Strana 2 Dva ili RO I KA EI RE AKT i HRK E POLJ JE RT Pr E LA KRR S Oko DNERAVA sedam? Maleriozni advokat u obrani nadobudne omladine. Od njega nijesmo nikada očekivali da istinu govori, jer na to nije navi- kao.Zlatna mladež »koja je na Silve- strovo 1934 u Lapadu razvila jednu malu manifestaciju« dobila je eto u njemu advokata. Ali advokatura ni- je isto što i bezglavo sipanje neisti- na, Zato je svojom uslugom rđavo poslužio klijentima koje hoće da obrani od definitivnog. moralnog po-. raza. ŠIRITE , DUBRAVU“ .. desetak djece od 14-—16 godina, priredili su na Novu Godinu 1935 poslije podne. demonstracije sara- jevskom nadbiskupu gosp. Dr, Ivanu Šariću, kličući pod njegovim stanom »dolje biskup — ubojica«, »dolje slu- će Kima« i t. d. U ovoj grupi bio je znatan broj pravoslavnih a među njima i maloljetni sin pravoslavnog prote g. Boška Mitrovića. Jeli tako, Jakobe?. U toku »opetovanih pretresa« ni- je preslušano samo »nekoliko svje- doka koji su u glavnom potvrdili navode optužnice, dočim su dvojica svjedočila u prilog optuženih«, nego su preslušani kao svjedoci optužbe demostranti (njih sedam na broju) među kojima i potpisnik prijave, sa- stavljene na poznatom nijestu i uz pomoć poznatih »radenika«, a koji je za isto djelo optužio omladinca za kojeg se nesumljivim dokazima utvr- dilo da se tog dana nije nalazio u Dubrovniku, Nijesu samo dvojica svjedočila u prilog optuženih nego njih sedam (treba li da im spominje- .mo imena?) među kojima i ona dvo- jica, Jeli tako, Jakobe? Ali zašto mu je baš sve ovo treba- lo? Jeli radi priziva kojeg je najavio državni tužilac? Srećom naši sudovi u Dalmaciji nijesu nikada bili instrumenti reži- ma, Još za vrijeme. Austrije mnoge su denuncije bile raskrinkane u sud- skim. dvoranama, zahvaleći nepri- stranosti, savjesti i odlučnom drža- nju naših sudaca. To isto događalo se poslije rata u ovoj. državi, kad su. još neiskusni. denuncijatori preuzeli uloge od mnogo spretnijih predrat- nih kolega. Ali sud je znao da osta- ne na visini, ne pregibajući se ni pred silnicima ulice, ni pred kuplje- nom štampom, ni pred novinskim pamiletima, Shvaćamo da se je nadobudne omladine teško dojmio moralni po- raz pred sudom, Ona je navikla da joj sve teče glatko i da njezina djela ostaju nekažnjena, kao što je to slu- čaj i sa događajima u Lapadu. SVOJ SVOME . U sudu se dijeli pravda. Pred sudom su svi građani jednaki, što ne znaju djeca na prelazu od kratkih na Juge gaće. Mjesto advokature, po- željne su moralne lekcije, barem one najosnovnije, koje su djeca trebala. znati mnogo prije nego što su jednog. crkvenog velikodostojnika proglasi- la ubojicom. .... Oglašujte u ,Dubravi“ Sagvremene sličice Epigrami — Epitafi — Anegdokte — Razmatranja EPIGRAM JEDNODUŠNOST Do juče su svi u horu = Gledali u Bošku spas, A danas su od sveg srca Za Milana dali glas, I sto vlada nek se menja Svi su istog uveremja, EPITAF Ovde leži petomajska brojka, Pokopana politička trvjka: «Boško, Dragi i sa njima Velja. Za života behu puni želja I htedoše vladati do veka, Al bolesti ne beše im leka. Fotelja im bila uvek draga, AT u junu umreše — od šlaga, »Ošišani Jež« Telefonski razgovor iz dobe paša- luka ugojenih. — Hallo sresko! — Ovdje sresko. Ko je tamo? — Ovdje štab na Pilama. Što je od. one dekoracijoni? Naš je publicista prismago .., Šest godina čeka da okiti junačke grudi, Vjetar se je pro- mijenio. Bojimo se da opet ne pro- mijeni »uverenje«, — Oprostite, ali nam se čini da ste falili. Šest godina je malo... Ni- jesmo ga još izbrisali ni iz crne knji- ge... Ne bojte se, ugojio se je; neće bježat. Još nazad godina pripovjedo je po Beogradu »da prazna vreća ne stoji«. Mi ga dobro poznamo, Kuda će sada Dubrevvačka Vje- trenjača? Naš je odgovor kratak. Nije pitanje, kuda će sada, nego ka- ko će sada? Odgovor ćemo priopćit čim doznamo je li fermalo kapit . * x o* Dragi Pracate! Invidijam ti jer si barem sikur. Jesi li čuo da sam se indietro pochi giorni nalazio u perikulu da me de- strigaju..... Mrko me je gledo i je- dio se što mu dižem »vištu«, Serdar je pošo, a ja sam osto . . Tvoj Orlando Još jedan Pico Tako ime nosi artikuo jednog folja, koji se prama vjetru obrće, Dumkve, ovo ti je sve jedna prova, Provivo je Marinković, jubileju kojom nije smjelo izostati priznanje SKE VAI Ara ia č M aii Šk Lice i naličje današnjeg Dubrovnika Djeca Uzunović - Jevtićevih režima strahovali su pred proslavom 500- din dubrovačke gimnazije kao demostracijom protiv savremenog divljaštva. Ovogodišnja sezona u Dubrovni- ku imala je da protekne_.u. znaku priprema za, proslavu 500-godišnjice Dubrovačke gimnazije. Od časa, kad je društvo »Dub« u onome poznatom proglasu na građanstvo o sv. Vlahu istaklo značaj ovog rijetkog kultar=" nog jubileja i pozvalo građanstvo da moralnom i materijalnom pomoći uzme sa ponosom učešća u proslavi, Gdigravali su se mnogi dogođaji, koji su ovu eminentno kulturnu akciju doveli na mrtvu tačku, Sve je lijepo zaspalo, sve je klo- nulo pod žegom ljetnog sunca, a or- Sanizatori su ostali da pomišljaju, kako je bilo ono nesretno vrijeme koje je sputavalo čak i slobodu kul- turne akcije, Zamisao proslave 500-godišnjice Dubrovačke gimnazije obuhvatila je cijeli Dubrovnik. Redali su se članci gotovo u svim našim dnevnicima, jer su kulturni ljudi odmah ispravno shvatili da proslava 500-godišnjice Dubrovačke gimnazije po svomu značaju prelazi ne samo zidine sta- orodrevnog grada nego i granice dr- žave. Kulturna afirmacija Dubrovni- ka i našeg naroda imala je u ovom odličnu legitimaciju pred cijelog kulturnog svijeta. To je dra- gocjenjeni kulturni kapital, koji bi se u svakoj drugoj sredini bio isko- ristio, jer nam još uvijek trebaju moralni kapitali da se izdvojimo iz zone, o kojoj se često u stranom svi- jetu s prezirom govori. Proslava 500-godišnjice Dubrova. čke gimnazije probudila je uspavali Dubrovnik. Prenuo se je, zagledao u sadašnjost rezignirano tražeći ono. što mu po kapitalima uloženim u za-- jednicu pripada. I mjesto da se po- novno vrati apatiji, Dubrovnik je u 500-godišnjem kontinuiranom kul- turnom životu tražio nove pobude i snage da proslavom pruži poleta još živoj tradiciji njegova duha, Pozva- no je građanstvo, obrazovan je glav- ni radni odbor, pododbori, upućeni su prvi pripremni radovi, da sve na- jednom stane pred zaprekama vje- štački stvaranim od ljudi i grupa, koje su Mil Htvno Oj LE da im a proslavi. dubrovačke .kulture . nema. mjesta, a ako ga ipak nađu, da Će to“ mjesto po sili kulturnih zakona biti jedno od posljednjih........ š Navikli da drže u rukama mono-: i o6Ti svega.i svačesa, djeca. Uzunović. Jevtićevih režima strahovali su pred | proslavom kao demonstracijom pro- tiv savremenog divljaštva, Znali su oni da im to organizatori proslave“ ne spremaju, ali da bi ipak onemo- gućili eventualno spontanu kulturnu ' demonstraciju, otpočelo je sumniče- nje i predbacivanje zadnjim namje- rama, baš od onih, koji su te zadnje namjere manifestirali na dan sv. >| Vlaha, kad su plakati »Duba« dera- - ni po zidovima i odnošeni na neča- sna mjesta. Dubrovnik je protestirao; na sa- stancima čuli su se povici protiv div- ljaštva, koje se iz stanovite grupe | unosi u ovu kulturnu sredinu, ali svi protesti u preživjelom teškom vre- menu nisu mogli preći zidove soba i dvorana .... Monopol je monopol i. tu se ne može ništa učiniti. Konačno je ukazano nepovjerenje organizato- | tima proslave, ljudima, koji su u mnogim dosadašnjim pothvatima da- li nebrojno dokaza da svoje politi- | čke nazore izdvajaju iz općih akcija. Nepovjerenje je došlo od delegirane : sa kojom su baš —. općinske uprave, cvi ljudi u mnogim pitanjima lokal- nog karaktera sarađivali i pružili svoju potporu općini, kad je bio u pitanju ugled i interes grada, kad je Dubrovnik trebao da pred duhov- nom elitom svijeta pokaže što ima i što može. Ni još svježe uspomene: Pen-kluba nisu mogle odvratiti mo- nopolce od smišljenog plana, koji je značio krah akcije za proslavu. Da li je Dubrovnik odustao od na- > mjere, da u zajednici sa kulturnim svijetom proslavi ovaj: rijetki jubi- lej? Ne, Dubrovnik čeka bolje dane, čeka da vidi u općini ljude, koji će | u proslavi 500-godišnjice Dubrova- čke kulture gledati manifestaciju svoje tradicije i duha. Čeka i nada se, jer je to njegovo pravo, »Jadranski Dnevnik« pa Uzunović, pa Jevtić, a sad provi- va Stojadinović, Tolerajte i našega publicistu, jer se na provi liberamente taljiva . . Što se sudite da je EL osto? Po staroj pomorskoj užanci, kapetan ultimi abandunava brod. "Bio bi red, barem se nama tako čini, da se šezdesetorica građana Dubrovnika, koji su imali čast da im se imena nađu na spisku internira- nih, prirede zajedničko domaće sije- lo... Neostvarljiva je ideja zajedni- čke izleta do mjesta logorovanja, jer kako smo naknadno doznali, za- tajala je organizacija logora po hit- lerovskom patentu.,, Ajde, barem da smo u nečem zaostali za Nje- mačkom ,. čaja Izdaju se u najam prostorije, koje su bile restaurirane i potpuno ure- đene za jurišni bataljon u Dubrovni: ku. Prostorije su prazne, jer su sred- njevjekovna mučila zastala na ne- koj željezničkoj stanici. Reflektanti | neka se obrate administratoru sva“ čijih dobara... mom ANTUN POKOVIĆ EXPORT — IMPORT: DUBROVNIK