Strana E





»D UBR A V A«

Velja Popović

(Jevtićev ministar policije)

Jedan čovjek koji je svoju rođenu
zemlju shvaćao kao koloniju za bo-
gaćenje najbliže rodbine, besumnje
bio je glavom i bradom Velja Popo-
vić,

Ne samo što je u nedozvoljenim
radnjama štitio svog rođenog brata,
dr. Popovića, ljekara iz Ćuprije, koji
je demontirao državni rentgen da bi
na svome pregledao bolesnike (ovaj
ljekar je prodavao lješeve porodica-

ma umrlih za 400 dinara po lješu,

zato je za dvije godine stekao
2.500.000), nego je htio u našoj poli-
tici da odigra ulogu Hitlerovog glav-
nog saradnika, g. Geringa.

Dolaskom na vlast ovaj se čovjek
prvo materijalno snabdio, pa je on-
da počeo da radi »za narod«. Period
njegovog bogaćenja trajao je kratko
(ako iko treba da položi račune dr-
žavi za svoju imovinu, to je u prvom
redu pozvan ovaj bivši ministar). Za-
tim se razvija njegova politička rad-
nja, koja pretstavlja nešto najužasni-
je u našem javnom životu poslije
rata.

Kad je Daladje, za vrijeme febru-
arskih demonstracija, proveo topove
i blindirane automobile Parizom i
prosuo šaku krvi, iste večeri se za-
rlakao u parlamentu, i.
ostavku, uzviknuo:

— Ja ne mogu da dozvolim da se
prosipa nevina krv naroda!

Tako je uzviknuo Doladje, koji je
u jakobinskoj Francuskoj uživao
glas da je spreman na sve, pa čak i
da prolije narodnu krv ako je u pi-
tanju otadžbina.

Velja Popović, međutim, poslije
nemilih događaja, daje hladne izjave,
taman kao da je u pitanju voda a ne
ljudska krv. Sa glumačkom pateti-
kom on tada otvoreno prijeti da će
svako proći tako _ ko se drzne da
njegov režim shvati kao uzurpaciju.

Još tada u vladi se bune izvjesni
ljudi, protivu ovakvih radnja.

Po svaku cijenu ti ljudi htijeli su
da se otarase jedne takve krvopije.

Tražio se zgodan i povoljan čas.
I taj je došao poslije petovmajskih tz.
bora, na prvoj sjednici skupštine,
kada je ovaj »tribun« ustao lažima
da kleveta narod, da kleveta svoju
rođenu braću, u herostratskoj na-
mjeri sve mostove da popali i poruši
između političkih tabora u zemlji,

Tada su dva čovjeka kuražno
ustala, koji su u vlađu došli sa
najboljim namjerama da priteknu u
pomoć riješenju ekonomske i moral-
ne krize. i uzurpatorska vladavina
Bogoljuba Jevtića srušila se kao ku-
la od karata,

Tek tada se vidjelo koliko su bili
labavi temelji vlade Bogoljuba Jev-
tića i njegovog krvavog Velje, koja
nije imala nikakvog oslonca u naro-

podnoseći

| Ukusan, dobro izrađen, dobro pečen, reš s.
kruh - sitno pecivo - Grahamov kruh - Dvopek (kolači) - kekse itd.

kao i specijalno brašno za: šlatko, te.svakovrsnu kolonijalnu robu
dobiti ćete uvijek svježe: kod: parne pekarne i kolonijalne robe :

du, pa čak ni u pretstavnicima, no-
voizabranim poslanicima.

Tako je ovaj »prijatelj naroda«
skliznuo u ponor, odakle, ako bude
narodne volje, neće nikada izaći,

Ima ljudi za koje okovati nevina
čovjeka, dobrog patriotu, prijatelja
naroda, ne znači ama baš ništa. Njih
ne peče savjest čak i kad noževima
kasape nevine žrtve. Za njih je čo-
vjek isto što i krpa, koja se do mile
volje može razdirati noktima.

Ima ljudi koji ne shvaćaju što je to
narod i koji nikad ne mogu da ocije-
ne njegovu stihisku moć, Oni misle
ako jednom oderu kožu, da su time
zastrašili medvjeda. Oni misle da se
narodom može upravljati kao mr-
tvim predmetima; da se narod može
tiranisati, mučiti i kinjiti, kao da je
on hrast u čije se deblo do mile vo-
lje može zarivati oštro sječivo sje-
kire,

Ima ljudi, na kraju, koji misle da
su rođeni da upravljaju, da se ni u
jednom trenutku ne moraju oslanjati
na narodnu volju, narodne interese i
potrebe.

Najžalosnije je od svega što ima
ljudi koji se ne stide svoje vladavine,
kolima nije stalo u zemlji da vlada
redimir, koji narod shvataju kao
pseto iza plota, koje treba vječito
razdražavati štapom.

Takav jedan politički čovjek »či-
stih ruku« koji je bjesomučno raz-
draživao narod, bio je glavom i bra-
dom Velja Popović.

Takvo jedno moralno čudovište, u
buljuku najplemenitijeg življa u Cen-
tralnoj Evropi koje hoće i koje ima
dobru namjeru da se državno pitanje
sredi i da zemljom zavladaju kon-
struktivni elementi, bio je Velja Po-
pović, koji je suvereno išao uz nos
narodu, dražeći ga sadistički.

Nikada naš narod nije dublje
odahnuo nego kad je ovaj Kerber
čuvar pakla pao u sunovrat, Nikada
narodom nije prešao radosniji drhtaj!
Nikada na ovom zapaljivom trouglu
poluostrva sa ljepšom nadom nije
$&ranulo sunce.

Preko noći se vidjelo koliko je na-
rod dobar i pošten, koliko on shvaća
ozbiljnost situacije i koliko je voljan
da se prilike u političkom životu
normaliziraju.

I ako bude sreće, ako bi putem
poštenijeg riješenja pošlo naše poli-
tičko pitanje, za opće dobro naroda,
ovakvi uzurpatori ne treba nikad
više da se pojave na pozornici na-
šeg političkog života. Ovakve senil-
ne starkelje, falsifikatore i uzurpato-
re treba naš narod politički da sa-
hrani i u grobove tih političkih mr-
tvaca da pobode glogove kolce.

R. Drainac, Uzurpatori

A -DUB OVNIK. Zuzerina ul,
(x GRU . Splitska Obala 30.





Kroz dubrovačka sela

Konavle, Zadušnice za vođu bla-
$opok, Stjepana Radića održane su
u svim konavoskim maticama brojno
sudjelovanje naroda, U crkvama su
bili postaljeni lijepi katafalci sa sli-
kama neumrlog vođe a na kućama
crne zastave ili trobojnice na po sti-
jega. Poslije službe u crkvi klicalo
se dugo i nigdje nije zabilježen nije-
dan incident. U nekim selima je toga
dana do podne obustavlje svaki rad.
Na Grudi je osnovana podružnica
Aero-kluba sa pretsj. općine g. Kor-
dom na čelu. U Cavtatu nije ove go-
dine bilo nikakve vanjske svečano-
sti prigodom blagdana Gospe od sni-
jega. Ne znamo koji je tome razlog,
ali ako se je tim htjelo spriječiti ma-
nifestacije naroda i ulazak hrvatske
trobojnice onda su pogriješili jer će
do toga doći i bez blagdana Gospe
od snijega.

Župa, Sva naša sela su dostojno i
svečano odali počast svom neumr-
lem vođi i učitelju Stjepanu Radiću
zadušnicama i manifestacijama u če-
tvrtak 8. o. m. Mnogo crnih i narod-
nih barjaka vijalo se čitav dan a sva
naša sela su pohrlila u crkve da se
pomole za dušu najvećeg svog prija-
telja i mučenika.

Majkovi, 2 o. m. održan je ovdje
tradicionalni sajam ali ove godine u
znaku duboke žalosti za našim mu-
čenikom Lukom Kraljevićem. Zave-
dena je opća korota, osobito među
mladosti, koja tog dana nije htjela da
priređuje nikakovih zabava i pleso-
va. I ne samo naše selo već i sva
okolna, od Rijeke dubrovačke do



Stonjskoga primorja čak i stanovnici
bližnje Hercegovine iskazali su s na-
ma ovog dana počast žrtvi za domo-
vinu. Čast im svima i hvala. — P, P,

Ston. Ovdje kao i u svim matica-

ma na primorju odana je počast sla-

vnom vođi našeg naroda Stjepanu
Radiću. Sve što diše našim duhom
odazvalo se pozivu naših prvaka i
dohrlilo u crkvu da se pomoli za
onoga koji je sve svoje i svoj život
žrtvovao za narod i domovinu. Ovom
manifestacijom ponovno se je afirmi-
rala naša snaga i kompaktnost u
borbi za čovječanska prava hrvat-
skog naroda. — Organizira se po-
novno hrvatska glazba, koju je rani-
je vlast bila zabranila, i koja će sada
biti sekcija H. K. D. »Napredak«,

Pelješac, Sva mjesta Pelješca kao
da su se natjecala koja će na što vi-
še dostojanstveniji i iskreniji način
izraziti svoje osjećaje pri ulasku u
osmu godinu tragične smrti našeg
vođe Stj. Radića. Nije potrebno iz-
vještavati o svakom mjestu posebno,
jer su sva na tradicionalni pelješki
način izrazili svoje osjećaje. Sveča-
ne zadušnice uz tiho klecanje zvona
i lepršanje hrvatskih trobojnica bili
su vanjski izražaj onoga što ovaj puk
nosi u svojim dušama i. plemenitom
srcu.

Iz uredništva. Za ovaj broj primili
smo mnogo dopisa iz naših sela i uz
najbolju volju nije nam moguće sve
štampati, Molimo naše dopisnike da
u svojim izvještajima budu kratki jer
ie prostor ograničen,



KULTURNI PREGLED

Tizianova izložba u Mlecima, te njegova djela u Dubrovniku

Ove godine otvorena je u Mleci-
ma izložba slika velikog mastora
Tiziana Vecelli (1477—1576), na ko-
ju su izložbu sve evropske države
poslale po neka njegova najbolja
remek-djela.

Nesporno je, da i Dubrovnik ima
od ovog slikara lijepu palu: »Man-
daljenu« koja se nalazi kao oltar na
lijevoj strani u Crkvi Domenikana-
ca, a koju je darovala istoj Crkvi
vlasteoska porodica Pucića. Ista je
unesena kao nedvojben original u
djelu Oskara Fischela: Meister der
Kunst: Tizian str, 152 — Stuttgart
1904. Ova je slika bila restaurirana
u Mlecima god. 1865, gdje je komi-
sija u zapisniku 15. XII, 1865 br. 374
Akademije lijepih umjetnina, te u
pismu upravljenu ondašnjem najbo-
ljem restaurateru Pavlu Fabris po-
hvalivši mu rad, izrazila svoje uvje-
renje o autentičnoti kao djelu veli-
kog Tiziana. Fischel navodi godinu
1560, kao vrijeme u koje. bi slika
bila naslikana, dakle kad je Tizianu
bilo 83 godine. Ovo dana kad je bila
prikazana jedna | uspjela fotografija
knjižare »Jadran« ove  Tizianove
»Mandđaljene« komendatoru Fogo-
lari, koji je udesio, izložbu u Mleci-
ma, (isti je ostao zadivljen ovim lije-

pim djelom Tiziana, te je izrazio mi-
šljenje, da je slika naslikana u vri-
jeme, kad je još Tizian bio u punoj |
snazi svoje umjetnosti t. j. prije god.
1560.

Da je Tizian slikao po narudžbi
za dubrovačke Crkve, dokazuje i
velebna pala: »Gospa s Isusom, Sv.
Vlaho i Sv. Frano«, koja se čuva u
Jakinu, a koja sada briljira, kako
opisuje publicista i kritičar Ugo
Ojetti, između 6 najboljih remek
djela ovog umjetnika, Litografija u
bojama ove slike postoji u sakristiji
Sv. Vlaha u Dubrovniku. Osim toga
to pominje i domenikanac otac Se-
rafin Cerva u svome rukopisu »Sa-
cra Metropolis Ragusina« sv. IV.
str, 422, gdje iznoseći život dubrov.
nadbiskupa — Lodovika = Beccatelli
spominje, da_je bio u prijateljstvu
s Tizianom, dapače da je Tizian bio
za njegova nadbiskupovanja u Du-
brovniku, te ostavio djela svoje
umjetnosti. Tako spominje palu U
Crkvi Gospe Velike | »Mandaljenu+
kod Domenikanaca.

Obzirom na ovu izložbu, a u svi“
he da se utvrdi autentičnost, uput“.
no bi bilo da Crkovinarstvo Gospe
Velike dade fotografirati palu »G0
spina Uzašašća« koja sačinjava Ve“