*ODNA REPUBLIKA HRVAT

ČNA BIBLIOTEKA, DUDROVNIK

Pretplata: 48 U». na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino-
zemstvo 100 D. na god. Plativo i utuživo u Dubrovniku.

GOS

VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE SE

Oglasi: 1 cm. visine u širini stupca 4 Din; za stalne ogla- :

IZLAZI SVAKE SUBOTE NAPODNE stvača po dogovoru Pripodana i zabvale 4 Dio.redakć 2

na as

Gođina I.

Dubrovnik, 25. septembra 1922.

Broj 19.

bobe

Kongres iavnih radnika.

Zagrebački »Kongres javnih radni-
ka« imao je biti akcija, a stvorio se
manifestacijom. Manifestacijom žalbi
i želja, ideja i ličnosti. Manifestaci-
jom časovitom, prolaznom, sa stvar-
nim, puno osjećajnim i posvuda vidlji-
vim uzrocima, a bez očekivanja pos-
ljedica, bez nade u trajniji učinak u
našoj javnosti, koji bi otvarao vidik
na novu, uspješniju i plodniju politi-
čku radnju. Jer zaista niko ne može
poći za iluzijom, da će se u zbiljnom
političkom radu složiti ličnosti, koje
se objaviše na kongresu, Jugosloveni
unitarci i srpsko-hrvatski dualiste,
ustavoborci i revizijoniste, pristaše
neograničena samoodređenja  jedin-
stvenog narodnog parlamenta i borci
Za srpsko-hrvatski sporazum, apsti-
nenti i pozitiviste, nepomirljivi i
oportuniste — to je labor okupljen
u Zagrebačkom Kongresu, tabcr he-
terogen, zlovoljan, danas složan u ne-
gativnoj kritici, sjutra nesložan u po-
zitivnoj seradnji,

Na kongres pošli su i prvaci De-
mokratske stranke; šef stranke Da-
vidović, predsjednik Narodne Skup-

“štine Ribar i poslanik Veljković. Nije

ih tamo vodila stranačka korist ni ra-

. doznalost, već jamačno briga za opće

dobro i opravdana želja, da vide i
čuju, da saznaju, što se hoće: »jedin-
stvo narodno, jedna država, široke
oblasne samouprave i drukčija, bolja
podjela na oblasti«. 1 ime jugoslaven-
sko, Saznali su, da ima jedan skup
brižnih nacijonalnih javnih radnika,

koji hoće ono, što hoće i Demokrat-

ska Stranka, ono, za što se je Demo-

“kratska Stranka borila u ustavnoj

raspravi onda, kad su mnogi iz ioga
skupa ne videći pogibli od
skog šovinizma Radikalne Siranke
i hrvatskih federalista pucali iza le-
đa u Demokratsku Stranku i pred-
stavnike demokratije u ovim strana-
ma, Dok se Dem. Str, za misli, koje
se tako glasno objavljuju sa kongre-
sa, istinski borila izložena napadima

sa dviju strana, dok je u jetkoj atmo- |

sferi plemenske mržnje i izazova
suzbijala = srednjevječne — atavizme
»Velike Srbije« i »tisućgodišnje  slo-
bodne Hrvatske«, da ustavom spasi
jedinstvo čitava naroda i države, za-
snivači kongresa razbijali su demo-
kratske redove, da oslabe jedinu
jugoslovensku nacijonalnu stranku.
A prije malo dana molili su odlične
demokrate, da dođu na zbor, koji bi
bez demokrata bio vijeće osamljenih:
jer je u Dem. Str, snaga idejno i broj-

stranke,
plemen-_

no najjače političke organizacije u
Jugoslaviji.

Zato dolazak Davidovića i drugo-
\vatsko pitanje« napisao je misao, ko-

va na kongres znači žrtvu, djelo kraji
ne obazrivosti i stranačke nesebi-
čnosti,

Uspješna je politika pravilan račun
stvarnih snaga i stvarnih mogućnosti,

koji su svi bez izuzetka neobično ži-
vo pozdravili prvake Demokratske
Stranke, Dem, Str, sa gustim redovi-
ma svojih pristalica imala bi poslu-
žiti svrsi sazivača, koji nijesu htjeli
udariti jedinim stvarno mogućnim
putom, da sarađuju i pomažu pri iz-
gradnji države u duhu primljene re-
zolucije: = pristupiti Demokratskoj
Stranci, u kojoj je mjesto svim pozi-
tivnim elementima, uvjerenim Jugo-
slovenima, Ako su se tome ispriječili
čijićod lični razlozi, zavadnja i inad,
onda bi zaista bilo bolje, da takav
»Jjavni radnik« svoj temperamenat
plasira na prikladnijem mjestu, izvan
domašaja javnih poslova,

Jedan od zasnivača kongresa ob-
javio je — poslije dovršena zbora a

preko glava učesnika demokrata — |
nadu, da će se podijeliti Demokrat-

ska Stranka. U sporu formalne na-|
ravi, koji je izbio između bivšeg šeta |
stranke Davidovića i ministra _Pribi-

i

:

To je bilo jasno i dionicima kongresa, |

ruje, protekcija i rđava kontrola —
kronične su bolesti, koje posvuda
zaraziše našu administraciju. U jednu
riječ: partizanska upravna politika i

"zastarjela upravna tehnika,

Vitomir Korać razmatrajući »hr-

ja donosi valjda najpravilnije riješe-
nje toga pitanja: Problem narodnog

jedinstva i hrvatsko pitanje konsumi-

rat će se sami sobom kod — dobre,
pravilne i pravedne, zakonite admi-
nistracije.

Demokratska Stranka ulaskom u

\vladu primila se mučne odgovor no-

sti, da u doba opće društvene :demo-

ralizacije i oskudice dovoljno sposo-

/bnih i ispravnih organa državne

“velik zadatak:

| kulturne nacijonalne misli

temelje primajući

izgrađuje državne
na se prigovore
Za nepravilnosti drugih parlameni-
skih klubova većine. Njoj preostaje
politička izgradnja
jugoslo-
venske i uređenje dobre uprave,
tome ima pravo da očeka pomoć svih
istinskih jugoslovenskih rodoljubivih
elemenata, pa i onih, koji 10, septem-
bra u Zagrebu  prihvatiše i objaviše

vlasti stvara i

o njezine misli, da osnivaju političku
zajednicu jugoslovensku. 4

ćevića, nema razloga za lom stranke, |

Koliko smo obaviješteni,
disciplinu u Demokratskom Klubu
vlada tolika lična sloboda akcije, da
pojedini članovi Kluba mogu kao pri-
vatna lica sarađivati u zborovima, u.
kojima se ne udara na principe.
A bok

Na kongresu čula se riječ i o revi-
ziji ustava, Nijesmo čuli pravu riječ,
koja bi taknula uzrok opravdanoga

nezadovoljstva, Nije potreba revizija
ustava, jer ustav ostavlja dovoljno

širine za samouprave, koje bi zajam-

čile pravilno rješenje svih poslova, u
kojima pojedinci i društva dolaze u
dodir sa državom. Ali je potrebna
revizija administracije. Ne-
sređen i preoskudan porezni sistem,
zapušteno, propalo i stoga dobrim
dijelom podmitljivo činovništvo, ne-
red u centralnim nadleštvima, namje-
štanje nesposobnih partizana,  poti-
skavanje i rasturivanje  kvalifikova-
nih i vještih činovnika, tromo, teško
i nepregledno upravljanje državnih
nadleštva, od kojega stradava svak,
ko, ne može da čeka ili lično požu-

uza svu...

Iz domovine i svijeta.

Zlatne zalihe austro-ugarske banke
bile su razdijeljene. Naša je država
dobila 14,600.000 zlatnih kruna, koje

su već prenešene u Beograd.

Talijani hoće Dalmaciju ! Često se
govori o pregovorima naše vlade s ta-
lijanskom glede evakuacije treće zone
i izvršenja rapalskog ugovora, ali se
svaki put nađe koja zakuičica, radi koje
se pitanje odgodi. I odgađat će se sve
dotle dok u Italiji vladaju fašisti. Oni
su nekidan razlupali ploću koja je sje-
ćala na potpis toga ugovora, a njihov
vođa Mussolini na zboru u Udinama
izjavljuje, da bez Rijeke i Dalmacije
nema jedinstvene Italije !

Činovničko pitanje. Po najnovijim
vijestima regbi, da zakonodavni odbor

— radi toga što naša valata još nije

ustaljena — ne će pristati, da se pred-
loženom činovničkom pragmatikom u-
redi definitivno i dohodak činovnika,
nego će se ova strana toga pitanja
riješiti novim dodacima na skupoću.
Učiteljski kongres. U Sarajevu je
vih dana zborovao kongres udruženja

jugoslovenskih učitelja cijele naše dr-
žave. Sinoć nam je javljeno, da stoga
kongresa dolazi večeras jedna grupa a
od neko 200 učitelja da obađe naš
grad. Dobro nam došli odgojitelji mla- 3
doga nam naraštaja ! g
Iz Radićeve republike. Sinoć smo
dobili brzojav, koji nam javlja, da se
je zastupnik H&usler posve raskrstio
s Radićem i da odlazi u parlament.
Sinoćna ,Večernja pošta“ o pucanju u
Radićevoj stranci ima i ove potanje
informacije : e
Povodom istupa nar. posl. Karla ž
Hiuslera iz Radićeve stranke Vaš do-
pisnik saznaje iz razgovora sa istim s:
poslanikom, da on nije osamljen. Za
njim stoje još nekolicina poslanika,
koji su prisustvovali konferencijama u
Križevcima. Gosp. Hausler zadržaje
mandat pod svaku cijenu i ostaje u
zavjetrini čekajući na daljnju akciju
njegovih drugova, koja će sigurno u-
slijediti. Sva je opozicija u Radićevoj |
stranci složna u tome, da je Radić
oduzeo stranci njezin seljački značaj,
da nije našao riješenja u srpsko-hrvat-
skom sporu, da je kapitalista, koji je
do nevjerojatne formi razvio lični
kult i da konačno uopšte nije repu-
blikanac po svojem ličnom uvjerenju, |
već samo radi demagoštva. U Radiće-
voj se kući izruguje hrvatski seljak.
Njegova žena Marenka karikira hrvat
skog seljaka ma nedostojan način. ————
Opozicija u Radićevoj stranci traži
aktivnu parlamentarnu politiku, koja
može donijeti hrvatskom narodu stvar-
nih koristi. BE
Prema momentalnoj situaciji svi će
Radićevi opozicionalci vjerovatno pri- =
stupiti zemljoradničkoj partiji. U tom
smislu razmahao se je jaki pokret me-
đu Radićevim pristašama u križevač-
kom, bjelovarskom i virovitičkom kra- |
ju. Redovi se nezadovoljnika množe.

Neka se uvaži! Minule semice naš
list nije mogao izaći radi štrajka sla-
gara. Ove sedmice izlazi opet samo
na po lista — kao i ,Rad“ — jer se
je u štampariji nagomilalo previše po-
«sla, a dvojica su se slagara razboljela
— Kad se te neprilike poprave, gle-
dat ćemo da svoje pretplatnike primje-
reno odštetimo. Uredništvo.

Naši gu stari eradili igušili

Stari naš Dubrovnik, kakav je sa-

da, lijepo je djelo ljudskoga rada od

više stoljeća, više umjetničkih umo-
va, djelo višekratnog  nadograđiva-
nja, popravljanja, preudešavanja, kao

što je djelo i zuba vremena i onih

velikih katastrofa, koje mu  znaino
višekrat izmijeniše lice, I naši su sta-
ri, osjećajući potrebe vremena i na-
pretka, dozvolom i zapovješću senata
kadikad građeno rušili .., Druge nije
bilo. Napredak grada kao i ljuta nuž-
da tražili su od njih i takovih žrtava.
Sve te mijene, djela i prirode i ljud-
skih ruka, silne nam prave poteško-
će u proučavanju historije
nam grada, a napose njegove topo-
grafije, koja nam je još dosta nera-
zumljiva, Nu ne čudimo se tomu mi,
kad se, kako dobro znamo, nato ža-
lio još u XVI, vijeku onaj izvrsni po-
znavalac starog Dubrovnika,  diplo-
mat i pravnik Frano Gundulić,
Nekoje od tih promjena ovdje će-
mo kratko napomenuti, i one će nam

starog |

pokazati, kako su stari Dubrovčani
nekoje pute radi ozbiljnih, stra-
teških svrha bili spravni porušiti
i doista su i porušili neke svoje
građevine.

Tako se zbilo god, 1317., za dru-
$og rata Dubrovčana sa srpskim kra-
ljem Stefanom Urošem 1. Milutinom
(kralj god. 1282, do 1321., umro 29.
X. 1321.). On za cijelog svojeg života
nije bio prijatelj dubrovačkoj repu-
blici, usprkos nebrojenim trgovačkim
privrednim i kulturnim vezama, koje
postojahu između Srbije i Dubrovni-
ka, iako mu je majka kraljica Jelena
bila sklona Dubrovniku. Rat bi  za-
ključen, pošto je ovaj srpski vladar
obećao, da će naknaditi štetu učinje-
nu pustošenjem u području našega
grada, Dubrovčani su tada nepresta-
no pojačavali svoje zidove i podigli

nekoliko kula za bolju obranu grada.

Baš tada se smatralo za potrebno
srušiti, dopustom iz Rima, i crkvu sv.
Tome zajedno sa manastirom franje-
vačkim (prvim manastir, sagrađenim
god. 1235.) na Pilama, na mjestu zva-

tu u starini »Jamine«. gdje je sada
»H6tel Imperial«. Mjesto toga  sa-
građen je Franjevcima među  grad-
skim zidinama novi manastir, onaj
koji i danas postoji. — Dubrovnik
ima jednu vrlo znamenitu uspomenu
na ovog velikog kralja, a to je po-
znati njegov križ u moćniku domini-
kanske crkve.

God, 1378. dubrovački senat na-
redi, da se poruše sve kuće i crkvice,
što se nalazile negdje oko sadašnje
vojničke bolnice (prije  »Collegium
ragusinum«) te je na uspomenu razo-
rene jedne crkvice bila  prozvata
»tvrđava sv. Margarite«, Malo dalje
nego je bila ova crkvica Dubrovčani
podigoše novu, posvećenu istoj sve-
tici, i ta služi i dandanas za mrtvicu
vojničke bolnice,“

Na obranu Dubrovnika proti  sil-
nom sultanu Mehmedu II, — koji god.
1453, osvoji Carigrad, zatim srpsku
despotovinu, bosansku kraljevinu i
Hercegovinu, pa Zetu — bi određeno,
da se utvrde sjeverne ioni zidine,
da se razvale kuće i crkvice oko gra-

N

da, te, ako bude i to trebalo, da se
razruši i vodovod, sjajno djelo napulj-
skog arhitekta Onofrija di La Cava.
Za sreću Turčin se odaleči od Du-
brovnika,

U prvoj poli XVI, v. osjeti Dubrov- |
nik, što je pljačkanje španjolske i
mletačke vojske, tako grad _ tako i
naša okolica sa Konavlima, Republi-
ka mišljaše, da joj je sami kraj pris-
pio, Da se nekako spasi i pomogne,
naredi, da se u skrajnoj nuždi poruše
predgrađa dubrovačka, kuće, crkve,
manastiri i vrtovi, sve to pred grad-
skim zidinama, Nešto slično, pod
nekim uvjetima, bili su od sv. Stolice
uovlašteni Dubrovčani da učine i sa
crkvama na teritoriju dubrovačkom
izvan grada,

Srećom, maleni svijesni Dubrovnik

izbježe i tada neprijateljskim teškim
zasjedajjma te sačuva svoju slobo-
du zlat

u i tolike svoje drage, stare
građevine, znanrenite Pedee dične
naše prošlosti.

Niko Gjivanović,

Pe) LA A" 5
X V.g 27. 4 levn Ftvatka Za 7.
va, vj a fi 1163 u ao

« Hasatlla: Itutjaja AV.