J VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE |

pretplata: 48 u. na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino-

i: in; ia
zemstvo 100 D. na go doRistća Lutiivće Dobra iki. Oglasi: 1 em. visine u širini stupca 4 Din; za stalne 0g

/
IZLAZI SVAKE SUBOTE NAPODNE sivače po dogovoru. Priposlana i zahvale 4 Din. redak

m a.

Godina I.

Oukrovsik. 25.

nov relabad 1922.

.-.

Broj 28.

o

1 oz

S misli

1918.—1922.

Novembar 1918. Kroz jugoslovensku
Izemlju prolaze hrpe razbijene vojske
I propale carevine. Hrpe vojske, koja po-
Istade.bezrednom povorkom izmiješanih
nacija: Prohode prema sjeveru užur-
Sbano, raspuštene i silovite, zatrpava-
' jući raskršća, spravne, da se kod prve
Nsmetnje pri odlasku stvore bijeshom

Ivlasteoskih i bogataških dvoraca u Po-
ddravini, Posavini i Podunavlju skup.
Lljaju se zeleni kadrovci, ,logoši“, da
pljačkaju i užižu. Rovove kod Piave,
Nrovove u alpskim bregovima i vojne
Ntabore ostavljaju bataljuni naše čeljadi.
i Odlaze kivni. radi pretrpljene svoje
Smuke i patnje svojih gladnih ukućana,
di vraćaju se u zemlju našu sa željom,
Ida se krvavo svete svima onim malim
I silnicima, koji ostajahu kod kuće da
M vrše vlast i zulum, da čuvaju državni
| poredak, koji bijaše davno na umoru.
Ho Zaludu se muči ,Narodno Vijeće“
“šaljući neustrpljivo proglase i naredbe,
dda prikupi sredi nešto snage, koja bi
Ise ispriječila bezglavoj anarhiji. Ras-
“klimani režim naprijeko dokončane dr-
S žavne tvorbe pucao je na svim stra-
“nama. Slomio: se i pod svojim razva-
linama sahranio sve, ljudske obzir€ i
svu stegu razularenih' strasti, a nad

: štavanja.
Ho oZaredali su napadi, paleži i pljačke
Ti krvavi sudari između elemenata reda
Ji elemenata razaranja.

“Dugo slućenu i jedva dočekanu ra-
| dost oslobođenja mutila je briga : Kad
i će se ovo završiti i kako ćemo na noge
osoviti svoju slobodu ? Kada će doći?
JI svaka u onim i velikim i teškim ča-
j sovima vaskrsla duša mislila je na one
liočekivala one, koji iza četirigodiš-
(njega prebijanja po ;rovovima prolaze
| kraj svojih davno ostavljenih rođenih
| kuća i idu dalje, da budu prva straža
(slobodi istom oslobođenih.

| = Takav bijaše rođaj jraričikske dr-
I žave.

Toj su državi izgrađeni temelji. Če-
tiri godine državnoga života znače če-
tiri duge godine strasne utakmice iz-
imeđu afirmacije i negacije, između
| Stvaranja i razaranja, plodna rada i ne:
| plodna kritikanstva, utakmica između 6-
inih, koji htjedoše državu, i onih, kojine
| vole nikakvu državu - a ne volelje zato,
djer u mladosti nijesu imali sreće, da
| žive u svojoj. državi, ni u zreloj dobi
i toliko tvoračkoga duha, da izgrade pre-
| dodžbu svoje države, jake i velike, bez
| Prepona i ograda između preživjelih
li historijski silovito stvorenih razlika u
| mišljenju i shvatanju. Četiri godine tu-
| maranja po putovima nejake prošlosti,
i koja je izgradila ekskluzivno hrvatstvo
(i ekskluzivno srpstvo — dvije čedne
nacijonalnoga — ,minimalizma“,
| Dvije drage misli pune intimnih do-
| maćih romantičnih i starinskih uspo-
| mena, misli, koje su se rasplamsale na
| jednom ognjištu pregrađenu na dva
| dijela duhovnom spoljnom pregradom,
| Sspoljnom, jer jd unesena sa istoka i
| Zapada, što ukrstiše svoje utjecaje u
| Zemlji našoj. Dvije misli, koje su se
imale splinuti u jedan duh, kad pro-

[gomilom srednjevječne soldateske. Oko

dl njima se podigla furija bezvlašća i uni-

buđeni život naših ,lara“, čuvara ju-
goslovenskoga ognjišta ukloni tu pre-
gradu, koje ne donesosmo iz davne
djedovine naše.

A mi volimo tu prošlost našu, jer
bijasmo toliko jaki u trpljenju, da se
spasimo prolazeći kroz ognjeve inva-
zija i krvavih katastrofa izazvanih su-
darom istoka i zapada. Mi volimo sa-
dašnjicu, jer nosimo u njoj sve velike
i čovječne tradicije stradanja, koje nam
ne daju, da se izgubimo u samom
spasavanju prošlosti. Strtađanje zanosi
na velike brige i velike osnove. Zato
ne možemo obnavljati prošlost, jer
obnavljati prošlost znači obnavljati i
pogibli, koje nas nanesoše u mnogo-
vječna stradanja te iste prošlosti. Jer
su budne uspomene, spasen narod ne
može zaboraviti povijesti svoje; zato
živimo za dublje i šire osnove narod-

noga i državnoga života, zato hoćemo:

da budemo veliki. Naša veličina nije
samo u državnom, u političkom jedin-
stvu, naša je veličina u duhovnom po-
ravnanju. Zato je svrha našega oslo-
bođenja — ako će to oslobođenje da
bude istinito i trajno. —- jugosloven-

stvo. Ono nije samo u imenu. Ono je

i u jednom narodnom osjećanju i u
jednoj narodnoj volji. Bez ovoga je-
dinstva jugoslovenstvo je samo nega-
cija imenskoga srpstva i hrvaistva, sa

“ovim jedinstvom ono je njihova po-

tvrda i njihovo jedinstvo.

Četiri godine bile .su dovoljne, da
s temelja izmijene, političke osnove
onih, koji su u najusudnijim trenu-
cima našega državnoga života stajali
po strani, izvan saradnje u državnim
poslovima. Svojom pasivnošću odrekli
su se prava, da svojim djelom zovu

sve ono dobro i korisno, što se stvo- -

rilo u državi i za državu, ali se nijesu
mogli riješiti krivnje za učinjene po-
greške, jer je za njih odgovorno i nji-
hovo odricanje. Odrekli su se sami
najrealnijeg prava u modernoj državi,
prava parlamentskoga zastupanja inte-

resa, i time velik dio Hrvatske osudili -

na ulogu pasivnoga motrioca.
Poslanici ,Hrvatskog Bloka“ stoje

pred odlukom. Kad se riješe za aktivnu
saradnju u parlamentu, onda će valjda
kod njih sazreti i jedna posve jasna
teza: Bez intimne veze sa srbijanskim
političarima ne smije se i ne može se
uspješno voditi državna politika. Teške
kušnje, koje je Srbija preturila u svo-

jim unutarnjim i spoljnim borbama,

odgojile su u Srbiji političko školovan
naraštaj i u njezinoj javnosti razvile
tačno shvatanje za realne mogućnosti.
Oskudica političkog odgoja i naslije-
đena romantika političkog junaštva,
koje naginje bezazlenom prkosu i naj-
apsurdnijim teorijama, navela je , Hr-
vatski Blok“ u mrtve vode, nad ko-
jima već zamire elizijska pjesma o ne-
dočekanoj ,mirotvornoj čovječanskoj

republici“.
A kad se ti idealni pasiviste sjete

meteža godine 1918. i zagledaju u
stanje stvoreno do danas a bez njih i
u mnogome protiv njih, onda će se
moći pitati na ulazu u pariamenat:

Nu. a zašto nijesmo prije došli?

Umudrit će svijet, tko razumno od-.
govori na ovo pitanje. J

Maple St lopovima!“

To je neukusan natpis još neukus-
nijeg članka radikaiskog , Dubrovnika“.
Clanka, što farizejskom licemjernošću
a još više drskom gordošću uz vješto
prikrivenu namjeru da se istina izo-
pači, opet izvlači na pozornicu dubro-
vačku milijunašku aferu, onu, o kojoj
se je preveć pisalo i preveć ćutalo.

»Dubrovnik“ tu aferu sam nazivlje
prljavom. Bit će da je iakav naziv
umjestan.

Kad oni, koji su u toj aferi bili
upleteni pod sumnjom pronevjere dr-
žavne imovine nijesu htjeli, kako je to
bila njihova dužnost, pružiti javnosti
prigodu, da ona pred jedinim nadlež-
nim i nepristranim forumom — dubro-
vačkim Sudom — ocijeni, koliko su
odnosne objede bile osnovane ili ne-
osnevane, nego su dopustili raznim
kumovima pod ministrovanjem  rađi-
kalskog ministra pravde Marka Triiko-
vića, ličnog prijateija_ mnogih osum-
njičenih odnosno optuženih, da se ispo-
sluje akt Vladareve milosti -— aboli-

.cija — onda se i mi sa ,Dubrovni-

U

. kalske. stranke,

kom“ moramo isložiti, da je ta afera
doista ostala. prljava, a i nađostaviti,
da su se samom tom činjenicom abo-
lirana. gospoda - iz tog procesa, koja
su i dandanas većinom članovi rađi-
tim aktom:
čestitim građanstvom sama osudila.

Ako je to tako, mi se onda samo
čudimo, čemu ,Dubrovnik“ baš sada
poslije 3 godine dana, iza kako se je
štošta zaboravilo, a kako vidimo i
oprostilo, otresa prašinu sa akata mi-
lijunaške afere, te se zaprašenom pe-
snicom stavlja u pozu arlekina, koji
trubi na uzbunu uzvikom ,Napolje sa
lopovima |“ upućujući te neukusne iz-
raze onima, koji nijesu htjeli napolje
onda, kad su izaći mogli i morali i
kad su ih svi građani na poljani išče-

kivali !
Pa kad smo već odmakli da govo-

rimo o ovoj prljavoj stvari, onda se
još pitamo: Zašta baš ,Dubrovnik“
bez ikakva povoda sumnjiči druge po-
litičke stranke, da bi mogle upotrebiti
tu aferu u izborne svrhe, kad vrlo do-

bro znade kako je veliki broj onih,

koji su sa stanovitom smirenošću bili
pristali da se sa tom aferom više ni-
kako ne bave. '

Zar nije to možda strah od vlastite
sjene ili glas nečiste savjesti, koja pro-
hujava ,Dubrovnikovim“ stupcima, pa
makar to bio strah zaogrnut koprenom
licemjernog junačenja i popraćen na-
dutim isprsavanjem ?

Zar ,Dubrovnik“ ne vidi, kako je za
taku lažnu pozu prisiljen na svoje lice
postaviti obrazinu tpolitičkog nemorala,
te poput sramotne brošure ,Dubro-
vačka milijunaška afera“ dati svojim
člancima politički karakter ondje gdje
ga politika za ništa ne ulazi već du-
boko povrijeđeni poredak pravđe, ko-
jemu su se stanovita lica Vladarskom
milosti izvukla ispod kriminalnih pa-
ragrafa o  neovlaštenom oduzimanju
tuđeg vlasništva iz koristoljublja.

Takav zanat našeg dubrovačkog ko-
lege niti je lijep ni častan, pogotovo
kad u Dubrovniku i svako dijete zna,
da je milijunaški proces začeo radikal

pred

okružni načelnik u Banjoj Luci Joca
Todorović, ondašnji politički komasar
u Dubrovniku, silom svoje zvanične
dužnosti, a zagušila ga moćna protek-
cija radikalskih kaponja.

Sve stranke mogu da imađu u svo-
jim redovima i ordinarnih lopova, ali
je dužnost svake stranke, kad  jed-
nom posumnja u ispravnost pojedinih
svojih pristaša, da iste izvede pred re-
doviti sud, pa u slučaju krivice da ih
izbaci iz svojih redova.

I Demokratska stranka došla je u
prigodu, da je nekoliko njenih članova
stajalo pod sumnjom, da su se prigo-
dom evakuacije bajskog trokuta ogri-
ješili o državnu imovinu iz koristo-
ljublja.

Budući da se K* radilo o velikom
županu somborskom Muci Stojkovu i

ostoloj  šestorici recimo uglednijih
demokrata u Vojvodini, razumljivo
je, da su ovi osumnjičeni  nasto-

jali i pokušali dovršiti ovu svoju aferu |

istim onim načinom, kako je to svr-
šila dubrovačka milijunaška afera.

Pri svim tim pokušajima demokral-

ska stranka ostala je čvrsta, te je od-
lučno zahtijevala, da se veliki župan
Stojkov i njegovi saučesnici izvedu
pred Sud. Epilog te somborske afere,
koja se baš ovih dana vodila u Som-
boru, bio je, da je demokrata veliki

župan Muca Stoikov na prvoj sudskoj |

raspravi uzviknuo sam sebi: ,Ja sam
razbojnik !“ |

Neka usporedi ,Dubrovnik“ postu-
pak demokratske Stranke i svoje vla-
stite u na vlas sličnim aferama, neka
usporedi somborsku i dubrovačku aferu,

pa neka izjavi, gdje je moral a gdje

nemoral.

Demokratska stranka je rekla za svoje
ijude: Napolje sa lopovima u času kad
je taj uzvik morao da nađe odjeka
i pristajanja; —,Dubrovnik“ govori
to isto farizejski nakon tri godine po-
slije abolicije, kad takav uzvik nema
nikakva smisla, izdavajuć istodobno
nekim od upletenih u milijunašku aferu
epitet ,viđenijih ljudi“ u svojoj stranci.

Neka mu je na čast. Mi mu ni naj-
manje ne zavidimo.

Naš poslanik u Rimu.
Ako je ijedna služba teška i puna
odgovornosti, to je svakako najteža
služba diplomatskog poslanika kod
stranih vlada, Za to se hoće vanred-

ša

ne inteligencije, cštra oka, ustrajna i

marljiva rada, velike ljubavi prema
svome narodu, a nadasve diplomat-
skog takta i lukavosti. Radi toga se
za diplomatske službe biraju najspo-
sobniji ljudi, a od tih se opet najbira-

niji postavljaju kod onih stranih vla- .

da, s kojima država ima kojekakvih
sporova, jer su to najvažnija i naj-
osjetljivija mjesta. U našem bi slučaju
to bio svakako Rim, on radi toga što
je Italija oduvijek imala lukavih ipre-
vejanih državnika, a opet i zato što
se još od 1915. Italijini i naši vitalni
interesi mnogostruko ukrštavaju.
Poznato je naime, da Italija nikad
i ništa nije dobila ra junačkom meg-
a nego sve na zelenom stolu spo-
sobnošću svojih državnika. E pa kad
je to svakome poznato, onda je i na-
ša vlađa morala da u Rim pošalje