PON E ak JIE S VE RV o RE O go v ara Prošlih je dana beogradska ,Pravda“ donijela članak pod gornjim naslovom, kojeg radi aktuelnosti donosimo u izvadku ne mijenjajući narječje. Ovaj je članak idejni nastavak jednog napisa u istom dnevniku, o ano- nimuim pismima i denuncijama, kojim je u rubrici ,,Saradnik — čitalac“ = prikazana lješinarska uloga jedne stanovite sredine. ,Reč je o hladno smišljenom 1 članskom ogovaranju, koje je odavno prekoračilo granice onog relativno nevinog i naivnog ogo- varanja što se obično stavlja na teret ženskim razgovorima. U- običajno je smatrati da su doko- na ženska pričanja uvek začinje- na tim lakim ogovaranjem. Al: nije, kako izgleda, uobičajno da ogovaranje, koje pretstavlja u stvari proračunatu kampanju, a teži da nekoga konačno one- mogući, — da ovo ogovaranje, svakako najnegativnije, najniže, bude smatrano oruđem izvesne gospode. Na žalost je tako. Ova gospoda ne neguju klevetanje u anonimnim pismima, pošto im je milije ogovaranje 1 klevetanje drugog tipa — usmeno, ali u- vek obavljeno na jedan način, koji uklanja opasnost odgovor- nosti, Čitava taktika klevetanja, kojoj bi klasični Don Bazilio mogao sa dubokim — uzdahom pozavideti, udružuje siromašne duhove ovih ogovarača, scesnili toga da mogu uspeti samo uto- liko ukoliko nekoga diskredituju, onemoguće, prikažu kao nevred- nost. Na nekim vlastitim pozi- tivnim odlikama oni ne bi mog- li da zasnuju svoj uspjeh iz ve- oma prostog razloga što takvim odlikama ne raspolažu [hovno prazni i skroz negativni, oni teže tin one bolje, sposohnije, mislenije oho- re ma Svoj niski mivo, jer su sami nesposobni dm se popu ma viši. | Njihova ocena ljudi nikad ne može da bude odmerena, trez- vena i pravična. —Nepovoljnost te ocene je rezultat zavisti 1 mržnje pod obrazinom lepih na- mera ili ozbiljnih saveta, a _ ob- razina je uzeta da bi se lakše uspelo. Na prvi pogled nezain- teresovano ogovaranje, koje vrše svi jadnici pod obrazinama, ku- ži okolinu i izdašno seje svoje otrovno seme. Ono do ogromnih razmera povećava tuđe nedostat- ke, ono, prelazeći na teren kle- vete, pripisuje ružne postupke onima, protiv kojih je upereno. Dirljivo blagi prema sopstvenim manama, ne prezajućiod postup- ka isto toliko teških: kao što su oni, za koje lažno okrivljuju druge, ogovarači vrše svoju prak- su čak 1 onda kad_im to nepo- sredno ne koristi, U takvim slu- čajevima zadovoljavaju se posred- nom korišću: što će neko bolji od njih biti svučen u blato. Ali, po pravilu, oni ogovara- ju i klevetaju težeći bar još jed- či noj koristi, pogađajući konkret- nu metu. Boli ih najviše tudi nspjeh u karijeri, u društvu, u svakom Sivu- ralačkom — radu. 1 stoga oni ruže u potaji, podmuklo, šireći zmiski otrov svojih spleikarenju i uži. Bezbedni su, je znaju da ih je nemoguć- no, svakog pojedinačno, žigo sati i zderati obrazine sa njiho- vih likova, unakaženih zavišću 1 zlobom.“ Poslanica g. Dr. Bauera o prosla- vi svetosavske godine Prenosimo. iz beogradske Politike“ br. 9574 od 15 januata 1255: Zagreb, 12 januara U posljednjem broju ,,Hrvatska Straža“ donosi poslanicu zagrebač“ kog nadbiskupa g. dr. Ante Bauera povodom proslave Svetosavske go- dine koju je odredio Arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Ta poslanica elasi: ,Na upite sa raznih strana opće: nito se odgovara i izveštava da _ je proslava ,Svetosavske godine“ na- ređena od Sv. Ahrijerejskog Sinoda čisto crkveno vjerska i plemenska stvar i proslava srpsRko-pravoslayvne crkve koja se na pripadnike drugih konfesija, pa stoga ni na Ratolike, ne odnosi. Obzirom na to Ratolički vernici ne moraju učestvovati u toj proslavi niti ih itko može i smije siliti da učestvuju ni pasivno a još manje aktivno u priredbama proslave. To- liko na ravnanje velečasnom sve- ćenstvu i za eventualno obavješte- nje vernika. Sto se pak _ napose školske _ omladine tiče. to pitanje je uređeno raspisom Ministarstva pro- svjete Opće odeljenje D. Br. 55275/533 Od 29-1-1954. godine _o izvođenju proslave Sv. Save kao općeg drža- vno-školskog = praznika — odnosno raspisom Pov. Br. 20261 od 28 pro- sinca 1952 godine (vidi dr. Juretić , Vjeronauk i vjerske dužnosti đaka“ — zakoni, pravilnici. rešenja i ras- Disi). ARo se desi da se neka škola, ogreši o izdate propise Ministarstvo prosvjete će narediti da se slučaj izvidi i postupiće prema službenici- ma koji budu krivi za neizvršenje naređenja. O svakoj povredi ovih naređenja imadu me dušobrižnici i katehete obavjestiti.“ BALDO CRNJAK Dubrovnik 2 zu po Parna pekarna i prodaja živežnih namirnica o vrlo niske cijene Kuničić & Domić Sve špediterske radnje obavlja najkulantnije i najpovoljnije uz ooo" a app Tko garantira za p ugodnom formom, pouzdanom izradbom te umi. dotjeranim tkaninama? VENCESLAV KRI? Skladište i radiona pokućstva i tapetarija — Glasovira i Pianina uvjetii cijene umjerene! 26 decembra Dubrov. kaz. društvo prikazalo je Begovićevu komediju ,,Amerikarska jahta u splitskoj luci“. Izbor je ovog ko- mada bio dobar u toliko u koli- ko je Milan Begović jedan od najpoznatijih suvremenih hrvat- skih kazališnih pisaca koji se je s uspjehom plasirao i u inostran- stvu. Sani komad, kolikogod je vješto teatarski izrađen, nema duboke i trajne umjetničke vri- jednosti. Osim ličnosui mlade A- merikanke Phoebe, konte Ruđa, konte Moma, don Vica, koje su prilčno tipizirane, sve su ostale produkt namještene duhovitosti. U duhovitom dijalogu i leži iz- vijesna snaga ove Begovićeve ko- medije, dok su joj intriga 1 ka- rakteri skoro sasvim bez jačeg značaja. Jako se opažaju uticaji Vojnovića (,,Suton“), Tijardoviće- va (,Mala Floramy') i moderne talijanske komedije (,,Scampolo“ — Crveni miš“) koja u tužni 1 piačni ambijenat unosi nasmijanu vedrinu dobrog 1 sretnog ras-, pleta. — Svakako 1 po ovoj komediji Begović ostaje dobar teatarski majstor čiji uticaj traje samo dotle dok nas golica mje- gov duhoviti dijalog. Dubr. kazal. društvo još se je »Posi festum“ Kotorski list »Glas Boke“ u brcju od 15 decembra pr. god. doncst slije- deći članax: Dođe mi u ruke ,,Srpski gla: snik'' od 2 novembra, koji izlazi u San Francisku. Između osta- log, pročitah imena priložnika koji sakupiše svotu od 82.50 do- lara za Ljubišin spomenik u Bu- dvi, a svota je, kaže list, poslata odboru u Budvi. Spomenik je, koliko se sje- ćam, već otkriven negdje polo- vicom .septembra, pa izgleda da ovo naknadno skupljanje priloga potvrđuje da je istina ono što se u javuosti prepričava, t.j, da spo- menik još nije isplaćen umjetni- ku. Inače, ne znamo zašto bi se nastavilo sa skupljanjem priloga. No ksko je za taj spomenik skupljeno (po pričanju samih Budvana) oko 70.000 dinara, a spomenik koji je stajao samo 40.000 din. još nije isplaćen, tre- balo bi znati što Budvani na- mjeravaju da učine s novim pri- lozima.. ido. kada će ih kn- Dit1... špediterska radnja Dubrovnik IL Telefon 21 9 a SV MODERN EP ipRarvo - okućstvo pr . voljio. _ Broj 21 == lani ponovilo sa tri izvrsne sile: &đom Jakša, poznatom protesio- nalnom glumicom, gđicom Lui- đom Malešewić koja je ranije na- stupala uspješno u Splitu u dvo- rani i 1 operett, 1 gosp. dr. Vk Jakša. Oni sai u ovom Bego- vićevom komadu markantno dali svoje uloge. (Gđa nam je Jakša kao mlada, hirovita, bogata Ame- rikanka Plioebe sigurno 1 tempe- ramentno dočarala tip čistokrv- ne Amerikanke. Gđica Malešević lirski mekano uživila se je u fi- nu kontesu Kate, udovicu, u da- nima kada siromaštvo prigiba njezin ponos i njezino —gospod- stvo, a gosp. Jakša, kao rođeni Spličanin, odigrao je starog usi- đelicu, oholog konte Ruđa, koji ima sve splitske oznake hvaiisa- vog Bepa iz ,,Male Floramy'", vrlo. dobro 1 nenametljivo nian- sirano. Gđica _ Fully Invernizzi kao Điđeta Dunda, krojačica, našla se je 1 ovog puta u svojoj pravoj ulozi, jer. joj je dobra, požrtvovna, vedra, prpošna, radi- na 1 zaljubljena Điđeta omogu- čila da se isto onako toplo 1 spontano Izrazi kao i u mnogim njezinim ranijim sličnim — uloga- ma. I gosp N. Matijević kao mladi konte Keko dao je sve svoje najljepše. Konte Mome g. B. Bogdanovića bio je doličan i uspjeli pandan kontu Ruđi. Don Vice gosp. M. Božića reljefan 1 izrazit kao vrlo interesantna ka- rikatura koja se ne zaboravlja. U malim ulogama: gđa K. P. Labaš kao voćarica Kate i gosp. A. Narodnik kao Le Prenti, fleg- matični zaručnik Phoebe, tako- đer su cjelokupnoj igri dali svo- ju posebnu dobru tipičnost. | Teatar je bio pun. Kad bi to bio znak da je Dubrovnik shva- tio mesebični kulturni posao 0- vog, od nikog finansiranog, društva. e \ B. »Pokop Dubrovačke republike Pod ovim naslovom napisao je Stjepan Antoljak članak u Bo- žičnom broju ,,Jutarnjeg Lista“. Kao Dubrovčane mora nas ve- seliti da se našem gradu, odno- sno nekadašnjoj Dubrovačkoj Dr- žavi posvećuje tolika pažnja. Me- đutim moramo priznati da nas ovaj čtanak nije potnuno zado- Pisac je na pune dvije strane iznio pred čitatelje broj: ne detalje, imena lica i brojeve, ali to nije nikad dovoljno da se na osnovu ovog letimičnog pre: gleda mogu izvesti neki zaključ- ci. Moramo spomenuti i neke kontradikcije, kao onu o odnosu puka 1 vlastele, odnosno o drža: nju prvih i drugih prema oku- patorima. Svakako treba uzeti u obzir da je £. Antoljak ovaj pokušaj IZVIŠIO u ograničenom novinskom prostoru.