Farr ge RL SJA o kini si i je a g Strana 2 DUBRAVA“ Broj 9 Pučko sveučilište i Dubrovnik Moguće, kao malo koji grad, Dubrovnik ima mogućnosu, da Skrivele energije, koje drijemaju probudi i u akciju privede, te da udovolji zahtjevima, koje po- stavlja današnje vrijeme i savre- mene potrebe čovjeka. U ovom članku osvruućemo se samo na jedno od tih pitanja, koja traže Svoje riješenje, što skorije — to bolje. Citamo po stranicama na- ših dnevnih listova neprekidno, Skoro svakodnevno, o pučkim Sveučilištima ili narodnim uni- verzitetima. Počeli su da niču kao kulturna potreba i socialni zahtjev našeg doba najprije u našim centrima, da otale pređu u manja mjesta. U provinciju, gdje im je svrha i zadatak da savremenog čovjeka, bilo iute- lektualca, obrtnika, Običnog manuelnog radnika za- interesuju za savremen život, u- mjetnost, ekonomiju i kulturne probleme. Da ga verziraju u svim pravcima i daju muopširne osnove shvaćanja već davno rje- šenih > problema; problema koji se rješavaju i čije je rješenje ne- minovno pitanje skore budućno- sti. Kekoh još na početku ovog članka, da Dubrovnik ima mo- gućnosti kao mali koji grad, da u svim pravcima radi, a. možda u ovom najviše. Trebalo bi i tre- ba za to mnogo dobre volje. Vrijeme je da se jednom trgne- mo iz drijemeža i mrtvila, koje oko nas vlada. Osnivanje ovog Sveučilišta za narod, treba da postane zadatak onih, koji su zato najviše pozvani. Ima tui tamo po koje predavanje ali zar je to dovoljno? Osim toga zar se može dozvoliti da se publika i to ona koja često do tih pre- davanja ne može da dodje, jer su rijetko, često tendenciozna za mnoge 1 mnoge nepristupačna, Pusti u zaborav? Ili da ona Svoj interes za nauku i umjetnost za- dovoljava suhonarnim člancima dnevnih listova? Ubilo bi se ninogo te često spominjanje dosade u kišnim da- nima, kada se tromo i umorno vuku noge Strađunom ili zijeva Pri crnoj kavi u kavanama i mr- zovoljno prevrću stranice, da se nadje nešto da se mozak uposli. Mnoge bi zablude otpale, a vri- "jeme je takovo da ih ono ipak stvara, jer jaki su oni, koji“ ih" podržavaju, treba im postaviti protiv tezu. To je zahtjev sada- šnjice i budućnosti. Osnivanjem OVOg sveučilišta, KOJI Će Se Skoro otvoriti u Du- brovniku, zadovoljiti će se kul- turna 1 socialna potreba našega vremena. Bilo u sto dobrih časa. m Karnevalski List izlazi u subotu 13 januara zanatliju i | sio pišu o nama ,.lotištavlerstvo provincijalnih fičtirića“ Putujući ladjom iz Korčule u Split, primetio sam jedno dru- štvance, koje je upadno glasno debatiralo na njemačkom jeziku. Dame izstog--draštva; -da-br-iz-— gledale mondenije i savremenije, pušile su cigarete sa Svim graci- jama i finesama filmskih diva. Sve u svemu: hoch. geselschaft! Pričinilo mi se je, da se nalazim na terasl nekog holivudskog stu- dija. Sve je išlo u redu. Samo je jedna, tief gechrter Fraiilein za- boravila. svoju ulogu | pri pre- daji prtljaga nosaču, zacvrkutala je u provincijalnom dubrovačkom dialektu.., (Zov sa Jadrana). U. Božićnom izdanju ,,Novog Doba“ izišao je podulji članak g. Dr. Luja Vojnovića, pod na- slovom ,,Za ljepotu Dubrovnika“, Iznosimo ovom piigodom jedan odlomak iz tog članka; jer zaslu- žuje osobitu pažnju, Dr. Lujo piše : | »FPitanje dubrovačke ljepote postalo je međunarodno pitanje i ne smije da se lokalno rješava. Intelektualni i artistički Svijet, počeo je da gleda na _ Dabrov- nik, kao na internacionalnu e- "tetsku svojinu. Posljednji Pen klubski kongres pojačao je ovu impresiju, A što naši ljudi rade, oda sačuvaju i predadu budućim naraštajima neoskvrnutu ljepotu Dubrovnika? Ništa! Šta više, profil se našeg grada danomično kvari. Neke izabrane tačke, gdje je Ljepota naročito udarila Svoj stan, predavaju se rušenju ili kvarenju. Istina! Nove bilinske nasade u gradu i oko njega ra- Skošne su, ali čine žestok kont« rast sa građevnim profanacijama“. Zatim iznosi, da Gruž, Lapad, Ploče, Danče i ostalo nijesu vi- še Gruž, Lapad, Danče itd a da nad Ilijinom Glavicom, visi Damoklov mač! Osobito se bavi opširnije sa Dančama, te među ostalim piše: Tamo jednog ne- Sretnog dana, dumne su osjetile potrebu da prošire Svoj stan, pak Su izgradile izvan svake harmo- nije stila i ambijenta (čijom do- .zvolom?) neku kućetinu u produ- ženju stare zgrade. Darče su se već tad gotužile i zaplakale. Ali Sad izgleda da Su neki ljudi ri- ješili tamo da podignu nekakav dom, neznam za koju humani- tarnu svrhu, pak nisu našli ni- gdje podesnijeg terena nego baš tamo, da definitivno ukopaju čar Danača, razbijaju liniju i naru- Saju se ljepoti mora i onih sve- tih hridina. Zatim se obara na i- deju, da se na Ilijinoj Glavici gradi zgrada za Osvovnu školu, jer da po tome mjestu ,bludi oko po jednom od najkvasičnijih, najbožanstvenijih vizija u cijelom mediteranskom Svijetu-od Kipra —-.._._._.:. m potu, smanjio mu je vrijeduost“. do Gibraltara“. Glede toga izno- si pismo jedne dubr. gospođe. Članak zaključuje ovako: Jest, malen ja Dubrovnik, ali. ovoliki koliki je dostaje cijelome svijetu. Ljepota ima više. lica. Ona _ je raznovrsna kao sunčane zrake kao različiti cdsjevi Božanstva. Jedan od tih odsjeva je Svetoga Vlaha ispod Srđa, | Ko se god drzne, da mu smanji lje- kozmičku »San Michele“ roman Axla Munthe na nušem jeziku Ako ikada ovoga je puta ,,Za- bavna biblioteka“ u Zagrebu sre- tno pogodila u izboru djela, jer »san Michele“ je roman čuven 1 poznat u evropskoj literaturi. Autor ujegoy Axel Munthe, tje- lesni liječnik kraljice Viktorije, pisao je ove svoje životne uspo- mene sa toliko jakog humanog osjećaja i zdrave poezije, da je »oan Michele“, čim se je poja- vio pred 4 godine, ušao u. lite- raturu mnogih naroda sa najve- ćim uspjehom. Burni životni do- godjaji jednog liječnika, koji je u sebi nosio vječuo uznemireno Srce radi životne bijede i radi smrti, koja nas svih okružuje, koji je dubuko osjećao milosrdje 1 samilost prema svim siromasi- ma, a koji je uz to ispunjen ča- robrom radošću ljepote raznoli- kog života-davaju stranicama o- ve knjige čudesni zanos za bo- ljim životnim smislom, za dobro- tom. Prevodom ove knjige zadužila je hrvatsku literaturu baš naša uvažena sugrađanka gđa Maru- ška Haler. Taj plemeniti posao, koji je ona izvela, naći će odje- ka u srcu svakog čitaoca i bit će joj zahvalan. Prevod je izvrs- tau, a predgovor _ prvoj knjizi doktora Alberta Halera ima sve karakteristike njegovog ozbiljnog kritičkog rada. uo I - - Historijska kronika za januar 1. 427 Hrvati. biraju na: Ce-:: tinu Ferdinanda za Svoga kralja. — 5. Ban. Jelačić potuče Ma- džare, kod Tetenja 1849. — 5. Jelačić s vojskom ulazi u Peštu 1849. — 8. Rodio se Ivan Gun- dulić, najveći naš pjesnik starije književnosti, u Dubrovniku 1 588. — 11. Bečki dvor pe uputi Me- ternicha zabrani ite ,,ilirsko“ g. 1843. ca proglašen blaženim 1905. — 18. Izišao posljednji broj Gaje- 00g lista ,Ilirske novine“. 19. Osvit Ilirizma 1832. — 928. U Senju Rabata pogubi uskoke 1681. — 31. Napoleon ukida re- Publiku dubrovačku 1808. VRSTAN činovnik, koji voli da radi, iraži namještenje uz umjerenu nagradu Grad atmosfera oRekoše mi, da je Sloboda ogr- =— 15. .Marko iz Križeva.“ Orlando priča... Ja sam jedan od mnoge moje braće, koja Se nalaze po grado- vima sivog njemačkog sjevera. Ja sam vjesnik 1 znak nečeg veli- kog, nečega, čemu je Veliki pje- snik Dubrovnika pjevao: »O lijepa. o draga; o slatka slobodo, Dar u kom sva blaga, višnji nam Bog je do“. Kad sam ono davno biv po- stavljen ovdje, čudio sam se, za- što se je potpuno razvedrilo lice stranog trgovca, kad bi pogledao u moje hladno lice. Kasnije sam razumio! To sam razumio i osje- tio. Strašno osjetio. Kad je je- dnom sa moga ,standala“ pala velika i bijela zastava, mog se je srca uhvatio led. OBo mojih ušiju. kliktavo i snažno su lepr- oŠali zvuci ,,Marseljeze“. Kliktalo ose je raspojasano onom čudovi- štu, što su nazvali trima riječi- ma: Lieberte, fraternite, egalite! Ovi su zvukovi bili oštri, re- Ski i lažni. Oni meni nijesu no- silt slobodu, ni. bratstvo, jer Francuz tada nije mogao biti brat gradjanina ovog grada. A ri Marseljeza nije mogla rastali- ti led, koji se nakupio oko pred- stavnika Slobode myjega grada. Marseljeza se je rugala svetom Vlahu, koji je sa Divone gledao mene 1 sjetunim okom kao da mi kaže: pOdzvonilo nam je, moj Or- lando““. Nije bilo više onog ozbiljnog glasa, koji bi sa mog ,,pilastra“ čitao naredbe obih Vijeća, a za- mukla je po malo i vreva na mo- me podnožju, gdje su trgovci pu- čani —— trgovali. Vrijeme je> vd mene učinilo Dubrovčanina, jer i ako je onaj Rolland bio iz Francuske, ja nikada nijesam bio Francuz. Ja sam uvijek bio ve- seo, kad bi se koji od trgovaca potrudio, da na mom laktu iz- imjeri onaj ,lakat“, kojim je mje- rio sukno. Bez svega toga nije meni bilo života i ja sam se je- dnoga dana srušio. Opet su me digli... prosto im bilo! o Ja sam danas suvišna stvar i ovdje zurim, glupo zurim u pro- laznike, medju kojima je malo onih mojih starih. Ipak sam tu Skoro osjetio nesto toplo, čitava postala je drugačija. lila rukama Grad. . Opet se je pedigla velika bi- jela zastava, ali ne, ja više nije- sam onaj stari dubrovački Orlan- do. Ne — već sada sam ja samo zato tu, da u mene zure debeli. putnici sa ,,Bedecherom“ u ru- o Numičić - Domić # < poznata Špediterska radnja # zo DUBROVNIR HB Sve špediterske poslove a fi obavlja najkulantnije i naj- 8 £l povoljnije uz vrlo niske & u — cijene —