a pre 2. po slavlja bit će Boga ljčkh —š # od dal — punih trideset £ odi! ha, skog Dubrovnika dočekao je u Car- stvu nebeskih sanja, da čuje od Hr- vala i Srba — uz nebratske kavge, nevolje naše —i| mnogu iskrenu mo- Hitvu za bratsku slogu; viđao je on, . kako se međi nama na toliko mjesta podižu gYančice mira, ljubavi i brat- stva, kako se ruši mač i uništava sje- me klete mržnje među nama, jedno- “krvnom braćom, kako se utire gol- gotski put k narodnom. oslobođenju i ujedinjenju... ,. Da se pokloni svome. ljubimcu pje- sniku, stiže nam tada oda svih stra- na naše prostrane domovine silan narod, ogroman .broj bratskih gosti, sa cvijećem na, prsima, sa lovorom u ruci, vesela lica i vedra čela, građani sa: seljacima i otočanima, obilje du- “ boke učenosti i zdravog pučkog osje- ćaja. Sakupljao se pred zajednički spomenik na »Poljani« u jedno kolo taj naš mnogobrojni svijet, da se do- stojno. oduži onom Velikanu, koji nam je svima lijepo pjevao o jedin- stvu, slozi i ljubavi; zgrnu se cijeli taj puk. u ovaj sv. Vlaha, Grad, koji. je nekada zavađeni braću mirio i o do- bru i im radio. U ovom kulturnom, našem i slaven- skom slavlju braiski je dočekano i počašćeno Sokolsko Društvo iz Splita, kad i ono, slavenskim ushi- ćenjem radosno, prispije na dubro- vačke žale: da se pokloni svetoj sje- ni besmrtnog nam pjesnika, - To su bili sa dalmatinskog Primor- ja prvi Sokoli, te posjetiše naš Grad, bili su to i prvi Sokoli iz Splita. Da, baš “nazad trideset godina, na 26. jalmara. god, 1893, bili su u Splitu udareni . prvi. žtemeli_ Sokelskam.: ignja. jezdu, u prisustvu odlične češke pa- triotkinje < Maruške | Neureiterove, koja je na naš jug došla: iz zemlje, gdje je sokolska ideja bila onda u pu- nom jeku, Splitski Sokoli, skupivši se iz svih društvenih slojeva u cilju nacijonalnog osviješćenja, moralnog podizanja i-tjelesnog jačanja, korpo- rativno stigoše na našu i Gundulićevu proslavu, kao nestranačka instituci- ja, kao elemenat mira i bratske sloge. Kako su se Dubrovčani divili toj or- ganizovanoj vojsci u crvenim košu- ljama, .sa perom: sokolovim ra kapi ponosnoj! Kako je vas narod izlazio da vidi te »Sokoliće«, — kako su ih oonada nekoji u sašeko puku od sia a prozvalil.:.., Biloj je to onih votilik daća: o 30 godina .,., S toga je i u našem Du- hposiščkiim Sokolskom Društvu ra- zumljiva živa bratska radost i veselje ovih dana rad splitske. proslave —- jubileja Sokolskog Društva. ia 4 Godina je 1915... druga teška rat- ta godina... U Gradu sv. Vlaha opet je po redu došao Njegov blagi dan, pa se i taj, prema teškim pri- likama, što se može dostojnije, slavi... Dubrovčani u Sarajevu spravljaju se da se i tamo u tjeskobama, u skupu: pomole svome Svecu Mučeniku, da se u Njegovo ime i »grličaju« za se i za svoje mile.,, U isto ono doba tri mlada mrtva tijela više u dvorištu sa- rajevskog zatvora — tri žrtve, koje svojim mučeništvom i smrću platiše svoje uvjerenje i svoj rad za slobodu.. To su bili Danilo, Vojko i Miško — tri Sokola siva! , N njaka Ges Imin Lu Od onog ME ko BA ži našeg: drogi najveći pjesnik slovin- | Interviow m. i pjesnika KA Voj- škome ,Venkov“, u kome g. Čvan- čare, prizdati čke tog uvaženog češkog lista opširno i s. dubokom simpatijom priča kako se sastao s Ivom Vojnovićem na grobu njegove majke na Lapadu — važan je za nas oi s toga, što se naš slavni dramatičar izražava o historičkoj i socijalnoj mi“ siji Dubrovačke aristokracije. Na pi- tanje redaktora , Venkova“: da lije zadovoljan s kritikama jugoslovenskih novina o njegovom najnovijem djelu »Maškarate ispod Kuplja“, Ivo Voj« nović. odgovara : ' Ž Ja cijenim slobodu kritike nada sve. Otkad pišem nisam se nikada usprotivio kritici onih koji su kazali iskreno svoj sud o meni. A _moram priznati da me kritika mog naroda u ogromnoj većini potpuno shvatila. Ali ne mogu promučati netemeljite napadaje koji su prije malo dana na- šli mjesta u jednom zagrebačkom organu. (U. »Obzoru«. Prim. uredn.) Ni izdaleka ne kanim se pozabaviti sa žučljivim tonom i perlidnim pod- valama sadržanim u onome članku, ali ne mogu, dragi gospodine, zatajati svoje začuđenje nad površnom a škroz i skroz pogrešnom ekskurzi- jom onoga pisca na teren njemu pot- | puno nepoznat u domeni socijalnih i političkih evropskih prilika, . Onaj $ospodin trudi se da omalo- važi dubrovački patricijat nazivajući ga trgovačkim, t. j. kramar- skim, a da veliča veliku češku je- uđalnu aristokraciju koja bi jedina bila pravo plemstvo. Ono drugo on upoređuje, i ako ne direktno, sa se- ljačkim | plemstvom turopoljskim. Ovakovo je mišljenje. žalosni rezultat. savršenog nepoznavanja istorije, ne: samo dubrovačke, nego evropske uopće. — U malo riječi ne ćete od mene. tražiti da_oborim. tako, tende prema svemu. što-drugi uradi, oni-ka-- cijozno jedno izvrtanje istorijskog razvoja ovih aristokracija, Zadovo- ljiću se tim da naglasim da je češka aristokracija, koja u ostalom poslije Bjelogorske bitke i nije više bila. češka, spadala u red feudalnih, teri- torijalnih aristokracija, u kulturnom pogledu nesravnjivo manje zaslužnih Za tečevine slobode i za cvat kulture od onih aristokracija koje £. L, po- rugljivo nazivlje »trgovačkim«, Sve su se velike talijanske aristo, | kracije bavile trgovinom i neprekid- no stvarale nova saobraćajna sred- stva između Istoka i Zapada, takove su mletačka, genoveška, pizanska itd., a trgovačka florentinska — koja je nrg i ona bila aristokratska, jer šu se neprekidno novi domovi odva- jali od velike pučke mase i upravljali državom — poznata je cijelome svi- 'jetu i zna se da su Medičejci bili obi- čni bogati trgovci. Ovaj »trgovački« patricijat, bio je pravi stvoritelj univerzalne kulture od koje mi neprekidno živimo, oživ- ljavajući faktor lijepih vještina i knji- ževnosti, veliki graditelj i najzad ve- liki humanista i humani propagator filozofskih ideja i društvenih reforma “koje su predhodile revoluciji XVIII, vijeka, što se sve ne može reći ni o češkoj, ni o hrvatskoj, ni uopće o ci- jeloj aristokraciji germanskoga tipa u centralnoj Evropi. I jer je dubrovački patricijat bio sve ono prvo, za to mu dugujemo ovaj biser koji se zove Du- brovnik, dugujemo mu jednu bogatu Kniššvnost podržavanje nacijonal- nog karaktera zemlje i otmjeni duh našega naroda naročito u južnoj Dal- maciji, I to se sve moglo postići jer su oni aristokrati prodavali sukno i mirodije, trgovali po sredozemnom moru i Balkanu 1 pravili trgovačke bilanse mjesto oružanih pohoda i noića, koji je nedavno izašao u pra Žalosno je da se u XX. vijeku ima- mo još povraćati na ovako elemen-: tarne lekcije o izvorima kulture i slo- bode, Nije li žalosno pak to siste- matsko ocrnjivanje svoje istorije i svojih institucija kojima se sa puno razloga imamo da ponosimo, a veli- čanje nama dalekih i naročito po du- hu našeg naroda tuđih i dušmanskih društvenih klasa! A što je još najža- losnije i najkarakterističnije za vri- jeme u koje živimo jest vidjeti hyper- demokrate veličati feudalnu aristo- okraciju a ponizivati t. zv. »trgova- čku« koja je cijelim svojim duhom i pravcem svoga rada najbliža današ- njoj mironosnoj demokraciji! Za to svako mora da konstatuje istinu, da današnja bankarska i buržoaska de- mokracija koja nadahnjava one in- telektualae hyperdemokrate, svo- jem lupežljivosti najbliža feudalnoj aristokraciji srednjega vijeka. Ivo Vojnović. NANNMZRANRNASSNNESNNCAEEANE Fotografija — radiknla, »Demokratija« piše: Svi i svakad jednaki! Zbilja se tako može reći o našim radikalnim prvacima, bez obzira ko- joj grupi pripadaju i kojem se radi. kalskom svecu klanjaju. Vlastoljubivi do ludila, oni ne nio- gu da zamisle državu i državnu vlast bez radikalne vade; koristoljubivi i oportunisti do krajnosti, oni razmet- ljivo brane svoje postupke »višim državnim razlozima« i svim drugim sredstvima, koja im do ruke dođu. Dvoteornmi, troteorni, čak i mnogoteor- ni, oni jednom merom mere tuđe, a drugom svoje greške i zasluge, kako im kad treba, Netrpeljivi i razorni priciozno i uporno poriču svačije za- sluge, a svoje veličaju; svud i svakad kratkovidi i ograničena uma da pred- vide velike događaje, koji se tiču sudbine celoga naroda, oni s razro- gačenim očima posmatraju sitnice, koje dodiruju njih i njihove interese. Lažljivi na tuđ račun, oni se u sva- koj zgodnoj prilici bez skrupula slu- že imenima o kojima se u javnosti ne diskutuje; državu i državnu imovinu smatraju i tretiraju kao svoju prćiju; činovnike i druge državne službeni- ke od vajkada, pa i danas, smatraju kao svoje sluge i nemilosrdno ih iz-. bacuju ta ulicu, kad god im se pro- hte; oni u njima ne traže savesne rad- nike, već slepe partizane. Oni narod bezočno obmanjuju i zavode već pu- nih pedeset godina, a nisu uspeli da mu obezbede ni tora ni obora, ni piv- nice ni žitnice, ni guvna, ni njive, ni livade, a kamo li dragocena života. Stranka im je preča od države; mi- liji im je njihov strančar nevaljao, renegat, izdajnik, nego li tuđ najbolji građanin; pred svetom se grle i cma- ču čak i onda kad se iza kulisa sva- đaju i grde, a drugom spletkare i podmeću nogu i onda kad mu se naj- ljubeznije smeše, Pakosni i tesnogru- di, oni ne prezaju ni od političkih prestupa, koji često graniče s pravim izdajstvom narodnih i državnih inte- resa, samo kad treba da naškode partijskom protivniku, i to, naravno. nazivaju dubokom državničkom mu- drošću. Nelojalni u opoziciji, a reak- cijonarni na vlasti, oni bez ustruča- vanja primenjuju sistem pritiska, zlo- upotrebe vlasti, zastrašivanja i ne- čuvene korupcije; zaslepljeni zavišću i žudnjom za vlašću, oni bez nevolje bacaju zemlju u jedan vrtlog unutraš- nje partijske izborne borbe u vreme- nu kad svud oko nas sevaju ratne : s E. Br, 38. jetava zen :. varnice, možda i opasnije od onih de. najviše KRV sjeverna aristokracija. / vetstotina četrnaeste godine. Oni su rušioci ili protektori rušilaca krvavo stečenoga narodnoga jedinstva i slo- bode; zaštitnici i potkupljivači boga- tih spahija, aga i begova, koji su ve- kovima pljačkali i globili narod i to- vili se krvavim njegovim znojem; uz- danica i duhovni pomagači svih onih koji potkopavaju temelj naše države ili zlurado očekuju njeno rasulo,. oni lakomisleno potpiruju ili podržavaju versko trvenje i plemensku borbu, koja je hiljadu godina razdirala i sla- bila naš troimeni narod na štetu na- rodnoga jedinstva, snage i prosvete. Nepravedni i bezobzirni kao i uvek, oni ratnu odštetu isplaćuju krišom samo svojim prijateljima, a ostale ostavljaju i bez hleba, i bez krova nad glavom. Nezahvalni prema pra- vim tvorcima države i narodnoga je- dinstva, oni ostavljaju i mjih i njihovu onejač FA umiru od gladi, da prose koru hleba, da se mrznu od zime, da se stide svoje golotinje. Lažljivi od vajkada, oni bez stida izvrću istinu i falsifikuju svakom poznate činjenice. Površni i lakomisleni, oni ne poznaju, ili neće da poznaju zakone političke, ekonomske i moralne Poole je- dnoga naroda, To su fakta, koja proviruju iz svih njihovih postupaka, iz svih preduze- ća, iz svih novina, te se podrugljivo keze i pljuju u lice istini, pravdi i sa- vremenom moralu. Pa ipak ima ljidi, koji u svemu tome vide, tobož, neku načelnost i truđe se da toj beglučkoj kobili, što se zove radikalna stranka, očuvaju život, kako bi je uzjahao Kurta, jali Murta. ' V,N Pred izbore. : (Iskrice). e Pai KA radikalskik. se krugova saznaje,“ do su radikali u nekim mjesiiuna“ rije-' šili, da će sa zemljoradnicima izaći na izbore zajedno kao ,srpska “narodna “ pravoslavna stranka“. Kad imamo či- sto katoličku, čisto muslimansku, zašto ' ne bismo imali i čisto pravoslavnu! — ,N. Doba“ saznaje, da je po na- redbi iz Rima stavljeno na znanje ira Mati Vujičiću iz Fojnice, koji je bio zajednički kandidat i pravoslavni i ka: tolički na zemljoradničkoj listi, đa mu se zabranjuje takov sporazum, jer da | svećenici ne mogu s pravoslanima skla- | pati nikakova kompromisa. (A mogu, - | veli list, s komunistima 1) — I ,Srpska Stranka“ je izdala svoj “ izborni proglas s parolom ,Velika Sr- bija“. No vlada je proglas zaplijenila, jer i pašićevci s dr. Miladinovićein na čelu agitiraju s ,Velikom Srbijom“, pa. se ljudi boje — konkurencije. —'I Wrangelovci bi htjeli u radi- — kale! Jest, osječki sud je u stotinu . neprilika, jer su radikali ukumili po- - što-poto, da i Wrangelovce uvrste u izborne listine, premda su oni samo kao privremeni gosti u našoj državi. —- Tuča između radikala i zemljo- radnika. U Palama kraj Sarajeva mi- nistar je Srškić imao radikalsku skup- štinu, na koju su došli i zemljo- radnici i — razjurili je! Ovo je tako ogorčilo radikale, da su se pobili sa zemljoradnicima. Ima nekoliko ranje- nih, a jedan je seljak od zadobivenih E rana i umr'o. — I ovo'se čita u novinama : Rađe Plazina, radikalski kandidat u Draga- čevu, kao predsjednik okružnog odbora u Čačku, daje novac za popravak mo- stova i putova samo svojim _ pristaša- oma, koji novac uzimlju, ali popravaka nikako ne vrše. -— Zemljoradnička stranka u Srbiji, Po svemu sudeći, posve je skrahirala. | Oni koji su u nju bili zavedeni pro- “|