= Umjetnost u dalmatin- skoj Hrvatskoj možemo po | dijeliti a tri povijesna raz- doblja: 1. za vremena: hr vatskih narodnih wladara (od oko 800 — 1102). Zna- čajka je ovog razdoblja starohrvatska pleterna or- namentika i male crkvice originalnih i prostih obli- : ka; 2. za vremena slobod- nih gradskih opčina (12: 14. v.) za vlađavine hrvat- “ sko-ugarskih kraljeva. To je doba romanskog stila; 3. za_ vre- mena venecijanskog gospodstva (1409- 1797). Ovo treće razdoblje možemo “opet podijeliti na dva dijela: na do- ba gotike i renesanse 115 116 v)_1 na doba baroka i rococcoa Iza 18 v.) Najvažni e je ovo prvo doba tre- ćeg razdoblja, t, jo Ll61 1B vijek Ili doba cvate gotike i renesanse u dal- matinskoj Hrvatskoj. U pogledu goti- ke imamo tri utjecajne struje iz Ita- lije: donjoitalsku, lombardsku i vene- cijansku. Ovu južnoitalsku umjetnost i tradiciju donio je u Dubrovačku Re- publiku Onofrije Giordani de- la Cava iz Napulja. Onofrije. je pozvan u Dubrovnik g. 1435 radi radnja oko novog gradskog 1438 završi napuljski voda, dove- grad sa Šumeta. U ve- vodovoda. Do majstor radnje oko. vode dovši vodu ui zistim pod lika Onofr S o goa Vite LVJTE česme, onu ve- jevu česmu kod Ma- Dubrovački kraj po. svojim klimskim odlikama veoma je za gajenje mnogih ko- baka 1 biljaka, koje mo- važan izvor prihoda na- gu biti ZV Šem seljaku. Jedna biljka, kojoj se ćuju malo pažnje je naš ROGA Š (Ceratonia siliqua), a koja može veoma dobro uspije- vati naročito na dubrovačkim o- tocima. Ta raste bujno iu div: ljem stanju, a kad se navrne ra: ste brže te poslije 2-3 godine počne rađati. Rado se drži škri- pova, ploča i gomila, pa ga jed radi toga lakše gojiti. Studeni ne trpi. Zato na udarcima stude ni ne uspijeva, a gdje je studen jača, tu ga uopće nema. za- klonima od vjetra i u prisoju najradije se razvija i raste. Ima stabala rogača na našim otocima, koji mogu dati i do 20 kvintala ploda. Takovi su doduše rijetki, ali ih ima, kako smo napomenuli. Naši ne posvećuju rogaču veću pažnju, ali ga ipak rado goje, naročito na otocima. Rogač se ne da prenašati. Takovi se teško prime, a kad se i prime ostaju kržljavi. Na Mljetu, osobito Go- veđarima, običavaju od prosinca do veljače vaditi divlje krekove i posjeći s njih sve mladice. 1a- ko ga usade i primi se. Najbolji su ipak samonikli, koji se uavr- nu kad ponarastu, pa tada lijepo uspijevaju i rađaju. Siju se pice, ali je najbolje posijati i zakopa- ti cijele mohune, jer u ovom O našem rogaču može stoljećima trajati, ali Velika Onofiijeva česma ole Braće i onu malu kod Općine. Ve- lika česma, koju prikazuje naša slika, i danas divno djeluje svojom arhitek- turom, ukrasima i mirnim proporcija- ma. Prije su nad kapitelima stupova (ima ih 16) ukusno bili postavljeni li- kovi životinja. Danas nam je od tog sačuvan samo jedan lik psa, koji je sada pohranjen u muzeju. Ova česma pripada inače tipu velikih monumen- talnih fontana, koje su se postavljale i sredinu trgova. Sične su našoj o- vakove česme u Perugi i Viterbu. Osim spomenutih fontana Onofrije de la Cava proslavio se kao graditelj i restaurater Kneževog Dvora u Du- brovniku, kad je ovaj uništen eksplo- zijom g. 1435. tako da je današnji dvor, gotsko - renesansa građevina, djelo navedenog. Onofrija, pa majstora renesanse Michelozza Michelozzi i hr- vatskog arhitekta Jurja Dalmatinca (ili Glorgio Orsini da Sebenico). slučaju prije proklija. Rogač tek nakon 2-3 godine starosti počne rađati. Ima kod nas oplemenje- nih više vrsti rogača: ČENPRI- NA kratkih i debelih, ACALI NA dugih i debelih 1 t. zv. DUJIŠKIH ROGAČA dugih _i mesnatih. Najbolja su vrst spo- ACALINI. jer su obilno _ mesna: ti i u okrajcim+ puni slacorne mezge. Orakove vrste rogača ima dosta na otoku Šipanu, i u mje- stu Suđurđu. Rogači se, kako što smo vid- jeli, ni oraju, niti kopaju, a i- pak obiluo rađaju i davaju lije- pe koristi. I ove godine ima o- bitelji u našoj okolici, koji su za rogače uhvatili do 5 hiljada di- nara, i ako ove godine cijene. rogača nijesu bile visoke. Pro- daja je inače bila dobra, pa su se prodavali i divlji rogači za životinjsku hranu. U današnjim teškim prilikama ovi prihodi zna- našem čovjeku mnogo, tim više što se oko gojidbe rogača traži minimalno truda, troška i vre- mena. Najveći se posao sastoji u tome, da ispod rogača bude čisto i da se ostrani drača i dru- gi korov. Masline mu ništa ne smetaju. Stablo rogača, ako ima dobru zemlju, naraste veliko 1 or1- jaški rogači su posve rijetki. Ro- gač je uvijek lijepo zelen, pa služi i kao uresno drvo. Cvati već rujna, pa ne izbija cvijet od- šah iza lišća. geć <1z stablike Z DRABRAV A - Onofrije de La Cava u Dubrovniku ANKETA ,DUBRAVE“ to tali u muzičkom životu Od ovog broja počinjemo s anke- tom o glazbenim pitanjima i. prili- kama suvremenog Dubrovnika, što mislimo da će zanimati i našu širu .jaynost. Nadamo se, da će biti do- bar odagiv, a radi. pomanjkanja prostora u našem listu, umoljavamo sudionike ankete, da budu što-kra- ći i konkretniji u svojim izvodima. Iz opravdanih razloga u' ovom ; slučaju primamo samo. potpisane članke, i u vezi s tim, molimo či- taoce da nam dozvole današnii i- zuzetak.': Nakon skoro Io-godišnjeg in- tezivnijeg djelovanja na glazbe- nom polju u našem gradu, drži- mo za dužnost, da se u interesu napretka same stvari, a ,sine 1- ra et studio“ osvrnemo. na neke činjenice, te da iskreno 1 otvore- no iznesemo neke opaske. Kako se glazbeno djelovanje u Dubrov- niku razvija u krugu nekoliko glazbenih društava. i. ustanova, to se po prirodi same stvari na- še opaske oduose na njih. Radi tog i radi ničeg više! Ovo isti- ćemo, da nas se ne bi krivo shvatilo. Odmah u početkom isti- ćemo i to, da je zadaća tili dru- štava i ustanova u prvom redu propagiranje i izgrađivanje naše jomaće glazbene produkcije, od- nosno kulture. < Paralelni rad s time sastoji se u upoznavanju naše javnosti sa“ skladateljima 1 djelima klasične 1 moderne ola- zbe, bila ta vokalnog ili instru- “ mentalnog karaktera. Naša glazbena produkcija, ko- ja dolazi u obzir je još mlada jer, kako kaže jedon ugledni hr- vatski esejista u članku ,, Držanje koraka s Evropom“, ,,naši su gla- zbenici do nedavna stvarali svo- ja djela p> kalupu većih evrop- skih naroda. Glavni zastupnik tog smjera bio je Ivan Žaje. Hr ropa im je odgovorila: Ne priz: najemo Vas, dok nam ne dadne- te i nešto svoje. I glazbenici su morali da zadru dublje u folklor svojega naroda i da u primitiv- nim elementima narodne ljesti- mmm grana i grančica. čudnovato je i to, da cvijet izbija čim moluna (plod) počme zresti. Rogačev plod se upotrebljava kao hrana, a od samljevenih rogača se pra- vi veoma tečan i hraniv kruh. Služi također za pravljenje to- rata i kolača. Oni služe i kao ljekarija za nahladu, a zdrav je naročito pušačima. I čaj od ro- gača, pomješan korama od baja- ma, koristi teškoj nazebi. Mohu- ne od rogača se upotrebljavaju pri pravljenju raznih pića, ot- padke, kao i pokvarene i divlje plodove upotrebljavamo kao do- bru i zdravu prehranu životinja. I pice od rogača ne idu uzalud. Upotrebljavaju se za razne ure: sne predmete i kralješe. Ovi su redci napisani, da po- kažu našoj javnosti svu korist od rogača. Na našem seljaku je da se što više goji i širi ovo kori- sne drvo, a ua našem učiteljstvu i svećenstvu da na selima pobu- de što veće zanimanje za roga- če. Vlaho Fortunić Dubrovniku? vice i melodije traže kažiput za proživjena djela otginalnije mu- zičke kulture“. e e Baš raći navedenih razloga, bi- li smo zaostali za 'Evropom, a pokročili smo unaprijed. novijom i sadašnjom generacijom , naših auktora, koji su svojim djelima, vokalnim i instrumentalnim kom: poniranim na osnovu i duhu ele- menata muzičkog. izražaja, obo= “ gatila našu muzičku literaturu, već priznatu u stranom kultur: nom i umjetničkom svijetu. Ali evo kod nas paradoksa! Na pro- gramima koncerata našili gla- zbenih društava, ustanova i sku- pina komorne glazbe (izuzevši dobar dio vokalnih izvedaba!) na- lazimo relativno rijetko imena na- ših skladatelja, koji bi morali bi- ir ako TE, dominantni,a ono bar rećina pojedinog programa. Ovo nehajstvo i nemar, moramo otvo- reno i iskreno kazati, ksrakteri- ziraju dosađašnji glazbeni život u Dubrovniku, kako smo naveli u gornjim ređdcima.“ Po Na ove prigovore, mnogi će odgovoriti, đa su naša glazbena djela malobrojna, da ih je teško nabavljati itd. Da ovo sve stoji, koje mišljenje ne dijelimo, ne bi bio to dobar izgovor i opravda- nje. Naše bi glazbene ust:nove 1 društva u tom slučaju obzirom na našu glazbu, imali još veći za- datka i misiju, jer bi tada još vi-. še morali konstantno propagirati našu glazbu i auktore, lim omo- gućivati i potjecati mlade kom- pozitore na stvaranje novil djela, a kod publike stvarati raspolo- ženja i shvaćanje naše glazbe. Je- dnom riječju: dužnost im je stva- rati našu domaću glazbenu kul- turu. Tako rade svi kulturni na- rodi kod sebe, a u nastoje opet što više propagirati svoju glazbu i svoje auktore. Ni- jemci i Česi u tom prednjače! Kako mi stojimo pak u ovom pogledu već smo istakli, a sad nađodajmo još jednu žalosnu Či- njenicu: Naš duh 1 izražaj ne može se ispoljiti, jer je kod pu- blike raširen razoran nedomaći strani duh i mentalitet, te pra- vo snobovsko divljenje pred stra-- nim, a u vezi s tim omalovaža- vanje i ignoriranje domaćeg. Sto će n. p. kazati sami stranci, ka-- da budu čitali koncerata? Odgovor programe našili je sam po sebi jasan i određen. Iz ovakvog | stanja stvari, moramo izaći, te složnim zajedničkim radom ispo- ljiti pred domaćem publikom 1 stranim svijetom ono, sto je spe-- E cifično naše. Zar ne čujete glas kulturne Evrope: ,,Ne priznajemo Vas, dok nam ne dađete i nešto inostranstvu KA, EEK ik iš do ESA, | EGA KLON A, KG svoje“! Ovo nek nam bude me- —— mentno, kao i spoznaja činjeni- ce, da će dosadašnji rad na glaz- benom polju u Dubrovniku biti lutanje bezcilja, ako ne budemo služiti pravoj svojoj svrsi 1 za- datku. A.