SJK eđiRonaa. JEBATI 50 Dora 4 O TIE Ae MET Ra dr 0 olja SA TIRO A dA A Pas ZI AN i FAVE kk bih htio, da vam odam točno OS OVEN- VLASNIK I IZDAVAC: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE Pretplata: 48 D. na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino- zemstvo 100 D. na god Plativo i utuživo u Dubrovniku. IZLAZI SVAKE SUBOTE NAPODNE Oglasi: 1 em. visine u širini stupca 4 Din; za stalne ogla sivače po dogovoru. Priposlana i zahvale 4 Din. redak = Godina I. Dubrovnik, 9. decembra 1922. Broj 30. eases Dužnosti sadašnjega vremena Govor g. dra. Luja Vojnovića na proslavi 1. decembra u zagrebačkem Sokolu. Prenosimo iz »Riječi«: Nekiđan je zagrebački Ju gosloven- ski Sokol priredio u proslavu 1. de- cembra u svojoj dvorani predavanje g. dra Luja Vojnovića »Zadacima današnjeg vremena«, Ova sretna misao uspjela je nada sve. Sve su sokolske prostorije bile formalno nagruvane sluša- teljsvom, morala su dapače ostati otvorena vrata, da i oni na hodniku čuju predavača. G, dr. L. Vojnović poznat je kao ekscelen- tan predavač, ali sinoć je stvorio pravu umotvorinu i što se tiče dubokog kulturnog sadržaja kao i stila savršene retorske for- me. Ni jedan tren nije pustio raznoliko slušateljstvo ispod magične snage svoje ri- ječi. Majstor stila znao je duboko . promiš- ljene istine začiniti francuskim espritom i upravo klasičnom plastikom, tako da je jednako uživao inteligenat kao i priprost gradjanin, jednako starac, kao i mladić, Ma- leni Dubrovnik sa velikom svojom kultu- rom, kojom obuhvata čitavu našu naciju, a ministra nr. oo koju daje, kao svoj obol našem ujedinjenju - — prikazan nam je sinoć u govorniku. Mi ovdje donosimo blijedu sliku govore- ne riječi, Donosimo samo glavni izvadak iz toga krasnog predavanja, G. dr. Lujo Vojnović je uglavnom rekao: Gospodine namjesniče, gospodje i gospodo! | Dozvolite mi prije svega, da .naj- toplije blagodarim jugoslovenskom Sokolu, što mi je dao ovu priliku, da“ se nadjem s Vama, kako bismo za- jedno svetkovali u slozi i ljubavi ob- ljetnicu toga znamenitog dana, kad smo javno proglasili naše narodno ujedinjenje. Ujedno sam beskonačno sretan, to govorim u ovom meni ta- oko milom Zagrebu, gradu mojega djetinstva i mojeg zrelog života. Ne svoje godine, ali reći ću vam samo“ toliko, da sam ovdje zatekao posljednje. ve- like Ilirce, i da sam tu u kontaktu S njima stekao još od mladih nogu onu vatrenu ljubav za narodno je- dinstvo, i za otadžbinu, koja me je Pratila kroz cijel i život. (Burno odo- bravanje.). Prije. 1.: decembra 1918. godine dogodilo se najznamenitije do- gadjaj svjetske historije, glasovito Primirje, što su saveznici sklopili S Njemačkom. Tko nije bio u Parizu, kao što sam sretan bio ja onoga 11. novembra, kada je elmentarno bu- knula vijest, da je njemačka vojska na neki način kapitulirala, taj ne mo- že da zamisli, što je oduševljenje je- dnoga cijeloga naroda. Ne na stoti- one hiljada, nego na milijune naroda Se sastaje na trgovima, boulevardi- ma, grli se, i svi zajedno zapjevasmo marsillesu, A prisustvovao sam i u francuskoj komori u trenutku, kada Je Clemenceau pročitao uslove pri: Mirja s Austrijom. Pariz sa cijelim čovječanstvom uzdahnuo je od sreće, kao da se odjednom našao na pragu nove i zlatne dobe. Ali još ranije i ako u skromnom obimu, u Zagrebu Se dogodilo nešto slična 29. okotobra. zna se kakovo je zagrebačko odu- ševljenje, / 3 Ja ću samo ovdje spomenuti jednu od mojih najmilijih uspomena iz moje Prve mladosti, kada se prosu glas u agrebu, da je pala željno očekivana ovna, koju su opsadjivale junačke € ruske vojske već nekoliko mjeseci. U'“trenuću oka Zagreb, koji sada to- liko štedi sa zastavama, vas se iski- tio, tako da je zalepršala gradom či- tava šuma naših trobojnica, a ogro- mna masa svijeta krenula je — to bješe večer — bakljama u ruci na Jelačićev trg, da zapjeva pred Jela- čićevim spomenikom: »Ljubimo te naša diko«, Ja se'sjećam, da sam se nalazio na balkonu, gdje je moja maj- ka okružena bila našim znamenitim ljudima: Mihom Pavlinovićem, Kla- ićem i drugim rodoljubima, Takav vam je Zagreb“ u oduševljenju! Ali Zagreb se lako zapali, ali lako i oh- ladi. I mali trenutni razlozi obore mu duh, Značajka je to, manje više svih Slavena, a naročito pravih Hrvata koji su po idealističkom mentalitetu najbolji Slaveni. Rdjavo se snosi sva- kodnevni napor, svakodnevna živo- tna proza, oda se brzo pretvara u elegiju. (Čujmo, čujmo!) Spočitava se Srbiji, da u onom trenutku nije umje- la da iskoristi lijep ovakav narodni polet, Ali kako bi to bila'i mogla ta junačka Srbija, umorna još od 1912. godine sa svojim slavodobitnim, ali iznurenim legijama (Oduševljeni po- klici: Življela vojska!) nakon nadčo- vječanskih napora, a u samoj poza- dini sa onim užasnim povlačenjem kroz Albaniju, pak nedostajanjem iskustva političkih ljudi, atavizmom, teškim nasljedstvom vjekovnog robo- vanja, koje je ostavilo tragova, kako je ostavio tragova na ovoj strani Sa- ve hiljadugodišnji kontakt sa turskim rodjacima, U tom trenutku, gospodo, sagriješilo se s jedne i druge strane. Sloboda se nijje smjela tražiti kao milost, nego kao pravo (Tako jel), odmah i neprekidno saradjujući na izgradnji zajedničkog doma (burno odobravanje). Hrvatskoj se uslijed slavne obrambene uloge, koju je igra- la u historiji uslijed njezinog mjesta u zapadnoj kršćanskoj civilizaciji, nametnuo kategorički imperativ, da pomogne bratu preko Save, a ta je dužnost bila u toliko jača, što se u istoriji nije vidjelo strašnijega slo- ma od onoga Habsburške monarhije, “Mislim, da niti pad bizantinske ea- revine ni pad Napoleonovog carstva nije bio tako gromadan, tako neoče- kivan, tako brz i sa tako dalekim posljedicama kao što je pad one mo- narhije, koja je svojim silnim aparđ- tom, svojom istorijom, blještavilom “svoje dinastije, vojskom, crkvom bila čuvar konzervativnog reda u Evropi i održavala u istinu ravnotežu cijelog evropskog sistema. A kako se ku- kavno stropoštala? Od nje nije ništa drugo ostalo, nego dugačka povorka automobila, u kojima su sjedili au- strijski nadvojvode, puni opljačkano- a blaga iz carskog dvora, i ovo je ta monarhija, za koju su ljudi mislili da je vječita. I ako je tako silna nestala, ako je tako gromadan bio taj njezin slom, to je svakom imalo biti jasno, da su vremena navršila, da je svaka ustupnica prekinuta i, da je usud na| kazaljci odredio, da narodi sami uz+ "ie mu u ruke sudbinu, (Živo odobrava- nje), pak u tome se sastoji čitava da- našnja kriza. Ljudi ne mogu da se izmire sa ovim velikim dogadjajima. Jedna strana produžuje da traži ono- ga, koji će za mju da misli i odlučuje, dok je druga, i ako često na nespre- tan način, nastojala, da misli i odlu- čuje sama (odobravanje). Ali ovo po- tonje nailazi na jake prepreke u ne- trpeljivosti, u beskonačnom stran- čarstvu naše prirode, dok se ovi po- roci ne ukinu ili znatno ne ublaže in- timnom i svakodnevnom saradnjom u upotrebi slobode. Naša demokra- tija nije dala _ sve, što predskazuju njezine latentne sile, ona još nije svijesna, niti je jednim jedinstvenim inpulzom sazdala ovu našu mladu, još neiskusnu državu. Jedinstvo nam je došlo kao rezultanta velikih spoljaš- njih dogadjaja, kao epizoda jednog velikog svjetskog potresa. Ali u ovoj epizodi ipak je jedna mala država naše krvi igrala presudnu ulogu, a ta je mala država — Srbija. Gospodo, nije superiornost . kulture ona, koja odredjuje uskrsnuće jednoga naroda, nemojmo sami sebe obmanjivati. Kul- tura može da cementuje tekovine slobode, a ne da oslobadja, Kultur, omekšava karaktere i uvodi dvojbu. Slobodu samu stvaraju prostiji ljudi; prožeti uskim osnovnim principima pravde i čovječjeg dostojanstva, ko- jima su poravnanja i pravne dijalek- tike tudje stvari. Vojska — narod sa- stavljena dakle od samih seljaka sa nekoliko elementarnih životnih poj- mova, primila je dobačeno izazivanje žotbešlšvih država i ušla je u rat bez oklijevanja, bez ikakvog rezo- novanja, za neku buduću daleku kul- turu, od koje ona ne će nikad imati nikakove koristi (burno odobravanje) Sada je imala odtsrtar drugi dio odgovornosti. Ona je zajedno sa Slovenačkom imala da sve sagori u sredini oko konstrukcije države, koja se bila po- digla na stotine hiljade lješeva srp- skih sinova (burno odobravanje) jer ne zaboravimo gospodo, da smo mi svi Srbi, Hrvati i Slovenci tek žrtve. Mi ne možemo biti drugo nego ono zrno, koje mora da ugine, da bi se stvorio život. Mi uzalud tražimo, je- dna ili druga strana, da nas jedinstvo učini zadovoljnima i sretnima. To je odredjeno za jedno buduće pokolje- nje. I još jedno gospodo: nas je raz- dijelila istorija, a ne priroda. Po prirodi mi bismo bili jedinstveni narod, jer su mam jezik i običaji i mnoge druge stvari zajedničke, ali nijedan od ovih elemenata ne odre- djuje ujedinjenje, nego se ovo odre- djuje isključivo jednom drugom ve- likom stvari, a to su potrebe i zaje- dnički interesi, koji su i još jači od zajednice jezika, A vrhovni interesi života imperativno traže, da naš na- rod bude nerazdvojen (dugotrajno i burno odobravanje). Ni jedan dio na- šega naroda ne bi mogao više da od- vojeno živi ni puna tri dana. Upotre- bimo dakle, ovo vrijeme, ne gubimo ga, ne zadržavajmo se više ni na ple- menskim razmiricama ni na pitanju ujedinjenja, i uzmimo ovo potonje kao neoboriv 1 definitivan fakt i ri- ješimo se dosadanjih i sterilnih regi-, onalnih plemenskih nacijonalizama, koji predstavljaju samo male stvari, nesposobne, da se održe pred veli- kim problemom života (Živo odobra- vanje). Život, gospodo, ide svojim putem, obara prepone, ruši pregrade, onako isto kao kad uprkos mrazu i olujama livade se zelene i stabla se pupolje, kada proljeće bukne, Potre- ba jake državne zajednice osjeća se po svemu svijetu, Sve_ je opraštano državama, svugda se suvereno bdije “nad granicama i gradovi i pokrajine, koje još nemaju domovine, traže sebi zaklonište i sve to_ više kompleks državne svjetske politike utječe na nas i diktuje nam jednu snažnu jedin- stvenu politiku (Burno odobravanje). Za to sam ja za to jugoslovensko ime, od kojega se ne bi bilo moglo naći je- dno zvučnije ili ljepše. O njemu se govori, kao da nisu novoga datuma tolike stvari, koje su simbolizovale državno jedinstvo i za koie se lijeva- la tolka krv. Uzmite samo, kako je nastala talijanska zastava, Ona je nastala pred stotinu i nekoliko godi- na, tako da je jedan milanski gradja-, nin, kada je general Bonaparte ušao u Milano, metnuo na se jednu kokar- du sa sadanjom talijanskom trobojni- com, I tako je nastala saedanja tali- janska zastava otprilike onako, kako se rodila slavna srpska zastava, sa- stavljena od tri komada organtina, koju je Miloš Veliki razvio pred usta- šama, sa riječima: »Evo zastave, evo mene i evo rata s Turcima«. Zar mislite, da je francuska zastava sta- ra? Nipošto gospodo, Kada su se naši očevi rodili, nije ona imala nego je- dva 50 godina života. Ona je zamije- nila slavnu bijelu zastavu francuske monarhije, koja se vijala 1000 godi- na i pribavila francuskom narodu ne- brojeni niz triumfa i ta moderna za- stava donijela je slavodobitne legije revolucije, Napoleonove legije po ci- jelom "zemaljskom šaru i ona pred- stavlja sada najveću sumu veličan- stva i ljepote jednog od najvećih na- roda na svijetu. Eto tako isto bit će sa našom zajedničkom jugosloven- skom zastavom (Burno odobravanje). Jugoslovenstvo, gospodo, ne isklju- čuje kult pojedinih plemen- skih jedinica, samo ako taj kul ostane u granicama velike naci- onalne zajednice, ; Naprotiv kult plemena provincije ili grada jest preduslov za ljubav za- jedničke domovine, jer nikada čovjek ne će stvarati velike stvari, ako mu korijen ne leži u domaćoj grudi, ali ne stvarajmo za sebe narode, gdje ih nema, i bezbožno je, gospodo, govo- riti, kako se sada uobičajils, na našu veliku žalost, govoriti o hrvatskom i o srpskom narodu, kada to ne sači- » njava nego jedinu jedinstvenu cjelinu | (Burno odobravanje). Stvorimo dakle jednu jaku državnu dušu okanimo se sterilne borbe za autonomiju jedini- ca, ove bi samo razgradjivale naše plemenske osebine; na račun drugih jedinica mi bi stvorili same jazove, i upravo zato, što smo još dali od naše jedinstvene etničke državne svijesti,