cr MEe 1 TRA, > — “SINRT.. I RAMA, sato 3
Ae ch a ek 2

.gora i žrtvovanja sa višim i

"E s RE

»sax E

ba u

+
.
š 2
|

ide fa hk eo e 47 * sd
čio“ . mE

Ci PI
"HE: a
a

* *

SLOVEN

X VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE

Pretplata: 48 vw. na godinu; Pojedini broj 1 D. Za ino-
zemstvo 100 D. na god, Plativo i utuživo u Dubrovniku.

>.

*

IZLAZI SVAKE SUBOTE NAPODNE

Oglasi: 1 em. visine u širini stupca 4 Din; za stalne ogla
sivače po dogovoru. Priposlana i zahvale 4 Din. redak

Godina I.

Dubrovnik, 23. decembra 1922.

Pred Božic.
Dočekujemo peti Božić od našeg
Ujedinjenja. Od svakog smo Božića

očekivali više nego što nam je mogao

doneti, pa nam je zato doneo svaki
po jedno razočaranje. Od ovogodiš-
njeg Božića s pravom smo očekivali
stabilizaciju i konsolidacija prilika u
našoj mladoj državi, očekivali smo
stišavanije i ugušivanje raspirenih par-

tijskih strasti; očekivali smo da se
mir i ljubav spusti na previše napete,

uznemirene i umorne duhove, pa se
najviše razočarasmo upravo zato, jer
smo najbliže bili ostvarenju našeg
očekivanja.

Kongres umnih radenika u Zagrebu,

“komu je kumovao pročel, demokrat-

ske Stranke, , bio je jesenas jedna
svetla zraka u mraku našeg četirigo-

“dišnjeg lutanja. Blesnuo je kao svetli

putokaz i snažno povukao za sobom
sve one koji iskreno nošahu na srcu

“brigu dobrobiti naše mlade države,

strepeći, da kod velike zastranjenosti
u raspaljivanoj mržnji između pojedi-

onih delova našeg anfroda, ne ode sve

nizbrdice i pokopa pod svojim ruševi-
nama teško i krvavo postignute teko-

vine ujedinjenja i slobode. Ovaj kon-

gres je kao jedna živa sila zatalasao

.pokolebanim redovima Jugoslovena
u danima kad je reakcionarni separa-
 tizam besnio razornim besom, da da-

de lepši i svetliji pravac udruženom
radu i otkrije toplija vrela samopre-
i monu-
mentalnim ciljem Jedinstva i Ljubavi.

Posle ovog kongresa nastaju nove
orentacije i po zamahu i po dubini i
toplini kojom prožimaju svoje pobor-
nike, Lome se redovi do juče zave-

“denih masa Naroda i puna se svetlost
prosipa na naše dane bednog života-

renja, otrovane semenom egoizma i
grubog materijalizma, da otkrije da-
leko svetlije porive i zamahe opšte
vrednosti, gde će rad svojom širinom

“dobiti i razbuditi u narodnom intere-

su i najlatentnije sile našeg ujedinje-

sao narodnog Jedinstva diže

nog Naroda. Polazi se u visine i kida
se sa uskim okvirima, koji sputavaju
i stežu uspavljivanu narodnu energiju,
tako, da i u danima kad bi morala da
se manifestira u najplodnijoj aktiv-
nosti, trune _ u mračnim provalama
umetno podržavane i raspirivane mr-
žnje, Iz jednog višeg i poletnijeg sta-
va gleda se na sve, i velika svetla mi-
se do
svetinje da u svojoj punoći baci sen-
ku na ludo cepkanje i onako kroz du-
$u borbu oslabljenih narodnih snaga,

Ekstremi se drmaju i ruše, Protiv
njih se diže sve. Razgolićeni podigoše

.se kao fantomi na koje počesmo upi-

rati prstom, da nam posluže kao gre-
beni o koje bi se u mračnim danima
nesporazuma mogao razbiti naš udru-
ženi i jaki brod Jedinstva, Radić po-
tisnut uza zid zdravom logikom Na-
roda kao utopljenik se hvata slumke
i naglim skretanjem sa krajnje levice
hoće da spase što se još dade spasti.
Ne treba biti previše širokogrud, pa
da se vidi kako je uzdrmana i do ko-
mičnosti vođena ambicija podigla se
da jednom velikom gestom zbriše sav
jad svoga dotadašnjeg sitničavog ra-
da, Pribija frankovce na krst i čeka,
upravo nervozno očekuje priliku da

se deklarira kao najfanatičniji pobor-

nik najšireg Jedinstva, tako, da mu
je daleki poged budućnosti diktovao
ekstremne skokove od dana našeg
Ujedinjenja. Ali ne samo Radić već
i sve političke grupe nalaze se na
raskrsnici i kristališu svoje programe,
da ih prilagode kompromisu složnog
i sporazumnog rada,

Cela jesen je kriza i groznica. Sve
je na putu ozdravljenja. Stranke se
podmlađuju, a narod se  nesebičnije
zainteresava, da u svome, a ne u
partijskom interesu za opšte ciljeve,
krene jedino pravim putem sporazu-
ma i sloge.

I kad je izgledalo da su prilike za
ozdravljenje sazrele, udara u redove
iskrenih Jugoslovena grom iz vedra
neba o sastavu čisto radikalske vla-

*e-
\

de, Sve se iznenadi, Iznenadiše se i
sami radikali, jer je ovo formiranje
teret koga ne mogu podneti, teret
koji premaša i njinu reakcionarnu
taktiku, Iznenadiše se i stoga, jer ne
mogoše verovati da će na ovaj neka-
valerski način njihov vođa  izigrati
Demokrate s kojima je položio legal-
no temelj našoj udruženoj državi da
ih se uzmogne otresti jedino radi po-
tajnih ciljeva svoje preživele i okame-
njene stranke u danima, kada se ima
još toliko gorećih pitanja za našu dr-
žavu da reši,

Radikali pokušavaju i sprovađaju
svoju staru taktiku, koja se vrti samo
oko vlasti, Mesto da se posle tolikih
potresa upute jedino pravim putem
progresa i sporazumnog rada, oni sa
predratnim mentalitetom drže se kao
pijan plota svojih reakcijonarnih
šredstava, Nama je ovaj korak radi-
kala drag, jer izigraše otvorenim kar-
tama, tako, da se uspešnije mogu
s njima upustiti u borbu sve stranke,
kojima je ovaj njihov korak otvorio
oči i izneo na svetlo svu njihovu go-
lotinju. U danima kad je plemenski
šovinizam počeo da jenja oni ga pod-
žižu, ali baš zato što je njihov politi-
čki horizonat tako uzak i skučen
osuđen je na propast. Njihewv sadašnji
momentani uspeh i njihova je propast.

Kod njih sve krize koje prebrodismo

za ove dve godine koalicije s Demo-
kratima bijahu uvek pitanje ličnosti,
a ne principa, koji pokreće narodne
mase i ima u vidu jedino narodne in-
terese, Zato će njihov rad za ova tri
meseca do izbora dovesti do negacije
onog što propagiraju kao obmanu za
narod i u punoj svetlosti izneti njihov
rušilački rad, pripomognuvši da se —
dođe do jedne zdrave koalicije izme-
đu stranaka, kojima je više stalo do
opštih narodnih, nego do svojih par-
tijskih interesa. H
. Naše političke stranke motaju biti
pobornici naše ujedinjene bolje budu-

 ćnosti, a eksploatatori zabluda pro-

šlosti. Zato je sudbonosan korak ko-

jim zakoračiše radikali i on će samo
ubrzati njihovu propast, kojoj istina

ne-.bi izbegli tadi svog neelastičnog i'

okamenjenog* ekstremno  šovinisti-
čkog programa, ali bi je pomakli za
sređenije i zdravije dane državnog
života,

Ovim svojim činom uneše zabunu.
Ukočiće ideju narodnog Jedinstva za
koju godinu i bacit će iskru plemen-
skog egoizma i u krajeve, gde je poče-
la ova ideja da hvata duboki koren,
ali će tim bednija biti njihova uloga
na pozornici spontanog sporazuma
koji se stihijskom snagom provodi i
koji će ih pokopati pod ruševinama
separatizma kao najmračniju mrlju
naše zajedničke narodne historije.

Silan uspeh francuske diploma-
cije u muslimanskom svetu.

Nema sumnje da su se gospoda na

Quai d! Orsay pokazala vrlo okret-
onim u prosuđivanju grčko-turskog

sukoba, Francuska se je stavila na
stranu Turske, a proti Grčkoj i En-
gleskoj, spretno se koristeći mržnjom
Turaka proti Englezima. Do likvido-
vanja evropskog rata u Carigradu je
imala najviše upliva nemačka diplo-'
macija, dok je francuska igrala pod-
ređenu ulogu,

Posle sevrskog mirovnog ugovora,

kojim je Turska skupo platila svoje |

savezništvo sa centralnim silama,
skupi Mustafa Kemal paša dobrovo-

:ljačku vojsku, kojom hametom potuče

Grke. Francuska je to gledala sa sim-
patijom, udvarajući što je više mogla
angorskoj vladi, te podupirući turske
planove o povratku u Evropu. U to
doba spada uspelo poslanstvo Fram
klen-Bujona u' Angoru, koji je podr-
žavao turske prohteve u protuengle-
sskom pravcu. Turske su novine slavi-

le Francusku, a pred francuskom am- ,

basadom u Carigradu klicalo se je re-

“ publici.

Francuska simpatija u moralnom i
materijalnom smislu Turcima imala je

M. Rešetar:

Kulturne sličice iz Dubrovnika

Srednjega Vijeka.
(Svršetak).
Ta je trgovina nekako stegnuta već
g. 1312, kada je zabranjeno pre-
Voziti u Italiju Srbina ili Srpkinju bez

Pismene dozvole kneževe; tu se doista.

ne govori o ,robovima“, ali u stvari
Su to bili. zarobljeni ili kupljeni Srbi
što su se prodavali kao robovi u Ita-
liju. Formalno je ta trgovina ukinuta
8. 1416, mada je Veliko vijeće zabra-
tilo da iko u dubrovačkoj oblasti  tr-

|“ &uje robovima a da Dubrovčani se ne

Miju baviti tim gadnim poslom ni
izvan dubrovačke oblasti; sjetimo se
da su tek g. 1792 Danska i Norveška

zabranile tu trgovinu.

Zlovoljni Ravenjanin samo je jednu
Stvar u Dubrovniku pohvalio — arhi-

|. iekturu grada, koja je dosta lijepa, i

kuće koje su i spolja i iznutra takve

o»đa ljepše se ne bi našle ni posred,
Ttalije“5 njemu se bez sumnje dopalo

lo su u njegova doba već sve kuće
U građu bile kamene; g. 1320 bilo je
Naime određeno da se ne smiju

više graditi drvene kuće, a koje su
još ostale poslije velikoga požara od
g. 1296, one se smiju samo spolja
popravljati, ali se ne smije mijenjati
ni krov ni tavani, tako da do pod
kraj XIV vijeka, kada je Ravenjanin
bio u Dubrovniku, nije sigutno više
bilo u gradu ni jedne drvene kuće.
Na protiv, vrlo je nezadovoljan _Rave-
njaniu s načinom kako Dubrovčani
žive u. tim kućama: nemaju ni kre-
veta ni čaršavA, već spavaju obučeni,

nose haljine od proste nebojadisane vu-

ne, asvaki dan jedu ovčje meso i slabo
pečeni kruh. Tu je Talijanac, note ili
nehote, generalizirao nešto što je va-
ljda bilo u najsiromašnijih građana;
ali da je još prije njegova vremena
moglo biti, a kod bogatijih obično i
bilo, drukčije, dokazuje nam i statut od
g. 1272, i još stariji »pravilnik za sva-

dbe i miraze“ od g. 1235, gdje se spo- .

minju i kreveti i druge stvari što im
pripadaju, napose čaršavi za krevete i
za stolove, pa skerletne i svilene halji-
ne, kožusi, čipke, zlatni i srebrni na-
kit i biser,“ a onda medeni kolači i
torte“. Za g. 1440 potvrđuje nam to

Diversis: grade krasne kuće, prave se-
bi i svojim ženama bogate haljine svi-
lene i vunene. a žene ih kite dragim
kamenjem i biserom, zlatem i srebrom,
priređuju bogate gozbe, ,pa od toga
davaju i siromasima, a osobito sveće-
nicima“. ,Staru nošnju“, u doba Ra-
venjaninovo žene nijesu nikada osta-
vljale, a muškarci rijetko, ali g. 1459
zabranjeno je vladikama da nose tali-
janske haljine; pa kako je luksus sve,
više rastao, g. 1478 zabranjene su ha-
ljne od kadife i bisera, a jedno i dru-
go smjele su nositi samo nevjeste za
jedan mjesec pdslije vjenčanja. Jesu li
već u srednjem vijeku vlastela. a na-
pose knez, imali nekakvu osobitu no-
šnju kao što je jesu imali u novije
doba, iz spomenika se ne vidi; iz njih
se samo razabire to da dubrovački po-
slauici koji su g, 1331 išli da čestita-
ju kralju Dušanu prigodom njegova
vjenčanja s bugafskom princezom Je-
lenom, trebali su da imaju haljine od
istog sukna i od iste boje; isto tako
biše i g. 1358 propisane haljine za
poslanike što su išli da se poklone
novomu pospodaru Duhrovnika, ugar-

skomu kralju Ljudevitu Velikomu, ali
se je docnije i kod poslanika pazilo
da ne troše previše na haljine, pa im
je godine 1494 zabranjeno da uzima-
ju haljine od svile i skerleta.

Kakvi su naši spomenici, razumije
se samo sobom da u njima nema
mnogo govora o narodnim običajima
koji su u vezi s najglavnijim momen-
tima privatnoga i javnoga života. Za-
to ne znamo ništa kako je išlo pri
iođenju i krštenju djeteta, a ako nešto
znamo o običajima pri vjenčanju i po-
grebu, imamo da zahvalimo gotovo

isključivo Diversisu. Istina za svadbu

znamo koješta već iz ,pravilnika“ od
g. 1235: kako je trebala dabude obu-
čena nevjesta i kakve je darove smje-
la primati i davati, napose da ni ona
ni mladoženja nijesu više smjeli da-
rivati one što su ih izuvali; nadalje,
da svadba ne smije trajati više ob jed-

nog dana, a da nevjesta i mladoženja .

ne smiju više držati uza se — ona
dvije prijateljice a on dva prijatelja
— za cijelu nedjelju dana već samo
za tri dana, ili najviše četiri; zabranjivan
je još koješta: i da se prave za svad-

*