Pretplata: 48 1. na gedinu; pojedini broj 1 D. Za ino- zemstvo 160 D. na god. Plativo i utuživo u Dubrovniku. IZLAZI SVAKE SUBOTE NAPODNE đe: VLASNIK 1 IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE Oglasi: 1 em. visine u širini stupca 4 Din; za stalne ogla sivače po dogovoru. Pripeslana i zahvale 4 Din. ređak =» X Godina II. pe. ri Dubrovnik, 27. januara AR Broj 37. or Ustanovljenje Sreske Organizacije Demokratske Štranke u Dubrovniku. Na poziv naše mjesne organizacije sinoć su se u ,Jugo- slovenskoj čitaonici“ sakupili delegati demokratskih organizacija dubrovačkog kotara. Uz brojne članove odbora dubrovačke orga- nizacije bili su prisutni i odaslanici naših organizacija iz Zatona g. Lukša Gozze; iz Babinapolja g. Vicko Sršen; iz Trstenoga g. Niko Curić; iz Slanoga g. Pero Jelić. Bio je prisutan još i oda- slanik Orjune u Zatonu g. Ljubo Vodnica. Opravdale su odsustvo organizacije ipana, Cavtata i Rijeke Dubrovačke. Na sastanku bila je ustanovljena sreska organizacija naše stranke za dubrovački kotar te su jednoglasno bili izabrani pred- sjednikom Dr. Artur Saraca (Dubrovnik), podpredsjednikom Lukša Gozze (Zaton), tajnikom Ivo Sršen Fiće (Babinopolje), blagajni- kom Pero Jelić (Slano). Kao delegat za pokrajinski sastanak .u Splitu odabran je jednoglasno Dr. Artur Saraca a njegovim opunomoćenim zamje- nizom g. Mirko Deanović iz Splita. Konačno je izabran sreskim kandidatom g. Dr. Artur Saraca iz Dubrovnika a iz Konavala. njegovim zamjenikom g. Dr. Vlaho Novaković Zemlioradnici. Jugoslavija je zemljoradnička država. Od stotine naših. ljudi osamdeset ih živi o zemljoradnji i stočarstvu, — od pet Jugoslovena četiri su težaci ili pa- stiri. Odvojena građanskoga staleža u nas gotovo 1 nema. Pedeset od stotine naših građana ili su djeca ili unučad onih, koji odrastoše uz plug i motiku. Sela su naselila naše gradove, i gra- dovi se jednako povećevaju prilivom žive snage sa: sela. Naš je građanin upola težak. A život gradova i sela naših tako je čvrsto vezan privrednim vezama, da i oskudan politički razum ne može vidjeti. napretka ni u kojem staležu bez napretka težaka. < Jasno je, da se našom državom ne može vladati bez zemljoradnika, a još. manje proti njima. Ne može se već Zato, jer sve naše stranke, koje se' S uspjehom ili bez uspjeha bore za političku vlast, imaju najviše pristalica U selima. Ne može ni zato, jer se ustavna: vlađavira ne vrši proti gole- mom dijelu naroda. Naša politika, koja ne bi krepko podupirala sve oprav- dane interese zemljoradnika, bila bi protivunarodna i proiivudržavna. Zato se u prvi čas čini nerazumlji- vim ,zemljoradnički pokret“. Kao čudo neko izbio je prije četiri godine. Usta- lasao je u nekim krajevima težačke mase i na brzu ruku od njih složio različite ,težačke“, ,zemljoradničke“, »kmetijske“ i ,seljačke“ ,partije“, ,sa- | veze“ i ,Stranke“. Udružio ih; đa se bore proti drugim strankama, koje su prema zanimanju svojih članova jed- nako zemljoradničke kao i one. Samo s jednom bitnom razlikom : Druge jake stranke, općenarodne, svestaleške stran- ke, koje za sobom imaju veći dio te- žačkoga naroda u Jugoslaviji, nastale su i razgranale se sarađnjom mnogih obrazovanih i politički školovanih rad- nika iz gradova i sela, saradnjom ljudi, koji su živeći sa selima i u selima u Svagdanjem ustrajnom dodiru sa teža- kom upoznali njegove potrebe ; ,,zemljo- - radničke“ su stranke u prvi mah sku- pili demagozi, ona građska ,gospoda“, koja se u drugim strankama ne mo- goše proturiti na prva mjesta. A za rad i za neki uspjeh u selima nije tim demagozima trebalo nadljud- ske snage. Naš težak, u svagđanjem mučnom radu i brizi daleko od škole, daleko od znanja i od prostrana po- litičkog života, nije mogao shvatiti dr- žavu i državne poslove. Nije mogao razumjeti, koliko je za. koristan i čJ- vječan napredak naroda potrebno i. vremena i razbora i žrtava, da se dr- žavni rad uputi pravcem, na kojemu će što prije doći olakšanje svima, te da mognu djeca živjeti bolje i pouz- danije od otaca. On je osjećao teškoću siromaštine, poreza, vojne dužnosti, bolesti i mnogih ljudskih nepravda, Demagog u selu On je svalio sve. obećao sve, — za u daljini pokazao na državu i težaku imandat. Kad mu je zlatna brda, digao pest na nepravdu i prolio gospodsku suzu za težačkom nevoljom, vješto la- skajući i vješto se prenemažući, neza- dovoljni težak vidio je u njemu pri- jatelja svoga i shvatio, da će ga iz- baviti samo ,vjera u Boga i — te- žačka sloga“. A iežačka sloga ne će spasili težaka. Ne će ga spasiti, jer među težacima kao i među gradskim svijetom ima go- tovana i lihvara, kapitalista i pauka, koli se svuda turaju naprijed, pripravni, da se popnu na leđa slabijima od sebe, što -se poštenim radom mučno provlače kroz život. Ne će mu pomoći »težačka sloga“, jer težačke sloge ne | može ni biti! Što je korisno težaku u Vojvodini i Slavoniji, nije korisno te- žaku u Hercegovini i Dalmaciji. Je li za ovo potreban primjer? Dok vojvo- dinski težak traži: slobodan izvoz pše- nice i kukuruza u tuđe zemlje, da ga mogne lakše i skuplje prodati, dalma- tinski: težak želi ograničenje izvoza ili imao je ravan put. zabranu, da mogne lakše i cjenije doći do kruha. A gdje se ne podudarajit koristi, tu ne može biti jedne volje ni jedne politike. Bez jedne. zajedničke politike težački stalež ne može nikada stvoriti jedne stranke, koja bi mogla “raditi za korist svih težaka. Zato ,zemljoradnički poktet“ nije | drugo nego igra demagogije i cijepanje narodnih snaga. Taj je pokret u Dal- | maciji oslabio Demokratsku Stranki:, a da težacima nije donio nikakvih ko- risti. i mii : Demokratska Strauka okupila je u svoje redove uz ostale staleže i naj- | veće mnoštvo težaka iz cijele Jugosia- | vije i kod posljednjih izbora pokazala se najjačom strankom u državi. Ona onije puno izgubila otpadom sekih dal- matinskih težaka pri tim izborima, ali. je Dalmacija puno izgubila. Ona nije mogla računati na pomoć te snažne jugoslovenske stranke onako, kako bi to s pravom mogla, .da joj je dala | puno povjerenje i birala njezine pred- stavnike. A sve upućuje birače iz Dal- macije na tu stranku : 1 njezina uspješ- na borba za državno jedinstvo, i otpor proti hrvatskom separatizmu i srpskom. hegemonizmu, koji unose najveći ne- red u državnu upitavu i ometaju pri- mjenu društvene pravde i jednakosti, koja je prva misao demokratije. A razborit i pravičan zemljoradnik i ne iraži ništa drugo od svoje države, onego mnogo brige za selo i mnogo pravde za sve. Ni jedno ni drugo ne može se ostvariti raskidanjem narodnih snaga, nego samo udruživanjem svih ' poštenih elemenata iz svih staleža, svih kojima je na srcu dobro ove države. A to je i prva namjera i svrha De- mokratske Strafike' “< doo Sjetite se Jugoslovenske Matice“! o Praznovieriu. i “Po Lehmannu praznovjerje je ono opće mnijerije,. koje ne opravdava Vjera ili je u opreci sa nazorima zna- nosti, Imamo i drugi naziv, sujevjerje, a dolazi od starosl, sujetan — ispra- zan, tašt. Praznovjerju nalazimo tra- Ša u najstarijoj povjesnoj predaji uop- će. Danas još živi ponajvećma kod Onih naroda, koji su se najdocnije oslobodili od divljaštva; među. ovima su najpraznovjerniji u Evropi Španjol- Ci, Južni Talijani, pa mi Jugosloveni. Nazad samih 150 godina bilo je na Balkanu mnogo nevinih žrtava radi Ovog ispraznog vjerovanja, Vračarske čarolije i zaklinjanja [egzorcizmi) imaju biljeg pola kršćan- Ski, a pola poganski i pokazuju. se Jasno kao plike preinake poganskih Caranja, . m2 ae : Stari Egipćani, Babilonci i Asirci Vjerovahu u zle duhove i vještice ta- “o, da je Hammurabi, kralj cjelokup- "e Babilonije, koji je živio okolo 1000 godina prije Mojsija, a 2200 pri- Je Hrista, naredio u svome zakonu (S ž. između ukupnih 280 $$), da se Vaki onaj, koji svog iskrnjega ne- Pravedno potvori, da je vještac odno- NO vještica, kazni smrću, a imanje da mu se zaplijeni. Jedan od najve- ćih asiriologa, F. Delitzsch, kaže na to: »Sram nas bilo, nas kršćane, da mi i danas vjerujemo u ovakove bu- dalaštine« (v, Delitzsch: Mehr Licht). Srednji vijek, sve do 18. stoljeća, bio je grozan u ovom pogledu. Fanatizam je tada bezbroj nevoljnika spalio na lomači. Ni dubrovačka republika ni- je bila pošteđena od one užasne po- šasti, od koje bolovahu i najnapred- nije države u Evropi. Ipak je dubro- vački kriminalni sud vodio samo 2 istrage protiv vještica 1660. i 1689. $od. Ove je istrage lijepo opisao Dr. Kosto Vojnović u CXXI knjizi »Rada Jugoslovenske akademije«, . Pokojmi Onyskiewicz u svojim »Sli- kama iz dubrovačke prošlosti« govo- ri o trećem procesu, koji se je vodio 1671. god., ali ne od državne već od crkovne vlasti. U prvim dvjema pro- cesima bile su jadnice osuđene na vješala, dok ovaj treći ne zna se ka- ko je svršio, U starini nailazimo i na mčre — incubi i succubi, kako ih "nazivahu Kimljani — koje ljude noću u spava- | nju pritiskuju i dihanje im zaustavlja“ ju. Incubi su muški, a succubi su žen- ske: jedni druge pratijahu razbludno u snu. Prijeporno je bilo pitanje sta- fih auktora, da li mogu nastati živu- ća bića, kad spolno opće vještice s vragovima. Francuz Bodin (zvan Bodinus), koji je 1580. god. u svom djelu »Daemonomania« tražio naj- žešće proganjanje = vještica, piše: '»Pred carem Sigi smundom pretresa- lo se je ovo pitanje i ustanovilo se je, da može doći do tog općenja i do porođaja..., Ali u ovoj stvari uče- njaci nijesu istog mišljenja. Jerolim i Agustin tvrde, da se iz toga. ništa ne rađa, a, kad bi se i rodilo, da ne će biti čovjek nego vrag (si fiat, diabolum in carne, non hominem fore). Ovaj je primjer dosta, a da se upo-. srednjeg vijeka, zna kobna bludnja radi koje je postradalo toliko nevinih žrtava praznovjerja. | | Stari nam ostaviše i vjerovanje u lorke (od tal orco s člankom I', kao lojstro od l'ostroilan- tina od F antenna), tako da imamo i poslovicu: visok kao lorko; isto je staro vjerovanje u vukodlake i tintiline, Mnogo načina za očuvanje od vje- ' štica i svih duhova bez sumnje se je razvilo u doba, kad je vjerovanje u vještice najvećma cvalo. Pri tome ni- je nikako isključena mogućnost, da se je dalo kršćanskih obličja pogan- skim predodžbama. ae Prije Grka i Rimljana upotreblja- vahu zapise i drugi stariji narodi, Ži- dovi su ih imali u obliku zmije kao ria- ušnike (minđuše, rećine), a Egipćani u obliku gundovalja, Na vratu bi ih nosile žene, ili bi ih objesile djeci oko vrata. Rimljani ih imađahu u ražnim formama, Nošahu ih na vratu, okolo ' ruke, na prstima, pa možda odatle dođoše u običaj đerdani, narukvice, niz bisera, prsten itd. Mladi Rimljanin prije nego bi obukao togu (narodno rimsko odijelo široko i dugo, od vu- ne), nosio je takav zapis zvan bullae. Aristotel pripovijeda, da slina čovje- čja ima moć protiv čarobnjaka, uje- da zmije itd, I danas neki prazno- vjerci, kad! govore o kužnim bolesti- ma, pljunu, pa će: »U kam se uprlal« U državi Rimskoj posta znanost slu- žba augur4 (od avis — ptica i gurere — ispitivati) i haruspika (haru — utroba i spex — gledalac), što bi u našem jeziku značilo: gataoci po pje- ' vanju tica'i gataoci po drobu zaklane životinje. Prije poduzimanja ratova, sazivanja skupština, sklapanja poslo- va pomnjivo. ispitivahu, kako lete | ptice ili kako dišu utrobe životinja prenesenih za žrtvu. »Fascinum« zva-