BLS m i NG Kojo Slavković kao pret Izvanredne izdanje Dubrovnik, 30 lipnja 1934 godine u stonskon stavnik mračnih sila i rob zločinačkog instinkta. — Jelka i njena Cijena 1.— Dinar procesu djela, posljedica nemoralnog života u ambijentu zaraženu kriminalom. — Pomagači, podvodači, Rlakeri, pauci i žrtve. — I vrijeme treba da kaže svoje. pagana JOJ a JA Čitavi mjesec dana proces Kon- stantina Slavkovića-Koja, defca- udanta 1 organizatora umorstva, pobudio je ui našoj javnosti ne- čuven interes. Nije to bilo samo prosta senzacija za gladnu pub- liku ili poslastica za razdraživa- nje živaca, već je, što je glavno bio žalostan dokumenat današ- njeg abnormalnog stanja stano- vitog društva i njegovih krugo- va. Ovaj proces po svome obimu, po iznesenim činjenicama, iska- zima, pretpostavkama, koje su za misaonog čovjeka više nego bje- lodane, otkrio nam je svu onu prljavu pozadinu, koja se je pa- razitski nametnula i koja bez skrupula provodi nečuvenom drš- košću svoja djela. Slavković, zloglasni Kojo, postao je sino- nim zločina isto kao Staviski. Slavković Kojo je uvreda za če- stita čovjeka, to se ime razgova- ra sa gnušanjem. Jelku, Čolovi- ća, Mekišića, Sušćinskog, i sve ostale, Rizu, solanu i sve one klakere, pomagače, podvodače, treba dobro svih upamtiti. Bez obzira kakav je pravorijek suda. Sud je vrhovna kaznena instanca i njegova kompetencija je mje- rodavna sa tog gledišta, ali mi, javnost, društvo, mi smo teren, gdje se to zlo razvija ili uništava i mi treba da ga sa svog sta- riovišta osvetljavamo. Kojo je od oficira uskočio za upravitelja so- lane. Bez kvalifikacije, bez zna- nja, bez moralne podloge, nestru- čan, rabijantan, pijanica, zločinac negativno ambiciozan, on je za- veo ubrzo na području jednog malog mjesta pravu strahovladu, po svim strateškim zrincipima. Čovjek neuravnotežen, po in- stiktu sklon skandalima, prepirci i mržnji, on je vršio pravi teror u svim smjerovima. Svoje politi- čke, načelno političke protivnike, on napada i progoni denuucija- ma, podvalama, prijetnjama i za- klanja se napokon za nekakav službeni poziv, koji da mu je to nalagao. I ne samo političke Protivnike već i visoke sudske funkcionere, ljude dobro poznate radi svog skrupulozno - objektiv- nog činovničkog rada. U svoj in- timni obiteljski život unosi tole- ranciju nemorala. Njegova Jegi- timna žena je obična prostitutka. Sa tim se mišljenjem slažu I psi- hijatri, optužba i obrana, pozna- vaoci 1 javnost. Kojo trpi legije stalnih 1 prolaznih ljubavnika svoje žene, dozvoljava da _ se o tome javno raspravlja, dozvoljava i trpi njene bolesno nervne is- pade, umjesto da je pošalje u sanatorij ili ludnicu. Alineonje još pomaže. On operira tudjim novcem, krade, falsificira, maski- ra. Uvlači u svoje prljave poslo- ve banditske tipove Čolovića i druge. Oni ga slušaju jer sui sami kao on. I kao obično zlo može da urodi samo zlim. To je neminovna sudbina svakog zla, to je prirodna dinamika, kojoj se neda izbjeći. A Jelka? Ona je posebni tip u ovom zloglasnom društvu. Ziv- čano bolesna, duševno neuravno- težena, po instiktu sklona pretje- ranim seksualnim uživanjima, ona svoj nagon ne obuzdava već ras: pojasano bježi iz zagrljaja u za- grljaj, puštava uzde svom bole- snom nagonu. Ona ne bila sred- stva, priklanja se svakoj prilici, uvlači se u sve avanture. Kao pod hipnozom u nekom nastra- nom bekrijskom, sevdalinskom šti- mungu ona pjeva, smije se, pla- če, viče, grli se 1 ljubi, pada u ekstaze zanosa i potištenosti. Sve je to skupa smiješano kao u ne- koj vrlo prljavoj kaljuži, kaljuži duše i srca. Mješavina sadizma, masohizma i nimfomanije. Riza, jedan tipični produkt stare neke, možda i begovske porodice, sa onim urodjenim o- rijentalnim zanosom, kojeg naša psiha ne može lako da razumije, upada u mrežu Koja i Jeike. Draži jedne žene su uvijek isku- šenje, za jedan, bar malo nesoli- dan karakter. A pogotovo Jelki- ne draži. Ona je čitava seksus, vatra, munja. A ljudi su ljudi, od krvi i mesa. Za Rizu je Jelka bila mreža a Kojo pauk. A pa- uk, to je poznato, ubija žrtvu, nakon što je isisa do kosti. Ko- jo i Jelka Rizu su isisali 1 on- da ga ubili. I to je prirodan proces! I ovi ljudi konačno su se sku- pili da odgovaraju pred objek- tivnim forumom. I tamo oni ne miruju, oni 1 tamo skaču u svo- ju obranu, jer Su egoisti, jer se boje za svoj bijedni život. "Po već očituje ono živinsko, praiskonsko u ljudima. Nema u čitavoj ovoj stvari jedneg svijet- log, poštenog momenta, jedne lijepe duševne karakteristike, jednog osjećaja grižnje savjesti i priznanja, po ćemu bi se dalo osjetiti čovjeka i ljude. Oni se do zadnje kapi krvi bore, bore se za svoj zločin. A u tome i jest sva tragika! Optužba, pravedna ozbiljna, logično povezana, objektivna, si- nula je kao oštar mač, zavezanih očiju, proti zlu. Državni tužilac uman, dostojanstven čovjek na- šao se u borbi za pravdu. A obrana iznosi svoj kriterij. Ona je vlasna da to uradi i nit- ko zato ne zamjera. Ali uzeti za primjer pa kazati ća su Turci u prošlosti klali raju bez odgo- vornosti, a sada dase vodi raču- na o jednome Turčinu (koji ni- je Turčin već muslimau) to je pitanje ukusa iu najmanju ruku pitanje civilizacije. Isticati Slav- kovića kao nekog nacionalnog radnika, kao potomka slavnih vitezova Hajduka Veljka i osta- apelirati za lih, 1 u ime toga rješavajuću osudu, to je profana- cija prošlosti i uvreda za nacio- nalne veličine. Imamo prava da protestiramo, jex poštujemo i ci- jenimo dostojanstvo svakog na- roda. U svakom slučaju, sa kojegod gledišta podjemo, ovaj monstru- ozni proces ima svojih pozitivnih rezultata. Društvo i pozvani fak- tori moraće voditi računa unap- red, koje i kakove ljude treba postavljati na ovakova istaknuta mjesta, kako ti provode svoj službeni poziv, kakav je njihov Život itd. Ne bude li se o tome vodilo strogog računa. neće biti nikakvo čudo ako uskrsne još koji Slavković. Našli smo shodnim iznijeti nekoliko naših reflekcija po ovoj tugaljivoj stvari imajući najbolje intencije. Stonjski proces je za- vršen, presuda je izrečena, ali on će ostati dugo vremena u ružnoj uspomenu i kod našeg poštenog i čestitog elementa. Či- ji se moral sukobio već u prin- cipu i u početku sa moralom Slavkovića i njemu sličnih. Prav- da je kazala svoju, javnost je kazala svoju, a još ostaje i da vrijeme kaže svoje. Danas poslije podne u 5 sati sastao se je senat Okružnog suda u Sibeniku da izreče presudu Slavkoviću i družini. Velika sudska dvorana bila je prepuna publike, koja je formalno op- sjedala Sud tražeći ulaz. Pošto su uvedeni optuženi, presjednik g. Wales pročitao je slijedeću presudu, kojom se osuđuju: Kojo Slavković, na 11 godina robije i trajan gubitak časnih prava. Jelka SlavRović, na 4 god. robije i 5 godine gubitka časnih prava. Čolović Đuro, na 6 god. i 1 mjes. robije i trajan _ gubitak časnih prava. Pavo Mehišić, pekar, na 2 god. robije i dvije god. gubitka časnih prava. Suščinski Georgije, na 2 i po god. robije i dvije god. gubitka časnih prava. Nikola Jerinić i Mato jJerinić, na po 10 mjeseci strogog zatvora. Tritun Vladisavljević, na 6 mjeseci zatvora kao stariji maloljetnik. Uzelac Nikola, Gučić, Kralj MarRo, Magaš, Mehkišić, Kremenjahk, Kate Jerinić, Jovanović i Pogorelić — riješeni su. Državni tužilac uložio priziv. Oslobođeni su pozdravili pre- sudu sa entuziazmom. Sutrašnje ,Novo Doba“ donosi sa opširnim obrazloženjem. presudu »DUBRAVA“ kulturno informativni list. — Odgovorni urednik Ivo Šišević. — Izlazi 2 put mjesečno. — DPlativo i utuživo u Dubrovniku. — e Rukopisi se ne vraćaju. — Jugoslavenska Štamparija — Dubrovnik :