saz ZALA === God. HE t Cijena 2 Dinara DUBRAVA aero Dubrovnik, 1 15 svibnja 1934 godine Dubrovnik koji gladuje radi kamenog srca svojih gradana Proljeće! Doba regeneracije, života, vedrine! Doba slatkih na- da 1 vedrih perspektiva, naročito za one, koji su drhtali pred zi- mom i njezinim strašilima: sgla- di, smirzavanju i umiranju. No ne zaboravimo one, kojima -ni najve- drije proljeće ne može razvedriti duče. Na one, kojima je svestra- na oskudica nadvila na dušu te- lake briga i straha pred novim siradanjima, kojima siro- maštvo steže ne samo želudce, već i srce, Zar i Dubrovnik ima takovih? Takvo pitanje bodlikavo je ruga- nje. Tko još tako pita ili ima staklene oči ili kameno srce. Tko iako pita odaje, da me izlazi iz- van ulica bogatim i izlozima; taj ne zaviruje nikada u one ulice 1 uličice, gdje u po- SKE OD drumskim prostorijama, tim le- žištima skorpijoga žive natrpane. čitave iamilije, zarade kojih ni- mj jesu ko pita pruža dokaz, da _ su mu kavanski jazzi 1 orhestri posvema zabušili uši, te više ne mogu ču- ti uzdisanje i stenjanje sirotinje; a oči mu zablještene svijetlom zabavnih lokala, te nemogu da vide one koji prodaju i plah- ie sa kreveta, da Rupe za još nekoliko dana crnoga Rruha. D4, takvih bijednika ima Du- brovnik! Ali samo jedno treba: Dubrovnik se nekada po- nosio slobodom, danas bi se inotao ponositi dobrotom. Du- brovnik bi morao postaviti geslo: U DUBROVNIKU NE SMIJE. NITKO DA BUDE GLADAN BEZ SVOJE KRIVNJE. - To je dužnost savremenim Du- brovčanima, što im je namriješe djedovi didi Na tu dužnost il upućuju one humamtarne 1 kari- kativne institucije, koje su osno- vali djedovi naši. Te institucije i danas vegetiraju od onog impul- Sa, što im ga dađoše oni, koji Počivaju na Mihajlu i Boninovu. Nažalost sve većma otskaće razlika između otaca i sinova: Zemlja naša (kako geologija uči) ohladjuje se sa površine k sredi- m. DUBROVČANI OHLADUJU . I OROTRAŠNJOSTI POVRŠI- NI. Tako je skladnost dubrovd- sa nekad bila samo vanjska ma- nifestacija plemenite duše 1 toplog Ica, današnja je skladnost đu- draškavim | dovoljne da podmire ni ki- oriju za podrumski stan. Tko ta- brovačka često vanjski ostatak bez unutarnje osnove i samo pokrov nutarnje hladnoće i praz- nine\ Pred kužnim dahom orćeg ma- terijalizma i mamonizma vene nesebična ,,dubrovačka duša“, ko- joj je najveći ponos i utjeha bi- la suviškom svog imetka po- moći potrebnima. To je neka- dašnja ,,dubrovačka duša“ sma- trala, da se najtrajniji spomenik podiže plemenitim ostavštinama 1 osnivanjem karitativnih institu- cija. Nekadašnja ,,dubrovačka du- ša“ je instiktivno osjećala onu Mihalangelovu: ,, Vrhunac veliči- ne zove se dobrota“ kao 1 onu Senecinu: ,,Alteri vivas, si vis vivere“. (Za druge živi, ako _ ži- vjeti želiš) Ovaj mentalitet danas je naprotiv toliko izbljedio, da je mnogima smiješan 1 poruge vri- jedan. Pred geslom krutog po- ganskog morala: Svaki za sebe, nitko za sve, konstantno uzmiče E geslo kršćanskog mora- : Nitko samo za sebe, svatko za sve. Pa nam je onda jasno, zašto i u Dubrovniku, uz toliko pre- sitih postoji ne mala _četica gladnih; jasno je zašto se rađe dozvoljava da se hrpe novca ,,za- lede“ i propadnu, nego da se njime blaže jadi onih, koji trpe. Jasno je zašto se puno više bri- ga i novaca ulaže za konforte o- nili, koji i onako dobro _ stoje, nego za pomoć onima, koji glad mori 1 siromaštvo guši. Jasno je zašto ima novaca uvijck za ste- rilne 1 servilne parade, koje pod- žižu bijesonih koji kruhanemaju. Nije samo jasno, kako može žeđa za novcemtako paralizovati mozak i ot>ti očni vid. Pa zar nije to paraliza mozga, kad se prestane uviđati, da se čovjek najviše približuje Božanstvu time, što usrećuju druge Zar to nije slijepoća, kad čo- vjek škrtim i nesmiljenim gomi- lanjem novaca draži one, koje bi morao da pomaže. pa ne uviđa da time kuje protiv sebi Damak- low mač, mač srdžbe, . zavisti onih, koji stradaju, mač koji pri- jeti tle samo njegovom zgrnutom noven, nego 1 oholoj S i ka- menom sreci. Nek progleđaju E nek se smekšaju srca, i Dubrovnik će postati grad, bez gadne sirotinje. < Br. 8 VELIKA DUBROVAČKA OPĆINA — Od vrh Konavala do dno Rata — Taman prije pet godina, dne- va _10/V I929 g. Dr. Bjelo- vučić Zvonimir pismeno je predložio dubrovačkoj općini, da se obrazuje velika Općina dubro- vačka od vrh Konavala do dno Rata. Općina — dubrovačka mu je 16/V 1929 odgo- vorila; ,Kad bi stvar naišla na opći povoljni prijem, mogla bi se u- zet ponovno u preires, ali uvijek držeći u vi- du, da provedenje ta- kove namisli ne bi pre- judiciralo interesu Gra- da“. I nije se _ mišta_ po- duzelo u ovom pravcu, kroz ovih pet godina. Dr- Bjelovučić je pred- lagao, da se osnuje jed- na Općina sa glavarima 1 pomoćnim seeskim u- . redima, a to najglavni- je radi ekonomskih pi- tanja Grada i okolice, 1 radi drugih važnih razloga. — : Izgleda, da je ovaj predlog g. Dr. Bjelo- vučić Zvonimira sa- da opet aktuelan, te da_ ga se zbilja prihvatilo i da se ide za- tim, da se sve općine u dubro- vačkom srezu spoje u jednu po- litičku Općinu, kako bi se opet: teritorij bivše repuplike sv. Vla- ha našao zajedno u jednoj admi- nistrativnoj jedinici. Ta su općine Cavtat, Orašac, Slano, Lopud, Šipan, Mljet, Ston, Janjina, Kuna, Trpanj, i Orebići, Vas ovaj prostor od vrh Ko- navala do dno Rata, u svih sa- danijih dvanaest Općina, broji o- ko 52.500 stanovnika. Vas ovaj prostor sačinjavao je negda jed- nu Općinu, Comunitas ragusina s. Blasii. Svi razlozi i ekonomski i fi- nansijski, socijalni 1 kulturni 1 saobraćajni, pogotovo oni radi turizma, dakle razlozi života, op- stanka 1 razvoja Grada 1 okolice imperativno nalažu da Dubrovnik postane veća općina, da radi svog izvanrednog prirodnog položaja radi razvoja prometa stranačša, koji dolaze iz svega svijeta, da Du- brovnik dobije i imade bolje uvjete razvoja, ato ih može ima- ti jedino onda, kad buđe mo- či upravljati svojim financija- ma u gornju svrhu. Stoga mo- ra dobiti slobodu u financij- skom pitanju. Dubrovnik je inače slavan Grad, kao nikoji u cijeloj državi, bivša republika, pa ako Dabros. Ordje je prekinut život starog Dubrovnika i spuštena bijela zastava sv. Vlaba nik dobije neke povlastice. radi gornjih razloga, nije rečeno da te povlastice moraju dobiti i drugi gradovi. Veli se, da bi to bio neki precedence, pa bi tra- žili 1 drugi gradovi ista takva prava. To ne stoji. I Beograd imađe izvanrećna prava. Izlučen je iz banovine. Zašto? Jer je prestolnica. Svi gradovi ne mo- gu biti prestolnica. Ako Dubrvv- nik to traži sa potpunim pravom, radi svog izvanrednog prirodnog položaja, radi toga što je čentar turizma, ne mogu to biti svi drugi gradovi. Dubrovnik je imao biti sijelo banovine, pak su u zadnji čas postavili istu u Ceti- nje. Ukinuo se 1 Inšpektorat u Gradu. Grad 1 okolice nastoje podići 1 uzdržati Grad na visini, koja mu dolikuje. Doći će i novi izbori tim i Nova uprava općinska, pa stoga treba već sada raditi, da Dubrov- nik ne bude opet žrtvom pri novom zakonu o gradskim opći- nama, nego da bude zbilja ono, kako ga zvahu njegovi pjesnici već prije vjekova: kruna hrvat- skih gradova, a to znači prvak, što mora i ostati pa stoga mora tražiti sve pute, da takav i buđe. Skadi i ok