dana D nv bb mo Šoa pak erna 1 0. PENS SRMO. Od to doba svijet tačno | God. II sansa me aan —_— omar zana mn Dubrovnik, 4 kolovoza 1934 godine SPMIRT DUBROVAČKIJEH STIJENA »SVI SE ZAVJERIŠE, DA _OTADŽBINI GUNDULIĆA I BOSI OTMU ČAR... Što bi Dubrovnik bio bez svojih spomenika i bedema? Lijepa obala, kao tolike druge između Nizze i Kr- fa. A ne bi bila prava obala, ev- ropska ,plage“, jer mu od prirode neđe ostaju prostrane pržine, . kojima su bogate Rivijera, naročito ligurska, pak Mleci, Livorno, Rimini i još mno- gi drugi gradovi na Sredozemnom moru. Ne, Dubrovnik je nešto drugo i manje i mnogo više. Muze lijepih vještina pripeše se na one surove hridi, na one gole _ obronke balkan- skijeh gora. U mističnim noćina ka- kve je pjevao D' Annunzio: »Ne čuješ li? Probudjene vode donose jedan drugi trepet U vjetru drhti krilo pjesme. Ove noći Sirene pjevaju na pučini“. zaigraše skladno kolo. Podigoše baš tamo na drhtajima pučine, a na ždri- jelu barbarskoga svijeta mali bijeli stan, sa kojega će da slobodno i da- leko od potresnih zveketanja oružja, šiljati miomiris poezije i lahor _ mora surovim zarobljenim svjetovima, žr- tvama sablje, žrtvama zlobe, žrtvama ispraznih fraza. Tako je postao Du- brovnik. Tako su očevi trgujući svaku svoju računsku knjigu zatvarali jed- nom velikodušnom kretnjom, jednom gragjevinom, u kojoj su se i vreće istočnijeh mirodija i korduanske kože iz Sofije i Plovdiva imale redati iz- među otmenijeh stubova, veselijeh kapitela i simboličnijeh znakova. Inostrani svijet razumije sve ovo vr- lo dobro. Razumije naročito od kada je Ruskin iznova otkrio mletačke sti- jene i popularnim učinio kult ljepote istorijskijehkamenitijeh spomenika. raspoznaje što ima da traži. Dubrovnik ne može da drži utakmicu sa Venecijom, ne može da zadovolji svijet svojim ka- hirksim ljepotama. Ne može damu dadezamamne zabave Rivijere, Napulja, Misira. Ali što Du- brovnik može da da, to je neku _o- dvojenu notu u onoj Leonardskoj »bellezza del mondo“, koja je baš ta- ko lijepa, kao što je raznolika. Grad u kom se na uskom obimu jedne po- zornice podižu snažne koncetracije različijeh stila i epoha kao u jednom smjelom raccurciju, grad na pučini u kom se hridi i crtež tvrdjava sli- jevaju jedinstvenom harmonijom, grad oleandra, vihojla i poma ispreplete- nijeh sa ostancima antične gragjan- ske individualnosti, zamaman je pred- met konteplacije i za najblaziranijega evropskoga tražioca senzacija i emo- Cija. Najljepša je senzacija umrla na- zad 25 godina (računajući od danas gotovo 50 god. Op. Ur.) kad su du- brovački gragjani dozvolili da su na mjestu zvanu ,,Šiškovo“ — na putu od Gruža — podigne bolnica i kad su na taj način izbrisali veliko izne- nađenje s Boninova, kad bi putnik u- gledao onamo doli na moru vitku ku- Polu ,,Gospe“. Ko nije vidio taj pri- zor, prije nego li ga je oteo smrtni- Cima crveni taffetas-krov zemaljske bolnice — koliko se grijehova u tvo- je ime, zemljo, počinja! — taj ne zna upravo što je bio pogled na Du- brovnik. Ne zna kakav je osjećaj transcendetalnoga mira i svetoga uz- bugjenja obuzimao gledaoca kad bi spustio sa vrha Boninova pogled na kupolu saborne crkve i na profile najvišijeh domova polivenih sivkasto- zelenkastim retleksima na modroj pu- čini kao stara florentinska slika okru- žena nekim beskrajnim plavim Arnom, Tu finu senzaciju mogahu samo suze da ocrtaju. S njom je nestalo jedno moćno sredstvo da se shvati i opa- snost i čar položaja stare epidavrij- Ske kolonije. Sada se samo može vi- djeti nešto slična sa Ilijine glavice, sa onog Mons S. Eliae, na kome se dizahu dvori vlasteotske zaboravljene porodice, čiji gost bi Car Stevan U- roš IV. Silni, a sada čemprezi i bori snijevaju_ i slušaju zvona o nalazu sunca za boznu Petku. e I tako mali ljudi ruše što su veliki sagradili. I tako su se_ svi zavjerili protiv onoga grada, kao da su gla- snici nazidljivijeh Erinija, te uživaju u nekoj strašnoj osveti kao da je Du- brovnik imao sto puta tmastiju istori- ju od onijeh mračnijeh domova Pe- rugje i Padove, čiji su spomenici ipak neosvrnuti predani budućim narašta- jima. Svi: vlastela, pučani, ino- stranci — mislimo neposredne susjede Dubrovnika — općina, država svi se zaveriše da otad- žbini Gundulića i Boškovića ot- mu čar individualnosti i da je provrgnu u eRsperimentalno po- lje bečkijeb firma i obogaćeni- jeh ,Amerikanaca“. Naša će djeca, kad budu u godi- nama, kad se liječe rane života u o- vakovim hramovima uspomena, naći možda tamo fabrike, motore i tram- vaje po Stradunu, množinu novijeh crno-žutijeh (pisano g. 1909 Op. Ur.) zgrada i dimnjaka, stotinu crvenijeh krovova, švicarskijeh vila i nekoliko novih generacija germanskijeh elfova od porculana po pretencijoznim vrto- vima opasanim gvozdenih rešetkama, a sa natpisom: ovdje se prodaju irakovi vl=stele i poe stije- ne Dubrovnika. Neka dakle pohitaju (t. j oni koji hoće vidjeti još nešto od Dubrovnika Op. Ur.). A hoćemo li da odvratimo od naše rase toliku nesreću, prote- Stujmo u ime zajednice kulta najvi- šijeh ideala protiv sistematskog os- kvrnuća plemenitog grada. Saslušajmo glas grčkoga — pjesnika, koji je dvije hiljade godina prije Vergila pri- mjećivao da i ,mrtve stvari suze ro- ne“. Dr. Lujo Vojnović * Dr. Lujo Vojnović napisao je ovaj članak, bolje reći apel na Dubroyčane već 1909 god. Mi sada donosimo zaključni dio, jer se ra- di o problemu, koji je danas aktuelniji nego 1909 g. Gospar Lujo najprije je naveo, anali- zirao i osudio razne barbarske geste nad našim spomenicima i to sve u onom njegovom pozna- tom i profinjenom blještavom stilu. Ali ipak čujmo ovu duhovitu opasku gospara Luja: ,l samo se tako moglo dogoditi, da se na Kneže- SV. KRIŽ NA SRĐU. (Nacrt arh. V. Glanza prema idejnoj skici prof. Plečnika) NE PLJAČKOM VEĆ POŠTENIM CIJENAMA REKLAMIRA SE DUBROVNIK »Prije će stići hrom, koji ide pravim putem, govorio je Ba- kon, ,,no trkač, koji zaluta“. Ta- ko i1jest. Uvijek treba pribjeći potezu, da bi se mogao skicirati oblik ugleda, ali ti potezi treba da budu pametni 1 u svojoj biti dobro premišljeni. Ova opaža- nja, koja su psihološke prirode nek nam služe kao mali uvod onoga, što mislimo u okviru ovog malog članka da iznesemo. Poznati su nam svima weekend izleti, koje priređuje svake su- bote Savez za unapređenje tu- rizma u Dubrovniku. Mnogi su ovu novost u našem gradu pri- mili sa skepsom, da to neće u- spjeti. Međutim ta je skepsa bila suvišna. Posebni razlozi, koje dolje iznosimo, kazuju nam, da uistinu postoji jedna konstataci- ja, koja smo mi učinili 1 o dada aMiške arhitešstaee I4il5 v. moglo podići krov sa crvenim . modernim opekama i sa malim fabričnim dimnjacima. Tako putnik s mora misli, da je ona kakva vojnička peć ili fabrika za pravljenje karbuna, a ne nekadašnje sijelo jedne ,lijepe 1. rage slobode“. ide u prilog pretpostavci, da se dosta toga može samo ako se hoće i sa načinom. Cijena ovih izleta je. ro Dina- ra. Ovo je jedan Od glavnih raz- loga, da su ovi izleti onako bre- jno posjećeni i ovo je jedan od najvećih argumenta, kako da ra- zumijemo ovakav odaziv publike. U svakom slučaju ovo može mno- go da služi na čast našemu Sa- vezu i vjerujemo da mu to pri- znanje ne može nitko da uskra- ti. Mi se ni malo ne bojimo da obznanimo 1 predskažemo budu- čnost ovog društva, proričući na osnovi točnih 1 pozitivnih poda- taka. Ovako se nečujmo i skrom- no daje prilika svakome, da izra- di jedan moral, koji je srećniji, razumljiviji i razumniji od sada- šnjeg, naime da se jednom uvjeri da u visokim cijenama se krije ono što ubija promet sa stranci- ma. A ovakom taktikom i nači- nom, kakvom se služi Savez Za unapređenje turizma mora i mo- že da se pomogne turizam, jer “svk