= - kas Riii O E Sdić e ie Strana 2 Dubrovačke Dominikanac 0. Antonin Zaninović, koji je u našem gradu proboravio dugi niz godina, objelodanjuje u glazbenoj reviji ,,Sveta Cecilija“ iscrpnu studiju o koledđama u Dalmaciji. Pisac je u sklopu ove radnje posebno obradio dubrovačke kolede. kao i kolede naše okoliće: Zu- pe, Konavala, i naših otoka. U idućim svescima nastavljao koledama na poluo- . toku Pelješcu. Donosimo radi ograničenog prostora samo nekoliko povezanih fragmeta ove odlične radnje, u kojima su obrađene kolede iz našeg grada sa opisom poslje- dnih dubrovačkih trovatura, U Statutu grada Dubrovnika, sastavljenu g. 1272., sačuvala nam se vijest o badnjaku, što su ga dubrovački pomorci uoči Bo- žića nosili u knežev dvor 1 sve- seljem pristavljali na vatru. Za tu počast davao im je knez od švoga piti i dva perpera, a sur tradan, na Božić, primali su ta- kođer dva perpera od upravnika općinske soli i blagajnika stolne crkve. Uoči Mladog ljeta dolazili su u dvor knezu mesar:, te mlinari i ribari. dubrovački, pa je knez Republike 1 njih darivao, i to mesare jednim perperom, mli- nare sa osam groša, a ribare ,prema starinskom običaju“ (se- cundum . antiduam — cousuetudi- nem) — tako se ondje izričito naglasuje — sa pet groša. Riba- rima, koji nijesu lovili mrežama, knez nije davao ništa, a zanatli- jama, koji su također dolazili, ako bi 1 koliko bi htio. Statut nam još pominje, da su uoči Mladog ljeta išli kapetani i mornari k gospodinu nadbiskupu, koji im je ,,pro kallendis“ davao jedan perper. Klericima je prema istom statutu morao ,,dati kolen- de“ (oare kallendas) knežev za- mjenik. Pokojni prof. Josip Gelcich u svome djelu ,Delle istituzioni marittime e sanitarie della Re- publica di Ragusa (Trieste 1882) navodi (na str. 17.) iz dubrovač- kog statuta i ovaj običaj te pi- še: , Drugi, ne manje privlačiv prizor, što su ga Dubrovčanima uoči Božića pružali domaći po- morci, bio je obred badnjaka. Svi pomorci ne isključivši ni za- povjednike brodova, koji su se one večeri nalazili u luci, mora- li su ga (badnjak) svečano poni- jeti u Dvor te uz obične popjev- ke (kolende) položiti na kneževo ognjište.“ Prvu sigurnu, povjesnički u- tvrđenu vijest o pjesmama-kolen= dama u Dubrovniku, imamo, u koliko nam je poznato, u jed- noj odluci dubrovačkog nadbi- skupa Tome Secotti-a iz g. 1709. Dne 30 listopada te godine za- branio je bio spomenuti nadbi- skup svim domaćim i stranim cr- kovnjacima pod prijetnjom vrlo strogih kazna izvoditi noću po trgovima i ulicama gradskim ,,po- pijevke, koje se pučki zovu ko- lende, tako doslovno veli za- brana, te druge pjesme i svirke“, U ove. vrsti pjesama mi ne - DUBRAVA NAŠI POSLJEDNJI TROVATURI Vlafo slijepi i Gusto Agazzi sa sinom smijemo tražiti kakve osobite književne vrijednosti, jer su to bile, dobro opaža spomenuti Ka- značićev biograf, ,šaljive poezi- je, koje nijesu bile određene da preživu iza večera, u kome su se pjevale, i ako su se na karti pisale, to bi se činilo jedino za olakšicu pjevaču, komu je bilo slobodno odalečiti se odorigina- la svaki put, kad bi ga _ pjesni- čki uzlet tako nadahnuo, ili ko- ja neprevidna okolnost privukla. Karta, na kojoj je bila popisana kolenda, ostavljala se vazda _o- nomu, komu je bila upravljena, slobodno mu ili sačuvati je, ili uništiti u slučaju kad bi šala prešla granice pristojnosti. Ko- lende su upisane ponajveće u makeroničkome narječju dubro- vačkome, te i to dokazuje, da ni- jesu nikad njihovi pjesnici ni promislili na lovorvijenac neumr- losti“. Prema tome ove vrsti pje- sme , osobito one anonimne, ko- jih ima u ovdješnjoj franjevač- koj, a nešto i u našoj domini- kanskoj knjižnici, izuzevši neko- liko uspjeha ne vrijede nego kao spomenici iz vremena, kad su u Dubrovniku išli stariji ljudi ko- lendati svojim prijateljima i znan- cima, pa im svoje čestitke izra- zivali u ishitrenim stihovima. Spominjući odrasle kolendare u Dubrovniku ne možemo pre- mučati dva najzadnja ili od naj- zadnjih, kojih se svi ponešto sta- riji Dubrovčani još vrlo dobro spominju, a jedan je od njih da- pače bio i ,pjesnik“-kolendar. To su Vlaho Obuljen, nazvan »Slijepi“ i Gusto (Augustin) A- gazzi, kojih smo sliku donijeli već na početku ove radnje. »Vlaho Slijepii Gusto Agazzi vel se ou brošuri; Sto je izišla kao šesta sveska Galerije du- brovačkih oriđinala (Dubrovnik 1925.) bili su kolendari dabro- vački, da im nije bilo para (prem- ca). Gusto, i on slijepac, udara u lijericu, a Vlaho _s Gustovim sinom pjevao. Vlaho je skladao pjesme, bio stihotvorac, pa bi se čula 1 koja nova, dakako du- hovita. Pošli bi kolendati neko- liko puta preko godine 1 na sve- tu Katarinu, na sv. Luciju, na Badnji dan, uoči Nove godine. Gusto bi zaudaro, a Vlaho prvi zapjevao : Došli smo vam (!) Rkolendati Ovom dvoru dare (!) dati — U našega gospara prid dvore Pjevajmo, braćo, do zore... U spomenutoj brošuri nalaze se tri kolende, za koje se ondje. veli, da ih je Vlaho pjevao ali su i po sadržaju (ljubavnom) i po metru različite od one du- brovačke pučke kolende, koju je također isti Vlaho uz neke pre- inake običavao pjevati. Vlaho ,,Slijepi“, i drug mu li- jeričar Gusto Agazzi sa svojim malim sinom pjevali ću ovako: Mi smo došli kolendati, Vašem dvoru hvale dati, Dobar veće ko je u kući, Pomogo ga Svemogući | Ponovivši dva zadnja stiha u Svakoj kitici zbor je nadodavao Svaki put prema prigodi jedan od dva ,pripjevka“ (refraina): Gospara našega prid dvore, Pjevajmo, braćo, do zore | recchiante trovare'““ (Takoga pjevača dobra £. 1837. od oca Ivana oledae Nazdravlje Vam Badnji dan, Bog Vas živio! O Vlahu Slijepome se prema navedenoj brošuri ,,može reći, da je posljedni dubrovački tro- vatur, jer je on izmislio dosta pjesama, a to su Kolende ili lju- bavne pjesme... Čini nam se gle- dati Vlaha, kako pjeva zaustav- ljen i okružen razdraganim gra- đanstvom: takt je davao tucka- jući po kaldrmi štapom u lijevoj ruci, a malo bi prignuo glavu put desne i naslonio na donju usnu palac desne ruke sa skup- ljenim _ prstima“ (str. 96, 99). U svojoj autobiografiji što je izišla u Dubrovniku g. 1904., pripo- vijeda on o sebi: ,,Pok. dn. Ma- to Gjupanović rekao je: ,,Un o- simile: e defficile a sluha teško je naći). Glas sam i- mo manjifik (divan), a notu (kaj- du) ne bih izgubio. Ma sam se grubo vlado, Osto sam bariton, zašto sam izgubio glas čineći no- te, što nijesu bile za mene (od soprana), a niko me nebi savje- tovao. Cucnuo bi kada za poteg- nut višu notu, erbo bi ćio učinit poviše Svijeh'. (ibid. str. 97). Vlaho Slijepi, poznat 1 široj jav- nosti iz Vojnovićeve drame Ei- vinocij, rodio se u Dubrovniku Obuljen i Tereze Zamit iz Malte, rađi čega su ga zvali 1 Vlaho Mal- tez“ Umro je u dubrovačkoj bol- Iiči #. 1007. Među ostavštinom pok. Du- brovačkog biskupa Mata Vodo- pića (1810—1893) našla se je i jedna stara dubrovačka kolenda, koju je sam biskup svojom ru- kom zapisao te prema mišljenju pok. Dum Vica Medini imao da uvrsti u nedovršenu pripovjest »Đinevriju“. Objelodanio ju je £. 1907. Spomenuti pok. sveće- nik Medini u dubrovačkoj knji- ževnoj smotri ,,Srđu“ (VI, br. 22 str. 1035), odakle je ovdje do- nosimo radi zanimivog joj teksta i da se vidi razlika između nje te one poznije i sadanje. Došli smo Vas kolendati Vaš'jem dvorim hvale dati U našega gospara prid dvore Pjevajmo, braćo, do zore ! Visoki su ovi dvori. Pod njima su zlatni tori, A u njima golubica, Naša dobra domaćica. Gosparu će ona r'jeti, Da mi n'jesmo baš prokleti, Da smo pravi kolendari, Dubrovački leri stari, Pak mi vele ne iskamo (1). Od mala se kontentamo, . Malo smokav? i oraha, Er nam bura špazjem maha, I mantele i priklica, Paka uz to i kapljica ; Er sve dobro s nami biće, Samo da se zubim miče. Ne bude li paka ništa, Er su tvrda baš godišta, Tad nam dajte staru užancu Kolendarsku svu ufaneu : Zamotajte u knjižicu I bacite niz ulicu I! karantan il dva dnara, Kake Vam se bolje para,