Pretplata: 48 1». na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino-

zemstvo 100 D. na god. Plativo i utuživo u Dubrovniku.

IZLAŽI SVAKE SUBOTE NAPODNE

tkd

Bi
S

će

KRK ENI
š x y S A
e > a

2: ma

VLASNIK I IZDAVAČ: MJESN! ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE

Oglasi: 1 cm. visine u širini stupca 4 Din; za stalne o
sivače po dogovoru. Pripeslana i zahvale 4 Din. redi

: Godina 1.

Dubrovnik, 14. oktobra 1922.

ša. ——

POZIV.

Pozivlju se svi organizirani članovi mjesne demokratske orga-

nizacije na

a. Inzvarđtinu skupštinu,

;
“x

koja će biti u nedjelju 23. ov. mj. u 10!2 sati pr. p. u dvorani
,Dubrovačkog Radničkog Društva“ s' ovim

DNEVNIM REDOM:

1). Izvještaj redakcionog odbora partijskog lista ,jugoslovena“ o
povišenju štamparskih troškova i pitanju materijalnog  obez-

| bjeđenja Ista:
2). Eventualia.

Dubrovnik, 13. X. 1922.

n.

Za mjesni Odbor Demokratske Organizacije

Tajnik:
M. JURKIĆ.

.Predsjednik :
Dr. SARACA.

Rezultat demokratskog zbora u Beogradu.

(Brzojavna vijest 12. X. uvečer).

Poslije trodnevnog savjetovanja i
debate poslanički klub i glavni od-
bor donio je slijedeću resoluciju:

Poslanički klub i glavni odbor iz-
javljuju, da je sređivanje
Hrvatskoj uvijek najiskrenija i najto-
plija želja i briga demokratske stran-
ke kao jedna od ozbiljnih potreba
naše * zemlje. Za rad u tom pravcu
poslanički klub i glavni Odbor utvr-
đuje ovu direktivu: Demokratska
stranka je uvijek gotova da sarađuje
sa svakom akcijom u ovem | smislu
pod uslovom, da se ta akcija zasniva
na Vidovdanskom Ustavu i da nije
upućena ni protiv državnog ni na-
rodno$ jedinstva ni proti strankinog
programa, a naročito ne proti jugo-
slovenske ideologije toga progratna.
Pored toga poslanički klub i glavni
Odbor izjavljuju, da ne odstupaju od
odluke = prošlogodišnjeg kongresa
stranke, koja odluka glasi: »Unutra-
šnja politika dem. stranke mora biti

upućena na to, da se Vidovdanski.

Ustav do kraja izvede«; izjašnjavaju

prilika u _

se proti svakog pokušaja da se on
revidira i mijenja prije nego što bi
se po potrebnim zakonima uveo u
život, te da se na djelu može vidjeti
vrijednost njegovih odredaba, U tom
cilju demokratska stranka može ko-
operisati sa svekom strankom, koja
u ovom pogledu bude zauzela isto
stanovište. Na osnovu toga zaklju-
čka zakonodavna i adminisirativna
radnja izvodit će se u majširom duhu
demokratskog programa radi spro-
vodenja što jačes jedinstva naroda i
sa svim obzirima, koje političke
okolnosti budu nalagale. Predsjedni-
ku glavnog Odbora kao  predstav-
niku stranke ostavlja se sloboda ra-
da u koliko se tiče pripremnog di-
jela poslova, dok pravo na definiti-
vno rješenje zadržava se za kompe-
tentne forume stranke.  Poslanički
klub i glavni Odbor _ konstatuje, da
je jednodušna volja stranke da se
održi potpuno jedinstvo stranke, jer
je to državni interes,
Ova je resolucija jednoglasno prim

ljena upodne, s aklamacijom je od-

bačena ostavka predsjednika Davi-

dovića i člana Eda Lukinića. Davido-

vić korporativno otpraćen do »Sla-

vije«,

Jačanje Demokratske
Stranke.

Koliko je aimostera Zagrebačkog
Kongresa bila zasićena nevidljivim mia-
zmima raspadanja, što su imali da na-
čmu i rastvore. Demokratsku Stranku,
toliko je ona pojačane životne snage

ž

izazvala u toj stranci, koja je iza ča- .

sovite pometnje došla pred čist i bes-
trastan vidik.
. Demokratska Stranka danas je stvarno
jača i jedinstvenija nego ikada prije.
Nijesu stranački ni politički interes
bili dosta jaki motivi. da ovako učvr-
ste jedinstvo i objave homogenost
stranke. Jedaa je jači, dublji razlog,
koji se probijao kroz živu i oštru dis-
kusiju poslaničkog kluba: i glavnog

odbora, razlog, koji je nadglasao sve

druge, koji je sve napredne predsta-
vnike narodne sa hiljadama pristalica
davno složio u jedan prostran, najjači
naš politički tabor: misao narodne ve-
ličine, jedinstva narodnog i državnog.
Ta misao vodila je demokratiju pri
izgradnji Vidovdanskog ustava, izvo-
idhmg u borbi na dvije ironte, sa

dhifvatskim i srpskim partikularizmom.

I koliko je stranka bila jedinstvena,
slivena, jedinstvenija je i slivenija da-
nas, pošto je preturila sve borbe, u
kojoj su zbijeni nablizu, pod jednim
krovom, vođeni jednom mišlju brinuli
se i radili rame uz rame predstavnici
"naroda iz Srbije i Slovenije, Hrvatske
i Dalmacije.
Kad je predsjednik stranke Ljuba
Davidović pošao u Zagreb, svima je
bilo jasno, da ga vodi samo briga za

državu, želja da čuje i vidi i da nađe
nove saradnike za sivaralačkisirad u

pravcu demokratske misli: za štišava-
nje neplodnih strasti, za jačanje na-
rodnih elemenata, za izgradnju jugo-
slovenske pravednije iprošvjetljenije za-
jednice - istinski jugoslovenske države.
Nitko nije sumnjao u to, da će iza
diskusije o ovome koraku predsjednika
stranke i njegovih drugova jugoslo-
venska misao izići ojačana. Zagrebački
kongres nije dosad donio vidljivih
spoljnih učinika. Donio je unutarnje -
sređivanje jugoslovenskih “elemenata
okupljenih u državotvoritoj stranci, je-
dinoj, koja ne zida na preživljelim
osnovama prošlosti, nego zida za bu-
dućnost, i u budućnosti sa prirastom
jugoslovenske svijesti očekuje i svoj
prirast. :
U raspravi izbili su i oštriji prigo-
vori režimu, prigovori razložni i teški,
koji Demokratskoj Stranci nameću du-
ižnost, da prema svojoj snazi u parla-
mentu poradi oko bržeg, pravilnijeg i
humanijeg rješavanja državnih poslova,
ulažući veću energiju u suzbijanje ra- |
dikalskih metoda. Udarilo se i na po-
režni [sistem, iznijelo se i činovničko

pitanje, koje iziskuje hitno i odlučno

riješenje. Mjesto revizije ustava nagla-
sila se potreba temeljite revizije admi-
nistracije, o kojoj je i ,Jugosloven“
jednom pisao. s
. Jedno je pitanje ostalo otvoreno, pi-
tauje, na koje Demokratska Str. ne
može dati odgovora a koje čeka svoje
rješenje od dana Zagrebačkog Kon-
gresa. Iznijela ga je zagrebačka reso-
lucija, koja je ,javne radnike“ iza če-
tirigodišnjega lutanja i izviđanja do-
vela pred vrata Demokratske Stranke,
Rezolucija D. S. ostavila je ta vrata
širom otvorena svima, koji hoće je-
dinstvenu i naprednu  jugoslovensku |
državu. ih

Sjetite se Jugsl. >
Matice!

iz 90d. 1888. u Dubrovniku.

Niko Gjivan vić.

Revolucija burne godine 1848. na-
zivlje se u Francuskoi veljačka, a u
zemljama bivše Austrije ožujačkom,
Ova, kratka ali ozbiljna i žestoka,
stvorila nam je ustav, koji, krvlju
slečen, svakoga je u to vrijeme ve-
selio, pra

Proglas cara Ferdinanda stigao je
u Dubrovnik 25. ožujka na kotar. po-
glavara Karla bar. pl. Rosznera, a
ovaj je nakon tri dni osobitim ogla-
som javio dubrov. građanstvu dobi-
vene ustavne slobode. Na 25.tog do
nekih ura noći bile su po gradu silne
vesele manifestacije. Sutradan odslu-
žena je u stonoj crkvi svečana Misa
i kroz dan se nastavilo veselje uz
sviranje muzike, Toga dana bješe za
Dubrovnik jedan osobili dogadaj:
patriotska institucija »Narodna gar-

da« (»Guardia  nazionale«), koja se

do tada bila sakupila od preko 400
ljudi, organizoyala se u tijelo i zako-
nito je soda svoje službovanje,
sa zadatkom: čuvati dani nam ustav
snagom moralnom, a fizičkom za
skrajne slučajeve. — O tome imamo
iz god. 1908. interesantnu radnju pk.

Dra Frana Kulišića, pod nasl. »Iz
godine 1848. u Dubrovniku«.
Uz ovu dobrovoljačku »vojsku«
bila je tada u našem gradu i ona voj-
ska, koju je pk. kanonik D, Ivan Sto-
janović mudro označio: »sila stvo-
rena silom da skršava silu«, O toj je
ovdje govora, E...
Od god. 1847. do 1849. vojničku
posadu u utvrđenom Dubrovniku sa-
činjavao je jedan bataljon 22.ge pje-
šačke pukovnije, zvate onda: pukov-
nija »Princa Leopolda od dviju Si-

“cilija«, Gog. 1848., i baš početkom

znamenitog nam onog ožujka bio je
ovdje smješten drugi bataljon one
pukovnije. To se vidi i iz jednog

spisa čuvana u arhivu naše gradske

parohije, što ga je na 1. ožujka one

godine pod br. 17. upravio dubrov..

biskupskom = Ordinarijatu — dubrov.
»garnizonski kapelan« Pius Titius,
bez sumnje pred početak korizmenog
vremena. U tom spisu, za nas od ne-

kog interesa, on moli našu crkvenu
“Vlast, da bi za neke dane između 16.
ožujka i 13. travnja odredila nekoli-

ko svećenika, koji bi ispovjedili sve

mjesne vojnike, njihove obitelji i slu-.

mjesnom parok, uredu pozivom, da
nađe za ovo zgodne svećenike i, do

"a

žinčad, Svečenik onaj to moli stoga
što ove osobe govore jezicima našim

i talijanskim (»appartenendo......
alla lingua slava ed italiana«), a nje-
mu ovi jezici nijesu dovoljno poznati,
da bi u njima mogao ispovijedati
(».... che dal! umile sottoscritto non
sono suficientemente conosciute, in
modo che li (7) fosse impossibille (7)
di confessare questa gente....«).

Raspored ispovijedanja ovih osoba
on je označio u 16 dana ovako:
dne 16. III. L.vi dio 8.me kumpanije osoba 68,

s SMD ATA S ž š sl
ZR Oe o * , S
" 21. » IL.gi " " " " 92,
o 24% ka: Dite a Koda)
" 28. 3, IL.gi PI " "» " 76,
" 24 » Ivi " ll.te| » " 74,
kis ŽT: .\ IL.gi ši O " " 14, :
., 28. » I.vi " 12.te " . 70,
" 29. " li.gi si ZR " "» 70,
» 30. ,, vojn. sluge i ostali š 0.00

Skupa osoba 818

» 6. IV. posada ,,penisch-a“,

7. vojništvo, te spada tvrđavi,

» 11. , osobe u mjesnoj vojnoj bolnici,
» 12, vojnici u tamnici,

u 13, dieca vojnika i služinčad.

Biskupski je Ordinarijat proslijedio
ovaj spis dne 7. III. pod br, 483/301
potrebe, da za to zamoli i kojeg re-
dovnika franjevca ili pijaristu, pro-

osu bili naši kršni momci,

govoriv o tome sa njihovim starješi-

nama, Ovaj kurijalni spis potpisan
je od ondašnjeg dubrovačkog bisku-
pa Tome Jederlinića,

Za bolje razumijevanje nadodat ću
ovo: Tvrdavni zapovjednik u Du- '
brovniku bio je god, 1848. general-
major Vilim Reiche, Nijemac. A _oso-
be nabrojene u onom spisu? — To
ponajviše
Dalmatinci. Pukovnija 22.ga bila je
nekoliko puta, po više godina kao
posada u našem gradu, počev od
god. 1847, Kroz decenije mijenjala je
ona svoj naziv, noseći razna imena,
kao: Princa Leopolda od dviju Sici-
lija, grofa Wimpffena, Baruna We-
bera, grofa Lacy. — »Penisch« se
zvao onda pa još i pidesetih godina
austrijski maleni ratni brod na jedra,
a tomu nazivu odgovaraše talijanski
»pinazza«, francuski »peniche« i en-
gleski »pinnace«. Narod u našim
stranama zvao je takav brod +pč-
nica«. U dubrovačkom kraju pripo-
vijeda se i ova smiješna: Nešto se
bilo dogodilo u našem selu Brgalu,
na što je brzo stigla vojna zapovijed,
neka se tamo odmah pošalje jedna
»penica«, da se razvidi, što se zbilo
(Mislili Švabi, da je Brgat pri moru!).