VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANI Pretplata: 48 U. na godinu; pojedini broj 1D. Žak ino- 3 Š Oglasi: 1 em, visine u širini stu 4Di talne ogla-- da ž ž a o : pca in; za stain g So zemstvo 100 D. na god. Plativo : utuživo u Dubrovniku. IZLAŽI SVAKE SvRorE NAPODNE sivače po dogovoru. Pripeslana i zahvale 4 Din. redak z o 4 s f : A E > ta Broj 23. aos Godina I. nr ROME Pozivlju se svi organizirani članayi mjesne demokratske orga: _nizacije na Inzvarednu skupštinu, koja će biti u nedjelju 22. ov. mj. u 10//> sati pr. ,Dubrovačkog Radničkog Društva“ # Pb M Č sE j p.4%u dvorati sovim = > DNEVNIM REDOM: 1). Izvještaj redakcionog odbora partijskog lista Pag o 9 povišenju štamparskih troškova i pitanju mete lanog. obeg: bjeđenja lista; . Eventualia. Dubrovnik, 13. X. 1922. Za mjesni Odbor Demokratske Organizacije . Tajnik: : M. JURKIĆ. Predsjednik : Dr. SARACA. Posle Beogradskog sporazuma Čekao se i dočekao dan razbistre- nja u Demokratskoj stranci. Kongres umnih naše stranke nervozu i radi bačenih kombinacija protivnika nastala je bolesna napetost iščekivanja. Kod svih organizovanih skupina potenci- rana stanja se rešavaju brzo _ i bez oklevanja. Svako odgađanje obično donosi štetu jedinstvu nazora i rada i stranački protivnici najviše vuku korist kod ovakovih dezorentacija. Vodstvo Demokratske stranke pra-_ svoju ulogu. kod vilno je shvatilo. ovog potresa izazvanog kongresom i posle jedinstvenog zaključka i rezo- lucije od prošle nedelje u Beogradu Demokratska stranka istupa na po- prište rada većim 1 snažnijim pole- tom, te jačom snagom, jer su joj se ride zbili i ona se grupisala u još čvršću i kompaktniju skupinu. Već smo pre ovog velikog dana podmlađivanja Demokratske uočili ovaj momenat jačanja, jer bistrenje uvek je moralni oslon i potporište za stranke koje rade otvorenim karta- | ma i nemaju zakulisnih namera, Ako Radnika uneo je u redove. ijedna stranka, to se najmanje ha plašiti naša stranka ovog legalnog načina u rešavanju u sitnijim i većim sukobima, jer je ona plod borbe oko sređenja prilika u našoj narodnoj «dr- žavi. Zadrta disciplinovanost pojelli- naca vodi ukočenosti stranke i zrak je umirenja, Život je gibanje, pro““ es sukob i samo sukob, Kresanje.a ise dolazi do iskre iz kremena.“ agda cija, dostignuta harmonija već je 10- četak smrti ako se ne uzmogne. da prebaci preko granice. dnetićnujo$ internog stanja, Ovo stanje samo kao stupanj je poželjno, a ne kao ukoče- na, mrtva stvarnost, koja'kreće ne napred, nego natrag. Zato se Demo- kratska stranka ne plaši sličnih po- tresa, oni su kušnja za čeličenje, ja- čanje, podmlađivanje, za većih raz-. mah njenih naponih snaga. Kod ukočenih, nekih čak i fosilnih skupina, nastala je radost u Izrailja za ovog momentanog sukoba, U mu- tnom se najbolje lovi, a neke strana- čke skupine kao da od ovog lova i žive, Kao kondori žive samo na ruše- vinama smrti, jer u životu za njih ne- ma podmlađenja. Najveća gesta koju bi trebali da učine bila bi poštena kapitulacija kod sadanjih prilika u kojima oni ne mogu da se*snađu, ali đa, to je težak korak kad se oni ne ravnaju po vremenu, već misle da se mora vreme ravnati po njima. Kod ove orentacije postali su komični i talasi sutrašnjice odneće ih kao tro- šne komadiće tmurne današnjice, Još nije ni došlo do Demokratskog zbora u Beogradu, a već se gavrani sjatiše, A kad je posle zbora Demo- kratska stranka istupila još kompak- tnije i sa većom, jačom i živom verom u svoju misiju zavađaju se crni ga- vrani između sebe, željni plena i sa- mo plena, Tako obično biva sa svi- ma koji računaju ciframa s pouzda- nošću u politici, ne gledajući na la- bilnost svojih pretpostavaka i nema- jući iskrenosti u rađu, Demokratska stranka doživljuje dakle dvostruku pobedu: ojačava sebe i unosi zabunu kod protivnika. Ova zabuna jeste memento rušenja ili podmlađivanja, jer drugog izlaza ne bi-smelo da bu- de kod starih, preživelih narodnih stranaka, Ništa nam ne može naškoditi, ako sami sebi ne naškodimo, A sebi sva- kako škodimo ako se ne osvrćemo ona zahteve vremena, Vremenu se moramo prilagoditi, Zakon prilago- đivanja je zakon pobede u prirodi. Zato je velika gesta Demokrata od uvek bila da se u svom radu nasla- njaju na sve one koji pošteno misle ili bar hoće da rade na_ napretku i konsolidovanju naše države. Ovai rad je pozitivan i od njega narod ose- ća blagodat odmah s jedne strane, dok se s druge strane osigurava bla- gostanje i za buduća pokolenja Kod ove momentane krize mišlje- nja u Demokratskoj stranci odeliše se do tad posmatrači i na oko pri- vrženici od pravih i iskrenih a i geni 5! oktobra 1922. : a \ Demokrata, a nikad bes zluradosti nije žnjeo kod protivnika | “kao tih dana krize, Zidale su se kule u zra- ku, pravio se račun bez krčmara i najsmelije kombinacije htedoše se zaogrnuti koprenom proračunane ko- risti. U čoveku, a ne u prirodi je ru-_ žno od onog što se vidi, A nigdje ni- je ko ovde prevarilo, pa je baš zato razočaranje kod protivnika naše stranke veliko. Naša pobeda njihov je poraz, a ovde ovaj poraz nije očekivan. : Dobro se odnosi prema zlu kao dobroto pojedinca prema njegovom zlu, Ova jednostranost nigde nije tako fatalna kao u radu za opće do- «bro, pa kad kod ovog rada dođu do. . so. . e : sni, # izražaja i drugi, u prvom redu ego istički, poticaji, tada je plod borbe — sve pre, nego plodonosan. Mi dakle s refrenom Zagrebačkog kongresa možemo biti samo zado- voljni. Grupišu se u dva reda radnici. novijeg datuma > e svih političkih grupa. Kako znaci ne varaju kod ove grupacije igraće Demokrate pre- | sudnu ulogu, jer na njinim zbijenim redovima podiže se oslon i on i svo- jim načelima dat će ton budućim pot- hvatima, snaga, ne samo snaga cifara, već je- dna živa, moralna snaga, koja će me- - sto pravde pojedinaca, koje behu nepravde za druge, podići pravdu za sve. Porušiće pregradu matičkih predrasuda i i širim srcem obuhvatiti svaki sabor. i težnje na-- roda, Kod nas je dosad pojedinac bio jači nego narod. On je bio sve i oko ' njega sve se vrtilo. Zato smo doživ- ljavali, a živimo 1 danas još u eri po- jedinaca, pod krovom bolesnih ambi- cija, koje behu kadre da poruše sve, mukom i stolećima izgrađeno. Ako igde to je za nas potrebna organizova- nost, ali ne organizovanost za ciljeve Uspomeni Frana Supila U nedavnoj našoj jugoslovenskoj | političkoj istoriji ističe se jedna mar- kantna ličnost, koja je sve svoje sile i sposobnosti uložila kod zapadnih i nama prajateljskih vlasti, tumačeći im osećaje našega naroda i uverava- jući ih o neophodnoj potrebi osniva- nja jugoslovenske države u njenim današnjim granicama, Ta ličnost bio je blagopokojni Frano Supilo. Za cvoga prošloga svetskog rata, kada se je u evropejskim centrima bez znanja naroda par ljudi titralo sud- binom naroda kod zelenog stola, kao naručen stupi na pozornicu evro- Pejskog političkog života. pokojni Supilo. Nastojeći, da razvije svoje velike sposobnosti i ostvari svoj i naš ideal, davni san Slobode, pođe sa devizom: »Ili Jugoslavija — ili ni- šta«, To bijaše njegov program, nje- gova ideja, njegova vera: Lavovskom snagom nastojao je na ostvarenju roi programa, koga je tako idealno : U »Karlovcu« od 5. ov. mj, ovaj lijepi prikaz o našemu velikom sugra- đaninu, Prenosimo ga, jer smo sigurni, da ćemo tijem ugoditi svojim čitateljima. ka“ izašao je. začeo i tako uduševljeno propagirao. Ostvariti Jugoslaviju — tu davnu že- lju željkovanu od naših prvih ljudi značilo je pomoći nama, pomoći na- ravnoj i moralnoj konstelaciji poli- tičkih prilika Evrope, a što je još više, doprinesti rešenju svetske civi- lizacije, Već 1914. godine spretnošću svojom dopre on do najviših politič- kih ličnosti u inozemstvu. Kad ono Francuska vlada morade pred divljom najezdom Teutona da napuusti Paris i seli u Bordeaux, tu nalazimo i pokoj- nog Supila, gde sondira teren za os- tvarenje svoga programa t. j. ujedi- njenje svih jugoslavenskih zemalja, koje robovahu Dunavskoj monarhiji sa slobodnim zemljama kraljevinom Srbijom i Crnom-Gorom. Bejaše to smion pothvat i zapadu posve stran tako reći »fantom«, jer na zapadu uopšte nitko ni verovao nije ni mislio na uništenje Dunavske monarhije. Zatim ostavlja Francusku i odlazi u London, Odvažnošću svojom i čarom svo- jih govora 1 dokazivanja, osvaja po- malo ljude zapada za svoju ideju i to na veliko čudo baš u onaj čas, kad se je ratna sreća nasmijala centralnim A vlastima i kad se je malo obziralo na naše aspiracije. Trebalo je velike snage, neumorna rada, odlučna hero- izma za tu zadaću t. j. provesti ra- spad Austrije i uskrisiti Jugoslaviju i uveriti zapad o neophodnoj nuždi toga, Iz Londona vodi njega put u Rim. Tu opazi on prave poteškoće za izvedbu svoga programa, one iste poteškoće, koje Kvirinai i danas pru- ža, Pošto se 1915. godine srpska vla- da pod silom prilika nalazi u Nišu on nepokolebiv u veri u svoje idsale dolazi u doticaj sa kr. srpskom vla- dom i tu joj predloži svoj plan. a da ništa ne radi na svoju ruku i bez zna- nja velike i svete ma'ke Rusije i da vidi, što će ona nato reci polazi u Petrograd. U. Petrograd upravo stiže, kad su se na našu veliku žalost složili državnici i potpisali onaj zlo- glasni takozvani »Londonski paki«, Poslije prodora naime kod Gorlica. kad se je Rusija morala povući, vlasti sporazuma za odmenu Rusije tražile su Italiju kao saveznicu, A ona stara, neiskrena lija, da se izneveri svojim dojakošnjim saveznicima i da stupi na stranu Antante stavlja uvete na račun nas, da se odstupi njoj Jadran, Primorje i žiteljstvo u njem, misleći, da će na taj način prokrčiti put svo- jim gospodarskim i imperijalističkim težnjama preko Jugoslavije na Istok — na Carigrad. Ovo Italiji odstupiti značilo je počiniti zločin veleizdaje“ na Slovenstvu. Supilo svojom ume- šnošću doznao je za taj pakt, koji se je držao,u tajnosti i na koga je imala još Rusija da pristane. On je došao pred jednu visoku rusku ličnost i ovako ju oslovio: »Vi se spremate, da dadete naše slavenske zemlje Ita- liji«, Zatim počme u novinama infor- misati o tom bolje neupućeno rusko javno mnenje, apelirajući na Slaven- sko bratstvo i ističući, da naše more, koje se privremeno gubi jeste jedino Slavensko more. On to čini u doba carizma, piše. drži mitinge, i to iza- zove buru među našim političarima, i neraspoloženje radi gornjeg zločina na slavenskoj misli odjeknu na Bal- kanu, Čehoslovačkoj, a jeka mu se čula i u Americi, Supilo postaje sto- žer oko koga se okreće jugosloven- ska politika u inostranstvu, Zlovoljan ostavlja Petrograd i posvuda kamo | dospeva započinje akciju u prilog Jugoslavije i gdegod je naših ljudi starih, dog- > Demokratska stranka je | *