cr MEe 1 TRA, > — “SINRT.. I RAMA, sato 3 Ae ch a ek 2 .gora i žrtvovanja sa višim i "E s RE »sax E ba u + . š 2 | ide fa hk eo e 47 * sd čio“ . mE Ci PI "HE: a a * * SLOVEN X VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE Pretplata: 48 vw. na godinu; Pojedini broj 1 D. Za ino- zemstvo 100 D. na god, Plativo i utuživo u Dubrovniku. >. * IZLAZI SVAKE SUBOTE NAPODNE Oglasi: 1 em. visine u širini stupca 4 Din; za stalne ogla sivače po dogovoru. Priposlana i zahvale 4 Din. redak Godina I. Dubrovnik, 23. decembra 1922. Pred Božic. Dočekujemo peti Božić od našeg Ujedinjenja. Od svakog smo Božića očekivali više nego što nam je mogao doneti, pa nam je zato doneo svaki po jedno razočaranje. Od ovogodiš- njeg Božića s pravom smo očekivali stabilizaciju i konsolidacija prilika u našoj mladoj državi, očekivali smo stišavanije i ugušivanje raspirenih par- tijskih strasti; očekivali smo da se mir i ljubav spusti na previše napete, uznemirene i umorne duhove, pa se najviše razočarasmo upravo zato, jer smo najbliže bili ostvarenju našeg očekivanja. Kongres umnih radenika u Zagrebu, “komu je kumovao pročel, demokrat- ske Stranke, , bio je jesenas jedna svetla zraka u mraku našeg četirigo- “dišnjeg lutanja. Blesnuo je kao svetli putokaz i snažno povukao za sobom sve one koji iskreno nošahu na srcu “brigu dobrobiti naše mlade države, strepeći, da kod velike zastranjenosti u raspaljivanoj mržnji između pojedi- onih delova našeg anfroda, ne ode sve nizbrdice i pokopa pod svojim ruševi- nama teško i krvavo postignute teko- vine ujedinjenja i slobode. Ovaj kon- gres je kao jedna živa sila zatalasao .pokolebanim redovima Jugoslovena u danima kad je reakcionarni separa- tizam besnio razornim besom, da da- de lepši i svetliji pravac udruženom radu i otkrije toplija vrela samopre- i monu- mentalnim ciljem Jedinstva i Ljubavi. Posle ovog kongresa nastaju nove orentacije i po zamahu i po dubini i toplini kojom prožimaju svoje pobor- nike, Lome se redovi do juče zave- “denih masa Naroda i puna se svetlost prosipa na naše dane bednog života- renja, otrovane semenom egoizma i grubog materijalizma, da otkrije da- leko svetlije porive i zamahe opšte vrednosti, gde će rad svojom širinom “dobiti i razbuditi u narodnom intere- su i najlatentnije sile našeg ujedinje- sao narodnog Jedinstva diže nog Naroda. Polazi se u visine i kida se sa uskim okvirima, koji sputavaju i stežu uspavljivanu narodnu energiju, tako, da i u danima kad bi morala da se manifestira u najplodnijoj aktiv- nosti, trune _ u mračnim provalama umetno podržavane i raspirivane mr- žnje, Iz jednog višeg i poletnijeg sta- va gleda se na sve, i velika svetla mi- se do svetinje da u svojoj punoći baci sen- ku na ludo cepkanje i onako kroz du- $u borbu oslabljenih narodnih snaga, Ekstremi se drmaju i ruše, Protiv njih se diže sve. Razgolićeni podigoše .se kao fantomi na koje počesmo upi- rati prstom, da nam posluže kao gre- beni o koje bi se u mračnim danima nesporazuma mogao razbiti naš udru- ženi i jaki brod Jedinstva, Radić po- tisnut uza zid zdravom logikom Na- roda kao utopljenik se hvata slumke i naglim skretanjem sa krajnje levice hoće da spase što se još dade spasti. Ne treba biti previše širokogrud, pa da se vidi kako je uzdrmana i do ko- mičnosti vođena ambicija podigla se da jednom velikom gestom zbriše sav jad svoga dotadašnjeg sitničavog ra- da, Pribija frankovce na krst i čeka, upravo nervozno očekuje priliku da se deklarira kao najfanatičniji pobor- nik najšireg Jedinstva, tako, da mu je daleki poged budućnosti diktovao ekstremne skokove od dana našeg Ujedinjenja. Ali ne samo Radić već i sve političke grupe nalaze se na raskrsnici i kristališu svoje programe, da ih prilagode kompromisu složnog i sporazumnog rada, Cela jesen je kriza i groznica. Sve je na putu ozdravljenja. Stranke se podmlađuju, a narod se nesebičnije zainteresava, da u svome, a ne u partijskom interesu za opšte ciljeve, krene jedino pravim putem sporazu- ma i sloge. I kad je izgledalo da su prilike za ozdravljenje sazrele, udara u redove iskrenih Jugoslovena grom iz vedra neba o sastavu čisto radikalske vla- *e- \ de, Sve se iznenadi, Iznenadiše se i sami radikali, jer je ovo formiranje teret koga ne mogu podneti, teret koji premaša i njinu reakcionarnu taktiku, Iznenadiše se i stoga, jer ne mogoše verovati da će na ovaj neka- valerski način njihov vođa izigrati Demokrate s kojima je položio legal- no temelj našoj udruženoj državi da ih se uzmogne otresti jedino radi po- tajnih ciljeva svoje preživele i okame- njene stranke u danima, kada se ima još toliko gorećih pitanja za našu dr- žavu da reši, Radikali pokušavaju i sprovađaju svoju staru taktiku, koja se vrti samo oko vlasti, Mesto da se posle tolikih potresa upute jedino pravim putem progresa i sporazumnog rada, oni sa predratnim mentalitetom drže se kao pijan plota svojih reakcijonarnih šredstava, Nama je ovaj korak radi- kala drag, jer izigraše otvorenim kar- tama, tako, da se uspešnije mogu s njima upustiti u borbu sve stranke, kojima je ovaj njihov korak otvorio oči i izneo na svetlo svu njihovu go- lotinju. U danima kad je plemenski šovinizam počeo da jenja oni ga pod- žižu, ali baš zato što je njihov politi- čki horizonat tako uzak i skučen osuđen je na propast. Njihewv sadašnji momentani uspeh i njihova je propast. Kod njih sve krize koje prebrodismo za ove dve godine koalicije s Demo- kratima bijahu uvek pitanje ličnosti, a ne principa, koji pokreće narodne mase i ima u vidu jedino narodne in- terese, Zato će njihov rad za ova tri meseca do izbora dovesti do negacije onog što propagiraju kao obmanu za narod i u punoj svetlosti izneti njihov rušilački rad, pripomognuvši da se — dođe do jedne zdrave koalicije izme- đu stranaka, kojima je više stalo do opštih narodnih, nego do svojih par- tijskih interesa. H . Naše političke stranke motaju biti pobornici naše ujedinjene bolje budu- ćnosti, a eksploatatori zabluda pro- šlosti. Zato je sudbonosan korak ko- jim zakoračiše radikali i on će samo ubrzati njihovu propast, kojoj istina ne-.bi izbegli tadi svog neelastičnog i' okamenjenog* ekstremno šovinisti- čkog programa, ali bi je pomakli za sređenije i zdravije dane državnog života, Ovim svojim činom uneše zabunu. Ukočiće ideju narodnog Jedinstva za koju godinu i bacit će iskru plemen- skog egoizma i u krajeve, gde je poče- la ova ideja da hvata duboki koren, ali će tim bednija biti njihova uloga na pozornici spontanog sporazuma koji se stihijskom snagom provodi i koji će ih pokopati pod ruševinama separatizma kao najmračniju mrlju naše zajedničke narodne historije. Silan uspeh francuske diploma- cije u muslimanskom svetu. Nema sumnje da su se gospoda na Quai d! Orsay pokazala vrlo okret- onim u prosuđivanju grčko-turskog sukoba, Francuska se je stavila na stranu Turske, a proti Grčkoj i En- gleskoj, spretno se koristeći mržnjom Turaka proti Englezima. Do likvido- vanja evropskog rata u Carigradu je imala najviše upliva nemačka diplo-' macija, dok je francuska igrala pod- ređenu ulogu, Posle sevrskog mirovnog ugovora, kojim je Turska skupo platila svoje | savezništvo sa centralnim silama, skupi Mustafa Kemal paša dobrovo- :ljačku vojsku, kojom hametom potuče Grke. Francuska je to gledala sa sim- patijom, udvarajući što je više mogla angorskoj vladi, te podupirući turske planove o povratku u Evropu. U to doba spada uspelo poslanstvo Fram klen-Bujona u' Angoru, koji je podr- žavao turske prohteve u protuengle- sskom pravcu. Turske su novine slavi- le Francusku, a pred francuskom am- , basadom u Carigradu klicalo se je re- “ publici. Francuska simpatija u moralnom i materijalnom smislu Turcima imala je M. Rešetar: Kulturne sličice iz Dubrovnika Srednjega Vijeka. (Svršetak). Ta je trgovina nekako stegnuta već g. 1312, kada je zabranjeno pre- Voziti u Italiju Srbina ili Srpkinju bez Pismene dozvole kneževe; tu se doista. ne govori o ,robovima“, ali u stvari Su to bili. zarobljeni ili kupljeni Srbi što su se prodavali kao robovi u Ita- liju. Formalno je ta trgovina ukinuta 8. 1416, mada je Veliko vijeće zabra- tilo da iko u dubrovačkoj oblasti tr- |“ &uje robovima a da Dubrovčani se ne Miju baviti tim gadnim poslom ni izvan dubrovačke oblasti; sjetimo se da su tek g. 1792 Danska i Norveška zabranile tu trgovinu. Zlovoljni Ravenjanin samo je jednu Stvar u Dubrovniku pohvalio — arhi- |. iekturu grada, koja je dosta lijepa, i kuće koje su i spolja i iznutra takve o»đa ljepše se ne bi našle ni posred, Ttalije“5 njemu se bez sumnje dopalo lo su u njegova doba već sve kuće U građu bile kamene; g. 1320 bilo je Naime određeno da se ne smiju više graditi drvene kuće, a koje su još ostale poslije velikoga požara od g. 1296, one se smiju samo spolja popravljati, ali se ne smije mijenjati ni krov ni tavani, tako da do pod kraj XIV vijeka, kada je Ravenjanin bio u Dubrovniku, nije sigutno više bilo u gradu ni jedne drvene kuće. Na protiv, vrlo je nezadovoljan _Rave- njaniu s načinom kako Dubrovčani žive u. tim kućama: nemaju ni kre- veta ni čaršavA, već spavaju obučeni, nose haljine od proste nebojadisane vu- ne, asvaki dan jedu ovčje meso i slabo pečeni kruh. Tu je Talijanac, note ili nehote, generalizirao nešto što je va- ljda bilo u najsiromašnijih građana; ali da je još prije njegova vremena moglo biti, a kod bogatijih obično i bilo, drukčije, dokazuje nam i statut od g. 1272, i još stariji »pravilnik za sva- dbe i miraze“ od g. 1235, gdje se spo- . minju i kreveti i druge stvari što im pripadaju, napose čaršavi za krevete i za stolove, pa skerletne i svilene halji- ne, kožusi, čipke, zlatni i srebrni na- kit i biser,“ a onda medeni kolači i torte“. Za g. 1440 potvrđuje nam to Diversis: grade krasne kuće, prave se- bi i svojim ženama bogate haljine svi- lene i vunene. a žene ih kite dragim kamenjem i biserom, zlatem i srebrom, priređuju bogate gozbe, ,pa od toga davaju i siromasima, a osobito sveće- nicima“. ,Staru nošnju“, u doba Ra- venjaninovo žene nijesu nikada osta- vljale, a muškarci rijetko, ali g. 1459 zabranjeno je vladikama da nose tali- janske haljine; pa kako je luksus sve, više rastao, g. 1478 zabranjene su ha- ljne od kadife i bisera, a jedno i dru- go smjele su nositi samo nevjeste za jedan mjesec pdslije vjenčanja. Jesu li već u srednjem vijeku vlastela. a na- pose knez, imali nekakvu osobitu no- šnju kao što je jesu imali u novije doba, iz spomenika se ne vidi; iz njih se samo razabire to da dubrovački po- slauici koji su g, 1331 išli da čestita- ju kralju Dušanu prigodom njegova vjenčanja s bugafskom princezom Je- lenom, trebali su da imaju haljine od istog sukna i od iste boje; isto tako biše i g. 1358 propisane haljine za poslanike što su išli da se poklone novomu pospodaru Duhrovnika, ugar- skomu kralju Ljudevitu Velikomu, ali se je docnije i kod poslanika pazilo da ne troše previše na haljine, pa im je godine 1494 zabranjeno da uzima- ju haljine od svile i skerleta. Kakvi su naši spomenici, razumije se samo sobom da u njima nema mnogo govora o narodnim običajima koji su u vezi s najglavnijim momen- tima privatnoga i javnoga života. Za- to ne znamo ništa kako je išlo pri iođenju i krštenju djeteta, a ako nešto znamo o običajima pri vjenčanju i po- grebu, imamo da zahvalimo gotovo isključivo Diversisu. Istina za svadbu znamo koješta već iz ,pravilnika“ od g. 1235: kako je trebala dabude obu- čena nevjesta i kakve je darove smje- la primati i davati, napose da ni ona ni mladoženja nijesu više smjeli da- rivati one što su ih izuvali; nadalje, da svadba ne smije trajati više ob jed- nog dana, a da nevjesta i mladoženja . ne smiju više držati uza se — ona dvije prijateljice a on dva prijatelja — za cijelu nedjelju dana već samo za tri dana, ili najviše četiri; zabranjivan je još koješta: i da se prave za svad- *