Strana 2. .JUGOSLOVEN“ Br, 355. dočim ga ne će zaboliti glava hoće li to moći plaćati mala Hrvatska kao i 48 američkih država, Pašić i Protić su s time suglasni. Oni će pripojiti Srbiji Banat, Bačku, Srijem, Bosnu i pola Dalmacije, i eto _ njima Velike Srbije, Hrvatska bi brojila neko 21 pol milijuna žitelja, ali među njima bi bilo okolo 850.000 pravoslavnog pu- čanstva. Gdje bi bila jedna dobra trećina nezadovoljnog pučanstva sa tom i takovom vladom, pitamo naše radićevce: Hoće li Pašić moći pro- vocirati bunu među tim narodom? Kad bi pak nastao koji kratki pokolj, sigurno je, da nebi niti jedna velesi- la sa zapada dolazila praviti red i mir, već bi to podijelile susjednoj Srbiji, koja bi jednostavno svojom hrabrom i moćnom vojskom Hrvat- sku okupirala, i plan je Protićev i Pašićev izvršen. Dakle braćo selja- čka, promislite dobro nije li tako, No reći ćete, zar to ne zna Stipica? Zna- de on to jako dobro, ali mislite da bi njemu bilo kao i vama? Nikako, njega bi Pašić ostavio u Hrvatskoj na kakovom unosnom mjestu, a za tim i teži njegova politika, jer jedini poli- tičari, koji su se obogatili u ovom me- težu jesu Pašić i Radić. Da se neostvari taj Pašić-Protić- Radićev plan, stoji tu jedna jaka straža, a to je Demokratska stranka, koja ima svoje pristaše po cijeloj Ju- goslaviji, a pogotovo u Srbiji, među mlađim pučanstvom, koje ne će niti Velike Srbije niti Male Hrvatske, već hoće veliku, moćnu i zadovoljnu Ju- goslaviju, gdje ne će_ nitko nikomu = zapovijedati, već ćemo biti svi ravno- pravni, Za tim teži jedino Demokrat- ska stranka i njezin program, Nastoj- te dakle braćc seljaci, da se tim na- šim najvećim neprijateljima, koji bu- ne srpski narod proti hrvatskom, to su Protić i Pašić, a Radić hrvatski proti srpskom, rekoh, da se tima osu- jete planovi. To vam poručuje, braćo seljaci, vaš brat i prijatelj, koji nije ništa drugo nego kao i vi, seljak, U Rečici, 3. siječnja 1923, Janko Gojšić, Vladu treba osuditi. Čitamo u »Pravdi«: Kraljevska vlada jej pre nekoliko dana izdala jedan kominike, u kome je svečano obećala da će sprovesti slobodne izbore, Nije prošlo ii neko- liko časova od toga momenta, kada su u Južnoj Srbiji čitali taj »vladin kominike«, a već se pojavio jedan demanti, koji je u svojoj vrsti najsvi- s repiji, Taj demanti smo mi juče za- beležili, On glasi: opoziconare tre- ba pozvati na vojnu vežbu. Ista ta pojava beleži se i u Vojvodini, kako nam novosadski dopisnik javlja, Vojnih vežbanja u ovo doba godi- ne nema, Vlada u tome čini jedan izuzetak i hoće vojsku da zloupotre- bi za svoje _ partijske svrhe, Vlada ovaj akt preduzima u času, kada se spolja događaji komplikuju te mnogi građani u opšte sumnjaju u opštu si- gurnost. Od dana njenog preuzimanja vlasti u ovoj zemlji niko sem nje ne- zna, šta se događa. Naravno, da se ni opasnosti ne mogu proceniti, Ali ono što se danas događa, mo- gla je znati i znala je vlada g, Pašića još 21 decembra, kada je raspisavala izbore, Ako su dani _ krtični i ako nas zaokružuju nacionalistički bloko- vi neprijatelja, vlada nije smela zavo- diti unutra jedan partijski rat. A građanski odnosi u celoj državi su tako zatrovani neparlamentar- nim rešenjem krize, da se može tvr- diti: da su duhovi razjedinjeni, Kad državi međutim preti spoljna opas-. nost, duhovi moraju biti i sjedinjeni, i solidarni 1 spremni na žrtve, Bilo jedno, bilo drugo kraljevska vlada zaslužuje jednu javnu osudu i tu osu- du građani treba da ispolje javno. Dopisi. Kotor, 9. 1, 1923, Proganjatije kafolika U 1, broju »Nar, Svijesti« ima dopis iz Kotora o tobožnjem proganjanju ka- tolika, Poznato nam je, da je to iz torbe jednoga od onih crno-žutih po- pova, jer istini na čast, u nas ima i rodoljubnih popova, svijesnih Jugo- slovena sa biskupom na čelu, Ne će- mo komentirati čin, koji se zbia sa »Glasnikom sv. Ante«, ali ćemo upo- zoriti koli dopisnika »N. S.« toli svu javnost, da svaki pravi patriota mora energično ustati proti širenju toga lis- tića, kojim se zbilja »truje« naš narod, jer se u njemu pišu kojekakve glupo- sti proti državi. Radi toga i samo je ministarstvo zabranilo da ga prima školska mladež, — Ne vjerujemo, da u Kotoru ima kakav profesor, koji bi posprdno govorio pred đacima o kat, vjeri, a jer nije pošteno iza busije na- valjivati i tako se općenito nabaciva- ti, neka mu bar dopisnik »N, S.« iz- nese ime, Toliko za danas, Kotoranin, os Kotor, 10. 1. 1925. Od sjutra povišena je čijena kruhu, crnome na 26 K, bijelome: na 30 K, dok je nazad mjesec dana bio crni 18 K! Tako bijedni činovnik koji troši . 100 kg. kruha na mjesec, mora da izda za sami kruh 800 K više. Ali ovdje je još nešto, Mi nemamo nika- kve kontrole. Pekari i drugi trgovci skrivaju robu, da je za par dana izne- su sa velikom povišicom. Tako se,do- gađa s brašnom, šećerom, kavom itd. Svi nas“ gule i neznam dokle ćemo ovako. A vlast gleda i šuti. A da se pokaže, kako vlast štiti siromahe, čuj- te. Mjesni pekari daju za kotorsku glazbu mjesečno 36000 K, a to s odo- brenjem mjesnog poglavarstva. Je li se to igdje vidjelo? Da gospoda ima- ju glazbu, moraju siromasi da je plaća- ju! Žalosno. Mesari, ribari daju nekoj gospodi meso bez kosti, najbolju ribu, samo da im ugode, a siromasima na- vale kosti, drob i ost. Svukud su ci- jene mesa za prednji i stražnji dio vola različne, samo je ovdje jednako, jer tako mnogima konvenira. Kako može to biti? Ovakove prilike dozlo- grdile su svakome. Spectator. Tivat, 10, januara 1923, Između Tivta i Ercegnovoga ima- mo dvaput dnevno saobraćaj tende- rima ratne mornarice. Pa dok se u njima može svatko da besplatno vozi, samo ako je najmešten u mjesnom pomorskom arsenalu, pa čak i nedr- žavljanin naše Kraljevine (ruski crta- či, inžinjeri i njihove porodice), dotle je državnim činovnicima i bijednim umirovljenicima — a jednih i drugih ima malo više od desetak — zabra- njeno putovanje tim temderima, — Zabrana se temelji na tobožnjem protestu parob, društva »Boka«, ali mislimo, da, ako se besplatno mogu voziti onolika gospoda, kudikamo bo- lje situirana, da bi se i ovom neznat- nom broju činovništva i umirovljeni- ka u Tivtu moglo doći u susret, do- zvoliv im besplatnu vožnju, tim prije, što su njihova putovanja i onako vrlo rijetka. Očekuje se pouzdano, da će Ode- lenje za Mornaricu u Zemunu ovu ne- prijaznu, a ne baš ni pravednu, zabra- nu za državne činovnike i umirovlje- nike Tivta dati čim prije ukloniti, X. Iz domovine i svijeta. Odlikovanje namjesnika, Gosp. Dr, Stevu Metličiću uručio je naročiti kurir zlatni sat sa monogramom Njeg, Veličanstva u briljantima, što mu na poklon šalje Njeg. Veličanstvo Kralj u znak svoje naročite naklonosti, e Princ Pavle će se nastaniti u Za- grebu, Iz Beograda javljaju, da se u dvorskim krugovima misli, da će se Princ Pavle stalno nastaniti u Za- grebu, pa bi već skoro imao da otpu- tuje u svoju novu rezidenciju. Pokrajinski namjesnici, Neki listovi bilježe, da će funkcije pokraj, namje- snika trajati četiri mjeseca od dana imenovanja velikih župana, dakle do polovine aprila, a zatim da namje- snici gube svoje funkcije, koje prela- ze na velike župane, koji će otada stati u direktnoj vezi s centralnom vladom, Invalidski protest. — 3. ov. mj. imali su invalidi u Beogradu svoj sa- stanak, na kome su protestovali pro- tiv Pašićeve politike, i svi su jedno- glasno odlučili da će glasovati za de- mokratske kandidate, jer su uvidjeli, da samo oni vode brigu o invalid- skim interesima, »Obzor« protiv Davidovića! — Je- dan beogradski list opaža: Blokaški »Obzor« je sada promijenio taktiku. On ne napada radikale, jer mu se či- ni, da se njina politika saglašava sa željom bloka o razdvajanju države u više dijelova, Svu je akciju sada upe- rio protiv g. Lj. Davidovića nazivaju- ći ga — demagogom! Pa zašto ne bi? Čitamo: Jedan pošten radikal (a ta je sorta ljudi go- tovo iščezla) priča ovo: Sretnem jednoga dana u Beogradu jedna velika špediterska kola puna a- šovčića sa njihovim navlakama. Upi- tam čije je to: — Kruševačke banke. Kupila je od direkcije plijena i preprodala ministar- stvu vojnom. Stade mi pamet! Zar država najprije prodaje svoje stvari privatnima, pa ih poslije od njih otkupljuje po preskupe novce ? : Sjetih se onih njemačkih goveda na kojima je Rada Pašić zaradio milione! Sjetih se telegrafije bez žica, opet afere Rade Pašića. Pade mi na pamet »Omnium Serbe“ Rade Pašića. Pomi- slih na Pašićev rudnik ,Dobra Sreća“ sa rđavim ugljem koji država skupo _ plaća. Prođoše mi kroz svijest sve ogromne afere: rudarske, Ššumarske, brodarske, sekvestarske i dr. koje su odnijele imilijarde — i slegnuh rame- nima | I sada se čuje, da Rada kandidira | Pa zašto ne bi? Blokaši i radikali, — Stara je riječ, da se ekstremi dodiruju, Tako je i u našem slučaju, Radikali udaraju na »jugoslovenstvo« kao na austrijsku tvorevinu, u kojoj je sve ono najgore što Srbin može da zamisli, Blokaši naprotiv također ne štede »jugoslo- venstvo«; oni ga preziru, kako se naj- gori neprijatelj može prezirati, jer, vele, u njemu se krije »velikosrp- koga naroda. Ljudi kulture i vjere, koji su crpli svoja uvjerenja i svoj entuzijazam iz čiste nauke i duga raz- mišljanja, i koji nisu ništa tražili od ideje kojoj su služili; zadovoljni što ljudima mogu činiti dobro, hodali su bosi, odijevali se siromaški, očekujući kao nagradu za svoje evanđelje, za propovijedanje istine i za svakolika pregaranja — otrov, lomaču, vješala. Danas su proroci svakoga naroda ljudi sa dna života, neznalice i neotesanci, a ideja kojoj služe samo im je most za postignuće nekog položaja. Huc- kaši, što siju mržnju i neslogu među narodom, potječu redovno sa sastanaka u zabitnim krčmama, gdje su naučili — velikoga li vaspitanja! — tri reče- nice Karla Marxa, Ferdinanda di Las- salle i Dorđa Sorela, otisnute pod do- tičnim slikama. Socijalisti operete ili kavane chantanta pronašli su, kako njihova stranka može- stvoriti birokra- ima danas među zastupnicima, tajni- cima udruženja i sindikata, poglavica- ma i propagandistima najmanje pet stotina visokih funkcionera, od kojih bi možda samo desetak bilo sposobno da dostojno pokrije mjesto carinarskog prijamnika ili Oni su zauzeti za kakvo mu drago socijalno preuređenje. A kad bi sutra zbilja došlo do režima koji oni zami- šljaju, zauzeli bi mjesta povjerenja i odgovornosti, ali samo za kratko vri- jeme. Država bi ih brzo — ako bi htjela da ne propane — morala odbaciti kao nevrijedne, a na njihova mjesta postavili sposobne. Onda nepismenost, bezobrazluk i alkoholizam ne bi“ više pomogao niti bi bio dosta; a ne bi više bilo ni krčmarskih skupština i huckanja, I oni bi se morali povratiti osvaki svome poslu ili pak dangubi, Ciju, kojoj nijesu potrebiti ni naslovi . ni bistroumnost nego samo nepisme- nost, brbljavost, bezobraznost i alko- holizam. Dali su se u lov za novim namještenjima. Talijanski socijalizam koja ih bijaše i nagnala, da postanu improvizirani govornici, organizatori i agitatori. Ne smeta .... Na svaki način mi- slim, da sam ocrtao dosta jasnu sin- tetičnu sliku koristi minuloga rata i stanje današnjih prilika u Italiji. I to smo postigli mi ratnici kroz četiri duge godine napora, pogibli i nadčovječjih žrtava, Zaslužuje li se time ponositi ? općinskoga pobirača.| Želite li možda, da vam pričam, kako sam pobjegao iz zarobljeništva u Or- otigari i kako bijah ranjen na Pasubiju, i zašto moradoh da za puna četrdeset i dva sata s mojom četom uzdržim borbu na Pertici? Pa čemu? Pošao sam s nekom nadom. No ta nada nije uspjela. Ali ne govorimo više o tome, jer-je cio rat bio samo neuspjeh. A poslije neuspjeha i razočaranja nastalih uslijed četiri godine izgubljene mladosti čovjek se povuče sam u se, začahuri se. : Možete mi vjerovati, da obračun o- voga rata, i kad se prosudi s najve- Čom voljom, ne pokazuje nikakove koristi. Ugled se Italije nije nipošto povećao prema drugim narodima, dvije smo cvatuće austrijske pokrajine sveli od prilike na stepen . plodnosti ,rim- skoga polja“ i Sardinije; imamo de- vedeset miljarada duga ; tršćansku luku smo doveli na stepen prometa kakov: je u Valle di Comacchio*); pokopali smo šest stotina hiljada mrtvih, a do- bili milijun invalida. Savez Naroda će i dalje biti ,utopia“, a ako je kogod sanjao o revoluciji i novom uređenju -— danas se može tješiti, kad zbilja vidi neko novo uređenje, čudnu smje- su: kad vidi državu koja bi se mogla *) Nepristupačne lagune na jugu ušća Pada. Lredn. označiti imenom monarhija—anarhija, u kojoj je državna vlast zamrla još prije negoli joj se je našla bilo kakva zamjena. Treba još dodati, da se ne- moral i zločini šire kao poplava. A u istome omjeru, i ubrzanim tempom, da raste s jedne strane pomanjkanje živeža i produkcije, a s druge strane vrtoglava želja za luksusom, uživanjem i zabavom. Cio je život označen nekim nemi- rom i nesigurnošću. Bogati, koji nisu sigurni što će biti sutra, rasiplju ži- veći u raskošju, siromašni ugledajući se u nje — kradu. Radnici uvjereni da se trude samo da ugoje gavane, ne će više da rade, a gavani opet, koristeći se siromaštvom pače i dan- | gubom radnika — obogaćuju se sve | to više. Etičke su vrednote duboko pale: vlasništvo je otimačina, a prava otimačina je postala legitimna; nitko više i ne zna što je krepost: dojuče- rašnja je krepost postala smješnom, a nitko se nije postarao da označi šio bi imala biti prava krepost — sutra. Radnici, koji štrajkuju svake sedmice | kunući se da su gladni, potroše dva- | 'naest miljarada na godinu za vino; | industrijalci opet, koji se preklinju da radi pretjeranih zahtjeva radničkih ne | mogu više raditi — kupuju svake go- dine po koju novu kuću.... i