Strana 2 Nijesu nas ni malo iznenadili deli- katesi servirani sa trpeze Jakoba N. Miloslavića, rečenog ,Jaša“. Tko što ima to i daje! On nemože počastiti nikoga ničim drugim, već onim što ima imi nimalo ne zavidimo na ape- titu ni njemu, ni onima koji ga cije- ne, podržavaju i hrane. Dakle, dobar vam tek gospodo. a od vaših preo- stataka poštedite ovaj grad. Inače ne- ka vam Jakob N. Miloslavić, rečeni »Jaša“ posluži i dalje kao nepresu- šivo vrelo, jer mu u tome zaista ne ćete naći zamjene. A zar uopće ima smisla odgovarati jednome čovjeku, koji se stavio u po- zu, da jednim nečuvenim tonom i u kulturnom svijetu još nepoznatim na- činom pokušava vršiti neki uticaj u našem javnom životu? Zar ima uo- pće načina i mogućnosti, da se nešto na fin i kulturan način kaže i doka- že čovjeku, koji ne poštuje ni naje- lementarnije principe pristojnosti i bontona ? Nas nije bilo teško razumjeti kada smo započeli polemiku, da dokumen- tarno osvjetlimo. onu figuru, koja se zove Jakob N. Miloslavić, rečeni ,,Ja- ša“. Mi nijesmo išli za tim da njega lično napadamo, jer smo znali i zna- mo da je to suvišno i besciljno; ni- jesmo išli ni da ga prikažemo javno- sti, jer ga svak predobro pozna, već smo u svojoj dobronamjernosti išli za tim da ga raskrinkamo pred onim ko- ojiga podržavaju. Ali kao da je sve bilo uzalud! K Mi u smislu tih viših ciljeva izno- osSimoi ovo danas, sigurni već una- o opred da će kuhinja Jakoba rečenog »Jaše “servirati kao odgovor nove delikatese, kao dokumenat SVOg ,,vi- Sokog shvaćanja“, , ukusa“ i , dubo- kog moralnog osjećanja“. Eto objaš- njenja za naše i njegove moralne principe. Sve ono što je ovom zgodom Ja» kob N. Miloslavić, rećeni ,Jaša“ na- pisao u svom ,uglednom“ listu može. poslužiti samo kao dopuna riječnika one kuće, čiji je opstanak on neda- Vno branio i zagovarao. Mi mu ne zavidimo Neka svak živi. Tko je što Viko to i — obiko kaže naša narod- na poslovica. Budućim pokoljenjima u amanet... Evo nas, da pridonesemo i Svoj o- bol eventualnom Studiju ,,žitija“ ino- vinarskog djelovanja u borbi za 907 tačastvo' Jakoba N. Miloslavića, re- čenog .Jaša* te da bi buduća poko- ljenja u Dubrovniku mogla upoznati vrijednost i silhouetu tog »Publiciste iz ulice Vara'', koji je djelovao u pr- Voj polovici XX, vijeka i da bi kroz njegovu terminologiju upoznala ka- fanski ukus i profil njegovog ,redak- torsko-publicističkog“ duha, iznosimo za sada samo nekoliko termina (što je dostatno za njegov ,monumentum aere perennius“') i to iz samog 1 članka, a ostalo ćemo svrstati, ako da Bog i one spriječe — , tehničke poteškoće“ u posebno .,djelo“, koje će se zvati «JELOVNIK JAKOBA N. MILOSLA- VICA REČENOG JAŠA“. Dakle, »Dubr. Tribuna“ br. 261 od 8/9.1934 donosi : .,...Feldwebelska bukla, za- smrde lješine, puhajući u Stare de- nuncijatorske i špijunske diple, ma- mutske kože, feca, degenerici, her- mafroditi, pederasti, denuncijanti, ma- Siranje žila, vodstvo stoke, bagra, u- muknuti kao k...., konkubinat, ban- da, manijak, hamal, izdušivanje po- povskih flati, furda, gnusna usta, bla- to iz kojeg danas niču raprezentanti novog dubrovčanizma od ,Kleka do ' DUB RAVNA“ Sutorine'“, kretenska ambicija, prazan kao tikva. bezočnost i kretenizam pi- savaca, kvalitet svojih rigotina, ser- virana rigotina, izbaciti seriju rigoti« na, popovsko buklo...“ Onaj prvi termin, koji je upotreb»= ljen i u naslovu, kao i scenu Luk- ša-Vuko posudio je siromašni Jakob od _ ,velikog pjesnika Dubrovnika i pisca ,,Trilogije.'. Felwebelska bukla i ... užički knez gospar Ivo conte Vojnović! Uostalom on počiva uz ,,requiem aeternam čem- presa grobnih“ na Mihajlu i — de mortuis nihil nisi bene. »KAKO VETAR DUVA“ po Jaši vrlo dobro poznatim ini- cijalima ,,KA. VE. DU.“ iz »Republike“ Rekli smo već da smo od .,publi- ciste iz ulice Vara“ predvidjeli i o- čekivali sve najgore. Ipak moramo priznati da nas je samo iznenadilo, da je Jakob izgubio živce i tramun- tanu, te da se je onako bijedno i fu- riozno prebacio. ,Publicista iz ulice Vara“, kojinam je dosad pružio bezbroj dokaza da mu nisu sveti Ideali našeg Naroda pomije- šao je po svom ukususa poslasticama svoje trpeze i ponos naš _ Hiljadugo- dišnju kulturu i častan naziv ,.Ante- murale Christianitatis“', da bitim još više učvrstio svoj jadni položaj. Ali neka zna da o tome može govoriti i pisati samo jedan kulturan čovjek a nikakako pak onaj koji je svojim ra- dom i pisanjem sam sebe isključio iz cjeline, koja se ponosi tom kultu- rom i tim časnim nazivom. Ali poslije ovako neozbiljnog tona u čitavom odgovoru Jakoba, svojstve- nog samo i samo njemu, on je u dru- gom dijelu 4-tog pasusa u uzbudljivom patosu samobrane izrazio svoj politi- čki Credo: u Republikanskoj stranci naučio se je poštovati osnovni ideal »Otačbina iznad svega“. Danas nije više republikanac, jer je nacionalno jedinstvo države u opasnosti od vanj- skih i nutarnjih neprijatelja, aii ,,kad ta opasnost mine, on Će se vratiti na puteve starih svojih (republikanskih!) ideala“. Zabrinutost Jakobova za dr- žavu u ovom momentu uprav je dir- ljiva_ i sentimentalna, samo mi koji mislimo izvodimo ovaj zaključak: ako je Jakob N. Miloslavić, rečeni »Jaša“ danas ovakav, jer je država u opa- snosti, znači da je onda, kad je _ bio republikanac, državno jedinstvo plu- talo u sigurnosti, i taj nidejni“ re- publikanski luksus mogla ie sebi do- zvoliti ,otačbenička“ ličnost Jakoba N. Miloslavića, rečenog ,.Jaše“. Stva- ri stoje naprotiv drukčije: u Jakobo- vo republikansko vrijeme država se je tek formirala dižavne granice još nijesu bile učvršćene i regulirane, I- talija je držala u svojim okupatorskim rukama vrlo važan dio našeg terito- rija, u unutarnjosti zemlje vladao je Baos prvog uređenja, komunistička amonarhistička = počast razmahala je Svoju razornu akciju, nedisciplina jav- nog života. davala je biljeg onom po- ratnom vremenu => i — u takvom prvom teškom Rkaotičnom periodu stva- ranja jedinstva ,otačbenik“ Jakob u- bacuje u ovu našu mirnu dubrovačku sredinu sa svom svojom žuči Svoj ne- narodni i bezbojni Rlik. S time je Jakob rušio koja je bila tek u kad jedan današnji smio oprostiti. Jakob N. Miloslavić, rečeni ,Jaša“ promjenio je kabanicu, Jer je po njegovim riječima danas dr- žavno jedinstvo u opasnosti, Napro- zgradu, gradnji, ito mu ni- »otačbenik “ ne bi && završio republikanski po- ' »«i puida je prepuna odvodna cijev i zasmrilela je sva dubrovačka zemlja od Kleka do Sutorin je razgovor tiv državno je jedinstvo danas velebno i najčvršće, ali Jakobu narod i drža- va isplaćuju danas njegovu zasluženu i teško stečenu penziju, i on će je u dokolici trošiti još 40-tak godina, a- ko ga Bog poživi. Medutim on je već najavio svoj prelaz na svoju staru i- dejnu republikansku stazu, kad po- novo nastupe ,,sigurni dani“ za drža- vu. Ne sumnjamo u to: trstike se povi- jaju kako vjetar puše. (,,KA. VE. DU.“) Svega po malo — ali još nika- da sve Da! Svega po malo, ali još nikada | sve, jer prostor lista, ni kapacitet ti- skare ne dozvoljavaju nam, da o sve- mu kažemo kako i koliko on zaslu- žuje. Evo samo nešto: Sve nam je Jakob rekao i sve nam :* može on kazati, ali nam nemože reći da smo rožani i da imamo Waserma- novu reakciju pozitiv i da smo kan- didati ludnice. Nazvao nas je denuncijantima. Ko- ja ironija! Jakob N. Miloslavić, reče- ni ,Jaša“ nazwa nas denuncijantima. Sasvim je jasno da , publicista iz ulice Vara“ gospare, koli su ga javno nagradili Ćuškama ne smatra gospa- rima, ali se dobro zna da su oni pra- . v! gospari i da je između njih i nje- ga i te tako upadljiva distanca. Da opravda publikaciju svoje slike u kalendaru ,,Republikanac“ Jakob Se pri tom poziva na društvo Luke pred Orlandom g republikanskog kružoka bivšeg Jaše N. Miloslavića ton 1 lista. Broj 16 | jedan iz Stevića i drugih. Ali tu namjerno za- boravlja da je u tom istom Ralenda- ru bilo i vrlo opasnih članaka, kari- katura, tvrdnja i želja, koje su dale tendenciju čitavom kalendaru. Slika Jakoba u tom okviru znači a- firmaciju svega toga antidinastičkog konglomerata. Razumljivo je, dable, zašto ste baš to prešutili, Jakobe N. Miloslaviću, rečeni ,Jaša“! I X e Eto, Rako vidite Jakobe, zrno po Zrno pogača. Nemojte dakle žuriti sa harakiri jer Vas još trebaju delikate- sni gurmani, jerihonski trubači i — mi. Sastavke na ovoj strani pri- mamo od lica van našeg ured- ništva, pa prema tome za isto ne preuzimljemo nikakovu od- govornost. Penzionisani državni službenik dugogodišnji knjisovodia sa sve- stranom praksom vješt pisaćem stro- ju traži namještenje Prima službu i na po dana ili na satove. Honorar minimalan. Obratiti se na upravu Bez karaktera Veliki je broj ljudi danas bez ka- raktera.+ Kuda vjetar duva, tamo se oni i priklanjaju. Neće da znadu što je princip, a ipak danas davaju ton našem društvu. Pred jačim su sitni do gada, a pred slabijim se gigantski isprsavaju. Uvjerenja nemaju nikakva. a pokazuju tfingirano uvjerenje pre- ma tomu, kakva struja dolazi. Oni su republikanci i monarhisti, — socijali- sti pa i nacionalisti, — u jednu riječ pristaše su svake vlasti, makar kako bila obojena. Već su PO Svojoj priro- di ulizice koji Svakomu, koji je jači, Skute grle i kadri su da se ponize do nevjerojatnosti. To je najgori eleme- nat u našem društvu koji će danas biti za tebe, a sutra proti tebe. To je elemenat koji čini društvo nepo- stojanim i nikako mu ne dopušta da se stabilizuje. Kakvi su ti bezkičme- njaci u javnom Životu, takvi su i u privatnom, Ono što karakteran čov- jek ne može ni da zamisli, čovjek bez Principa je kadar da uradi i da pre- trpi bez protesta. Ima vrlo debelu kožu, koja može da podnese bezbroj ćušaka. . Infamna djela za njega mne znače ništa, dapače mnogi se od njih njima i diči. Preko mnogih stvari, za koje je prije vladala najveća osjetlji- vost, čovjek bez karaktera prelazi mučke premda zna da sav grad o njemu glasno govori. Uopće bezka- rakteran čovjek nezna što je to čast, auktoritet. “Fa je Dubrovniku veom vila i u našem društvu užasan kaos 8:J05 je: teže što se preko te kuge prelazi bez riječi i tim ona biva jača. Bezkarakternih osoba i u javnom i u Privatnom životu ima i u našem gra- gu veliki broj i one su na Površini kao ulje povrh vode te davaju zako- ne desno i lijevo. Malo je danas lju- di u Dubrovniku koji će podići glas proti društvenim nametnicima, a još manje onih koji će Protivniku oštro zagledati u oči. Ali sam duboko u- Vjeren da će se u ne dalekom vre- i neće da zna dostojanstvo, ugled, Pošast nažalost i u ca ruše sve. a jaka te je napra-. menu i kod nas naći na okupu mit- Ski junaci, koji će gvozdenim metla- ma očistiti staje kralja Augije, U knjižici Bogomira A. Bogića: »Ciljevi Narodne Odbrane“ (izdanje u Beogradu 1954) čitamo (str. 20.) teške riječi o današnjem društvu: »Moralni mulj izbacio je na površinu našeg uspavenog društva čitave če- . te nikogovića“ i ništavila — lažnih veličina i sumnjivih rodoljuba; 'bez- načelnost 1 laktaštvo stvorili su ba- taljone_ poltrona i bezkičmenjaka: surovi materijalizam i sebičnost ot- krili su stotine i hiljade lažova, pro= litera, hohštaplera i prokaženih Rko- rupcionaša — koji novcem radi nov- Izvjestan dio ovakovih ljudi izgurao je sebe za predstavni- ke naše bolesne društvene ,sredine Oyikujući ostalima: ili mi se ukloni ill mi se poRloni. Njihova je sva bri- . ga sada, da sa tih mjesta ugase svijetle primjere čvrstih karaktera šg da unište istinske nacionalne borce; da potisnu neustrašive rodoljube 1 sve one naše_ moralne Puritance, Roji su uvijek iskreno služili pravim nacionalnim interesima, koji pretsta- vljaju pravu snagu otadžbine, i na koje se nikad ne bi mogla * primije- Niti ona kukavička ropsRka: pokornu | glavu, sablja ne siječe... | ...TRO nema snage da se bori dosta je, ako medju Ružnima ostane zdrav, a medju krivima pray, medju slijepima sačuva vid a medju bezo- ćnima stid, medju starima održi se mlad a medju očajnima očuva nad...“ U svakoj šali Pola istine, a u Ovoj sve | Svađao se Mato i Pero. Mato psuje Pera naj- Pon riječima, a Pero mu radi skladnosti, nemože da Vrati istom mjerom. Sluša to Perova majka, Tazumije sve i zove sina: — oro, hajde sinko doma. njemu je čast kad se S tobom kara (svađa), a tebi je sramota kad se S NJIM razgovaraš. (Narodna)