Strana 2.

.JUGOSLOVEN“

Br, 355.

dočim ga ne će zaboliti glava hoće
li to moći plaćati mala Hrvatska kao
i 48 američkih država, Pašić i Protić
su s time suglasni. Oni će pripojiti
Srbiji Banat, Bačku, Srijem, Bosnu i
pola Dalmacije, i eto _ njima Velike
Srbije, Hrvatska bi brojila neko 21
pol milijuna žitelja, ali među njima bi
bilo okolo 850.000 pravoslavnog pu-
čanstva. Gdje bi bila jedna dobra
trećina nezadovoljnog pučanstva sa
tom i takovom vladom, pitamo naše
radićevce: Hoće li Pašić moći pro-
vocirati bunu među tim narodom?

Kad bi pak nastao koji kratki pokolj,

sigurno je, da nebi niti jedna velesi-
la sa zapada dolazila praviti red i
mir, već bi to podijelile susjednoj
Srbiji, koja bi jednostavno svojom
hrabrom i moćnom vojskom Hrvat-
sku okupirala, i plan je Protićev i
Pašićev izvršen. Dakle braćo selja-
čka, promislite dobro nije li tako, No
reći ćete, zar to ne zna Stipica? Zna-
de on to jako dobro, ali mislite da
bi njemu bilo kao i vama? Nikako,
njega bi Pašić ostavio u Hrvatskoj na
kakovom unosnom mjestu, a za tim i
teži njegova politika, jer jedini poli-
tičari, koji su se obogatili u ovom me-
težu jesu Pašić i Radić.

Da se neostvari taj Pašić-Protić-
Radićev plan, stoji tu jedna jaka
straža, a to je Demokratska stranka,
koja ima svoje pristaše po cijeloj Ju-
goslaviji, a pogotovo u Srbiji, među
mlađim pučanstvom, koje ne će niti
Velike Srbije niti Male Hrvatske, već
hoće veliku, moćnu i zadovoljnu Ju-

 goslaviju, gdje ne će_ nitko nikomu
= zapovijedati, već ćemo biti svi ravno-

pravni, Za tim teži jedino Demokrat-
ska stranka i njezin program, Nastoj-
te dakle braćc seljaci, da se tim na-
šim najvećim neprijateljima, koji bu-
ne srpski narod proti hrvatskom, to
su Protić i Pašić, a Radić hrvatski
proti srpskom, rekoh, da se tima osu-
jete planovi. To vam poručuje, braćo
seljaci, vaš brat i prijatelj, koji nije
ništa drugo nego kao i vi, seljak,

U Rečici, 3. siječnja 1923,

Janko Gojšić,

Vladu treba osuditi.
Čitamo u »Pravdi«:
Kraljevska vlada jej pre nekoliko

dana izdala jedan kominike, u kome

je svečano obećala da će sprovesti
slobodne izbore, Nije prošlo ii neko-
liko časova od toga momenta, kada
su u Južnoj Srbiji čitali taj »vladin
kominike«, a već se pojavio jedan

demanti, koji je u svojoj vrsti najsvi-

s

repiji, Taj demanti smo mi juče za-
beležili, On glasi: opoziconare tre-
ba pozvati na vojnu vežbu. Ista ta
pojava beleži se i u Vojvodini, kako
nam novosadski dopisnik javlja,
Vojnih vežbanja u ovo doba godi-
ne nema, Vlada u tome čini jedan
izuzetak i hoće vojsku da zloupotre-
bi za svoje _ partijske svrhe, Vlada
ovaj akt preduzima u času, kada se
spolja događaji komplikuju te mnogi
građani u opšte sumnjaju u opštu si-
gurnost. Od dana njenog preuzimanja
vlasti u ovoj zemlji niko sem nje ne-
zna, šta se događa. Naravno, da se ni
opasnosti ne mogu proceniti,

Ali ono što se danas događa, mo-

gla je znati i znala je vlada g, Pašića
još 21 decembra, kada je raspisavala
izbore, Ako su dani _ krtični i ako
nas zaokružuju nacionalistički bloko-
vi neprijatelja, vlada nije smela zavo-
diti unutra jedan partijski rat.

A građanski odnosi u celoj državi
su tako zatrovani neparlamentar-
nim rešenjem krize, da se može tvr-
diti: da su duhovi razjedinjeni, Kad

državi međutim preti spoljna opas-.

nost, duhovi moraju biti i sjedinjeni,
i solidarni 1 spremni na žrtve, Bilo
jedno, bilo drugo kraljevska vlada
zaslužuje jednu javnu osudu i tu osu-
du građani treba da ispolje javno.

Dopisi.
Kotor, 9. 1, 1923,

Proganjatije kafolika U
1, broju »Nar, Svijesti« ima dopis iz
Kotora o tobožnjem proganjanju ka-
tolika, Poznato nam je, da je to iz
torbe jednoga od onih crno-žutih po-
pova, jer istini na čast, u nas ima i
rodoljubnih popova, svijesnih Jugo-
slovena sa biskupom na čelu, Ne će-
mo komentirati čin, koji se zbia sa
»Glasnikom sv. Ante«, ali ćemo upo-
zoriti koli dopisnika »N. S.« toli svu
javnost, da svaki pravi patriota mora
energično ustati proti širenju toga lis-
tića, kojim se zbilja »truje« naš narod,

jer se u njemu pišu kojekakve glupo-

sti proti državi. Radi toga i samo je
ministarstvo zabranilo da ga prima
školska mladež, — Ne vjerujemo, da
u Kotoru ima kakav profesor, koji bi
posprdno govorio pred đacima o kat,
vjeri, a jer nije pošteno iza busije na-
valjivati i tako se općenito nabaciva-
ti, neka mu bar dopisnik »N, S.« iz-
nese ime,

Toliko za danas, Kotoranin,

os Kotor, 10. 1. 1925.

Od sjutra povišena je čijena kruhu,

crnome na 26 K, bijelome: na 30 K,

dok je nazad mjesec dana bio crni 18

K! Tako bijedni činovnik koji troši .

100 kg. kruha na mjesec, mora da
izda za sami kruh 800 K više. Ali
ovdje je još nešto, Mi nemamo nika-
kve kontrole. Pekari i drugi trgovci
skrivaju robu, da je za par dana izne-
su sa velikom povišicom. Tako se,do-
gađa s brašnom, šećerom, kavom itd.
Svi nas“ gule i neznam dokle ćemo
ovako. A vlast gleda i šuti. A da se
pokaže, kako vlast štiti siromahe, čuj-
te. Mjesni pekari daju za kotorsku
glazbu mjesečno 36000 K, a to s odo-
brenjem mjesnog poglavarstva. Je li
se to igdje vidjelo? Da gospoda ima-
ju glazbu, moraju siromasi da je plaća-
ju! Žalosno. Mesari, ribari daju nekoj
gospodi meso bez kosti, najbolju ribu,
samo da im ugode, a siromasima na-
vale kosti, drob i ost. Svukud su ci-
jene mesa za prednji i stražnji dio
vola različne, samo je ovdje jednako,
jer tako mnogima konvenira. Kako
može to biti? Ovakove prilike dozlo-
grdile su svakome. Spectator.

Tivat, 10, januara 1923,

Između Tivta i Ercegnovoga ima-
mo dvaput dnevno saobraćaj tende-
rima ratne mornarice. Pa dok se u
njima može svatko da besplatno vozi,
samo ako je najmešten u mjesnom
pomorskom arsenalu, pa čak i nedr-
žavljanin naše Kraljevine (ruski crta-
či, inžinjeri i njihove porodice), dotle
je državnim činovnicima i bijednim
umirovljenicima — a jednih i drugih
ima malo više od desetak — zabra-
njeno putovanje tim temderima, —
Zabrana se temelji na tobožnjem
protestu parob, društva »Boka«, ali
mislimo, da, ako se besplatno mogu
voziti onolika gospoda, kudikamo bo-
lje situirana, da bi se i ovom neznat-
nom broju činovništva i umirovljeni-
ka u Tivtu moglo doći u susret, do-
zvoliv im besplatnu vožnju, tim prije,
što su njihova putovanja i onako vrlo
rijetka.

Očekuje se pouzdano, da će Ode-
lenje za Mornaricu u Zemunu ovu ne-
prijaznu, a ne baš ni pravednu, zabra-
nu za državne činovnike i umirovlje-
nike Tivta dati čim prije ukloniti, X.

Iz domovine i svijeta.

Odlikovanje namjesnika, Gosp. Dr,
Stevu Metličiću uručio je naročiti
kurir zlatni sat sa monogramom Njeg,
Veličanstva u briljantima, što mu na
poklon šalje Njeg. Veličanstvo Kralj
u znak svoje naročite naklonosti, e

Princ Pavle će se nastaniti u Za-
grebu, Iz Beograda javljaju, da se u
dvorskim krugovima misli, da će se
Princ Pavle stalno nastaniti u Za-
grebu, pa bi već skoro imao da otpu-
tuje u svoju novu rezidenciju.

Pokrajinski namjesnici, Neki listovi
bilježe, da će funkcije pokraj, namje-
snika trajati četiri mjeseca od dana
imenovanja velikih župana, dakle do
polovine aprila, a zatim da namje-
snici gube svoje funkcije, koje prela-
ze na velike župane, koji će otada
stati u direktnoj vezi s centralnom
vladom,

Invalidski protest. — 3. ov. mj.
imali su invalidi u Beogradu svoj sa-
stanak, na kome su protestovali pro-
tiv Pašićeve politike, i svi su jedno-
glasno odlučili da će glasovati za de-
mokratske kandidate, jer su uvidjeli,
da samo oni vode brigu o invalid-
skim interesima,

»Obzor« protiv Davidovića! — Je-
dan beogradski list opaža: Blokaški
»Obzor« je sada promijenio taktiku.
On ne napada radikale, jer mu se či-
ni, da se njina politika saglašava sa
željom bloka o razdvajanju države u
više dijelova, Svu je akciju sada upe-
rio protiv g. Lj. Davidovića nazivaju-
ći ga — demagogom!

Pa zašto ne bi? Čitamo: Jedan
pošten radikal (a ta je sorta ljudi go-
tovo iščezla) priča ovo:

Sretnem jednoga dana u Beogradu
jedna velika špediterska kola puna a-
šovčića sa njihovim navlakama. Upi-
tam čije je to:

— Kruševačke banke. Kupila je od
direkcije plijena i preprodala ministar-
stvu vojnom.

Stade mi pamet! Zar država najprije
prodaje svoje stvari privatnima, pa ih
poslije od njih otkupljuje po preskupe
novce ? :

Sjetih se onih njemačkih goveda na
kojima je Rada Pašić zaradio milione!
Sjetih se telegrafije bez žica, opet
afere Rade Pašića. Pade mi na pamet
»Omnium Serbe“ Rade Pašića. Pomi-
slih na Pašićev rudnik ,Dobra Sreća“
sa rđavim ugljem koji država skupo _
plaća. Prođoše mi kroz svijest sve
ogromne afere: rudarske, Ššumarske,
brodarske, sekvestarske i dr. koje su
odnijele imilijarde — i slegnuh rame-

nima |
I sada se čuje, da Rada kandidira |

Pa zašto ne bi?

Blokaši i radikali, — Stara je riječ,
da se ekstremi dodiruju, Tako je i u
našem slučaju, Radikali udaraju na
»jugoslovenstvo« kao na austrijsku
tvorevinu, u kojoj je sve ono najgore
što Srbin može da zamisli, Blokaši
naprotiv također ne štede »jugoslo-
venstvo«; oni ga preziru, kako se naj-
gori neprijatelj može prezirati, jer,
vele, u njemu se krije »velikosrp-

koga naroda. Ljudi kulture i vjere,
koji su crpli svoja uvjerenja i svoj
entuzijazam iz čiste nauke i duga raz-
mišljanja, i koji nisu ništa tražili od
ideje kojoj su služili; zadovoljni što
ljudima mogu činiti dobro, hodali su
bosi, odijevali se siromaški, očekujući
kao nagradu za svoje evanđelje, za
propovijedanje istine i za svakolika
pregaranja — otrov, lomaču, vješala.

Danas su proroci svakoga naroda ljudi
sa dna života, neznalice i neotesanci,
a ideja kojoj služe samo im je most
za postignuće nekog položaja. Huc-
kaši, što siju mržnju i neslogu među
narodom, potječu redovno sa sastanaka
u zabitnim krčmama, gdje su naučili
— velikoga li vaspitanja! — tri reče-
nice Karla Marxa, Ferdinanda di Las-
salle i Dorđa Sorela, otisnute pod do-
tičnim slikama. Socijalisti operete ili
kavane chantanta pronašli su, kako
njihova stranka može- stvoriti birokra-

ima danas među zastupnicima, tajni-
cima udruženja i sindikata, poglavica-
ma i propagandistima najmanje pet
stotina visokih funkcionera, od kojih
bi možda samo desetak bilo sposobno
da dostojno pokrije mjesto carinarskog
prijamnika ili
Oni su zauzeti za kakvo mu drago
socijalno preuređenje. A kad bi sutra
zbilja došlo do režima koji oni zami-
šljaju, zauzeli bi mjesta povjerenja i

odgovornosti, ali samo za kratko vri-

jeme. Država bi ih brzo — ako bi
htjela da ne propane — morala odbaciti
kao nevrijedne, a na njihova mjesta
postavili sposobne. Onda nepismenost,
bezobrazluk i alkoholizam ne bi“ više
pomogao niti bi bio dosta; a ne bi
više bilo ni krčmarskih skupština i
huckanja, I oni bi se morali povratiti

osvaki svome poslu ili pak dangubi,

Ciju, kojoj nijesu potrebiti ni naslovi .

ni bistroumnost nego samo nepisme-
nost, brbljavost, bezobraznost i alko-
holizam. Dali su se u lov za novim
namještenjima. Talijanski socijalizam

koja ih bijaše i nagnala, da postanu
improvizirani govornici, organizatori i
agitatori.

Ne smeta .... Na svaki način mi-
slim, da sam ocrtao dosta jasnu sin-
tetičnu sliku koristi minuloga rata i
stanje današnjih prilika u Italiji. I to
smo postigli mi ratnici kroz četiri duge
godine napora, pogibli i nadčovječjih

žrtava, Zaslužuje li se time ponositi ?

općinskoga  pobirača.|

Želite li možda, da vam pričam, kako
sam pobjegao iz zarobljeništva u Or-

otigari i kako bijah ranjen na Pasubiju,

i zašto moradoh da za puna četrdeset
i dva sata s mojom četom uzdržim
borbu na Pertici? Pa čemu? Pošao
sam s nekom nadom. No ta nada nije
uspjela. Ali ne govorimo više o tome,
jer-je cio rat bio samo neuspjeh.

A poslije neuspjeha i razočaranja
nastalih uslijed četiri godine izgubljene
mladosti čovjek se povuče sam u se,
začahuri se. :

Možete mi vjerovati, da obračun o-
voga rata, i kad se prosudi s najve-
Čom voljom, ne pokazuje nikakove
koristi. Ugled se Italije nije nipošto
povećao prema drugim narodima, dvije
smo cvatuće austrijske pokrajine sveli
od prilike na stepen . plodnosti ,rim-
skoga polja“ i Sardinije; imamo de-
vedeset miljarada duga ; tršćansku luku

smo doveli na stepen prometa kakov:

je u Valle di Comacchio*); pokopali
smo šest stotina hiljada mrtvih, a do-
bili milijun invalida. Savez Naroda će
i dalje biti ,utopia“, a ako je kogod
sanjao o revoluciji i novom uređenju
-— danas se može tješiti, kad zbilja
vidi neko novo uređenje, čudnu smje-
su: kad vidi državu koja bi se mogla

*) Nepristupačne lagune na jugu ušća Pada.

Lredn.

označiti imenom monarhija—anarhija,
u kojoj je državna vlast zamrla još
prije negoli joj se je našla bilo kakva
zamjena. Treba još dodati, da se ne-
moral i zločini šire kao poplava. A u
istome omjeru, i ubrzanim tempom,
da raste s jedne strane pomanjkanje
živeža i produkcije, a s druge strane
vrtoglava želja za luksusom, uživanjem
i zabavom.

Cio je život označen nekim nemi-
rom i nesigurnošću. Bogati, koji nisu
sigurni što će biti sutra, rasiplju ži-
veći u raskošju, siromašni ugledajući
se u nje — kradu. Radnici uvjereni
da se trude samo da ugoje gavane,
ne će više da rade, a gavani opet,
koristeći se siromaštvom pače i dan- |
gubom radnika — obogaćuju se sve |
to više. Etičke su vrednote duboko
pale: vlasništvo je otimačina, a prava
otimačina je postala legitimna; nitko
više i ne zna što je krepost: dojuče-
rašnja je krepost postala smješnom, a
nitko se nije postarao da označi šio
bi imala biti prava krepost — sutra.

Radnici, koji štrajkuju svake sedmice |
kunući se da su gladni, potroše dva- |

'naest miljarada na godinu za vino; |

industrijalci opet, koji se preklinju da
radi pretjeranih zahtjeva radničkih ne |
mogu više raditi — kupuju svake go-

dine po koju novu kuću.... i