J VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE | pretplata: 48 u. na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino- i: in; ia zemstvo 100 D. na go doRistća Lutiivće Dobra iki. Oglasi: 1 em. visine u širini stupca 4 Din; za stalne 0g / IZLAZI SVAKE SUBOTE NAPODNE sivače po dogovoru. Priposlana i zahvale 4 Din. redak m a. Godina I. Oukrovsik. 25. nov relabad 1922. .-. Broj 28. o 1 oz S misli 1918.—1922. Novembar 1918. Kroz jugoslovensku Izemlju prolaze hrpe razbijene vojske I propale carevine. Hrpe vojske, koja po- Istade.bezrednom povorkom izmiješanih nacija: Prohode prema sjeveru užur- Sbano, raspuštene i silovite, zatrpava- ' jući raskršća, spravne, da se kod prve Nsmetnje pri odlasku stvore bijeshom Ivlasteoskih i bogataških dvoraca u Po- ddravini, Posavini i Podunavlju skup. Lljaju se zeleni kadrovci, ,logoši“, da pljačkaju i užižu. Rovove kod Piave, Nrovove u alpskim bregovima i vojne Ntabore ostavljaju bataljuni naše čeljadi. i Odlaze kivni. radi pretrpljene svoje Smuke i patnje svojih gladnih ukućana, di vraćaju se u zemlju našu sa željom, Ida se krvavo svete svima onim malim I silnicima, koji ostajahu kod kuće da M vrše vlast i zulum, da čuvaju državni | poredak, koji bijaše davno na umoru. Ho Zaludu se muči ,Narodno Vijeće“ “šaljući neustrpljivo proglase i naredbe, dda prikupi sredi nešto snage, koja bi Ise ispriječila bezglavoj anarhiji. Ras- “klimani režim naprijeko dokončane dr- S žavne tvorbe pucao je na svim stra- “nama. Slomio: se i pod svojim razva- linama sahranio sve, ljudske obzir€ i svu stegu razularenih' strasti, a nad : štavanja. Ho oZaredali su napadi, paleži i pljačke Ti krvavi sudari između elemenata reda Ji elemenata razaranja. “Dugo slućenu i jedva dočekanu ra- | dost oslobođenja mutila je briga : Kad i će se ovo završiti i kako ćemo na noge osoviti svoju slobodu ? Kada će doći? JI svaka u onim i velikim i teškim ča- j sovima vaskrsla duša mislila je na one liočekivala one, koji iza četirigodiš- (njega prebijanja po ;rovovima prolaze | kraj svojih davno ostavljenih rođenih | kuća i idu dalje, da budu prva straža (slobodi istom oslobođenih. | = Takav bijaše rođaj jraričikske dr- I žave. Toj su državi izgrađeni temelji. Če- tiri godine državnoga života znače če- tiri duge godine strasne utakmice iz- imeđu afirmacije i negacije, između | Stvaranja i razaranja, plodna rada i ne: | plodna kritikanstva, utakmica između 6- inih, koji htjedoše državu, i onih, kojine | vole nikakvu državu - a ne volelje zato, djer u mladosti nijesu imali sreće, da | žive u svojoj. državi, ni u zreloj dobi i toliko tvoračkoga duha, da izgrade pre- | dodžbu svoje države, jake i velike, bez | Prepona i ograda između preživjelih li historijski silovito stvorenih razlika u | mišljenju i shvatanju. Četiri godine tu- | maranja po putovima nejake prošlosti, i koja je izgradila ekskluzivno hrvatstvo (i ekskluzivno srpstvo — dvije čedne nacijonalnoga — ,minimalizma“, | Dvije drage misli pune intimnih do- | maćih romantičnih i starinskih uspo- | mena, misli, koje su se rasplamsale na | jednom ognjištu pregrađenu na dva | dijela duhovnom spoljnom pregradom, | Sspoljnom, jer jd unesena sa istoka i | Zapada, što ukrstiše svoje utjecaje u | Zemlji našoj. Dvije misli, koje su se imale splinuti u jedan duh, kad pro- [gomilom srednjevječne soldateske. Oko dl njima se podigla furija bezvlašća i uni- buđeni život naših ,lara“, čuvara ju- goslovenskoga ognjišta ukloni tu pre- gradu, koje ne donesosmo iz davne djedovine naše. A mi volimo tu prošlost našu, jer bijasmo toliko jaki u trpljenju, da se spasimo prolazeći kroz ognjeve inva- zija i krvavih katastrofa izazvanih su- darom istoka i zapada. Mi volimo sa- dašnjicu, jer nosimo u njoj sve velike i čovječne tradicije stradanja, koje nam ne daju, da se izgubimo u samom spasavanju prošlosti. Strtađanje zanosi na velike brige i velike osnove. Zato ne možemo obnavljati prošlost, jer obnavljati prošlost znači obnavljati i pogibli, koje nas nanesoše u mnogo- vječna stradanja te iste prošlosti. Jer su budne uspomene, spasen narod ne može zaboraviti povijesti svoje; zato živimo za dublje i šire osnove narod- noga i državnoga života, zato hoćemo: da budemo veliki. Naša veličina nije samo u državnom, u političkom jedin- stvu, naša je veličina u duhovnom po- ravnanju. Zato je svrha našega oslo- bođenja — ako će to oslobođenje da bude istinito i trajno. —- jugosloven- stvo. Ono nije samo u imenu. Ono je i u jednom narodnom osjećanju i u jednoj narodnoj volji. Bez ovoga je- dinstva jugoslovenstvo je samo nega- cija imenskoga srpstva i hrvaistva, sa “ovim jedinstvom ono je njihova po- tvrda i njihovo jedinstvo. Četiri godine bile .su dovoljne, da s temelja izmijene, političke osnove onih, koji su u najusudnijim trenu- cima našega državnoga života stajali po strani, izvan saradnje u državnim poslovima. Svojom pasivnošću odrekli su se prava, da svojim djelom zovu sve ono dobro i korisno, što se stvo- - rilo u državi i za državu, ali se nijesu mogli riješiti krivnje za učinjene po- greške, jer je za njih odgovorno i nji- hovo odricanje. Odrekli su se sami najrealnijeg prava u modernoj državi, prava parlamentskoga zastupanja inte- resa, i time velik dio Hrvatske osudili - na ulogu pasivnoga motrioca. Poslanici ,Hrvatskog Bloka“ stoje pred odlukom. Kad se riješe za aktivnu saradnju u parlamentu, onda će valjda kod njih sazreti i jedna posve jasna teza: Bez intimne veze sa srbijanskim političarima ne smije se i ne može se uspješno voditi državna politika. Teške kušnje, koje je Srbija preturila u svo- jim unutarnjim i spoljnim borbama, odgojile su u Srbiji političko školovan naraštaj i u njezinoj javnosti razvile tačno shvatanje za realne mogućnosti. Oskudica političkog odgoja i naslije- đena romantika političkog junaštva, koje naginje bezazlenom prkosu i naj- apsurdnijim teorijama, navela je , Hr- vatski Blok“ u mrtve vode, nad ko- jima već zamire elizijska pjesma o ne- dočekanoj ,mirotvornoj čovječanskoj republici“. A kad se ti idealni pasiviste sjete meteža godine 1918. i zagledaju u stanje stvoreno do danas a bez njih i u mnogome protiv njih, onda će se moći pitati na ulazu u pariamenat: Nu. a zašto nijesmo prije došli? Umudrit će svijet, tko razumno od-. govori na ovo pitanje. J Maple St lopovima!“ To je neukusan natpis još neukus- nijeg članka radikaiskog , Dubrovnika“. Clanka, što farizejskom licemjernošću a još više drskom gordošću uz vješto prikrivenu namjeru da se istina izo- pači, opet izvlači na pozornicu dubro- vačku milijunašku aferu, onu, o kojoj se je preveć pisalo i preveć ćutalo. »Dubrovnik“ tu aferu sam nazivlje prljavom. Bit će da je iakav naziv umjestan. Kad oni, koji su u toj aferi bili upleteni pod sumnjom pronevjere dr- žavne imovine nijesu htjeli, kako je to bila njihova dužnost, pružiti javnosti prigodu, da ona pred jedinim nadlež- nim i nepristranim forumom — dubro- vačkim Sudom — ocijeni, koliko su odnosne objede bile osnovane ili ne- osnevane, nego su dopustili raznim kumovima pod ministrovanjem rađi- kalskog ministra pravde Marka Triiko- vića, ličnog prijateija_ mnogih osum- njičenih odnosno optuženih, da se ispo- sluje akt Vladareve milosti -— aboli- .cija — onda se i mi sa ,Dubrovni- U . kalske. stranke, kom“ moramo isložiti, da je ta afera doista ostala. prljava, a i nađostaviti, da su se samom tom činjenicom abo- lirana. gospoda - iz tog procesa, koja su i dandanas većinom članovi rađi- tim aktom: čestitim građanstvom sama osudila. Ako je to tako, mi se onda samo čudimo, čemu ,Dubrovnik“ baš sada poslije 3 godine dana, iza kako se je štošta zaboravilo, a kako vidimo i oprostilo, otresa prašinu sa akata mi- lijunaške afere, te se zaprašenom pe- snicom stavlja u pozu arlekina, koji trubi na uzbunu uzvikom ,Napolje sa lopovima |“ upućujući te neukusne iz- raze onima, koji nijesu htjeli napolje onda, kad su izaći mogli i morali i kad su ih svi građani na poljani išče- kivali ! Pa kad smo već odmakli da govo- rimo o ovoj prljavoj stvari, onda se još pitamo: Zašta baš ,Dubrovnik“ bez ikakva povoda sumnjiči druge po- litičke stranke, da bi mogle upotrebiti tu aferu u izborne svrhe, kad vrlo do- bro znade kako je veliki broj onih, koji su sa stanovitom smirenošću bili pristali da se sa tom aferom više ni- kako ne bave. ' Zar nije to možda strah od vlastite sjene ili glas nečiste savjesti, koja pro- hujava ,Dubrovnikovim“ stupcima, pa makar to bio strah zaogrnut koprenom licemjernog junačenja i popraćen na- dutim isprsavanjem ? Zar ,Dubrovnik“ ne vidi, kako je za taku lažnu pozu prisiljen na svoje lice postaviti obrazinu tpolitičkog nemorala, te poput sramotne brošure ,Dubro- vačka milijunaška afera“ dati svojim člancima politički karakter ondje gdje ga politika za ništa ne ulazi već du- boko povrijeđeni poredak pravđe, ko- jemu su se stanovita lica Vladarskom milosti izvukla ispod kriminalnih pa- ragrafa o neovlaštenom oduzimanju tuđeg vlasništva iz koristoljublja. Takav zanat našeg dubrovačkog ko- lege niti je lijep ni častan, pogotovo kad u Dubrovniku i svako dijete zna, da je milijunaški proces začeo radikal pred okružni načelnik u Banjoj Luci Joca Todorović, ondašnji politički komasar u Dubrovniku, silom svoje zvanične dužnosti, a zagušila ga moćna protek- cija radikalskih kaponja. Sve stranke mogu da imađu u svo- jim redovima i ordinarnih lopova, ali je dužnost svake stranke, kad jed- nom posumnja u ispravnost pojedinih svojih pristaša, da iste izvede pred re- doviti sud, pa u slučaju krivice da ih izbaci iz svojih redova. I Demokratska stranka došla je u prigodu, da je nekoliko njenih članova stajalo pod sumnjom, da su se prigo- dom evakuacije bajskog trokuta ogri- ješili o državnu imovinu iz koristo- ljublja. Budući da se K* radilo o velikom županu somborskom Muci Stojkovu i ostoloj šestorici recimo uglednijih demokrata u Vojvodini, razumljivo je, da su ovi osumnjičeni nasto- jali i pokušali dovršiti ovu svoju aferu | istim onim načinom, kako je to svr- šila dubrovačka milijunaška afera. Pri svim tim pokušajima demokral- ska stranka ostala je čvrsta, te je od- lučno zahtijevala, da se veliki župan Stojkov i njegovi saučesnici izvedu pred Sud. Epilog te somborske afere, koja se baš ovih dana vodila u Som- boru, bio je, da je demokrata veliki župan Muca Stoikov na prvoj sudskoj | raspravi uzviknuo sam sebi: ,Ja sam razbojnik !“ | Neka usporedi ,Dubrovnik“ postu- pak demokratske Stranke i svoje vla- stite u na vlas sličnim aferama, neka usporedi somborsku i dubrovačku aferu, pa neka izjavi, gdje je moral a gdje nemoral. Demokratska stranka je rekla za svoje ijude: Napolje sa lopovima u času kad je taj uzvik morao da nađe odjeka i pristajanja; —,Dubrovnik“ govori to isto farizejski nakon tri godine po- slije abolicije, kad takav uzvik nema nikakva smisla, izdavajuć istodobno nekim od upletenih u milijunašku aferu epitet ,viđenijih ljudi“ u svojoj stranci. Neka mu je na čast. Mi mu ni naj- manje ne zavidimo. Naš poslanik u Rimu. Ako je ijedna služba teška i puna odgovornosti, to je svakako najteža služba diplomatskog poslanika kod stranih vlada, Za to se hoće vanred- ša ne inteligencije, cštra oka, ustrajna i marljiva rada, velike ljubavi prema svome narodu, a nadasve diplomat- skog takta i lukavosti. Radi toga se za diplomatske službe biraju najspo- sobniji ljudi, a od tih se opet najbira- niji postavljaju kod onih stranih vla- . da, s kojima država ima kojekakvih sporova, jer su to najvažnija i naj- osjetljivija mjesta. U našem bi slučaju to bio svakako Rim, on radi toga što je Italija oduvijek imala lukavih ipre- vejanih državnika, a opet i zato što se još od 1915. Italijini i naši vitalni interesi mnogostruko ukrštavaju. Poznato je naime, da Italija nikad i ništa nije dobila ra junačkom meg- a nego sve na zelenom stolu spo- sobnošću svojih državnika. E pa kad je to svakome poznato, onda je i na- ša vlađa morala da u Rim pošalje