a

pre 2.

po slavlja bit će Boga ljčkh
—š # od dal — punih trideset
£ odi! ha,

skog Dubrovnika dočekao je u Car-

stvu nebeskih sanja, da čuje od Hr-

vala i Srba — uz nebratske kavge,
nevolje naše —i| mnogu iskrenu mo-
Hitvu za bratsku slogu; viđao je on,

. kako se međi nama na toliko mjesta
podižu gYančice mira, ljubavi i brat-

stva, kako se ruši mač i uništava sje-
me klete mržnje među nama, jedno-

“krvnom braćom, kako se utire gol-

gotski put k narodnom. oslobođenju
i ujedinjenju... ,.

Da se pokloni svome. ljubimcu pje-
sniku, stiže nam tada oda svih stra-
na naše prostrane domovine silan
narod, ogroman .broj bratskih gosti,
sa cvijećem na, prsima, sa lovorom u

ruci, vesela lica i vedra čela, građani

sa: seljacima i otočanima, obilje du-

“ boke učenosti i zdravog pučkog osje-

ćaja. Sakupljao se pred zajednički
spomenik na »Poljani« u jedno kolo
taj naš mnogobrojni svijet, da se do-
stojno. oduži onom  Velikanu, koji
nam je svima lijepo pjevao o jedin-
stvu, slozi i ljubavi; zgrnu se cijeli taj
puk. u ovaj sv. Vlaha, Grad, koji. je
nekada zavađeni braću mirio i o do-

bru i im radio.

U ovom kulturnom, našem i slaven-
skom slavlju braiski je dočekano i

 počašćeno Sokolsko Društvo

iz Splita, kad i ono, slavenskim ushi-

ćenjem radosno, prispije na  dubro-

vačke žale: da se pokloni svetoj sje-
ni besmrtnog nam pjesnika,

- To su bili sa dalmatinskog Primor-
ja prvi Sokoli, te posjetiše naš Grad,
bili su to i prvi Sokoli iz Splita. Da,
baš “nazad trideset godina, na

26. jalmara. god, 1893, bili su u Splitu
udareni . prvi. žtemeli_ Sokelskam.: ignja.

jezdu, u prisustvu odlične češke pa-
triotkinje < Maruške | Neureiterove,
koja je na naš jug došla: iz zemlje,
gdje je sokolska ideja bila onda u pu-
nom jeku, Splitski Sokoli, skupivši
se iz svih društvenih slojeva u cilju
nacijonalnog osviješćenja, moralnog
podizanja i-tjelesnog jačanja, korpo-
rativno stigoše na našu i Gundulićevu
proslavu, kao nestranačka instituci-
ja, kao elemenat mira i bratske sloge.
Kako su se Dubrovčani divili toj or-
ganizovanoj vojsci u crvenim košu-
ljama, .sa perom: sokolovim ra kapi
ponosnoj! Kako je vas narod izlazio
da vidi te »Sokoliće«, — kako su ih

oonada nekoji u sašeko puku od sia a

prozvalil.:..,

Biloj je to onih votilik daća: o 30
godina .,., S toga je i u našem Du-
hposiščkiim Sokolskom Društvu ra-

zumljiva živa bratska radost i veselje

ovih dana rad splitske. proslave —-
jubileja Sokolskog Društva.

ia 4

Godina je 1915... druga teška rat-
ta godina... U Gradu sv. Vlaha opet
je po redu došao Njegov blagi
dan, pa se i taj, prema teškim pri-
likama, što se može dostojnije, slavi...
Dubrovčani u Sarajevu spravljaju se

da se i tamo u tjeskobama, u skupu:

pomole svome Svecu Mučeniku, da
se u Njegovo ime i »grličaju« za se i
za svoje mile.,, U isto ono doba tri
mlada mrtva tijela više u dvorištu sa-
rajevskog zatvora — tri žrtve, koje
svojim mučeništvom i smrću platiše
svoje uvjerenje i svoj rad za slobodu..
To su bili Danilo, Vojko i Miško —
tri Sokola siva! , N njaka

Ges Imin Lu

Od onog ME ko BA ži
našeg: drogi najveći pjesnik slovin- |

Interviow m. i pjesnika KA Voj-

škome ,Venkov“, u kome g. Čvan-
čare, prizdati čke tog uvaženog
češkog lista opširno i s. dubokom
simpatijom priča kako se sastao s
Ivom Vojnovićem na grobu njegove
majke na Lapadu — važan je za nas
oi s toga, što se naš slavni dramatičar
izražava o historičkoj i socijalnoj mi“
siji Dubrovačke aristokracije. Na pi-
tanje redaktora , Venkova“: da lije
zadovoljan s kritikama jugoslovenskih
novina o njegovom najnovijem djelu

»Maškarate ispod Kuplja“, Ivo Voj«

nović. odgovara : ' Ž

Ja cijenim slobodu kritike nada
sve. Otkad pišem nisam se nikada
usprotivio kritici onih koji su kazali
iskreno svoj sud o meni. A _moram
priznati da me kritika mog naroda u
ogromnoj većini potpuno shvatila.
Ali ne mogu promučati netemeljite
napadaje koji su prije malo dana na-
šli mjesta u jednom zagrebačkom
organu. (U. »Obzoru«. Prim. uredn.)
Ni izdaleka ne kanim se pozabaviti
sa žučljivim tonom i perlidnim pod-
valama sadržanim u onome članku,
ali ne mogu, dragi gospodine, zatajati
svoje začuđenje nad površnom a
škroz i skroz pogrešnom ekskurzi-

jom onoga pisca na teren njemu pot- |

puno nepoznat u domeni socijalnih
i političkih evropskih prilika, .

Onaj $ospodin trudi se da omalo-
važi dubrovački patricijat nazivajući
ga trgovačkim, t. j. kramar-
skim, a da veliča veliku češku je-
uđalnu aristokraciju koja bi jedina
bila pravo plemstvo. Ono drugo on
upoređuje, i ako ne direktno, sa se-
ljačkim | plemstvom  turopoljskim.
Ovakovo je mišljenje. žalosni rezultat.
savršenog nepoznavanja istorije, ne:
samo dubrovačke, nego evropske
uopće. — U malo riječi ne ćete od

mene. tražiti da_oborim. tako, tende prema svemu. što-drugi uradi, oni-ka--

cijozno jedno izvrtanje istorijskog
razvoja ovih aristokracija, Zadovo-
ljiću se tim da naglasim da je češka

aristokracija, koja u ostalom poslije
Bjelogorske bitke i nije više bila.

češka, spadala u red feudalnih, teri-
torijalnih aristokracija, u kulturnom
pogledu nesravnjivo manje zaslužnih
Za tečevine slobode i za cvat kulture
od onih aristokracija koje £. L, po-
rugljivo nazivlje »trgovačkim«,

Sve su se velike talijanske aristo,
| kracije bavile trgovinom i neprekid-

no stvarale nova  saobraćajna sred-
stva između Istoka i Zapada, takove
su mletačka, genoveška, pizanska
itd., a trgovačka florentinska — koja
je nrg i ona bila aristokratska, jer
šu se neprekidno novi domovi odva-
jali od velike pučke mase i upravljali
državom — poznata je cijelome svi-

'jetu i zna se da su Medičejci bili obi-

čni bogati trgovci.
Ovaj »trgovački« patricijat, bio je

pravi stvoritelj univerzalne kulture

od koje mi neprekidno živimo, oživ-
ljavajući faktor lijepih vještina i knji-
ževnosti, veliki graditelj i najzad ve-
liki humanista i humani propagator
filozofskih ideja i društvenih reforma

“koje su predhodile revoluciji XVIII,

vijeka, što se sve ne može reći ni o
češkoj, ni o hrvatskoj, ni uopće o ci-
jeloj aristokraciji germanskoga tipa u
centralnoj Evropi. I jer je dubrovački
patricijat bio sve ono prvo, za to mu
dugujemo ovaj biser koji se zove Du-
brovnik, dugujemo mu jednu bogatu
Kniššvnost podržavanje  nacijonal-

nog karaktera zemlje i otmjeni duh
našega naroda naročito u južnoj Dal-
maciji, I to se sve moglo postići jer
su oni aristokrati prodavali sukno i
mirodije, trgovali po sredozemnom
moru i Balkanu 1 pravili trgovačke
bilanse mjesto oružanih pohoda i

noića, koji je nedavno izašao u pra

Žalosno je da se u XX. vijeku ima-

mo još povraćati na ovako elemen-:

tarne lekcije o izvorima kulture i slo-
bode, Nije li žalosno pak to siste-
matsko ocrnjivanje svoje istorije i
svojih institucija kojima se sa puno
razloga imamo da ponosimo, a veli-
čanje nama dalekih i naročito po du-
hu našeg naroda tuđih i dušmanskih
društvenih klasa! A što je još najža-
losnije i najkarakterističnije za vri-
jeme u koje živimo jest vidjeti hyper-
demokrate veličati feudalnu  aristo-

okraciju a ponizivati t. zv. »trgova-

čku« koja je cijelim svojim duhom i
pravcem svoga rada najbliža današ-
njoj mironosnoj demokraciji! Za to
svako mora da konstatuje istinu, da
današnja bankarska i buržoaska de-
mokracija koja nadahnjava one in-
telektualae  hyperdemokrate,  svo-
jem lupežljivosti najbliža feudalnoj
aristokraciji srednjega vijeka.
Ivo Vojnović.

NANNMZRANRNASSNNESNNCAEEANE

Fotografija — radiknla,

»Demokratija« piše:

Svi i svakad jednaki!
Zbilja se tako može reći o našim
radikalnim prvacima, bez obzira ko-
joj grupi pripadaju i kojem se radi.
kalskom svecu klanjaju.

Vlastoljubivi do ludila, oni ne nio-
gu da zamisle državu i državnu vlast
bez radikalne vade; koristoljubivi i
oportunisti do krajnosti, oni razmet-

ljivo brane svoje postupke »višim

državnim razlozima« i svim drugim
sredstvima, koja im do ruke dođu.

Dvoteornmi, troteorni, čak i mnogoteor-

ni, oni jednom merom mere tuđe, a
drugom svoje greške i zasluge, kako
im kad treba, Netrpeljivi i razorni

priciozno i uporno poriču svačije za-
sluge, a svoje veličaju; svud i svakad
kratkovidi i ograničena uma da pred-
vide velike događaje, koji se tiču
sudbine  celoga naroda, oni s razro-
gačenim očima posmatraju sitnice,
koje dodiruju njih i njihove interese.
Lažljivi na tuđ račun, oni se u sva-
koj zgodnoj prilici bez skrupula slu-
že imenima o kojima se u javnosti ne
diskutuje; državu i državnu imovinu
smatraju i tretiraju kao svoju prćiju;
činovnike i druge državne službeni-
ke od vajkada, pa i danas, smatraju

kao svoje sluge i nemilosrdno ih iz-.

bacuju ta ulicu, kad god im se pro-
hte; oni u njima ne traže savesne rad-
nike, već slepe partizane. Oni narod
bezočno obmanjuju i zavode već pu-
nih pedeset godina, a nisu uspeli da
mu obezbede ni tora ni obora, ni piv-
nice ni žitnice, ni guvna, ni njive, ni
livade, a kamo li dragocena života.

Stranka im je preča od države; mi-

liji im je njihov  strančar  nevaljao,
renegat, izdajnik, nego li tuđ najbolji
građanin; pred svetom se grle i cma-
ču čak i onda kad se iza kulisa sva-
đaju i grde, a drugom spletkare i
podmeću nogu i onda kad mu se naj-
ljubeznije smeše, Pakosni i tesnogru-
di, oni ne prezaju ni od političkih
prestupa, koji često graniče s pravim
izdajstvom narodnih i državnih inte-
resa, samo kad treba da naškode
partijskom protivniku, i to, naravno.
nazivaju dubokom državničkom mu-
drošću. Nelojalni u opoziciji, a reak-
cijonarni na vlasti, oni bez ustruča-
vanja primenjuju sistem pritiska, zlo-
upotrebe vlasti, zastrašivanja i ne-
čuvene korupcije; zaslepljeni zavišću

i žudnjom za vlašću, oni bez nevolje

bacaju zemlju u jedan vrtlog unutraš-
nje partijske izborne borbe u vreme-
nu kad svud oko nas sevaju ratne

: s E. Br, 38.

jetava zen :. varnice, možda i opasnije od onih de.
najviše KRV sjeverna aristokracija. /

vetstotina četrnaeste godine. Oni su
rušioci ili protektori rušilaca krvavo
stečenoga narodnoga jedinstva i slo-
bode; zaštitnici i potkupljivači boga-
tih spahija, aga i begova, koji su ve-
kovima pljačkali i globili narod i to-
vili se krvavim njegovim znojem; uz-
danica i duhovni pomagači svih onih
koji potkopavaju temelj naše države
ili zlurado očekuju njeno rasulo,. oni
lakomisleno potpiruju ili podržavaju
versko trvenje i plemensku borbu,
koja je hiljadu godina razdirala i sla-
bila naš troimeni narod na štetu na-
rodnoga jedinstva, snage i prosvete.
Nepravedni i bezobzirni kao i uvek,
oni ratnu odštetu isplaćuju krišom
samo svojim prijateljima, a ostale
ostavljaju i bez hleba, i bez krova
nad glavom. Nezahvalni prema pra-
vim tvorcima države i narodnoga je-
dinstva, oni ostavljaju i mjih i njihovu

 onejač FA umiru od gladi, da prose

koru hleba, da se mrznu od zime,
da se stide svoje golotinje. Lažljivi od
vajkada, oni bez stida izvrću istinu i
falsifikuju svakom poznate činjenice.
Površni i lakomisleni, oni ne poznaju,
ili neće da poznaju zakone političke,
ekonomske i moralne Poole je-
dnoga naroda,
To su fakta, koja proviruju iz svih
njihovih postupaka, iz svih preduze-
ća, iz svih novina, te se podrugljivo
keze i pljuju u lice istini, pravdi i sa-
vremenom moralu. Pa ipak ima ljidi,
koji u svemu tome vide, tobož, neku
načelnost i truđe se da toj beglučkoj
kobili, što se zove radikalna stranka,
očuvaju život, kako bi je uzjahao
Kurta, jali Murta. ' V,N
Pred izbore.
: (Iskrice). e
Pai KA radikalskik. se krugova saznaje,“
do su radikali u nekim mjesiiuna“ rije-'
šili, da će sa zemljoradnicima izaći na
izbore zajedno kao ,srpska “narodna “
pravoslavna stranka“. Kad imamo či-
sto katoličku, čisto muslimansku, zašto '
ne bismo imali i čisto pravoslavnu!
— ,N. Doba“ saznaje, da je po na-
redbi iz Rima stavljeno na znanje ira
Mati Vujičiću iz Fojnice, koji je bio
zajednički kandidat i pravoslavni i ka:
tolički na zemljoradničkoj listi, đa mu

se zabranjuje takov sporazum, jer da |
svećenici ne mogu s pravoslanima skla- |

pati nikakova kompromisa. (A mogu, - |
veli list, s komunistima 1)

— I ,Srpska Stranka“ je izdala svoj

“ izborni proglas s parolom ,Velika Sr-

bija“. No vlada je proglas zaplijenila,
jer i pašićevci s dr. Miladinovićein na
čelu agitiraju s ,Velikom Srbijom“, pa.
se ljudi boje — konkurencije.
—'I Wrangelovci bi htjeli u radi- —
kale! Jest, osječki sud je u stotinu .
neprilika, jer su radikali ukumili po- -
što-poto, da i Wrangelovce uvrste u
izborne listine, premda su oni samo
kao privremeni gosti u našoj državi.
—- Tuča između radikala i zemljo-
radnika. U Palama kraj Sarajeva mi-
nistar je Srškić imao radikalsku skup-
štinu, na koju su došli i zemljo-
radnici i — razjurili je! Ovo je tako
ogorčilo radikale, da su se pobili sa
zemljoradnicima. Ima nekoliko ranje-
nih, a jedan je seljak od zadobivenih E
rana i umr'o.
— I ovo'se čita u novinama : Rađe
Plazina, radikalski kandidat u Draga-
čevu, kao predsjednik okružnog odbora
u Čačku, daje novac za popravak mo-
stova i putova samo svojim _ pristaša-

oma, koji novac uzimlju, ali popravaka

nikako ne vrše.

-— Zemljoradnička stranka u Srbiji,
Po svemu sudeći, posve je skrahirala. |
Oni koji su u nju bili zavedeni pro- “|