Pretplata: 48 U. na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino- zemstvo 100 D. na god. Plativo i utuživo u Dubrovniku. IZLAZI SVAKE SUBOTE NAPODNE .. Godina I. Dubrovnik, 28. oktobra 19229. Kiš Posle četiri godine. -Na kraju smo četvrte godine ujedi- njenja. Prokušali smo prve pokušaje sređenja i nastojali da harmoniziramo opreke, da se uzmogne stabilizacija provesti na svim linijama. To behu težnje najvećih i najboljih sinova uje- dinjenog naroda, pa zato one daju karakter svim pothvatima. Bilo je lu- tanja, ima ga još sada, a bit će ga još, no ovim lutanjima nisu mogli izbeći ni konsolidovanije države. Do jučer besmo tuđinske kolonije, roblje, pa kada zagazismo u reku slobodnog ži- vota zakrivudasmo nošeni prejakom strujom teške današnjice. Istina, je- dan deo našeg naroda beše i pre uje- dinjenja slobodan, imađaše državnog iskustva, ali sve to beše kap vode u uzburkanom oceanu prevrnutih vre- dnosti velikih dana, koje u Svetskom metežu proživismo, Četir godine behu četir godine na- petosti i krize. Sve je zagazilo u bor- bu, sve je htelo da naturi svoju ide- ologiju, sve je htelo da uredi prema svome nazoru našu ujedinjenu drža- vu. Bacale su se u narod parole, ba- cale bmbe i eksplozivi reči, zvalo se trubom na uzbunu, rušenje, građenje iz početka, kad se pretežna većina nije osvrtala_ na osamljene grupice ili na izbačene demagoške formule pojedinaca, koji se ne mogoše oren- tirati u ovom prelazu iz mračne pro- šlosti u punu isvetla sadašnjost. Tako je i moralo biti. Preko žrtava dolazi se do slobode. U historiji retko je naći i nema razvitka po ravnoj liniji, već je razvitak krivulja. Dizanje kri- vilje je razvitak a padanje zastoj i opadanje. Mi ujedinjenjem od zaje- dničke točke hoćemo da je povuče- mo, Mnogo je ruku sa raznim uprtim smerovima, nejednakim snagama, pa rezultanta ovih bezbrojnih kompo- _ nenata kreće smerom koji niko nije čekivao, Ova krivulja već u svome očetku najbolji je otisak nas samih tisak svih sila komponenata, koje su se najviše sukobljavale, uništa- vale, a ne harmonički jačale i popu- njavale, Kod nas je pojedinac sve. Pojedi- nac je jači nego narod. Uspeli poje- dinac da se izdigne nad drugima, da fanatizira za sebe bar šačicu prista- ša postaje faktor, koji je kadar da - učini kako silan zamah, tako i veliko spoticanje u razvoju. Mladi smo. N> znamo dokle nam siže snaga, pa lu- dimo od obesti. Bacamo se na sve sa žestinom, nalazimo se u ognju raspi- manih naponih snaga, pa otud luta- nje, sukobi, poleti, razočaranja, se otvara, Glavno je sve regulisati, sve svesti u granice, svemu dati je- dan tok, pa će se dobiti snaga, koja će dizati bregove. Zadnjih dana se naglo okreću sva zastranjenja u kolotečinu s ciljem. Još do jučer besmo zagonetka ne sa- mo tudinima, nego i sami sebi. Nismo sebe poznavali, precenjivali smo se, podeenjivali, druge dizali, sebe ku- dili U neku ruku ovo ima i dobrih : strana, ali u današnjem dobu, 6de od- lučuju fakta, u doba najgrubljeg ma- terijalizma, gde se sve važe, naima- nje vučemo sami od ovog koristi. Po- činjemo i mi da s faktima računamo. Pružamo glavu kroz prozor da sagle- Malodušni odmah klonuše, Za njiha damo splet zbilje oko nas, omerava- četiri godine jesu samo razočaranja, Verovahu u čudo, Držali su da mora odmah poteći med i mleko, da će pa- dati mana s neba, To baš pokazuje njihovu slabost. Život je borba i to borba gde se baca sve. Uhvatiti mi- nimum svojih ciljeva dosta je, da se bacimo još bešnje u vrtlog za posti- $nuće maksimuma težnji, snova, Samosvesni odoše u ekstrem. Hva- taju rukom “nebo, ruše s visine na zemlju sve, oni uđoše u tajnu svemu, oni su sve. Nema za njih tradicija, nema prepreka, na putu ruše u nale- tu sve i hoće jednim zamahom da se bace na drugu stranu dojučerašnjeg života. Za međom sutrašnjice je sve, juče je bedno, a danas mora biti is- punjeno vatrom gorenja, rada, lana- tičnosti. Umereni su zlatna sredina. Oni mire, dubina su gde se zrcali i polet i vera i rad, ali sputan u granice mo- gućnosti, u kontinuirani hod, Svemu ima vremena, Skoka ne sme biti Skok je nesigurnost, vratolomnost, Iz- gubili smo u knjizi svetske kulture dosta ne smemo gubiti više ni časka da se uzmognemo manifestirati kao nova aktivna sredina. Svi ovi skokovi, poleti, zakizutjei nja jesu dokaz naše snage, mladosti, velike i lepe perspektive koja nam mo našu snagu. Snaga'je u nama sa- mima, u "našem harmoničnom životu, sporazumu, zadovoljstvu. Za naša trvenja zvali smo tuđina za suca, pa- sivnošću smo ometali rad, konsolidi- ranje, a sada počinjemo da shvaća- mo, da nam ova negativna taktika više škodi, nego koristi i da se je- dnom mora posle toliko zastranjeno- sti poći pravim i jedinim putem po- mirenja i stišavanja raspirenih stra- sti. Ma drugi put moraju se okrenuti ludq dojučerašnja trošenja sakuplje- ne “nergije. Od svakog našeg napora i prthvata mora imati narod koristi, Naš uspeh mora biti i uspeh naroda, zadovoljstvo i mir naroda mora biti zadovoljstvo i naš mir. Ovo je pravi put, put pozitivnog rada i uspeha, Sazivaju se kongresi, Pada se u za- nos iz dana ujedinjenja, Kuca se na zalutala srca pomirenjem, slogom. Sve se upravlja prema jednom novom poletnom zamahu, gde će se okupiti sve najbolje narodne sile i strasno s oduševljenjem prigrliti velika ide- ologija naših velikana, koji behu opi- jeni već naziranjem i očekivanjem velikog narodnog ujedinjenja. Ovaj preokret u nutarnjem radu, nazoru, pomirljivom držanju već se opaža i u vanjskom svetu... S nama se računa, Drže nas već na strani za jednu konsolidovanu državu, Koja ima svoju ideologiju i s dana u dan ide i dostizava sređenosti od pre rata. ' I narod utecajem stvarnosti diže spet ponosno glavu. Snebiva se što bi da se dao odvesti krivim putem, poziva vođe na rad, jer samo u radu vidi jedinu i moćnu polugu za sređe- nost i bolje dane. Četir proživljene godine lutanja moraju nam biti četir godine iskustva, četiri putokaza pre- ma luci ujedinjenog i složnog rada, sigurnog napretka i konsolidovanja prilika u našoj mladoj narodnoj državi, | : G. — Da se razumijemo. Radikalski ,Dubrovnik“ u nezgodan je čas svojim » pokušajem“ započeo blagoglagoljivu ofenzivu, ne bi li osvo- jio štogod tvrdoga terena napadom na Demokratsku Stranku. Kad smo mu rađi prepoznavanja malko = prinijeli Svijeću, obnevidio je, pa se bezazleno otresa uvjeravajući, da mu je naše pi- sanje ,pokušaj pismenosti, a ko ga je pročitao, nije ga razumio“. Pripravni smo vjerovati, jer svaka ideologija ima svoje argu- - mente, pa je i demokratska, koja je podaleko od shvatanja —,Dubrovni- kovih“ saradnika. “Mi smo prstom uprli u tešku ranu našega parlamentarizma i vlađanja, u lično nadmetanje za čast i korist, nad- metanje, koje ne dopušta, da se sa- vjesno vrši pravilna i napredna orga- nizacija državne uprave postavljanjem sposobnih, najboljih ljudi na čelo dr- , žavnih poslova. Radikalna Stranka po- < “-stavila je u mnogome partijski oke oj iznad državnoga, a da pojedini posla- nici radikali svoj lični interes “uzdižu i nad državni i nad partijski interes, do- kazuju vječna otimanja o ministarske resore u radikalnom klubu. To je valjda jasno i ,Dubrovniku“. Ako još ne će da se uvjeri o istinitosti ove ocjene svoje partije, uvjerit će se kad umjeri svećeno Kosovo. Prva desetgodišnjica osvećenog osova! Svijest o značaju Kumanovske Po- jede pokreće našu dušu iz dubina, € se u našoj unutrašnjosti stvara raj- ka sreća i sve se Ljepote svijeta sli- evaju u harmoniju Dobrote i Istine aše, i ovaj čas ne znamo, da li ima la, Laži i Grdobe u syijetu.. Na Kumanovu osvećeno je Koševi! Pet stotina godina borio se naš na- Od, i otimao očajavanju u koje ga uralo nečovječno postupanje azij- kog Sospodara; pet stotina godina arivalo se njemu malodušje, obeća“ ajući mu smirenje, a on ga je lomio, a topio se Srbin u svoje nesreće, ali nije utopio... U toj unutrašnjoj Uševnoj borbi naučio se Srbin po- jedivati, i najprije je pobjedio sama e, svoje slabosti, sve osobno i sve emenito, da žive i trpi sto krstova Veti lik Lazarev koji je pri- lio carstvu nebeskome, jer je ze- rojska a ostane čovjek; pet stotina godi- ljena, uke za pobjeda! narodnog, vječnog. maljsko za maleno carstvo, lebdio mu je pred očima, kad je trebalo po- dnašati na lipovu krstu muku; he- pojava. Miloševa podsticala ga je na velika djela za krst časni i slobodu zlatnu; pro- kleta uspomena Vuka Brankovića ježila je kose i sta- ru i mladu, i nije imala pristupa ku- kavička misao nametnica u narodnu dušu — tako su se vaspitavali pojas za pojasom, koljeno za koljenom... Krepost Majke Jugovića resila je majke srpske, jer se osjećalo — kakve majke, da je porod taki. Srbi su poslije Kosova imali tešku sudbinu: izgubili su carstvo i slobo- du, gradovi im porušeni, sela popa- crkve obeščašćene, krst poni- žen, čovjek prezren, žena pogažena, djevojke oskvrnjene, djeca odvedena i isturčena — sve milo i drago naru- ženo, sve vrednote smrvljene u prah: to bijaše napitak žuči i octom, kao Hristov na križu. No Srbi nijesu oča- jali, jer su imali vjeru. Srpska sredovječna prosvjeta bila je stvorila znamenite etičke vredno- te koje presađene u narodnu dušu nađoše, kao domorodne, plodno tlo: oisve muke, sve patnje, koce, vješala, lopate, poniženja — a toga je u sva- koga za Srbe dosta bilo! — ništa ni- je moglo da u narodnoj duši otruje izvor žive vjere u posvojenje Pravde. Životni instinkt bijaše jači od svih kušnja, a zdravu hranu primao je iz narodnih istorijskih idejala, koje je onako plemenito gojila narodna pje- sma. Nikada u srpskoj duši nije po- tamnio blagi lik Lazarev, nikada os- labila snaga viteškog primjera Milo- ševa, nikada prekorena s tvrda srca | Jugovića Majka, ali ni Vuk u narod- noj duši nije nigda smilovanja našao. Istorijska Crna Gora, majka od ju- naka, izdiže se — u _ ovoj misli — pred nama moralno jaka kao njezine visoke planine; i kao što niču nje- zini krši visoki iz ravnica naše ze- mlje, tako njezino herojtvo, njezin krst nepobjeđen nigda, niče iz isto- rije naše: t&, ondje, u ove stijene po- vijalo je sjeme Miloševo sjenku krsta i spomen roda junačkoga! 1 ona je, na mahove, darivala svoje sjeme, i konačno je predala barjak borbe za slobodu plemenitoj Šumadiji. Nova Srbija riješila je, po tom, u svim smje- rovima narodnog života, životne pro- bleme prve vrste; sto godina njezina života, sto su godina unutrašnjeg is- građivanja narodnog orgaiizma, po- glavito. Neka se sto godina njezina unutrašnjeg trvenja činilo neobavi- ještenom svijetu, kao znak raspada- | nja slaba organizma, io, uistinu, bija- bu sto godina ustaljivanja i razvija- nja, u slobodi, narodnih energija, bru- šermje "dijamanta, koji ubrzo obasu Slovinski Jud, i cio svijet, živim svi- jetlom koje je probudilo šve narodne uspavane energije. Na Kumnovu 1912., u ove_ dane, otkrio se taj diamanat: ondje su Srbi slomili tursku silu Zeki-paše. Još nam je živo u pameti — hvalio se Zeki-paša kroz svjetsku, poglavito neprijateljsku štampu, da on čeka Srbe na megdanu, pa neka se ne ve- sele prvim pobjedama na granica- ma. A srpski vojnici, svladavši prve otpore, dršću stupajući nogom na sveto kosovsko tlo, i suze rone niz da nas nije razuihio,