God. HI Cijcna 2 Dinara Dubrovnik, Uskrs 1934 godine Mlanifestacija dubrovačke duše H-B Pretprošle je nedjelje na svečan način otkrivena spomen-ploća Matu Vodopiću, hrvatskom književniku i dubrovačkom biskupu, kojemu je 13 ožujka prošle godine navršena 40-go- a smrti. Podignuće ove spo- če kao i samo svečano otkri- pena crkvi Jezuvita, jedna načajna manifestacija dubrova- duše, koja nije samo neka fra- ez smisla i sadržaja, već skup o- tih narodnih i kulturnih odlika, koji su kroz vjekove dali hrvatskom na- odu plejadu književnika, učenjaka i odoljuba. To je ono što je učinilo la je ,Dubrovnik vrijedniji spomena iego mnoga carstva, koja kumovahu ijegovoj propasti“ (Cesare Cantu) to je Dubrovniku dala častan i za- lužan naziv ,,Hrvatske Atene“ Po om vidimo da u pojmu dubrovačke luše nije uključeno nešto usko, ne- matno i ekskluzivno, već nešto naše )pće narodno, i da je tim određena iloga Dubrovnika u sklopu općeg našeg kulturnog i narodnog rada i tvaranja. men. pi će u € bh LB) Ovu značajnu proslavu otvorio je Dubrovački Kurorhestar veličanstve- tim Haendelovim ,,Largom“. Iza sve- anog odriješeeja. ispjevao je Crk. jevački Zbor Antonelli-jev ,,Oslobo- li me“, a potom je održao govor Dum 1). Krečak, predsjednik dubrovačkog granka ,,Braće Hrvatskog Zmaja“, oji je među ostalim kazao: | »I gradski miri, sumornom sjetom ibavijeni, i pocrnujeno kamenje na tarinskim zgradama i vitki čempresi la Mihajlu, i kitnjasti bori na Gorici (Petki, i gole hridi na Dančama i | sv. Jakoba, i pomorske ,,drijevi“ na karu, i skromne ljubice i mirisne jiholjice na Gospinom polju — sve > to Dubrovčanima milo. Sve je to pjevalo zlatno pero Vojnovića, Pu- ća, Vodopića i Kazalija. Sve je to roslavio umjetnički kist Bukovca, [edovića, Murata i Rašice. (I pravo je, da je tako i nije pre- erano što je tako! (Ali ljubav prema domovini i svom ivičaju obuhvata i ono što je do- ojnije od same prirode, a to su lju- , pogotovo zaslužni i slavni naši omorodci, sugrađani. Ako je dakle epo, da ljubimo i onaj goli naš ka- en i onaj neznatni naš cvijetak, on- Lo je kud i kamo ljepše i dostojnije, L ovolimo svoje zaslužne ljude i da i uzdržimo trajnu uspomenu. Ovo dalo povoda, da je dubrovačka iša s pravom uvidjela, da dok Spontano istiće i voli ono što zabora- dubrovačko, da se Dubrovćani, vljaju jedan po je- | dan oni glasoviti koji su | zaslužili da im uspome-- na časno živi i pređe u nasljedstvo od koljena do koljena. Jedan od takovih je Mato Vo- dopić, botaničar, fol- koristički pisac, biskup i književnik, dostojno registriran u hrvatskoj književnosti. Dubrovačka du-: ša, koja se danas dos- tojno manifestira u dubr. kulturnim društvima, do- šla je do izražaja i u mjesnom ogranku za- snižne- «Braće. Hr vatskog Zmaja“, osnovane g. 1408 po hrvatskom kralju Žigmun- du Luksenburgovcu, a kojoj je cilj uzdržavanje kulta naših zaslužnih i glasoviti ljudi...“ Zatim govornik ka- že, kako je inicijativom naših Zma- jevaca, a uz suradnju ,Dubrave“ ,,A- nice Bošković“, Kaptola, Hrv. kat. društva ,,Bošković“ i ,Crkv. Pj. Zbo- a , podignuta ova spomen ploča, pa nastavlja: Što stari Dubrovčani nijesu pođi- zali spomenika osim Nikolici Buni- ću, ocu domovine, i Mihu Pracatu, dobročincu Republike, to je onda i- malo svojih razloga, a jedan od tih sastoji se u tom, što onda tvorevine Srca, uma i duše, pjesništvo i knji- ževnost, te moralne i građanske vr- line, osobito poznati rad za opće do- bro, žarko rodoljublje i čisti moral, koji nije znao za riječi pojam ko- rupcije, sve su to bile opće poja- ve upravo zato, jer to onda nije bilo ništa izvanredno, nijesu ni uži- vale naročitu pažnju ni javno prizna- nje. Ali tempora muntantur i... na žalost, et nos in illis. ,Opravdđano je dakle da se danas iskaže javno pri- znanje kulturnom radeniku, koji je u javnom i privatnom životu služio naj- većim idealima: Bogu, narodui domovini, posvetivši Bogu srce i jezik propovjedanja, narodu materi- jalne i moralne talente, a gradu, Gružu, Konavlima, Bosni i Hercego- vini, Zagrebu i Hrvatskoj onu ljubav, koja se manifestira u tendenciji »Gjenevrije“, ,Tužne Jele“, »MarijeKonavoke“,,,Robinji- cer Doborskih razvalina: Govornik prikazuje dalje Vodopi- ćeve odlike i njegov rodoljubni stav, gdje je iznad i izvan političke arene vršio patriotske držaosti i radio _na produbljenu osjeća, jedinstva i že- a m m o e s MOJ PLAVI. ONE 1 E U tebi mi osta sve djetinjstvo moje sva najljepša nadanja i nevina radost... Ti si meni dao uspomene koje i sad kadkad moju razvesele mladost. Ja sam Tebi dao pustog mi života ponajljepši dio—svu njegovu. zoru. Ti si meni dao tajnu svih ljepota, da uživam u tvom plavetnom moru. Jer premda mi duša svaku bol osjeća: i tuženje ptice polomljena krila i mirisnu žalbu zgaženoga cvijeća, Bog joj ipak zato dade da je bila osjetljiva za najstitniju ljepotu za najmanju radost u svome životu I. A proljeća svakog, kad je burno more i valovi bijesni o obalu biju, južni vjetar škropi slanom pjenom bore, a oblaci kišu bez prestanka liju, O, proljeća svakog mislio sam: Ne ću ostvarenu vidjet nijednu mi nadu. Smireno ću usnut u proljetnom cvijeću i zaklopit oči u tom dragom gradu... AT kad bi sunce jedne tihe zore svjetlošću zalilo procvale đardine, obasjalo ono utišano more, došlo bi i kR meni i razgnalo sjene, u ulicu usku, da me patnja mine, i radost bi tada ogrijala mene. GRAD DUBROVNIKU HI. I jednoga dana—baš je suton bio Rrvavw Rao rana, najljepši od sviju, o, toga sam dana srce utopio. u dubini plavoj nečijih očiju... I slatke su slutnje otad ispunile sa dalekom čežnjom moju pustu mladost, a oči te lane -oh, one subile ljuta moja patnja i jedina radost. I osjetih toga sudbonosnog dana da je netko u me nostalgijiu slio — i say život da ću bolovati s nje... Jer onoga dana — baš je suton bio najljepši od sviju krvav Rao rana, kad u oči one ja utopih sve. IV. A ljeto je bilo cvalo svud je cvijeće nagnuto nad putem —sjetno mirisalo kad se dijelih s tobom, grade moje sreće, kada tvoje plavo ja ostavih žalo. I u tome času ja sam osjetio u dubini duše beskonačnu tugu, osjetih tek tada što si meni bio, o, moj plavi grade nasunčanom jugu. A sad zalud čekam zaboravi veo da sve, da sve ono blijedim zastre plaštem: sve radosti moje i svu moju tugu. I ja neznam, bi li svoju sudbu Rleo ili blagoslivljo, što sam Tebe sreo moj sunčani grade na plavome jugu: IVO LENDICĆ lja za sjedinjenjeni svih djelova hr- vatskog življa u bivšoj monarhiji. Nakon govora otkrivena je na desnoj strani kod glavnog ulaza spomen- ploča: ZASLUŽNOM SUGRAGJANINU OCU SIROMAHA DUBROVAČKOM BISKUPU RODOLJUBU HRVATSKOM KNJIŽEVNIKU MATU VODOPICU * 1816 + 1893 U OVOM HRAMU SAHRANJENOM RODNI GRAD NASTOJANJEM BRAĆE HRVATSKOG ZMAJA 1933 P. Poslije otkrića, iza kako je ,Du- brava“ otpjevala Smetanin ,,Slava te- bi“, g. Sambrailo, predsjebnik Hr- vatskog pjev. i glazb. društva ,,Sla- vuj““ u Trebinju, u ime trebinjskih Hrvata pozdravio je uspomenu svog negdašnjeg biskupa, te u svom govo- ru istakao da oni uvjek u nama gle- daju svoju Atenu i svoje središte. Iza kako je preuzv. Dr. Carević uz par prigodnih riječi blagoslovio plo- ču, završena je ova značajna mani- festacija prave i istinske probu đe- ne dubrovačke duše.