Pretplata: 48 U. na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino-
zemstvo 100 D. na god. Plativo i utuživo u Dubrovniku.

IZLAZI SVAKE SUBOTE NAPODNE

..

Godina I.

Dubrovnik, 28. oktobra 19229.

Kiš

Posle četiri godine.

-Na kraju smo četvrte godine ujedi-
njenja. Prokušali smo prve pokušaje
sređenja i nastojali da harmoniziramo
opreke, da se uzmogne stabilizacija
provesti na svim linijama. To behu
težnje najvećih i najboljih sinova uje-
dinjenog naroda, pa zato one daju
karakter svim pothvatima. Bilo je lu-
tanja, ima ga još sada, a bit će ga još,

no ovim lutanjima nisu mogli izbeći

ni konsolidovanije države. Do jučer
besmo tuđinske kolonije, roblje, pa
kada zagazismo u reku slobodnog ži-
vota zakrivudasmo nošeni prejakom

strujom teške današnjice. Istina, je-
dan deo našeg naroda beše i pre uje-

 dinjenja slobodan, imađaše državnog

iskustva, ali sve to beše kap vode u

 uzburkanom oceanu prevrnutih vre-
 dnosti velikih dana, koje u Svetskom
metežu proživismo,

Četir godine behu četir godine na-
petosti i krize. Sve je zagazilo u bor-
bu, sve je htelo da naturi svoju ide-
ologiju, sve je htelo da uredi prema
svome nazoru našu ujedinjenu drža-
vu. Bacale su se u narod parole, ba-
cale bmbe i eksplozivi reči, zvalo se
trubom na uzbunu, rušenje, građenje
iz početka, kad se pretežna većina
nije osvrtala_ na osamljene grupice
ili na izbačene demagoške formule
pojedinaca, koji se ne mogoše oren-
tirati u ovom prelazu iz mračne pro-
šlosti u punu isvetla sadašnjost. Tako

je i moralo biti. Preko žrtava dolazi

se do slobode. U historiji retko je
naći i nema razvitka po ravnoj liniji,
već je razvitak krivulja. Dizanje kri-
vilje je razvitak a padanje zastoj i
opadanje. Mi ujedinjenjem od zaje-
dničke točke hoćemo da je povuče-
mo, Mnogo je ruku sa raznim uprtim
smerovima, nejednakim snagama, pa

rezultanta ovih bezbrojnih kompo- _
nenata kreće smerom koji niko nije

čekivao, Ova krivulja već u svome
očetku najbolji je otisak nas samih
tisak svih sila komponenata,

koje

su se najviše sukobljavale, uništa-
vale, a ne harmonički jačale i popu-
njavale,

Kod nas je pojedinac sve. Pojedi-
nac je jači nego narod. Uspeli poje-
dinac da se izdigne nad drugima, da
fanatizira za sebe bar šačicu prista-

ša postaje faktor, koji je kadar da -

učini kako silan zamah, tako i veliko
spoticanje u razvoju. Mladi smo. N>
znamo dokle nam siže snaga, pa lu-
dimo od obesti. Bacamo se na sve sa
žestinom, nalazimo se u ognju raspi-
manih naponih snaga, pa otud luta-
nje, sukobi, poleti, razočaranja,

se otvara, Glavno je sve regulisati,
sve svesti u granice, svemu dati je-
dan tok, pa će se dobiti snaga, koja
će dizati bregove.

Zadnjih dana se naglo okreću sva
zastranjenja u kolotečinu s ciljem.
Još do jučer besmo zagonetka ne sa-
mo tudinima, nego i sami sebi. Nismo
sebe poznavali, precenjivali smo se,
podeenjivali, druge dizali, sebe ku-
dili U neku ruku ovo ima i dobrih

: strana, ali u današnjem dobu, 6de od-

lučuju fakta, u doba najgrubljeg ma-
terijalizma, gde se sve važe, naima-
nje vučemo sami od ovog koristi. Po-
činjemo i mi da s faktima računamo.
Pružamo glavu kroz prozor da sagle-

Malodušni odmah klonuše, Za njiha damo splet zbilje oko nas, omerava-

četiri godine jesu samo razočaranja,
Verovahu u čudo, Držali su da mora
odmah poteći med i mleko, da će pa-
dati mana s neba, To baš pokazuje
njihovu slabost. Život je borba i to
borba gde se baca sve. Uhvatiti mi-
nimum svojih ciljeva dosta je, da se
bacimo još bešnje u vrtlog za posti-
$nuće maksimuma težnji, snova,

Samosvesni odoše u ekstrem. Hva-
taju rukom “nebo, ruše s visine na
zemlju sve, oni uđoše u tajnu svemu,
oni su sve. Nema za njih tradicija,
nema prepreka, na putu ruše u nale-
tu sve i hoće jednim zamahom da se
bace na drugu stranu dojučerašnjeg
života. Za međom sutrašnjice je sve,
juče je bedno, a danas mora biti is-
punjeno vatrom gorenja, rada, lana-
tičnosti.

Umereni su zlatna sredina. Oni
mire, dubina su gde se zrcali i polet i
vera i rad, ali sputan u granice mo-
gućnosti, u kontinuirani hod, Svemu
ima vremena, Skoka ne sme biti
Skok je nesigurnost, vratolomnost, Iz-
gubili smo u knjizi svetske kulture

dosta ne smemo gubiti više ni časka
da se uzmognemo manifestirati kao

nova aktivna sredina.

Svi ovi skokovi, poleti, zakizutjei
nja jesu dokaz naše snage, mladosti,
velike i lepe perspektive koja nam

mo našu snagu. Snaga'je u nama sa-
mima, u "našem harmoničnom životu,
sporazumu, zadovoljstvu. Za naša
trvenja zvali smo tuđina za suca, pa-
sivnošću smo ometali rad, konsolidi-
ranje, a sada počinjemo da shvaća-
mo, da nam ova negativna taktika
više škodi, nego koristi i da se je-
dnom mora posle toliko zastranjeno-
sti poći pravim i jedinim putem po-
mirenja i stišavanja raspirenih stra-
sti. Ma drugi put moraju se okrenuti
ludq dojučerašnja trošenja sakuplje-
ne “nergije. Od svakog našeg napora
i prthvata mora imati narod koristi,
Naš uspeh mora biti i uspeh naroda,

zadovoljstvo i mir naroda mora biti

zadovoljstvo i naš mir. Ovo je pravi
put, put pozitivnog rada i uspeha,
Sazivaju se kongresi, Pada se u za-
nos iz dana ujedinjenja, Kuca se na
zalutala srca  pomirenjem, slogom.
Sve se upravlja prema jednom novom

poletnom zamahu, gde će se okupiti

sve najbolje narodne sile i strasno
s oduševljenjem prigrliti velika ide-
ologija naših velikana, koji behu opi-
jeni već naziranjem i očekivanjem
velikog narodnog ujedinjenja.

Ovaj preokret u nutarnjem radu,
nazoru, pomirljivom držanju već se
opaža i u vanjskom svetu... S nama
se računa, Drže nas već na strani za

jednu konsolidovanu državu, Koja
ima svoju ideologiju i s dana u dan
ide i dostizava sređenosti od pre
rata. '

I narod utecajem stvarnosti diže
spet ponosno glavu. Snebiva se što
bi da se dao odvesti krivim putem,
poziva vođe na rad, jer samo u radu
vidi jedinu i moćnu polugu za sređe-
nost i bolje dane. Četir proživljene
godine lutanja moraju nam biti četir
godine iskustva, četiri putokaza pre-
ma luci ujedinjenog i složnog rada,
sigurnog napretka i konsolidovanja
prilika u našoj mladoj narodnoj
državi, | : G.

—

Da se razumijemo.

Radikalski ,Dubrovnik“ u nezgodan
je čas svojim » pokušajem“ započeo
blagoglagoljivu ofenzivu, ne bi li osvo-
jio štogod tvrdoga terena napadom na
Demokratsku Stranku. Kad smo mu
rađi prepoznavanja malko = prinijeli
Svijeću, obnevidio je, pa se bezazleno
otresa uvjeravajući, da mu je naše pi-
sanje ,pokušaj pismenosti, a ko ga je
pročitao, nije ga razumio“. Pripravni
smo vjerovati,
jer svaka ideologija ima svoje argu-

- mente, pa je i demokratska, koja je

podaleko od  shvatanja —,Dubrovni-
kovih“ saradnika.

“Mi smo prstom uprli u tešku ranu
našega parlamentarizma i vlađanja, u
lično nadmetanje za čast i korist, nad-
metanje, koje ne dopušta, da se sa-
vjesno vrši pravilna i napredna orga-
nizacija državne uprave postavljanjem
sposobnih, najboljih ljudi na čelo dr- ,
žavnih poslova. Radikalna Stranka po- <

“-stavila je u mnogome partijski oke oj

iznad državnoga, a da pojedini posla-
nici radikali svoj lični interes “uzdižu i
nad državni i nad partijski interes, do-
kazuju vječna otimanja o ministarske
resore u radikalnom klubu. To je valjda
jasno i ,Dubrovniku“. Ako još ne će
da se uvjeri o istinitosti ove ocjene
svoje partije, uvjerit će se kad umjeri

svećeno Kosovo.

Prva desetgodišnjica osvećenog
osova!

Svijest o značaju Kumanovske Po-
jede pokreće našu dušu iz dubina,
€ se u našoj unutrašnjosti stvara raj-
ka sreća i sve se Ljepote svijeta sli-
evaju u harmoniju Dobrote i Istine
aše, i ovaj čas ne znamo, da li ima
la, Laži i Grdobe u syijetu..

Na Kumanovu osvećeno je Koševi!
Pet stotina godina borio se naš na-
Od, i otimao očajavanju u koje ga
uralo nečovječno postupanje  azij-
kog Sospodara; pet stotina godina
arivalo se njemu malodušje, obeća“
ajući mu smirenje, a on ga je lomio,

a topio se Srbin u svoje nesreće, ali
nije utopio... U toj unutrašnjoj
Uševnoj borbi naučio se Srbin po-
jedivati, i najprije je pobjedio sama
e, svoje slabosti, sve osobno i sve
emenito, da žive i trpi sto krstova

Veti lik Lazarev koji je pri-
lio carstvu nebeskome, jer je ze-

rojska

a ostane čovjek; pet stotina godi- ljena,

uke za pobjeda! narodnog, vječnog.

maljsko za maleno carstvo, lebdio
mu je pred očima, kad je trebalo po-
dnašati na lipovu krstu muku; he-
pojava. Miloševa
podsticala ga je na velika djela za
krst časni i slobodu zlatnu; pro-
kleta uspomena Vuka
Brankovića ježila je kose i sta-
ru i mladu, i nije imala pristupa ku-
kavička misao nametnica u narodnu
dušu — tako su se vaspitavali pojas
za pojasom, koljeno za koljenom...
Krepost Majke Jugovića
resila je majke srpske, jer se osjećalo
— kakve majke, da je porod taki.
Srbi su poslije Kosova imali tešku

sudbinu: izgubili su carstvo i slobo-

du, gradovi im porušeni, sela popa-
crkve obeščašćene, krst poni-
žen, čovjek prezren, žena pogažena,
djevojke oskvrnjene, djeca odvedena
i isturčena — sve milo i drago naru-
ženo, sve vrednote smrvljene u prah:
to bijaše napitak žuči i octom, kao
Hristov na križu. No Srbi nijesu oča-
jali, jer su imali vjeru.

Srpska sredovječna prosvjeta bila
je stvorila znamenite etičke vredno-

te koje presađene u narodnu dušu
nađoše, kao domorodne, plodno tlo:

oisve muke, sve patnje, koce, vješala,

lopate, poniženja — a toga je u sva-
koga za Srbe dosta bilo! — ništa ni-

je moglo da u narodnoj duši otruje

izvor žive vjere u posvojenje Pravde.
Životni instinkt bijaše jači od svih
kušnja, a zdravu hranu primao je iz
narodnih istorijskih idejala, koje je

onako plemenito gojila narodna pje-

sma. Nikada u srpskoj duši nije po-
tamnio blagi lik Lazarev, nikada os-
labila snaga viteškog primjera Milo-

ševa, nikada prekorena s tvrda srca |

Jugovića Majka, ali ni Vuk u narod-
noj duši nije nigda smilovanja našao.

Istorijska Crna Gora, majka od ju-
naka, izdiže se — u _ ovoj misli —
pred nama moralno jaka kao njezine
visoke planine; i kao što niču nje-
zini krši visoki iz ravnica naše ze-
mlje, tako njezino  herojtvo, njezin
krst nepobjeđen nigda, niče iz isto-
rije naše: t&, ondje, u ove stijene po-
vijalo je sjeme Miloševo sjenku krsta
i spomen roda junačkoga! 1 ona je,
na mahove, darivala svoje sjeme, i

konačno je predala barjak borbe za
slobodu plemenitoj Šumadiji. Nova
Srbija riješila je, po tom, u svim smje-
rovima narodnog života, životne pro-
bleme prve vrste; sto godina njezina
života, sto su godina unutrašnjeg is-
građivanja narodnog orgaiizma, po-
glavito. Neka se sto godina njezina
unutrašnjeg trvenja činilo neobavi-

ještenom svijetu, kao znak raspada- |

nja slaba organizma, io, uistinu, bija-
bu sto godina ustaljivanja i razvija-
nja, u slobodi, narodnih energija, bru-
šermje "dijamanta, koji ubrzo  obasu
Slovinski Jud, i cio svijet, živim svi-
jetlom koje je probudilo šve narodne
uspavane energije.

Na Kumnovu 1912., u ove_ dane,
otkrio se taj diamanat: ondje su Srbi
slomili tursku silu Zeki-paše. Još
nam je živo u pameti — hvalio se
Zeki-paša kroz svjetsku, poglavito
neprijateljsku štampu, da on čeka
Srbe na megdanu, pa neka se ne ve-
sele prvim pobjedama na granica-
ma. A srpski vojnici, svladavši prve
otpore, dršću stupajući nogom na
sveto kosovsko tlo, i suze rone niz

da nas nije razuihio,