ke g moo = i POŠTARINA PLAĆENA U GoTOVU | DUBRAVA Urednik: IVO ŠIŠEVIĆ Izlazi dva puta mjesečno Cijena dinara 2.— Uprava i adm. Dubrovnik God. [il Dubrovnik, 30 Pinja 1935 Br 28 Slava hrvatskim mučenicima O obljetnici tragedije Zrinskog i Frankopana »Mjesto da natapamo ovaj prah suzama, prodrmajmo ga i nastojmo da oživimo u njemu luč mudrosti, koja će nam osvi- jetliti stazu«. E. Young, Ispit Života Jedna je malo zapažena ali istinita činjenica u povijesti Hrvata; da su eni imali skoro uvijek uspjeha na bojnom polju (Avari, Mađari, Bugari, Franci, Mongoli, Mlečići, Turci), a na zelenom stolu, u diplomaciji, u , pregovorima su uvijek gubili. Prvo su upropastili pregovorima svoju sa- mostalnost (Koloman), a poslije opet su propustili priliku da je povrate (Cetin). Jeli to stoga što im je bilo suđeno da samo u kompaktnim na- siupima mogu polučiti uspjehe ili stoga što su njihovi prvaci kao sva- ki pojedinac Hrvat imali jednu ne- cb:ćno razvijenu svijest 4 vjeru u pravičnost? Vjerovali su i razvijali ideju pravde uopće. Imalo je to i svoju dobru stranu. U najmizernijim periodima svoje povijesti nijesu pre- stali vjerovati i sve dublje razvijati ideju pravde. I ta ih je vjera održala. Vjera u onu višu pravdu koja upra- vlja događajima 1 svijetom. Zato Hr- vati najviše cijene čovjeka praved- nika. I Hrvati imaju kao i drugi na- rodi galerije slavnih kraljeva i hra- brih vitezova, ali oni su najviše pri- . volili i uzdigli one prvake koji su bili žrtve svoje duboke i nepokole- bive privrženosti pravičnosti, Time su dali najveći i najdostojniji tribut ideji čovječanstva, koja se najele- mentarnije afirmira u težnji k pravdi i pravičnosti. Zrinski i Frankopan dovedeni su na prevaru u Beč, nedostojno muče- ni i osuđeni proti propisa onda va- žećeg ustava i zakona (»Viruj Nimcu kao suncu zimsku« — Frankopan). Zato su oni ostali u narodu slavni. Ne nosi im narod uspomenu zato što su u Wienerneustadtu junački izdr- žali barbarska mučenja i rezignira- no položili glave na trupac, nego ih spominje i slavi zato jer je nad njima izvršeno nasilje despota, što je po- Vrijeđena i pogažena najveća sveti- hja Hrvata i čovječanstva: vjera u Pravdu i ideja pravičnosti! Spome- nimo se i ove godine ovih naših pr- Vaka pravednika, stavimo ih poput Naših predaka i kroz naš pietet po- > kažimo ida smo čvrsto ux najljepše što. hoće čovječanstvo 1 da samo 'toz kult pravde možemo i sami po- “tati pravednici, što je.konačna svr- a Svakoga čovjeka, jer: * »Pogledajte na desnu koja: mila U slavu Petra Zrinskoga Iz Menčetićeve Mrgaue slovinske“ Dubrovački pjesnik Ladislav Menčetić spjevao je god. 1665 panegirik , Trublja slovinska,, u slavu Petra Zrinskoga koji je te podine postao ban hrvatski. U Pe- : tru Zrinskom pjesnik vidi heroja kršćanstva, koji će izvojevati slobodu kršćanskoj raji. Bane Petre prihrabreni, — u komu se združa ujedno u velikoj dici i scijeni pamet znana, srce vrijedno. Ti, knjižniče, sam dostojno strašni uz romon trublje vrle uzdigo si ime bojno na visine neumrle. Lijepe sreće, srećna bitja, komu je dano po sve vike dalek stati od zabitja pod sjen tvoje lovorike! Ne straši se od bremena ni zavidi ničijoj slavi oni, čija uspomena u pisma se tva postavi, Znanja od tvoga kako prima zakon zemlja, koju vladaš, tako oružjem i pjesnima smrt s životom, ko hoć,skladaš. U krug svijeta svud okolo, gdi dan svane, gdi opet gine, slovinski si zvan Apolo, Marte od sve pokrajine. Tvoga imena, tvoje od sjene trepti istok, svak' se boji, i tva krijepos t€ je od scijene, da kraljevat svijet dostoji. Koje vojske od istoka, ke li sprave nesmiljene na trenutje tvoga oka bješe u čas potlačene! Na pogubu turskijeh kraja inostrane pute probi, | zemlju oplijeni ljuta zmaja: dođe, vidje, sve pridobi. Od ropstva bi davno u valih potonula Italija, O hrvatskijeh da se žalih more otmansko ne razbija. Pače sama tva desnica silu ustavi, tijek zaklopi, da nevjerna poplavica sve krstjanstvo ne potopi. > Eto i sad zmaj oholi vas ognjevit glavu uzdiže, _kobnijem krugom da okoli tvrđu novu od Kaniže. Tko da se opre? Ko da smije okom zgledat sprave hude, “ako tvoga mača nije, da ju obrani i zabljude? Ti s prsima punijem smijenja, snažnom rukom i pameti od turskoga nastupljenja možeš tvrđu sam oteti, Pođ', bojniče, pođ' zapriječi put udesni kletoj srdi, tijek ustavi, glavu smeči, u slobodi put utvrdi! Nebo je s tobom, i zamani hudovjerstvo svega svijeta na te srne, čim te brani Bog od vojska i od osveta, Čuj, Hrvatska pokrajino! Pače vas svijet neka sliša, što obećava sad istino nebo, i mene rijet nadiša: »Vidim, smrtnom u blijedilu turski mjesec gdi zapada, za uvijek stati u tamnilu i ne isteći već nikada. Zrinsko sunce njega tjera, . u istoku da pogine, da se utopi s njim nevjera Crna pora sred pučine. I ako utopi Farawma Mojze u moru Crljenomu, bit će utopit čas potpuna cara u moru sad Crnomu. Vidim, bojne sred potjere Sdi stijeg carski po tleh pada, 6di se drugi s križem stere vrh bijeloga Carigrada. Cesarovijem tu pod krilom ban će čestit stolovati, ban imenom, a kralj dilom podložni će puk vladatil« Ja narekoh, što ima biti, a ti nastoj, slavni bane, da se budu ispuniti zgode od mene naricane: Tva svijes znana tebe uzvisi vrh svijeh časti svijeta ovoga, o tvom svjetu diha i visi narod puka hrvatskoga. «1 draga lica, koja živa dika Stvo- ritelja > u njihovom -pomlađenom - 4 izgledu, koje nasmijane boje blije- šteće se.od besmrtnog sjaja! Koje * prilike pobjednika! Njihov pogled tremiti prema tribunalu gdje sjedi strašni Sudac i izdržati prijeteći izgled njegove srdžbe. O, slavo pravednika'« E. Young, Zadnji Sud, "gi zavezati oči. plemenito uzdignut usuđuje se us- | Zrinski i Frankopan na stratištu Iz knjige ,Posljednji Zrinski i Frankopan“ od Ferda ŠSišića Oko devet sati uputiše se povje- renici na stratište pripravljeno u prvom dvorištu oružane, da budu nazočni kod smaknuća. Za njih je bila pripravljena posebna klupa pre- krita dragocjenim turskim sagovima. Kad je sve bilo pripravljeno. onda uvedoše Petra, i to ovim redom: naj- prije iahu oba carska povjerenika, cnda četiri strijelca, iza njih Zrinj- ski sa svojim ispovjednikom, kona- ćno kapetan von der Ehr_ na čelu svoje satnije. Kad je Petar stupio na stratište, progovori na kratko grad- ski sudac Pleyer, onda pročita bi- lježnik kaznenog suda Maximilian Hange osudu. Sada zatvoriše vrata i od drugog dvorišta, te dovedoše Petra na stra- tište do uzvišenog mjesta, koje je bilo crnim suknom prekrito; kad je Petar opazio, kako ga ljudstvo gle- da nekim strahom, reče ispovjedni- ku ove junačke i značajne riječi: »Ovi se siromasi više straše moje smrti nego li ja.« Stupiv Zrinski na crno podnožje, sam si skine gornju haljinu, te je predade svomu komor- niku Todoru; isto tako sam sebi razgali donju odjeću i izvadi zlatom vezani rubac za oči, koji sveza ko- mornik. Dignuvši podulju kosu i ne rekavši ni riječi spusti se na koljena i prignu glavu. Kad je ura odbila de- veti sat, zamahne krvnik, dok Petar progovori: »U tvoje ruke, Gospode, predajem duh svojl«. Udarac pade na vrat, ali ne odrubi glave, nego tek drugi put. Četvorica ljudi odne- soše truplo na stranu i pokriše ga crnim suknom. Nato reče otac gvar- dijan, neka bi se svi pomolili za po- kojnikovu dušu, što svikolici učiniše. Iza toga pređoše povjerenici u drugo dvorište; sada uvedoše Franju istim redom, kao što su Petra. Osu- da je naglasila, da je Franjo sukri- vac u uroti, a osobito da je važno njegovo pismo od 9. marta 1670, na kapetana Čolniča. jer da je u njemu izrazio mržnju proti caru, vojsci i njemačkom narodu. Za čitanja osude Frankopan se glasno moljaše Bogu i češće je poljubio krst; doveden u dvorište do stratišta opet je do dva- deset minuta glasno na latinskom je- ziku molio. Iza toga sam skine odiie- loi predade ga sluzi Bernardinu, razgali sam sebi vrat i dade po slu- Uskliknuvši: »Isuse i Marijo!« primi udarac, ali još ne- srećnije od svoga svaka, jer ga krv- nik zahvati po desnom ramenu i ba- ci glavom na tle. Frankopan htjede da ustane, no u tom ga zapriječi dru-