= gane rent, s f | Strana 2 DUBRAVA! Broj 35. Zametak našem Dubrovniku vidi- mo već u 7 vijeku, kad amo dodjo- še izbjeglice porušenog starog sra- da Epidaurusa. To se dogodilo god 614, pa tu godinu uzimljemo kao rogjendan našeg grada, Dubrovačke Republike, njene 1000 godišnje slo- bode, kulture, napretka i blagosta- nja. Pri kraju svog života Dubrov- nik, odnosno Dubr. Republika, pro- tezala se od Sutorine na jugu, do Kleka na sjeveru. Nije tako bilo is- počelka, već su Dubrovčani teškom mukom i velikim žrtvama širili teri- torij svoje domovine. Najstarije je naselje obuhvačalo prostor između hridi s7. Marije, ulice od Domina, te ulice Pobijane. Tako kaže i Kon= stantin Porfirogenet. Oko tog su bi- le i najstarije zidine. Naselje je od Srđa dijelio tada uski morski rukav ,»palus“, koji bi nasut u XII vijeku i tako postane ,,campus“. To je da- našnji Stradun. Grad se dalje, po Kost. Porfirogenetu u XIII v. proširi put istoka i zapada. te tako nastane Pustijerna (t. 3. postterrula) i Gari- šte (jer u tom predjelu g. 1296 naj više je bije nio požar). U istom vi- jeku se počme prelaziti Campus, te se taj novi predjel prozove Prijeki (,ad montem “). Tamo podignu i cr- kvu sy. Nikole. Najgori se dio pro- zove Peline (od Pelille, jer su se ta- mo strojile kože). Stari se Dubrov- nik dijelio na 6 seksterija, a ima vi- še vrata, od kojih se u statutu od god. 1279spominje samo sedam dok ih u 14 v. imamo samo 4: ĐDorta Pilarum (od Dila,) porta Becarie (od Peskarije) porta a Lignis (od Ponte) i porta St. Lucae (Ploča). Prva je tekovina Starina (Astaren) župa do Orašca, darovština hrv. Kralja Stjepana Miroslava 948 god. Druga je tekovina otoci Roncem X v. Rkoie darova jedan hrv. kralj. Tre- ća je tekovina Zupa gornja od Mli- na do Blata g. 1148 koje darova * knez Devezić. Cetvrta je tekovina samovoljna predaja otoka Lastova početkom XII! vj. Peta je darovština Bosanka g. 1527 po Kralju Stjepanu Urošu II[ Dečanskom. Sesta je da- rovština Postranje g. 1524_ po istom kralju. Sedma je kupovina poluoto- ka Stonskog rata g. 1553 u bosan- skog Rralja. Pelješac je pak bio sastavni dio Zahumlja, a Ston glavni grad, ali ne sadašnji Ston, nego stari. Dubrovnik svakako nastoji pripojiti tai _poluo- tok. Pelješac je tad (14 v.) bio pod bosanskim vladarom, a _ prije toga | kroz 167 g. pod Nemanjićima, te za- to odluče da ga otkupe, da ga ku- | | pe u faktičkog gospodara i u srp- skog kralja, i to zato, da Srbi ne bi eventualno osvojili Zahumlje, te za- htjevali i poluotok, kao bivši dio zahumske oblasti. Tu se lijepo vidi diplomacija starih Dubrovčana Kup- nja bi zaključena u Malom Vijeću g. 13353. Car Dušan brzo proda, jer i | onako nije bilo njegovo. Drukčijeje bile sa Stjepanom Kontromanićem, | Napokon i on pristane, jer_ je htio | imati Dubrovačke diplomate za prija- telje. Interesantne su u povelji ove riječi: ... da su slobodni zidati... i prekapati prevlaku od mora do mo- DUBROVNI (KRATKA POVIJEST DUBROVAČKE REPUBLIKE) ra.“ Dakle već setada govorilo o prokopu stonske prevlake. G. 1399 dobiju od bosanskog Rra- lja Ostoje, prostor od Kurila do Stona to je t. z. Stonsko Primorje ili Terra nuova . Primorci postado« še kmetovi, jednom se zato pobune, ali uzalud. Početkom 15 v. dobiju i otok 'Mljet. Ugarsko-hrvatski kralj Sigizmund dade Korčulu, Hvar_i Brač Dubrovniku, zato jer su priz- nali njegov protektorat i što su se borili protiv kralja Ostoje. Nakon 3. godine oduzme im te otoke. G. 1419 dobiju od Sandalja Hra- nića jedan dio Konavala, a god. 1422 dobiju i grad Sokol, koji je izostao 1419 g. G. 1427 dobiju od _ trebinj- skog kneza Radoslava Pavlovića drugi dio Konavala. Zadnja tečevina Republike Dubrovačke je su YVrsilje (Mrcine) u drugoj polovini XV vijeka. Dubrovačka se je republika, kako smo već spomenuli protezala od Sutorine do Kleka, a to _je opseg današnje dubr. biskupije (plus Kor- čula). Sve je ove zemlje Dubrovnik zadržao do Požarevačkog mira (1718) kad ostupi Turcima dva uska kraka do mora, Rod Kleka i Sutori- ne, da ne bude neposredni susjed Mletaka. MATSLA GESTA. Republika je još aspirirala na Trebinje, Ercegnovi, Ri- san. To nije postigla, možda i na svoju sreću, jer da je bila tako ve- lika, Turci je ne bi_ lako poštedili. Kad smo u ovako kratkim crtama ćuli teritorijalni razvitak _ Dubr. Re- publike, pregled nam je sada jasni» ji, pa možemo lakše preći na kratke izlaganje i same političke povijesti. ca U povijesti Dubrovnika nema ve- likih dogodjaja, koji oskaču ili koji zatvaraju odnosno otvaraju velike epohe njegovog života. Ali to ne znači da mu povijest nije zato veli- ka i važna. Cesare Gantu kaže n. p. »Dubrovnik je više dostojan spo- mena nego mnoga carstva, koja Ru= movahu njegovoj propasti“. O pos- tanku grada već smo čuli, a sva daljna povijest nosi znakove silnog i intezivnog rada. Izgradjivali su na- ši stari državnu organizaciju s jedne strane, a s druge strane, poznatom diplomacijom sticali su prijatelje. Is- početka je uglavnom Dubrovnik pod vrnovnom vlasti Bizanta (g. 614-1205 t. j. do Latinskog carstva). Ta veza ne bijaše odmah jaka, a rasla je ili padala obzirom na po- litičke dogodjaje u Bizantu. Već se jasno opažaju nastojanja za potpu» nom neovisnošću. G. 847-48 odbije Dubrovnik navalu Saracena. U dva navrata (1081-84, 1185-92) bio ie pod vrhovništvom Normana, neprijatelja Bizanta. Sa osnutkom latinskog car- stva dodje pod vlast Mletaka (1205- 1558). God. 1272 izda USTAV knez. Marko GIUSTINIANI. U donošenju sudjelovao je i puk, jer tek od tada počinje slabiti vlast na korist vlastele. Ustav se je po- punjavao i dotjeravao, te je u =la- inoj dubrovačkoj povijesti i dalje ovako izgledao: Glava republike je bio KNEZRECTOR, koji se bira I TO JE SJAJNA DIPLO- svakog mjeseca. Ne smije izlaziti iz . Dvora, nego kad mu naredi državni ceremoniial . Knez je samo figura, ali pred pukom on je vlast. On presjeda senatu, te prima strane po- slanike. Državom vlada plemsivo, te tako kolektivna sila aristokracije odvraća i spriječava pogibao vlasti jednog čovjeka ili obitelji. Vlastela s navršenom 20 god. i _besprikorna vladanja sačinjava VELIKO VIJECE (Maggior Consilio). Ono mjenja us- tav. udara poreze, te vrši najvažnije državne poslove. Ono bira 51 čla- na VIJECA UMOLJENIH (Consilio dei Pregati) ili SENAT. Taj vlada za- pravo državom po punomoći Veli- kog vijeća: raspravlja o unutarmoj i vanjskoj politici, vijeća o budžetu, imenuje konsule, naviješta rat i skla- pa mir. MALO VIJECE (Minor Con- cilio) je izvršni organ Senata i Veli- kog Vijeća. Ima ih 7, a najmladji je ministar inostranih djela. To su PROVIDNICI REPUBLIKE. Oni ču- vaju zakone i Ustav, te često svo- jim ,VETOM“ posjećaju na šlova- nje zakona. Sve navedene službe vršahu vlastela potpuno besplatno. Dubrovnik bješe u živim trgova= čkim odnosima s Nemanjićima, ali sa svim tim mnogo puta oni ugro- ziše njegovu siobodu. Stjepan Uroš I radi sitnih zadjevica navijesti mu rat Dubrovnik nadje u nevolji sa- veznika u bugarskom caru Mihajlu Il Asenu. Cak po ugovoru imali su podijeliti Srbiju, ali to sve propadne radi provale nikejskog cara u Epir, te se Dubrovnik smiri s Urošem. Mi- lutin mu bijaše takodjer neprijatelj, a isto i Uroš III, koji ga htjede _osvo- jiti, ali ga spasi intervencija Bugar- ske i Venecije. Zadarskim mirom 13558 postane Ugarska jadranskom silom,-te od tada Dubrovnik mirom u Višegradu 1358, primi PROTEK- TORAT HRV, UGARSKIH KRALJE- VA (1558—1526). Utoliko Turci pro- valjuju u Evropu. Dubrovnik odmah uvidje eventualnu opasnost novih zavojevača, te već g. 13565 sklopi ugovor s sultanom. Taj ugovor spa= si ga od najezde. Po njemu su ima- li slobodu trgovine u osvojenim zemljama, a kasnije su po njem bili s Turskom već dobri i stari znanci. Mohačka bitka dovede Dubrovnik do toga, da uzme sa zaštitnika TUR- SKU (1526—806) uvijek potpuno za- državajući sve svoje povlastice i slobodu. Plaćali su Turcima godišnje 12.500 dukata harača, imali su sla- viti turske pobjede i još neke ma- lenkosti. Turci su pak. sada imali štititi Dubrovnik a prepustili su im protektorat nad katolicima Balkana, kao i slobodu trgovine. Turska se je zaštita pokazala najboljom od sviju. Venecija je uvijek nastojala daiDu- brovnik udje u kršćanski savez pro- tiv Turaka, znajući da bi tim odzvo- nilo njegovoj slobodi. Dubrovnik se sretno izvuče iz tog škripca, zahva- ljujući PAPI. Trgovao je Dubrovnil: j sa zapadom, osobito s državom Karla V. U ratu s alširskim gusari- ma, gdie je dubrovačko brodovlje bilo u španjolskoj službi, nastrada mnogo brodovlja. Otkriće Amerike i drugih zemalja u trgovačkom po- gledu nepovoljno je odjeknulo cije- K KROZ VJEKOVE lim Mediteranom, a s tim i Dubrov- nikom. Nastupa općenito i postepe- no osiromašenje. S velikom se treš-. njom g. 1667, možemo slobodno re-. ći, zatvara Rnjiga dubrovačke povi: jesti. Kroz XVIII vijek Dubrovnik samo životari i umire. Nije naglo nastupila smrt već je organskim pu- tem do tog došlo. | Francuska revolucija odjekne i u Dubrovačkoj = Republici. Napoleon, koji 1797 uništi Veneciju, još kao. general uvjeravaše Dubrovnik o svom prijateljstvu. Ali _naskoro postane car, te mirom u Požunu (1805) do= bije Dalmaciju i nadje se s timn_ na pragu Dubrovnika. Rusi bijahu zau= zeli od Austrije BoRu, a ta je po Požunskom miru išla s Francuzima. General _Molitor traži prelaz preko Dubrovnika radi zapremanja Boke, a s druge strane ruski admiraj Sinja- vin poručuie_ da će ga braniti od Francuza, inače da će provaliti (Cr nogorci. Dubrovnik odbije obojicu. Rusi medjutim dobiju BoRu, a Napo» leon naljućen zauzme po generalu Lauristonu 27 svibnja 1806 Dubrov-= nik. Dubrovačka republika izgubi sa tim svoju 1000-godišnju slobodu. Francuzi govorahu da neće dirati u slobodu i da će otići Rad dobiju Boku. Mirom u Tilzitu Rusija se ui- stinu odrekne Bohke i tim prepusti Dubrovnik sudbini. Francuzi su tad dobili. Boku, ali ne napuštaju Du= brovnik. Maršal Marmont htio je da senat sam abdicira, kao i u Vene- ciji, ali sve uzalud. Dne 31 januara 1808 maršal Marmont u ime cara Napoleona potpuno ukida dubro- vačku slobodu i samostalnost. Mar- mont odmah zatim dobije naslov »duc de Raguse“. God. 1815 pomo- ću Engleske i Austrije diže se u Du- brovniku ustanak, te Engišska prizna Dubrovnik. nezavisnim, ali poslije Vaterloa, velike sile prepušte /)u- brovnik, - te mjesto slobode i neza« visnosti, g. 1814 udje austrijska voj- ska s generalom Milutinovićem na čelu. Austrija je držala Dubrovnik u svom posjedu više od čitavog je= dnog vijeka. tj. sve do 29 listopa- da 1918 g. Tako imamo Kralki pre- tez krog političku povijest Dubrow= nika. slavnoj vladi naših knezova, te Kraljeva Tomislava, Krešimira i «&vonimira, možemo pridružiti punim ptavom 1000-godišnji državni život i slobođu našeg slavnog Dubrovnika, Historicus American Auto Agency DUBROVNIK — PLOČE AUTO potrebštine, gume GOODVEAR. Akumu- latori. WLJE: Shell Castrol, Mobiloil BENZIN djelovi: Chevrolet / | PRODA Ulica Kr. Marije PRŽIONA KAFE — E. Tolentino DUBROVNIK VA ON E- Placa Kralja Petra iZ