njime bila do pre kratkog vremena. Intelektualci, ili kako bi čovek ka- zao, učeni ljudi, premda može biti i kod nas učenijih ljudi nego li kod njih, stoje na gledištu i proklamiraju to svoie gledište jednoga naroda, ali .. pona —————— dno je hrvatsko, a jednako što je hr- vatsko, ujedno je i srpsko. (Tako je! € Pljeskanje.) a Vidite, gospodo! Nemci u Českoj, koji imaju za leđima 60 milijuna ja- kog i silno organizovanog naroda u Nemačkoj, ti Nemci, koji nisu za Če- šku državu, koji nisu niti došli do iz- raza u imenu države, bez kojih se donio ustav, jer nisu bili u narodnom predstavništvu, koje je glasalo ustav, . ti Nemci dolaze u češki sabor i rade u tome saboru, Pa i Madžari iz Slo- vačke dolaze u češki sabor i rade, a kod nas se nalaze čitave grupe, koje sabotiraju Skupštinu, koje stoje na gledištu, da ustav nije legalno do- nesen. Dakle, Nemci priznaju da je . legalno donesen češki ustav, koji je donelo Narodno Predstavništvo, ob- razovano iz »narodnih veća« bez pi- tanja Nemaca, a naši ne priznaju da je legalan ustav, koji je donesla Skupština, birana općim i tajnim pravom glasa. I onda nalaze naši in- telektualci u Ilidžu, da je za ovako- ve prilike jednako odgovorna vlada i Radić. Dakle jednako smo odgovo- orni mi, koji 25 godina zastupamo mišljenje, da su Srbi i Hrvati jedan narod, kao Radić, koji već 20 godina glorificira Habzburgovce!_ (!Paklici.) I koji početkom 1919. godine posle tri meseca života naše države, kad nije bilo ni Pribićevićeve politike, ni demokratske stranke, kupi potpise za protest protiv naše države. | kad traže da se na kongresima rasprav-“ se nađe moj prijatelj lični pa i inače, "lja o srpsko-hrvatskom pitanju, da se,nađe metod i način za rešenje. Ja “imam, gospodo, tu kao i cela demo- kratska stranka sasvim drugo gledi- šte. Za mene Srbi i Hrvati nemaju što da međusobno pregovaraju i ugo- varaju. Ako stojimo na gledištu da su “Srbi i Hrvati jedan narod, kao _ što jest i kao što svi objektivni elementi, koji ulaze'u sastav pojma naroda kažu i kao što na posletku i subjek- tivna svest većine naroda potvrduje, onda, gospodo, nema nikakve sum- nje da je naše' pitanje rešeno. Tako smo mi to shvaćali 1897. 4., tako shaćamo i danas. Naše pitanje je re- šeno tako, da sve što je srpsko, uje- s kojim sam u političkim pitanjima mnogo puta mogao da surađujem, kad g. Smodlaka može da potpiše da je vlada jednako kriva kao i hrvat- ski blok, onda je to jako žalosno! (Odobravanje.) Sada, gospodo, dolazi pitanje, da li se na takovom učenom kongresu mogu da rešavaju takova. pitanja. Pre svega pitanje legitimacije. Nas .narodne poslanike i članove vlade birao je narod na izborima za koje zbilja mora svak priznati da su bili slobodni, osim za one, koji su se bo- rili za državu. Za rešavanje dakle tih pitanja imamo mi izvesnu legiti; maciju, Ona tobože učena gospoda «pokreta nije ništa «slovenačka i srpska autonomija. . =» 4 nemaju nikakove legitimacije, jer- se može pitati ko ih je ovlastio da re- šavaju srpsko-hrvatsko pitanje. Je- dnako bi se mogli svi pojedinci da sastanu. Zavisi dakle sve o sposob- nosti onih koji se sastaju. Ja kažem ovo: ujedinimo sve naše ciljeve, sve onaše volje i energije da se izgradi naša država na bazi Vidovdanskog | Ustava i najbolje ćemo na taj način rešiti naše narodno i državno pita- nje. Nemojmo se baviti jalovim pro- blemima, nego pitanjima od kojih ima koristi narod i država, i tako će- mo najbolje odgovoriti našem viso- kom pozivu. Vidite, gospodo, ide se sa parolom, da je pokret i ideologi- ja jugoslovenska, a konačni cilj toga nego hrvatska, A sa tim autonomijama, kad, ako što ima jugoslovensko ime ou bude | one, ne će više biti toga imena? Une * će biti grob Jugoslavena, jer će se u . autonomijama razvijati venačka i hrvatska ideja, a nikako jugoslovenska. " j A čim smo, gospodo, stvorili jednu , jednom centralističkom ili unitarističkom organizacijom, on- državu sa da smo s tim ujedno stvorili uslove, oda se može ojačati jedna naredna misao i zato stojimo čvrsto na gledi- - štu našega ustava, jer je taj ustav -. “stvorio mogućnost, da se svi naši res; Šionalni i plemenski separatizmi po- kopaju. Tome cilju služi demokrat- * ska stranka. Ona je-zato i stvorena, da tome cilju bez obzira ha to, hoće li se ona žr- .tvovati radeći na tom velikom ide- srpska, slo- * Re o o dr zak služi. Demokratska | stranka ima da izvede to veliko delo. gra ze alu, jer na posletku stranke se zato " i stvaraju da se za visoke - ciljeve žrtvuju, Tim bi, gospodo, donekle iscrpio pitanja koja sam mislio dodirnuti na ovome sastanku, Istina je, položaj onih koji su odgovorni, mnogo je. teži nego li onih koji nisu. Oni koji nisu, mogu da sve prilike prikazuju onako kako im konvenira, ne bojeći se da će nositi momentalnu odgovornost za stanje koje bi oni stvorili, jer to- ga stanja ne će oni ni stvarati, ali ja _ | Utisci sa svesokolskog sleta u Ljubljani. ši (Od 12. do 16. avgusta o, £.) kolskom sletu, taj ne može da u svo- Joj mašti ma ni s daleka prestavi jednu veličanstvenu = manifestaciju ože da u svom bivstvu shvati ideju Bokolstva. Sokolstvo je niklo iz bor- be pred 60 godina u Češkoj za samo- Pbranu Češkog naroda, za zbliženje Nje sviju slavenskih naroda, napo- kon da njeteći etičke ideje koristi fitavom čovječanstvu. Sve ove za- Hatke sokolstva ne može čovjek da fiobro upozna u jednom sokolskom Cruštvu; oni mu se pojave jasni u nji- Novoj veličini i realnosti tek na Sve- Sokolskom sletu. sa. j Svesokolski sletovi prije rata u ragu i Zagrebu, i ako nijesu bili pro- oZedeni u našim slobodnim narodnim ržavama, ipak su izvršili svoju ulo- : Ša probuđenja narodne i svesla- okoli misli, što je pridonijelo da je Ntvara Yo imalo velikog udjela u x nju naših narodnih država. djakjeo, olino: sletovima smo se Must Yo upoznali međusobno mi bivši q " rijski Slavehi; tu smo se upo- : do sa Slavenima izvan Austrije, Miso čedo: je u Sokolstvu začela ma ašeg narodog i državnog jedin- 4% I stvorena je zajednička surad- Va za postignuće toga cilja. Austrij- Tko nije bio bar na jednom sveso-_ d ake narodne, slavenske misli, niti hpoznavanje i međusobno podupira-. ski državnici prozriješe dobro rad u “ Sokolstvu te gledahu prijekim okom. njegov razvitak uhodareći osobe, koje su išle na sletove, pa su ove i prve pozatvarane odmah na početku svjetskog rata. Ali cilj Sokoistva nije bio samo srušiti Austriju i osnovati od nje slobodne naše države. Njego- vi su ciljevi i drugi: Sokolstvo misli na našu jadnu zarobljenu, nespašenu braću, za koju zna da svoju slobodu očekuju u prvom redu od Sokolstva, “a pored toga Sokolstvo čeka velika uloga u konsolidovanju i jačanju na- še narodne države i u ostvarenju sve- slavenske uzajamnosti, Sokol dakle treba da je i nadalje aktivan, pa nije čudo da je vodstvo Jugoslavenskog ' sokolskog saveza još lani promislilo e bi se ove godine održao »Prvi jugo- slovenski svesokolski slet«. U Slove- niji, u bijeloj Ljubljani, gdje je sijelo Jugoslovenskog sokolskog saveza, zasnovana je ta misao i određeno je da taj slet bude baš u Ljubljani. Da, u bijeloj Ljubljani, gdje su još u živoj uspomeni narodne borbe sa jakim. žilavim i kulturnim protivnikom, gdje je pred 60 godina, iza Češkoga, osno- van prvi »Južni sokol«. Zamišljeno, odlučeno. Pregnuše energijom udiv- ljenja na silan rad, pun velike odgo- vornosti, marni upravnici našega so- kolstva. Teško je i zamisliti koje se sve poteškoće imalo pri ovome da svlada! Ali organizatorni duh naših Slovenaca svakome je opredijelio svoj posao, i svatko je neumorno, ne- sebično i požrtvovno radio, te je ta- čno izvršio $voj zadatak. Jedino ta-, ko se uspjelo. Dok su jedni slali upu- te, oglase, drugi mislili na sletište i * financijalnu stranu, te stotinu drugih. stvari, načelnik sokolskog saveza Dr. V. Murnik sastavlja vježbe, koje će se na sletu da izvedu. Teške su vježbe, koje sokoli po.čitavoj našoj državi u sokolanama sada intensiv- | nije dnevno rade. Radilo se preko pol godine, a pri tome je vježbače svugdje vodila ista misao, da će se s njima ogledati na Prvom jugoslo- venskom sokolskom sletu u Ljublja- ni. Tako su kroz cijelo ovo vrijem, svi Sokoli bili u duhu okupljeni is- tom mišlju k istom cilju, I dođoše dani sleta. Sa svih strana slobodne Jugoslavije kolodvori grme posebni i redoviti vlak za vlakom ide okićen cvjećem i zelenilom k bi- jeloj Ljubljani, a parobrodi urešeni svečanim zastavama prenašali su svijet s plavog našeg Jadrana na Ba- kar, odakle će opet željeznicom da proslijede, Nije to bio samo put na uživanje, svak je znao da ga čeka iskušenje i napor. Spočetka su pola- zile malene grupe. Na pomolu paro- broda ili željeznice u drugo mjesto, čuli su se već izdaleka zvukovi gla- zbe ili fanfare, crvene košulje upa- dale su u oko, a s mase naroda, koji je mahao rupcima i šeširima čuli su se poklici sokolu i Jugoslaviji, dok bi uvečer s kraja vatrometi povećali ve- selje. I broj izletnika sve više je ra- jeza e stao. Tako u ugodnom raspoloženju i ako u ograničenom prostoru i želje- znici i na parobrodu stiglo bi se do Ljubljane, koja, otkad opstoji, nije doživila tako veličanstvenog slavlja. A bijela Ljubljana sva okićena cvije- ćem, sagovima i zastavama, primala je oduševljeno u svoju sredinu nas Sokole i narod naših krajeva; svak bi bio otpraćen na svoje mjesto preko gradskih ulica punih općinstva, koje je u špaliru stalo i ushićeno pozdrav- | ljalo. Osobito je bio impozantan dolazak Čeha. Oni su došli u tri grupe, od kojih jedna sa 50 vagona i 1650 iz- letnika. To je uopće bila najjača gru- pa, što je najedanput stigla. a imala je 12 zastava i glazbu. Došli su Česi sa sjevera, sa dugog puta po staroj tradiciji. Pol viieka smo se o izletima stiskali ruke i jedni drugima čitali iz očiju iskreno prijateljstvo te se vra- ćali svojim kućama preporodeni u ognju međusobne ljubžvi i bratstva, a sada su opet došli kao slobodan narod k slobodnom narodu, koja okolnost natkriljuje važnost svih do- sadašnjih sletova. Oni su došli da se bratime sa svojim najdražim prijate- ljima, s kojima su nedavno stiskali ruke uz zveku taneta preko strjelja- čkih jaraka. Svojim impozantnimi do- laskom oni su zasvjedočili da hoće i na novom putu stati uz nas u dobrim i zlim trenutcima, Njihov uzoran red, njihova disciplina zadivila je svako- $a u Ljubljani, — Svakome se tako-