9

bu

Jedan sal
u Gradskoj kafani

Vrata se luksusnog automobi-
la otvaraju, a ruke simpatićnog
malog cruca otvaraju vrata. Ula-
zi jedan povisok čovjek. To vam
je gospar Kiko. Svak ga pozna.
Izašao je sa jednom damom u
krznu, svojom madamme Katy.
Ova je kafana za mnoge radost,
jer Vas čeka topla 1 svijetla, da-
jući Vam razonodu i lijepu pro-
mjenu. Dolje vidite maestra Vru-
tickog. Dirigira neku poznatu
ariju. Cijelim svojim žarom, skla-
dnim 1 'emperamentnim muzici-
ranjem,  ljupkom  fizionomijom,
dovoljno elastičan maše svojim
dirigennskim štapičem. Sve mu

ide za rukom. Pod njegovom ru-
kom sve ispada tipičnoreprezen- ,

tativno.
sA
U gornjem dijelu kafane sjedi
ih nekolicina. Svi čitaju ili igraju
Konobari su u poslu. U donjem
dijelu, pri velik:m staklima, gdje

je onako moderno garnirana sli-

ka cjelokupnog jednog folklora,
stisnuo se je jedan mladi par,
Ona griska zemljičku sa masla-

ocem, a on je ushićen gleda. A

tamo u daljini vide se silhuete
Oherezade, Excelsiora, Viktorije,
te Belvedera. (itav._ mozaik.

X

Pod taracom kafane lupa mo-
tor. Još jače se čuje lupa glibo-
dera. Uz to kroz kafanu zastruji
novi val Straussovih akorada. Za
mnogim stolovima prati se to ti-
hom kretnjom usana. Svak tu
ariju pozna. Kasirica sa svojom
ljubkom kapicom piše i nabađa
bonove. A tek su 5 sati. Dolazi
po malo 1 mrak. Pijucka se, puši,
Počinje .po malo da se uvlaći ži-
va konverzacija, nonšalantnost,
nepodvučenost dosjetke. Osobito
ovo, kod onog lijevog ugla, gdje
je uvijek živo. G. Iveković tra-
čkara okolo, hvata svaki trenutak
da zadovolji posjetitelje. Hans,
najpopularniji dubrovački kono-
bar, svojim brzim koracima hvata
i smije se. Inkarnacija  veselosti
1 kretnje.

e

Pauza je. Hoću da izadjem. Ne
daju mi ni da obučem. kaput.
Upravo gosparski žele da vas i-

Sprate, a ne. samo prime. Go-
spar Kiko još stoji: naslo-
njen kraj one pregrade, što

dijeli kafanu od pomoćnih prosto-
rija. Mađamme Katy se smije.
Mali crnac figurira svojim  odi-
jelom, te otvara i zatvara vrata.
Ulazi se i izlazi. Sijalice_ u sve
većem broju  oživljuju. Poslije
pauze čujem Zajčeva “Zrinskog,“
najefektnije akorde hrvatskog mu-
zičkog stvaranja. Izlazim. Crnac
mi otvara vrata. Vrata se nijesu
za mnom zatvorila, jer su odmah
za drugim ostala otvorena. Neka!
—samo sa srećom!






| DUBRA MA

KONCERAT ,DUBRAVE“
u svijetlu inostrane kritike

— Kritičko razmatranje jednog prisutnog gosta —



U subotu 24. februara davalo

.je ovdje pjev. društvo, Dubra-

va“ koncerat, ua koji me je
pozvao jedan prijatelj. Htio je
da čuje moje stručno (mišljenje)
mijenje, jer sam ja dugo  vre-
mena proveo u pozorišnom i film-
skom životu. Treba iskreno da
priznam, da sam u početku obio
prema tome dosta skeptičan, ali
već poslijeh uvodnih kora moje
se raspoloženje promijenilo. . Sto
je u muzikalnosti i umjetničkoj
osjećajnosti bilo tu pruženo, bi-
jaše upravo za divljenje, Ovdje
odzvanjaju glasovi iz mladićkih
neistrošenih grla, koja sudjeluju
s ljubavi 1 radosti. Obično nam
iznose vazda iz glavnoga grada
samo orhestralne ili korske kon-
čerte, a pri tome zaboravljaju,
da u jugoslovenskoj provinciji
osobito u Dubrovniku, postoji
jedna veča, samoniklija muzikal-
nost.

»Jugoslavenske narodne  pje-
sme! Ko ne pozna ove tužne
melodije, koje diraju srce?..... A-
li kosi pozna? Samo onaj, koji
posjeti ovu krasnu zemlju, neko
vrijeme prožiri u njoj, upozna
ljude i običaje. Jer sve ove lje-
pe pjesme spavaju snom očarane
Božice 1 očekuju bajnog princa
de ih poljupcem probudi, pa da
započnu živjeti u širokoj javnosti

evropskih velikih gradova. A
zbog čega to? Zbog toga što
je ovaj narod _ zaisa_ najdobro-

čudnigi, najskromuiji među svim

narodima, pa neće da s» natura.
Ta skromnost, pokraj sasvim
vanredne kulture, nije nikako na
mjestu. Nije dovoljuo da muzi-
čka središta jednom u godini
čuju malen izbor jugoslovenske
muzike (kaonoti zagrebački kvar-
tet), nego šaljite svoje orhestre,
Svoje zborove u sve evropske
metropole, da dobiju pojam o
ljepoti vaše muzike!

Da sad pređem na svoju pra-
vu temu, na govor o pjevačkom
večer» Dubraye“. Odmah
pristup, jedna pjesma za mješo-
viti kor iz dubrovačke renesanse
»Kad Ljubomir uteče“ dala je
već naslutiti veliko umjeće pje-
vača. No vrhunac večera bi po-
stignut muškim korom Krstiće-
ve ,Legoh da spavam“. Čovjeku
je postalo uprav toplo oko srca.
O kojom je predanosti ovaj muški
zbor interpretovao tu. pjesmicu,
to je bilo vrijedno ne samo čuti
nego i vidjeti. Podvlačim ,i vid-
jeti“ jer je trebalo da se Svojim
očima vidi, kako se riječ i mu-
zika izrazuju na crtama lica sva-
kog pojedinca Oni osjećaju što
Pjevaju. Zalibože ne tako sasvim
ženski zbor. To valjda dolazi
stoga, što mlade djevojke  pri-
državaju prema publici prestrog,
ponekad čak indiferentan izraz
lica; pa opet su Drestrašeno zao-

Kk

MAR ea oh a S A





osvježujućeg vjetra do

i

kupljene notama. Bože moj, dje-

vojke su tako lijepe, i umiju bez
sumnje nešto, pa mogu sebi do-
pustiti, da udijele publici jedan
prijatniji pogled, inače sile  lju-
de da ih samo slušaju i ne gle-
daju, a to jamačno mlade  dje-
vojke ne traže. Gdje pak sudje-
luju u mješovitim zboru, postaju
očito bolje, jer: ir tu povuče
snaga divnih baritcna 1. basa,
kako osobitom u dvjema  poto-
njim pjesamatoga večera, u »Ko-
navoskom pirovanju “  Brkanovi-
ća. U jednu riječ“ izjednačen 1
dobro vođen zbor.

Poglavlje za sebe jeste dirige -
nat i po svoj prilici njihov po-
dučitelj maestro J. Vlach  Vru-
tickv. Muzičar do vrh prsta i to
u najpravijem smislu riječi; jer
njegove ruke vladaju svim nijan-
sama 1 tempima  partiture. On
sSpunom ljubaznošću gladi piani-
sime da odmah zatim prijeteći

zamahne zatvorenom šakom pro-.

tiv fortisima. Gromko  zatutnji
tek forte kao olujna buka mora
u blizini. Tad otvara on polako

Prst po prst te ova šaka koja je

dotle nlijevala strah pretvara se
u .očinsku, ljubežjivu ruku i
prouzrokuje aa se oluja stiša i
prijeđe u ljubazno čarlijanje  o-
putpune
tišine. Sasvim veliko je bilo ono
veče koje sam doživio.

Ipak treba da kanom jednu
gorku kap u slatko vino. Kon-
cerat..... itd. i Dubrovnik“. O-
vim drugim dijelom mislim na
»Publiku'. Nije naime bi'o.....!
Dvadeset lica sjedili sno u veli-
koj dvorani. Prorok nije na ci-
jeni u svojoj zemlji. Ali da _ se
naprosto ignorira ono čim bi se
imalo dičiti, to me razumijem.
Ta, što se upravo ima pružiti
da se u Dubrovniku namami
publika? Svaki grad ima pone-
što čim se ponosi. Dubrovnik i-
ma pored svojih prirodnih i ar-
hitektonskih ljepota, i jednu

( . Ćć ZONE
»Dubravu“ (koja ima tu nesreću

da se nalazi baš ovdje, a ne u
Beču ili u kojem svjetskom mu-
zičkom centru) pa kao da se je
srami ne poklanjajući naprosto
pažnje ovom pjevačkom društvu.
»20“ velim i pišem dvadeset
lica na jednom koncertu svoga
»Wander teama“. U športsko
doba ovaj je izraz umjestan. Jeli
OVO umjetnosti vješto stanovištvo
Dubrovnika? Austrija je svojim
negometnim ,,divot timom“ na.

pravila ogromnu propagandu za.

Beč i za svoju zemlju. Ne bi li
ovo moglo potaknuti grad Du-

brovoik da razmisli što. bi mo.

gao učiniti za Pfopagandu kad

bi pomogao i
jedan kor, koji
ZU Š
Hoću da se nadam d
zaista dobronamjerni

podupro ovakav
služi na čast gra-

a će moj
Prijekor











Gruž je dubrovačka luka, na
kao takav daje strancu prvi do.
jam i utisak o nešem gradu. Ka.
kovo to može biti, upravo se
stidimo izreći. Gruž izgleda da
nas kao kakva zapuštena palan.
ka, te se tu u najkraćem vreme.
nu moraju izvesti potrebite r
forme i preinake.  Stanovnie
Gruža, tamošnja luka, trgovina |
i poduzeća važan su izvor op-.
ćinskih prihoda, a općina upravo
neznatan dio svojih ras:







shoda upotrebljava za potrebe:
Gruža i Lapada. |
Gruška podružnica ,,Duba“



smatra kao prvu od svojih duž..
nosti pozabavit se ovim proble-|
mima, te se o tom već povela.
riječ. Obratili smo se zato taj)
niku podružnice preč. Dum Đuru
Krečku, koji je o tom dao izja-.
vu našem listu. 3

— Mi smo već pretresli sveli
aktuelne potrebe zapuštenog Gru- |
ža 1 Lapada, započeo je naš dra-.
gi Dum Đuro, 1 izradili u glav-
nim crtama plan našeg rada 1.
nastojanja. i

U prvom se redu ima urediti.
Momntovjerna, sagraditi put, pos-.
taviti klupe i osvjetlenje.. Uopće
osvjetljenju treba posvetit veliku
pažnju, jer u Gružu i, Lapaduj
stojimo uprav mizerno_ u tom.
pogledu. To je pak prvotna po-.
treba Lapada kao stjecišta  stra-.
naca 1 , novog Dubrovnika“ ŠSwu=:
ma 1 bujno raslinstvo najviše da-.
ju našem Lapadu onaj opjevani.
čar i romantičnost. Zato vlasti“
moraju najenergičnijim mjerama
spriječiti i zabraniti svaku sječu,
koju nažalost vidimo gotovo na
svakom koraku. Treba što prije
početi sa pošumljivanjem, i to u
prvom redu Nuncijate i Kanta-.
figa. Iko se prošeta kroz Lapad.
zgrozit će se na onim raskopa-.
nim 1 razvaljenim  jametinama,
načinjenim radi vađenja mujare. |
To ostavlja neprijatan utisak na.
strance 1 domaće, rušeći divnu
harmoniju islikovitost lapadskog
Pejsaža. I to pitanje treba  ure-_
diti, kao iregulaciju pri gradnja-
ma. U svim ovim pitanjima a-
peliramo u prvom redu na nad-.
ležne vlasti, moleći ili za pomoć.
i razumjevanje. O higijenskim |
prilikama našeg kraja, toj tak. 1
rani, mogao bili Vam sada odr- |
žati čitavo predavanje, završio je
Dum Đuro, kao uvijek pun op-.
stimizma i nade u uspjeh svake
dobro i korisne akcije.













Staro zlato kupuje i
preuzima u zamjenu

Franjo Slirli, urar.

Prima na popravak sve :

= vrste satova uz garanciju
vis-a-vis Hotel Imperijala
doprinijeti, da oDubra nij
pribavi unapreditelje, koje ona.

zaslužuje kao velika kulturna te“.

čevina lijepoga grada Dubrovnika.
nG