Sretna će biti ona vremena kad države neće biti primorane da najveći e Pada ia upotrebljavaju samo za sigurnost svoje egzistencije, nego Rad se i 15 . ec budu osvjedočili da i sretna vojna više stoji, nego što koristi; jer kupovati materijalna dobra ljudskim životima ne može da bude nikakav dobitak Fetdmarscfal Moltće O Du bro Ljubomir Jovanorić, prvak bivše Na- rodne Radikalne Stranke, dugogodišnji ministar i dugogodišnji pretsjednik Narod- ne Skupštine, bivši narodni zastupnik Na- rodne Radikalne Stranke za izborni srez Dubrovnik—>Kotor—Split napisao je u svesci ,Novi Život“ od 9 listopada 1920 slijedeći članak: Gledajući na ono što smo u našoj prošlosti imali dobroga, zdravoga, snažnoga i što nas je bez ikakve sum- nje održavalo da ne propadnemo, nego da živi dočekamo ovu slobodu i ujedinjenje, zapazićemo u njemu, po mome mišljenju, mnogo štošta što ne treba, bez neke nevolje, ni sad od- bacivati i uništavati. Gledajući tako nešto u prošlost, nešto u sadašnjost i u budućnost, jase poodavno zaustav- ljam na jednom od najzdravih, naj- snažnijih i najlepših plodova staroga partikularizma u našoj istorijskoj pro-. Šlosti, na Dubrovniku. Živeći na onom ijeskobnom kame- nu, stalno ustravičnim prilikama ,,me- đu lavom i drakunom', on je pod okriljem svoje zasebne opštinske, a po tom državne slobode, dao ipak na muogim poljima kulturnoga, privred- noga i političzoga života znatno više nego muoge jevrejske oblasti, deset i pedeset puta veće od njega. I svi- ma tim plodovima svoga pregalaštva, mudrosti i uljuđenosti davao je on Obilježje koje ih je jasno odvajalo, ne samo od onoga što je rađalo nje- gove sirovije kopneno zaleđe, nego iod onoga što su rađali ostali pri- morski gradovi, srodni s njim ili -sli- čni, po porijeklu i drugim činiocima Poslije ga je potopila nagla bujica napoleonovska, i onda je nastalo rop- stvo, dugo, teško, grobno. Sad po- slije oslobođenja on se mnogom sinu našega“ naroda iz istočnih krajeva, kad ga je pohodio, učinio divotnim mramornim grobom..... Pa ipak Du- brovnik nije grob. Koliko li je djece njegove za tih sto i nekoliko godina robovanja produžilo, često u novom često u starom duhu, ono - što se je radilo prije oslobođenja! XIX i XX vijeku Dubrovnik sudjelule obilato u Srpskom i hrvatskom novom životu. kao godi drugi naši gradovi, već napredniji od njega. Ali sve što tada rade njegova djeca, bilo da rade na starom ognjištu ili u novim bujnijim središtima, u Zagrebu, na Rijeci, u Beogradu, nosi na sebi jasan pečat staroga jadranskoga grada. Taj se pečat odlikuje, pored osta- loga, izvjesnim osobinama oblika. A oblik je po sebi značajan i onda kad je go i prazan, a kamo li onda, kad je zdrava sadržina dobila u njemu Svoj skladan izraz Dovoljno je od svega toga spome- nuti čuvenu dubrovačku ,skladnost“. A kako bi nam ta skladnost danas bila potrebna! Danas, kad se ovoliko upućeni na zajedničko življenje, op- štenje i saradnju svih sa svakim, svu» da po našoj otadžbini, na svakom ZICE ZETI POTOPIO TERA TDR TZV) [ORE ČITAJTE DUBRAVU njenom poslu. Ah, koliko bi nam bi- lo potrebno malo više skladnosti du- brovačke, jer _skladnost i takvo su- sretanje i opštenje uvodi neki lijep red, olakšava razgovor i dogovor i čini prijatnijim i rad i cio zajednički život uopšte. Ta skladnost nebi bila suvišnja ni u samoj parlamentarnoj opstrukciji, a još manje u običnim pretresima, usmenim i štampanim. Malo je gdje potrebno umjeti so- bom vladati u društvu, kao _ što je potrebno u demokratiji i njenim or- ganizacijama i ustanovama. Bez toga svaki čas izbija borba i mjesto toliko potrebnoga rada i njegovih cvjetova i plodova vidite protivničke sudare, a za njima pustoš. Novo vrijeme dohvatilo je i sam Dubrovnik i već od _ prije trideset četrdeset godina počelo znatno šteti- ti njegovu staru skladnost: ali nje još ima dosta pod sjenkom zastave sve- toga Vlaha, i ja mislim da je samo treba braniti od novih nasrtaja i ru- šenja. Ako bude očuvana, ona će za- jedno sa sličnim plodovima vaspita- nja, kojih srećom ima dosta i po_o- stalim krajevima, vršiti povoljan uti- caj na druge stihije našega društva, Sirovije, i ako više puta izvrsnije i punije krvlju i prirodnom svježinom U ovoj širokoj našoj zajednici sva- ki dio treba da podprinosi ono što ima u sebi najbolje. Ne tražimo od Rtnja i Durmitora, pa ni od_ Fruške, limunove i maslinke._ali nemojmo dopustiti ni da se Đevđeliji i Crmni- ci počupaju dubovi. Dubrovniku osta- vimo njegove pome, makar ne mo- gli izvozom njihova voća popravljati valutu. A Dubrovnik sem poma i skladno- sti ima još mnogo lijepoga, dobroga i korisnoga što mu treba čuvati; ču- vati ga pak niko bolje neće umjeti ni moći nego ou sam, ako ga pusti- IO Danas je Dubrovnik, kao i pod Austrijom, u zakonskom i upravnom pogledu obično sresko, gFotarsko, mje- sto. Onako kao Žagubica, Kačanik, Našice, Foča Od stare njegove drža- vne oblasti, od njegova ,kotara“, kako je službeno nazivana, oduzela, mu je austrijska «dministrativna po- djela Dalmacije jedan dio i dodala ga jednom susjednom kotaru, korču- lankom Tu austrijsku amputaciju o- stavili smo nedirnutu do sad i mi, kao što čuvamo još mnogo štošta drugo austrijsko i ugarsko. (Nekim našim ministrima i narodnim predsta- vnicima kao da je glavno — porušiti što više od onoga što je podigao državni ustav i politički život. samo u Srbiji) Ali to je svakako privreme- su, Moraće se pri.tupiti i odrediti u oklopu naše Kraljevine mjesto svim našim gradovima, varošima, selima pa će se nešto uraditi i s Dubrovni- kom. Jer on danas niti treba, niti može, niti sam želi biti potpuno svoj, kao nekad; neće slati poslanike na tuđe dvorove, neće kovati perpere neće izglasavati zakone, držati svoju vojsku i galije, Ali ipak može sam sobom upravljati. Meni bi idealno rješenje bilo, kad bi Dubrovnik bio zasebna jedinka u Skupu glavnih samoupravnih djelova od kojih će biti sklopljena naša Kra- ljevina* Ali, po _ svemu što se vidi, daleko smo od takih rješenja A Du- brovnik je doista, zajedno s cjelim Svojim nekadašnjim državnim kotarom malen prema našim pojmovima, da čini zasebnu samoupravnu pokrajinu i uspješnije slobodu dati ili oblast, malen da načini i zaseban samospravni okrug. On će se morati dodati drugoj većoj prostoriji i s njom obrazovati pokrajinu ili oblast. Jedni misle da ga treba ostaviti u sada- šnjem sastavu Dalm cije, drugi daga treba sjediniti s onim djelom našeg unutrašnjega kopna, Kojem je on pri- morje, Kako god se ovo riješilo, ja bih _u toj široj zajednici (pokrajini, oblasti), Dubrovniku s cjelim nekadašnjim nje- govim kotarom dao samoupravna pra- va, prostranija nego mnogim srezovi- ma, kotarima, i u toj i u drugim po- krajinam. Gruža, Podgorina, Mlava, u Sjevernoj Srbiji, Gacko, Piva, Drob- njaci u Hercegovini _i Crnoj Gori, Morihovo, Babuna u južnoj Srbiji, ne- maju razloga da traže neki. zasebni položaj, koji bi ih jače odvajao od ostalih susjednih srezova u pokrajina- ma u kojima budu živjeli. Ne samo što ti krajevi nijesu nikad bili drža- va, kao što je bio Dubrovnik, nego su oni suviše slični i vezani susjed sa susjedom po interesima i po ra- zvitku, te mogu biti zadovoljni da Svi budu jednaki među sobom. Ali biće sličnih malih krajeva koji će se bolje osjećati i punije napredovati, ako i u široj zajednici mogu lakše čuvati svoju individual- interese. Takvu zasebnu Dubrovniku ne bi bilo nikakvih nezgoda, kakih bi još za ne- ko vrijeme moglo nastati od take or- ganizacije nekih drugih naših jedini- ca, u koje se za vrijeme tuđinskoga gospodarenja i pod njegovom zašti- tnom uvuklo više tuđinskih elemena- ta; pa kad_ toga već nema ni u Du- brovniku ni u njegovom području, ostaje samo perspektiva krepkoga dubrovačkoga renesansa u krilu uje- dinjenog naroda, Tada bismo vidjeli da naš Dubrov- nik, pun prošastog pregnuća, po dru- gi put obnavlja ratom upropašćenu svoju mornaricu, kupi dinar na di- nar i dolar na dolar, i za sve to vri- jeme čuva staro štovanje svega do- broga i krasnoga, podiže u skladno- sti svoj podmladak i služi nam u to- me svima za primjer, te postupno za- uzima u državi mjesto koje priliči gradu što je rodio Gunduliće, Buniće Boškoviće i tolike nebrojene druge. Tako ja shvatam čuvanje dobroga što ima u starom partikularizmu. A Dubrovnik nije sam. Ima pored nje- ga još dosta krepkih individualiteta u u krilu naše države, prostranijih ili manjih koji imaju u sebi mnoštvo štošta dostojno naše pažnje. Veliki će grijeh biti plitkim ujedna- čavanjem i poravnjivanjem ugušiti u zametku sve što te oblasne i mjesne snage mogu dati našoj zajednici. Turistički Dubrovnik U Savezu za unapređivanje turizma u Dubrovniku već su započeti pripre- mni radovi za iduću turističku sezonu. Dubrovački Savez na čelu'sa gosp. Dr. Matijom Vidoevićem kao pret- sjednikom sprema se da bude na vi- Sini uloge i zadataka, Rojim ima da Služi. Njegova incijativa bila je do skora znatno paralizovana jakim fi- nansijskim udarom, koje je pretrpio Još 1929 godine. Dugim naporima od- bora a posebno geg, Dr. M. Medini, bivšeg pretsjednika, konačno je us- pjelo da su likvidirana sve stare o- baveze. Na ovo ćemo se drugom prigodom Opširnije osvrnuti. nosti svoje _ = Najstariji hrvatski tiskani molitvenik U 31. knjizi ,Đjela“ Zagre bačke Akademije objavljena su dva. latinicom pisana spomenika - hrvatske proze iz XIV i XV vi- jeka pod naslovom ,,Vatika: hrvatski molitvenik i dubrova psaltir“. Djela je popratio ops nim uvodom poznati naš & vni povjesničar. Dr. F. > a Dr. Ciro Giannelli, skriptor Bibliothecae Vaticanae 4 Rimu, u svom prilogu na hrvatskom je- ziku opisuje spomenuti nik, koji se u Vat. knjižnici na- lazi od doba Lava XIII, kad je tamo dospio iz knjižnice si ih knezova Barberini. Ovi su g pak dobili u XVII v. kao poklo C nardina Larizze. Molitvenik je napisan u dubrovačkom narječju hrvatskog jezika, Ne može se tačno odrediti vrijeme kad je tiskan, ali sigurno spada među: t zv. ,inkonabule“, t, j. najsta- rije knjige štampane u vremenu od izuma štampe do svršetka RV. v, Ova je činjenica za nas od ve- like kulturne važnosti, tim više što je i ova kulturno -politička manifestacija našeg naroda veza- no uz ime Dubrovnika. Dubrovčanin — Hrvi isusovac u Srbiji Učety rio m sesku »Vrela i prinosa za povijest Isu- sovačkog reda u hrvatskim kra- jevima“ (Sarajevo 1934) napisao je Dr. Miroslav Vanino opširnu raspravu ,,Isusovci u Beogradu u. KVILi XVHI v.', 12 koje vi- dimo, da je prvi Isusovac, koji je došao u Srbiju, bio Dubrovča- nin o. Bartul Sfondrati. On je tamo djelovao od 1580—1582, a umro je 1585 u Temišvaru, u 42 godini iza kako je već dulje vremenu bio poremetio umom. U Temišvaru je tada bila brojna kolonija dubrovačkih trgovaca, pa imamo sačuvano pismo jedno- ga od ovih, kojim moli da uklo- ne o. Bartula, jer da je šenuo X Sa 2 ni KO umom. Pismo je pisano latinski pa premda je to barbarska latin- štima, ipak je ova činjenica važna sa stanovništva hrvatske kulturne Povjesti, jer su, kako vidimo, i trgovci znali latinski, pa bilo kako. Sfondrati je došao inače u Sr- biju na taj način što ga je pa- pa. Grgur_XIII. dodijelio apo- stolskom viZitatoru, poznatom stonskom biskupu franjevcu. Bo- mifaciju de. Stephanis. Držalo se inače da je Sfondrati prvi Hrvat, koji je uopće postao Isusovac, ali se danas znade da je to bio pak Toma Zdelarić. : n od dubrovačkog nadbiskupa Ber- dak: ore pra seas Apple