SJ Vi, a pa AU Strana 2 »D U BR A V Ax< Uspomene na narodni preporod Daimacije Ove godine navršava se ravno 70 godina od pada centralističkog Schmerlingovog ministarstva u Be- ču (1865) i od dolaska moravskog Srota Belkredi na mjesto državnog kancelara. Godina 1865 vrlo je zna- čajna za političku historiju bivše austro-ugarske monarhije, jer je ta- da novi državni kancelar inauguri- rao novi politički kurs, u namjeri da dotadanji kruti austrijski centrali- zam zamijeni historijskim federali- zmom, i da na taj način centralisti- čku Austriju pretvori u »saveznu državu«, U vezi s tim novim kursom, god. 1865 bio je umirovljen dotada- nji dalmatinski namjesnik, Lazar ba- iun Mamula, veliki protivnik Hrva- ta, a na njegovo mjesto postavljen iste godine podmaršal Franjo barun Filipović, koji je vladao pravedno i pošteno. Pod Filipovićevom upra- vom počeo je Dr. Miho Klaić uvoditi hrvatski jezik u dalmatinske pučke škole (do tada talijanske), a velik je uspjeh bio u ono doba što je hrvat- ski jezik primljen kao obligatan predmet u dalmatinske gimnazije! Poraz Austrije kod Kraljićina Graca (1866) omeo je taj plodomosan rad, pa je godine 1867 grof Beust zami- jenio Belkredi-a, uredivši malo za- tim državu na dualističkoj bazi, ko- ja je, kako su događaji pokazali, bi- la propast Austro-ugarske. U svojoj knjižici »Narodni prepo- rod u Dalmaciji«*) plastično opisuje tadanje prilike u Dalmaciji blago- pok, Juraj Biankini, pa u ovom bro- ju donosimo jedno poglavlje, koje prikazuje nesnosno stanje prije pada Schmerlingova kabineta, a u slije- dećem broju objavit ćemo i dalja po- glavlja. Prvi izbori i prvi sabor. »Komu su i malo poznate ondaš- nje političke prilike Dalmacije, tko znade kako je samosilje činovnika bilo neograničeno; kako su preturi, koji su držali u rukama i političku i sudbenu vlast, po svojoj volji sasta- vljali i iskrivljavali izborne imenike, potvarali i same poreske knjige, ne- počudne birače tužili i apsili za ve- leizdaju i dopokon na biralištima davali ubijati puškama austrijskih žandara; snimali glavare i rondare kada su htjeli da slobodno glasuju itd: tko znade kako je onda i čitavi visoki kler, i katolički i pra- voslavni bio u vladinim rukama i da- vao pismene i usmene poruke dušo- brižničkom sveštenstvu da »ne smi- je da glasuje za revolucijonarce i neprijatelje države« — tako su onda vlastodršci zvali i Hrvate i Srbe, ko- ji su se za svoj narod borili — tko sve to znade neće se ni malo čuditi, da su prvi izbori ispali kako je vla- da htjela, i da je u prvi dalmatinski sabor ušla velika protinarodna veći- na, uz malu četu zastupnika vjernih svomu narodu, spravnih da se od- lučno bore za mjegova prava i da najprije zahtjevaju njegovo ujedi- njenje. *) Izdanje Jadranske Straže - Beograd. Prvi sabor, izraz brutalne sile, a ne slobodne volje naroda, bio je na sramotu i propast Dalmacije. Zapo- čeo je svoj rad s policijskim prljav- štinama, Uništio je izbor jednog od najstarijih dalmatinskih patriota — Makaranina Stjepana Ivičevića — jer da je on 1820 godine, dakle prije 40 godina, bio osumnjičen i osuđen da pripada sekti »karbonara«! Prvi sabor bio je fatalan i za po- litičku i za ekonomsku sudbinu Dal- macije. Banska konferencija rekla- mirala je pridruženje Dalmacije s Hrvatskom na temelju hrvatskoga državnoga prava, Franjo Josip I po- zvao je sabor dalmatinski da pošalje svoje odaslanike u Zagreb, koji će dogovorno to pitanje riješiti. Proti- narodno-birokratička većina, u sjed- nici dne 18, aprila 1861., potajno sporazumna s vladom odbila je kra- ljevski poziv i nije poslala svoje oćaslanike na bansku konferenciju. I tako je nesretna Dalmacija još 517 godina — sve do sloma i do dola- ska slavodobitne srpske vojske — ostala u austrijskom ropstvu, lišena svih svojih narodnih i političkih pra- va, ekonomski upropašćena i zane- marena, kao u mletačko doba, bez prave trgovine i obrta, bez puteva i željeznica, bez uređenih voda — ko- mad afričke pustoši. I ovom prigodom pokazala se je sva perfidnost Hapsburgovaca i au- strijske politike. Prividno se je Fra- njo Josip prikazivao prijateljem sje- dinjenja Dalmacije s Hrvatskom, što- vateljem prava i zakona, a u istinu or sjedinjenje nije htio i udesio je stvar tako da može gaziti i pravo i zakon. Kad se je birokratičko-italijanska većina sabora dalmatinskoga poka- zala zabrinuta, što se pitanje zdru- ženja sa Hrvatskom ipak budi i na- meće, kraljevski namjesnik barun Mamula joj reče: »Budite mirni! Ovo Pitanje došlo je na sabor samo za to, da se umire buntovnici i da se steče vremena!« Ma koliko bilo odvratno i mizerno Gvo prvo zasjedanje sabora, ono je ipak osnažilo narodne redove — manjina bila je pošla i u Beč da prosvjeduje proti zaključku većine o združenju — i razjasnilo političku situaciju. Stranke su po- primile svoje izrazite konture. S je- dne strane složni narodni borci, Hrvati i Srbi, sa svojim svijetlim uni- tarističkim programom. S druge strane nekakvi šareni ortakluk vi- ših činovnika i izmoždanih građana, bez tvrdih načela i bez širokih vidi- ka, svi vladine sluge, spravni da slu- že svakoj vladi, koja će ih pomagati, ali spravni da pazare i sa italijan- skom iredentom, ako to njihova ko- tist bude zahtijevala. Prvi su se zva- li narodnjaci i aneksijoniste. Drugi su se zvali svakako, prema vjetru koji je duvao: antianeksionisti, au- tonomi, Slavo-Dalmati, Dalmati di coltura italiana, Dalmati costituzio- nali, dok napokon poderaše šarovite krinke i svi se prozvaše Italiani.« dalmatinskog | Kimavci i puzavci Najveća je ironija bučne i na po- toke nevino prolivene krvi stavlje- ne proklamacije bratstva, jednakosti i slobode francuske revolucije — ovo ropstvo duhova, s kojim se danas u Evropi u tolikoj mjeri susrećemo, Čovjek više skoro ni misliti svojom glavom ne smije. Sitnice se kažnja- vaju. Dapače i ono, što se je nekada smatralo poštenim. Ide se za apso- lutnim jedinstvom duhova. Nutarnje je nemoguće, ali izvana je jedinstvo mora doći do izražaja. I da se pro- vede to, pred čim se zgraža ljudska narav, upotrebljavaju se najdrakon- skije mjere. Uvijek ti se samo prije- ti. Više se ne ispituju riječi, kako le- Že, već se istražuje, što se je mislilo pod tim riječima, što stoji između redaka, Ona stara sudačka: »De in- ternis non iudicat praetor« — »0 mislima ne sudi sudac« vrijedi i da- mas, — ali bez negacije. Još malo, pa će izmisliti i aparat, kojim će dete- Sirati 1 one misli, kojih ni između re- deka nema, Živa je ilustracija za gornje tvrd- nje zahtjev nedavnog kougresa_me- ćunarodnog ženskog saveza u Cari- gradu, da sve države, bez obzira na političko uređenje, dadnu svim svo- jim građanima slobodu javne riječi i opredjeljenja, Po sebi slabije žene, koje po svojoj naravi i ne teže toliko za slobodom, koliko muškarci, osje- tiše potrebu da se zauzmu za nju. Svakako je to znak vremena! Takva vremena rađaju svu silu mekušaca; ljudi, kojima je jedno od glavnih životnih načela: Ne prigova- raj, prigni glavu, šuti! Na oko su to sve redom kršćanske kreposti. No ima časova, kad te »kreposti« u čo- vjeku opravdano izazivaju gnjušenje, Sađenje, prezir i osudu, jer su dikti- rane slabošću, kukavičlukom. To je onda, kad traže viši interesi, da se opreme, da prigovorimo. da rekne- mo: Ne! Teško onima, koji čuvaju svoj po- ložaj, pa podložno šute i onda, kad bi morali grmjeti! Zar nije najvećega prezira vrijedan svaki, koji je puza- vac, svačiji rob, koji se okreće ona- ko, kako vjetar puše? Kažu, da su se za zadnjih nemira u Grčkoj Ate- njani uvukli u svoje kuće i iz zapeć- ka promatrali, kako će se svršiti te ulične borbe, pa da onda klikću po- bjeditelju tkogod on bio. Ne služi im to baš na čast, Sramota je biti uz ja- čeg samo zato, što je jači. Nedostoj- no je čovjeka, da se prisloni uz silu, a pogazi ideju. Sloboda je tako velik dar Božji, da se za nju gine i onda, kad nisu baš vjerski interesi po sri- jedi. Oni, koji su ljudi, a ne puzavci, radije se povlače, nego li da rade protiv uvjerenja. A najvećega su prezira vrijedni oni, koji bi, po svo- me položaju ili poradi posebnih okol- nosti, morali prednjačiti u slobod- njaštvu, a izdavaju ga. Ali je najbolnija strašljivost na onima, koji bi morali junaštvo vjere propovjedati više primjerom, nego li riječima, Oni bi morali malo prome- ditirati život apostola, pa da uvide, oda Crkva ima više koristi od jakih i neustrašivih svojih propovj ednika, nego li od onih, koji se previjaju, obaziru se, diplomatiziraju. To diplo- matiziranje katkada previše miriše po računu, po aspiracijama. A ni di- plomatiziranje radi sitnih koncesija | Crkvi ne služi Bogu na čast. Teško rodu, ako nam naši starje- šine budu previše lojalni, previše na- smijani, mekušci, sljedbenici one: »Pomoz', Bog, čaršijo, na sve četir strane!« Čast našemu kleru. Kao stalež, kao cjelina uvijek je služio na čast Crkvi i narodu, Nisu samo zato sve- ćenici bili vazda prvi na redu, kad su se progonili, zatvarali i ubijali najbolji, jer su predstavnici one Cr- kve, protiv koje je bila uperena sva mržnja takvih vremena, nego i zato, jer su vazda bili najradikalniji pro- tivnici javnih laži, nepravde i nasilja. No bilo je dakako i iznimaka, ne- kada i mnogo. Ima ih i sada, a bit će ih vazda, I među klerom ima kima- vaca i puzavaca. Takovih, za koje moramo reći: Kamo sreće, da nisu nikada na se stavili sveto odijelo svećeništva! Vremena su velika. Velika ne ra- di velikih ideja, već stoga, što veli- kih ideja nema, pa rod ljudski sve brže hrli svojoj propasti, A tko će velike ideje unositi u svijet, ako n svećenik? Zato treba dakako mno- go svetosti i mnogo znanja, ali i mno- $c junačkoga radikalizma. I »Katolički Tjednik« ' MR ANGER RENANJANII POSO E AV OO TSI Zagrebački razgovori: U ZNAKU BRATSTVA Štefek: Je si čul, Jurek, kaj je no- vog posle izbora? Jurek: Kaj? Štefek: Vlada i opozicija bratski osu se podelil i složil, Jurek: A kak je to, vrag, moguće? Štefek: Opozicija je dobila glaso- ve, a vlada mandate. (Iz »Ošišanog ježa«.) maonareoke enangonnonnnnomi“ one . PORATNO IZGRAĐIVANJE BEOGRADA Podignuto je zgrada u vrijednosti od 2.263, 469.453 dinara, Prema objavljenoj statistici građe- vinskog odsjeka beogradske općine, podignuto je u razdoblju od 1910. do 1934, u Beogradu 5.914 zgrada u ukupnoj vrijednosti od 2.263,465 45? dinara. Najviše je građeno 1927, go- dine, potrošeno za podizanje zgra- da 1923. god. 533,140.000 dinara. Prošle dvije godine je međutim vrlo jako pala građevinska djelatnost u Beogradu. Ove godine je do sada iz- data 131 građevinska dozvola. A E jp E O ET POZOR! KUME I KUMOVYVI! Novu prispjelu robu za Sv. Kriz mu pruža sa poznatom solidnošću i uz veoma niske cijene. Zlatarija i skladište satova Jakov Vierda Placa Kralja Petra, Dr. RAČIĆ IVO, SPECIJALISTA za bolesti uha nosa i grla ordinira u svojoj ambulanti od 9 — 121i u 5/2. sati p. p. Pile — Klaića ul. 2 — Am- bulantne prostorije g. Dr. Mladinova. švicarskih Dubrovnik |