VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANI

Pretplata: 48 U. na godinu; pojedini broj 1D. Žak ino- 3 Š Oglasi: 1 em, visine u širini stu 4Di talne ogla-- da
ž ž a o : pca in; za stain g So
zemstvo 100 D. na god. Plativo : utuživo u Dubrovniku. IZLAŽI SVAKE SvRorE NAPODNE sivače po dogovoru. Pripeslana i zahvale 4 Din. redak

z o 4 s f : A E
> ta

Broj 23.

aos

Godina I.

nr

ROME

Pozivlju se svi organizirani članayi mjesne demokratske orga:

_nizacije na

Inzvarednu skupštinu,

koja će biti u nedjelju 22. ov. mj. u 10//> sati pr.
,Dubrovačkog Radničkog Društva“

#

Pb M Č sE j
p.4%u dvorati

sovim =

> DNEVNIM REDOM:

1). Izvještaj redakcionog odbora partijskog lista Pag o 9
povišenju štamparskih troškova i pitanju mete lanog. obeg:

bjeđenja lista;
. Eventualia.

Dubrovnik, 13. X. 1922.

Za mjesni Odbor Demokratske Organizacije .

Tajnik: :
M. JURKIĆ.

Predsjednik :

Dr. SARACA.

Posle Beogradskog sporazuma

Čekao se i dočekao dan razbistre-
nja u Demokratskoj stranci. Kongres
umnih
naše stranke nervozu i radi bačenih
kombinacija protivnika nastala je
bolesna napetost iščekivanja. Kod
svih organizovanih skupina potenci-
rana stanja se rešavaju brzo _ i bez
oklevanja. Svako odgađanje obično
donosi štetu jedinstvu nazora i rada
i stranački protivnici najviše vuku
korist kod ovakovih  dezorentacija.

Vodstvo Demokratske stranke pra-_
svoju ulogu. kod

vilno je shvatilo.
ovog potresa izazvanog kongresom i
posle jedinstvenog zaključka i rezo-
lucije od prošle nedelje u Beogradu
Demokratska stranka istupa na po-
prište rada većim 1 snažnijim pole-
tom, te jačom snagom, jer su joj se
ride zbili i ona se grupisala u još
čvršću i kompaktniju skupinu.

Već smo pre ovog velikog dana
podmlađivanja Demokratske uočili
ovaj momenat jačanja, jer bistrenje
uvek je moralni oslon i potporište za

stranke koje rade otvorenim karta- |

ma i nemaju zakulisnih namera, Ako

Radnika uneo je u redove.

ijedna stranka, to se najmanje ha
plašiti naša stranka ovog legalnog
načina u rešavanju u sitnijim i većim
sukobima, jer je ona plod borbe oko
sređenja prilika u našoj narodnoj «dr-
žavi. Zadrta disciplinovanost pojelli-
naca vodi ukočenosti stranke i zrak
je umirenja, Život je gibanje, pro““ es
sukob i samo sukob, Kresanje.a ise
dolazi do iskre iz kremena.“ agda
cija, dostignuta harmonija već je 10-
četak smrti ako se ne uzmogne. da

prebaci preko granice. dnetićnujo$

internog stanja, Ovo stanje samo kao
stupanj je poželjno, a ne kao ukoče-

na, mrtva stvarnost, koja'kreće ne

napred, nego natrag. Zato se Demo-

kratska stranka ne plaši sličnih po-

tresa, oni su kušnja za čeličenje, ja-

čanje, podmlađivanje, za većih raz-.
mah njenih naponih snaga.

Kod ukočenih, nekih čak i fosilnih
skupina, nastala je radost u Izrailja
za ovog momentanog sukoba, U mu-
tnom se najbolje lovi, a neke strana-
čke skupine kao da od ovog lova i
žive, Kao kondori žive samo na ruše-
vinama smrti, jer u životu za njih ne-

ma podmlađenja. Najveća gesta koju

bi trebali da učine bila bi poštena

kapitulacija kod sadanjih prilika u

kojima oni ne mogu da se*snađu, ali
đa, to je težak korak kad se oni ne
ravnaju po vremenu, već misle da se
mora vreme ravnati po njima. Kod
ove orentacije postali su komični i
talasi sutrašnjice odneće ih kao tro-
šne komadiće tmurne današnjice,

Još nije ni došlo do Demokratskog
zbora u Beogradu, a već se gavrani
sjatiše, A kad je posle zbora Demo-
kratska stranka istupila još kompak-
tnije i sa većom, jačom i živom verom
u svoju misiju zavađaju se crni ga-
vrani između sebe, željni plena i sa-
mo plena, Tako obično biva sa svi-
ma koji računaju ciframa s pouzda-
nošću u politici, ne gledajući na la-
bilnost svojih pretpostavaka i nema-
jući iskrenosti u rađu, Demokratska
stranka doživljuje dakle dvostruku
pobedu: ojačava sebe i unosi zabunu
kod protivnika. Ova zabuna jeste
memento rušenja ili podmlađivanja,
jer drugog izlaza ne bi-smelo da bu-
de kod starih, preživelih narodnih
stranaka,

Ništa nam ne može naškoditi, ako
sami sebi ne naškodimo, A sebi sva-

kako škodimo ako se ne osvrćemo
ona zahteve vremena, Vremenu se
moramo prilagoditi, Zakon  prilago-
đivanja je zakon pobede u prirodi.
Zato je velika gesta Demokrata od
uvek bila da se u svom radu nasla-
njaju na sve one koji pošteno misle
ili bar hoće da rade na_ napretku i
konsolidovanju naše države. Ovai
rad je pozitivan i od njega narod ose-
ća blagodat odmah s jedne strane,
dok se s druge strane osigurava bla-
gostanje i za buduća pokolenja

Kod ove momentane krize mišlje-
nja u Demokratskoj stranci odeliše
se do tad posmatrači i na oko pri-
vrženici od pravih i iskrenih

a i

geni 5! oktobra 1922. : a

\

Demokrata, a nikad bes zluradosti
nije žnjeo kod protivnika | “kao tih
dana krize, Zidale su se kule u zra-
ku, pravio se račun bez krčmara i
najsmelije kombinacije htedoše se
zaogrnuti koprenom proračunane ko-
risti. U čoveku, a ne u prirodi je ru-_
žno od onog što se vidi, A nigdje ni-
je ko ovde prevarilo, pa je baš zato
razočaranje kod protivnika naše
stranke veliko. Naša pobeda njihov
je poraz, a ovde ovaj poraz nije
očekivan. :

Dobro se odnosi prema zlu kao
dobroto pojedinca prema njegovom
zlu, Ova  jednostranost nigde nije

tako fatalna kao u radu za opće do-
«bro, pa kad kod ovog rada dođu do.

. so. . e : sni, #
izražaja i drugi, u prvom redu ego

istički, poticaji, tada je plod borbe —

sve pre, nego plodonosan.

Mi dakle s refrenom Zagrebačkog

kongresa možemo biti samo zado-

voljni. Grupišu se u dva reda radnici.

novijeg datuma > e svih političkih
grupa. Kako znaci ne varaju kod

ove grupacije igraće Demokrate pre- |

sudnu ulogu, jer na njinim  zbijenim

redovima podiže se oslon i on i svo-

jim načelima dat će ton budućim pot-
hvatima,
snaga, ne samo snaga cifara, već je-

dna živa, moralna snaga, koja će me- -

sto pravde pojedinaca, koje  behu
nepravde za druge, podići pravdu za
sve. Porušiće pregradu
matičkih predrasuda i i širim srcem

obuhvatiti svaki sabor. i težnje na--

roda,

Kod nas je dosad pojedinac bio

jači nego narod. On je bio sve i oko '

njega sve se vrtilo. Zato smo doživ-
ljavali, a živimo 1 danas još u eri po-

jedinaca, pod krovom bolesnih ambi-

cija, koje behu kadre da poruše sve,
mukom i stolećima izgrađeno. Ako
igde to je za nas potrebna organizova-
nost, ali ne organizovanost za ciljeve

Uspomeni Frana Supila

U nedavnoj našoj jugoslovenskoj |

političkoj istoriji ističe se jedna mar-
kantna ličnost, koja je sve svoje sile
i sposobnosti uložila kod zapadnih i
nama prajateljskih vlasti, tumačeći
im osećaje našega naroda i uverava-

jući ih o neophodnoj potrebi osniva-

nja jugoslovenske države u njenim
današnjim granicama, Ta ličnost bio
je blagopokojni Frano Supilo. Za
cvoga prošloga svetskog rata, kada
se je u evropejskim centrima bez
znanja naroda par ljudi titralo sud-
binom naroda kod zelenog stola, kao
naručen stupi na pozornicu evro-
Pejskog političkog života. pokojni
Supilo. Nastojeći, da razvije svoje
velike sposobnosti i ostvari svoj i
naš ideal, davni san Slobode, pođe
sa devizom: »Ili Jugoslavija — ili ni-
šta«, To bijaše njegov program, nje-
gova ideja, njegova vera: Lavovskom
snagom nastojao je na ostvarenju
roi programa, koga je tako idealno

: U »Karlovcu« od 5. ov. mj,
ovaj lijepi prikaz o našemu velikom sugra-
đaninu, Prenosimo ga, jer smo sigurni, da
ćemo tijem ugoditi svojim čitateljima.

ka“

izašao je.

začeo i tako uduševljeno propagirao.
Ostvariti Jugoslaviju — tu davnu že-
lju željkovanu od naših prvih ljudi
značilo je pomoći nama, pomoći na-
ravnoj i moralnoj konstelaciji  poli-
tičkih prilika Evrope, a što je još
više, doprinesti rešenju svetske civi-
lizacije, Već 1914. godine spretnošću
svojom dopre on do najviših politič-
kih ličnosti u inozemstvu. Kad ono
Francuska vlada morade pred divljom
najezdom Teutona da napuusti Paris i
seli u Bordeaux, tu nalazimo i pokoj-
nog Supila, gde sondira teren za os-
tvarenje svoga programa t. j. ujedi-
njenje svih jugoslavenskih zemalja,
koje robovahu Dunavskoj monarhiji
sa slobodnim zemljama kraljevinom
Srbijom i Crnom-Gorom.  Bejaše to
smion pothvat i zapadu posve stran
tako reći »fantom«, jer na zapadu
uopšte nitko ni verovao nije ni mislio
na uništenje Dunavske monarhije.
Zatim ostavlja Francusku i odlazi u
London,

Odvažnošću svojom i čarom svo-
jih govora 1 dokazivanja, osvaja po-
malo ljude zapada za svoju ideju i to
na veliko čudo baš u onaj čas, kad se
je ratna sreća nasmijala centralnim

A

vlastima i kad se je malo obziralo na
naše aspiracije. Trebalo je velike
snage, neumorna rada, odlučna hero-
izma za tu zadaću t. j. provesti ra-
spad Austrije i uskrisiti Jugoslaviju
i uveriti zapad o neophodnoj nuždi
toga, Iz Londona vodi njega put u
Rim. Tu opazi on prave poteškoće za
izvedbu svoga programa, one iste
poteškoće, koje Kvirinai i danas pru-
ža, Pošto se 1915. godine srpska vla-
da pod silom prilika nalazi u Nišu on
nepokolebiv u veri u svoje idsale
dolazi u doticaj sa kr. srpskom vla-
dom i tu joj predloži svoj plan. a da
ništa ne radi na svoju ruku i bez zna-
nja velike i svete ma'ke Rusije i da
vidi, što će ona nato reci polazi u
Petrograd. U. Petrograd upravo
stiže, kad su se na našu veliku žalost
složili državnici i potpisali onaj zlo-
glasni takozvani »Londonski paki«,
Poslije prodora naime kod Gorlica.

kad se je Rusija morala povući, vlasti

sporazuma za odmenu Rusije tražile
su Italiju kao saveznicu, A ona stara,
neiskrena lija, da se izneveri svojim
dojakošnjim saveznicima i da stupi
na stranu Antante stavlja uvete na
račun nas, da se odstupi njoj Jadran,

Primorje i žiteljstvo u njem, misleći,
da će na taj način prokrčiti put svo-
jim gospodarskim i imperijalističkim
težnjama preko Jugoslavije na Istok
— na Carigrad. Ovo Italiji odstupiti
značilo je počiniti zločin veleizdaje“
na Slovenstvu. Supilo svojom ume-
šnošću doznao je za taj pakt, koji se
je držao,u tajnosti i na koga je imala
još Rusija da pristane. On je došao
pred jednu visoku rusku ličnost i
ovako ju oslovio: »Vi se spremate,
da dadete naše slavenske zemlje Ita-
liji«, Zatim počme u novinama infor-
misati o tom bolje neupućeno rusko
javno mnenje, apelirajući na Slaven-
sko bratstvo i ističući, da naše more,
koje se privremeno gubi jeste jedino
Slavensko more. On to čini u doba
carizma, piše. drži mitinge, i to iza-
zove buru među našim političarima,
i neraspoloženje radi gornjeg zločina
na slavenskoj misli odjeknu na Bal-
kanu, Čehoslovačkoj, a jeka mu se
čula i u Americi, Supilo postaje sto-

žer oko koga se okreće jugosloven-

ska politika u inostranstvu, Zlovoljan

ostavlja Petrograd i posvuda kamo |

dospeva započinje akciju u prilog
Jugoslavije i gdegod je naših ljudi

starih, dog- >

Demokratska stranka je |

*