| pretplata: 48 i. na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino-
zemstvo 100 D. na god. Plativo i utuživo u Dubrovniku.

IZLAZI SVAKE SUBOTE :NAPODNE

IZ ZBIRKE
_[.2:. FRANA S. DABROVIĆ

“O

VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACI JE

Oglasi: 1 em. visine u širini stugfca 4 Din; za stalne o2W
sivače po dogovoru. Priposlana i zahvale 4 Din. redak

7»; ko
.
'
s.
.
FS

pi

Godina II.

Dubrovnik, 10. iebruara 19253.

Broj 39.

—

| godin Ti, Sveti Uimho,

što si i ove godine učinio ono Tvoje
1 .tamozo“ Čudo od Čudesa — mnogo
znamenitije, važnije i svetije od onoga
što čini oni sveti“ veseljak Gjenaro u
Napuli, kad mu šune ili kad mu do-
dije nametljiva dreka kriješidvih laza-
guna -—— pa dok ovome kadgod od
| jeda a možda i od smijeha uzavri
| zgrunuta krv u goštarici od skla,

Ti, Sveče naš, svake godine, molili

| brovačko smrznuto srce u Gradu od
kamena.

A Ti žnaš najbolje, Sveti Vlaho, što
to hoće rijet, biti od kamena dok ti
sice još živo u grudima tuče.

Jer nije ni jedno, ni dva, ni deset,
ni sto godišta, već je nebrojeni niz
| vjekova proteklo, otkad uspravan, tvrd,
| neslomivih koljena stražariš na grad-

skijem mirima motreći sve dobro a
praštajući možda odviše i sve zlo, pa
di ludosti, i griiehe, i slaboće, i zloće,
d skrovite bolove, i tiha odricanja, i
Sgrabežljivosti spekulanata, i nemar za

djepotom u duševnom neradu i u pre-
Kziru kriatih poleta.
do Gledajući, velim, vas taj jad što tra-
od vurinom nehajstva i zaboravi zaraste i
pokri zapuštene ploče ovog božanskog
| Šarkofaga tisućljetne državničke slave,
Pada nijesi nioda
S Tvome usudnom vidjenju prolaznih vje-
Ilova — Bog bi znao zašto! — ni
f parežat, ni Zavikat, ni s bedema saći,

nininA 112. hhla sa

Weharno stado koje ti Bog i Senat
časno povjeri da ga čuvaš i braniš.

Ti ćeš mi rijeti, Sveče, ja znam, da
Je prvo držanstvo vladara, kakav si ti:
Posluh Onome koji Te namjesti na
boj usudnoj visočini e da sve slušaš,
e vidiš i sve mu pak ispripoviješ —
ali ja znam i ono što Ti ze ćeš da
Priznaš, a to je, da u prkos tvojoj
Neustrašivoj straži na vratima, po be-
demima, PO tvrgjavam i na vrhu vrha

Te ili ne molili Te _ mi, rastopiš du-

A js

pa.“ Pastoralom zamlatit po glavi to'

Tvog hrama, otkle Ti još uvijek pra-
štaš ugledne i nedogledne zloće —
jer si dobar, dobar, kako te Tvoje do-
brostive ruke koje utrnuše od pustoga
blagosivljanja i držanja kamen-grada
na ,tacunu“ —

jest znam da si se cigli jedan put
od statosti i jada uvalio u sto na Bo-
kari a drugi, i nadamo se zadnji put,
obrnuo škinu Tvome stadu i uputio
se s pastoralom ko prosjačkim štapom
u ruci, da s vrata od Ploča, ideš ne-
kome .u susret — ali kome? — ili da
ostaviš možda za uvijek  prekipjelu
zlobu onog tradicijonalnog ,Vaso di
vipere esposte al sole“.

Pa ipak za to — a možda uprav
za io što si se nemoćan nagledo toli-
koga zla: u tolikoj ljepoti, Ti htjede
ostati vjeran starome zakonu skladnosti

i zadane riječi, pa si eto i sad učinio

kao svegj, a možda ko nigda Prije,
ono Tvoje pretrudno svakogodišnje čudo
od čudesa uskrsnuvši prezrenu ljubav
u probugjenoj toploti srca, koje ispod
sedam kora besćuinosti, zavisti, inte-
resa, straha, neharnosti, sprdnje i ne-
znanja stađe opet da kuca jednim je-
dinstvenim ritmom dobrote u har suncu
kojim ga Ti osvijesti i poljubi.

Jer dosta bi da okrunjena glava min-
četske  gordosti zagrmi  starodavnim
dozivom topova, a da se smrznuti po-

elaio drabrano ta dbkkačzs 8gaeuwo seine vd

motaše i da prastara i preplemenita
krv vjekova počne opet da lupa onim
istim valom spasonosnog zanosa od
kojeg zadrhta Gundulićevo objavljenje,
Nikolino mučeničivo, Boškovićevo sve-
znanje i Medovo željkovanje.

E tađa vas Grad bi jedno čudo mla-
dosti i milošte, jer sve što je šara na
nebu, na zemlji i na moru usklikta
ljepotom naroda, zavijori ponosom kr-
staša, zazeleni se vijencima lovorike i

.poma, zatalasa se jekom zvonova, ta-

lambasom trubalja, puškaranjem oružja
do krajnje apoteoze svečevih Moći,
kada praćene letom golubova i obavite

dimom tamjana stupahu po istim vje-
kovnim stazama kuda j€ onda ko i
danas, iza. purpurnog baldakina Go-
spodinovih Pelenica prolazila uznosita,
kraljevska, tajanstvom neumrlosti pre- |
obražena Avet tristogodišnje isprošene |
molitve Osmanovog Pjesnika.

Je, to je ono bilo, to, što raskinu
i začuji povoj okolo rastopljenog du-
brovaćkog srca — i što sve osvijetli,
sve uzveliča, sve posveti e da čudo
Tvoje bude više nego li samo čudo
— biva: — Zlamenje — Istina — Čin.

Hvala Ti, Sveii Vlaho,

što s nam eto dakle još jedan put
posvjedočio da je samo Ideal — Istina,
a Reslnost tek" prolazna i varava stvar.

Jer kao što se svi računi bankara,
kombinacije političara,  đeterminizmi
realista strovališe u bezdan krvi i ra-
sula, tako su snovi pjesnika sami po-
rodili energiju Novoga Života u Je-
dinstvt i Slobodi,

Zato u Osmici Slave Tvoje i raše
čuj, Sveče, molitvu svijeh nas:

— Oprosti, Sveti Vlaho, beskrvnoj
slaboći Dubrovačkog Srca, ali reci po
duši i Ti sam: bi li učinio Ti ovo
čudo od čudesa zanosa i sloge da mi
nijesmo onaki kakve nas na žalost
poznaš? — E pa za to u Tvojoj bo-
nao, brani
nas i opraštaj nam još — a ako pak
to na kraju, u pravednom gnjevu jed-
noć više ne uzmogneš, |
a Ti dozovi u pomoć Vasionu moć
Duha Istine i Snage e da naikriliš i
sva dosadašnja Tvoja dobrostiva ču-
desa upalivši jedan put za vazda jed-
nom jedinom iskrom Tvoje današnje
Slave ovo prastaro, preslabo, smrznuto
ali Tebi uvijek previjerno Dubrovačko
srce. — Amen. Ivo Vojnović.

žomcolio4. otrnoljivocti Šua
«A4 PBa 3

Sjetite se

»sugoslovenske Matice“!

Izjava g. Ljub. M. Davidovića.

Prigodom jednoga niskog napadaja
u Cicvarićevu: ,B. Dnevniku“ šef Dem»
Stranke g. Lj. Davidović dao je ovu
izjavu :

Napadnut sam u jednom beograd-
skom listu. |

Na sve netačnosti ne mislim odgo-
varati. Niti je iačno ono što je rečeno
o mome prvome izboru, niti o mome

- unapređenju u Min. Prosvete.

Sarađivao sam u svima najopasnijim
demokratskim pokretima _ u našoj dr-
žavi. Niko ne može navesti nijedan
jedini slučaj, kad nisam vršio svoje gra-
đanske* dužnosti, ni kad je trebalo ni
kako je trebalo. sa)

U pogledu Ustava stojim na gledištu

našeg partijskog kongresa. Usiav treba
brzo i stvarno izvoditi. Kad se u izvođe-
nju pokažu nedostaci njegovi, kad ih i
narod uvidi, onda ćemo preduzeti mere
da se ti nedostaci poprave.
. Ja hoću što intimniji sporazum iz-
među svih plemena našega naroda. To
želi, naročito podvlačitit, Južna Srbija
i cela Šumadija; to je potreba državna.
Na kojim osnovama, to ćemo videti.
U koliko su mi poznate, nisu nepri-
jemljive. Naprotiv. Ja hoću na _okup
Jugoslavene. Ja hoću jedinstvo naro-
da; hoću jedinstvenu državu  ube-
đenih građana, a ne pobeđenih poda-
nika. k

Više od godine dana ja sam, kao
odgovorni predstavnik narodni, protiv
sporazumne vlade g. Pašićeve. Zemlja
zna po koju je cenu ta vlada produ-
žavala svoj vek još od maja 1922. g.

G. Pašić je iskoristio neke nesugla-
sice među nama i latentnu krizu svoje
vlade rešio na prečac. Da je ceo tok
događaja išao praviliim putem i u

. duhu mojih ideja, naša stranka bi bila

danas na čelu jedne narodne koncen-
tracije ili široke koalicije, u čije bi iz-
borne rezultate država gledala spokoj-
nije, no u one kakve sprema g. Nikola
Pašić. i

# w .w s.

Tužna godišnjica.“

Cetvrtak je bio, uprav k8 i danas:
Sjajan sprovod tužan priređen bi za vas!
I gospari, đaci, radnici i sluge

Učesnici bjehu povorke vam duge...
Mnogo ih je bilo, sa suzom u oku,

I sa onom tčžom, u srcu duboku.

Na groblju je bilo dirljivo opijelo,

Uz opću vam sućut sahranjeno tijelo.
Stuđena je dana rezak čas mi bio,

U nijemu se tugu golem bol je zbio,
Kad sađoše u grob duboki i. hladni :

Nježni Gracić, Carić i Miličić jadni!

A danas je vrijeme, u Boga divota,

K6 da već se smiješi proljetna krasota!

j Priroda je kruta, i ovoga puta,

Ne zna sažaljenja ni bola nam ljuta.

Ja bih ipak rek6: bez srca nam nije! .
Uzalud zar sunce ovako sad grije?!
Kroz osmijehe vedre modre neba boje, *
i se sjećaš i sve tužne djece svoje.
Oj, prirodo majko! I Ti Bože silni!

Usliši i meni glas molbe umilni:

Kroz miris nam cvijeća i šapat drveća,

Kroz pjesme proljeća i šare umijeća,
roz dragu nam svirku svih pjevica ptica,
io smiješak ljudskih svih prijaznih lica;
roza žubor vrela i šum silnih val4,

I mističnu dušu vječnih idela ;

Kroz blage i sjajne Tvoga sunca zrake,

1 kroz bijele, svilne mjesečeve trake, |
Yoz planeta, zvijezda trista mirijada,

—oje, ni najvećih, ne vide nam jada —;

mia m Pio lanjske tramvajske nesreće
a dana.

Kroz daleke, meke svijetle Mliječne staze,
S kojih glasi vjere u srce nam slaze,
Pomalo zagasi svakom rane vrele,

Koje još su žive, duboke i cijele.

Svima koji svoje oplakuju drage,

Brzo suze utri, nove daj im snage:
Duro, Andro dragi, milovani Žarko,

I vi smiješite se kroz sunce nam jarko,
Vaše vsne šapću: ,Ništa nas ne boli,
Svljet ovaj drugi svaki od nas voli,

Za nama ne tuguj, mila naša majko,
Utješi se i ti, dragi naš babajko!'
Sestre, braćo, svojto, sva rodbino naša,
Nek ne stane zbog nas dnevna radnja vaša!
Svak na dužnost svoju! vrijeme leti, teče,
Brod života vašeg valovlje nek siječe.. !“
Svak&m ko se morem ili kopnom vozi,
Kazaćemo i mi: ,Bože mu pomozi!“

U Dubrovniku, 8, II. 1923. C.

Q Radu ,Starateljstva za plućne ho-
lesnike“ (Sekcija Nar. Ž. Zadruge)

u Dubrovniku god. 1922.

Ova ustanova treba da doskoči je-
dnoj potrebi, koja se osjeća ovdje vi-
še nego igdje drugdje. Dubrovnik je
dvostruko izložen tuberkulozi: prvo
onaj, koja se od stotina godina leže u
mračnim starinskim stanovima, a
drugo onoj, koja se sa bolesnim stran-
cima uvaža iz cijele države, Ne pre-
cjenjujemo vrijednost ove ustanove,

te se ne nadamo, da ćemo samo po-
moću, nje postići cilj, Uvjereni smo
naprotiv, da se u Dubrovniku kao
svugdje glavnim uzrocima  tuberku-
loze: inficiranim stanovima, oskudici
u hrani i zraku, propadanju fizičkog
razvoja zbog prenapornog ili nezdra-
vog rada, alkoholizmu, a osobito di-
rektnom prenašanju preko neizolo-
vanih bolesnika, može staviti nasu-
prot samo cijelo društvo, t. j. javne
humanitarne ustanove, općina, i dr-
žava sa svim ministarstvima, I zato
se »Starateljstvo«, stojeći neposre-
dno uz bolest i bolesnike stavlja sa
svima svojim sredstvima svakom na
raspoloženje, koji hoće da u velikom
antituberkuloznom radu učestvuju,
Da naše djelovanje ne bude neta-
čno ocijenjeno od praktičnih liječni-
ka, uzeli smo za princip da nabavimo
prije svega sva potrebna sredstva za
diagnostiku i da liječnik dispansera
u ambulanci provodi samo speci-
fično liječenje i pneumotorax, za koje
praktični liječnici nemaju spreme.
Ovo smo doslijedno provađali, ali do
veće saradnje s mjesnim liječnicima
mije došlo već zato, što za cijelu go-
dinu ne mogosmo ni lokal »Staratelj-

stva« urediti, a kamo li ga snabdjeti
kako valja, Istom pred kraj“ godine
mogli smo se zvanično prijaviti mje-
snim liječnicima i izložiti im svrhu i
uređenje »Starateljstva«, U ostalom
već početkom g, 1922, po našoj mol-
bi, liječnik Dr. Šapro izišao nam je

ususret i preduzeo besplatno Rč6nt-

gensko pretraživanje naših bolesni-
ka, Jednaku susretljivost pokazalo je
Ravnateljstvo pokrajinske bolnice,
staviv liječniku »Starateljstva« svoj
Rontgen jedanput nedeljno na raspo-
loženje, Ne smijemo zaboraviti spo-
menuti Dr, Ašešova šefa bakt, stani-
ce, koji je pregledao pljuvačku, I dru-
gi su liječnici djelom pomagali »Sta-
rateljstvo« upućujući mu svoje ne-
imućne i škrofulozne bolesnike, na-
ročito Dr, Dražić, Dr. Marinović i Dr.
Bibica, Uz ovu poklanjalo nam je mo-
ralnu a nešto i materijalnu pomoć i
cjelokupno građanstvo, koje je po-
čelo shvaćati vrijednost  »Staratelj-
stva«, naročito socijalni rad, te nije
ostalo neprimijećeno vrijedno posje-
ćivanje sestre u svrhu poučavanja
domaćica o čistoći, dvorenju bolesni-
ka, otvaranju prozora i t. d, — A us-
pjeh našeg rada? Kad se uzme da je

a